Ziher

BRIDGERTON: Povijesna drama o prekinutom snošaju kao metodi kontracepcije

Mon, 18 Jan 2021 19:40:30 GMT

Vrijeme čitanja: 3 minute

U svojoj prvoj epizodi „Bridgerton“, nova uspješnica Netflixa, kreće ambiciozno u namjeri da bude povijesna verzija kultne američke teen serije „Gossip Girl“. Proslavljeni glas Kristen Bell ovaj put je zamijenjen onim Julie Andrews kao Lady Whistledown, anonimne autorice ozloglašenog pamfleta koji definira tko je tko na britanskoj aristokratskoj sceni. Kao i u svojoj teen verziji, plemstvo se zabavlja balovima i tračevima, a uništavanje nečijeg ugleda dnevni je ritual. Popkulturnu svježinu osiguravaju glazbeni brojevi pa tako plemstvo pleše na gudačke verzije „thank u, next“ Ariane Grande i „bad guy“ Billie Eilish. Ipak, pompozni aristokratski paket tek je mazanje očiju jer se ubrzo pokazuje da je Bridgerton daleko od svog treš, ali vrlo zabavnog teen uzora i zapravo se radi o plitkom ljubiću o visokom društvu, ne toliko udaljenom od sličnih pokušaja kostimiranih latinoameričkih melodrama koje HRT rado prikazuje radnim danom u podne.

Foto: facebook.com/Bridgerton Series

Još jedna verzija “50 Shades of Grey”

Središnju ulogu u ovom prikazu visokog društva imaju Daphne (Phoebe Dynevor), najstarija kći ugledne obitelji Bridgerton u potrazi za proscem i Simon Basset (Regé-Jean Page), knez od Hastingsa koji od prošnje želi biti što dalje. Kako bi oboje ostvarili ciljeve, a istovremeno očuvali ugled, njih dvoje sklapaju pakt u kojem simuliraju ljubavni odnos. Kao što to u takvim pričama obično biva, simulirani odnos prelazi u onaj pravi, a prepreku u ostvarivanju odnosa im predstavlja Simonova traumatična prošlost.

„Bridgerton“ u tim trenucima otkriva što on zapravo jest kad već nije „Gossip Girl“ – radi se o još jednoj verziji „50 Shades of Grey“, glorifikaciji istraumatiziranog muškarca koji emotivno zlostavlja ženu koju tobože voli sve dok njihova ljubav ipak ne uspije pobijediti sve nedaće koje se vrte oko njegove teške prošlosti. Dvije priče nisu daleko ni po pitanju erotičnosti – jedna od epizoda bi se lako mogla okarakterizirati kao soft-core pornofilm, a cijeli odnos se prenaglašeno vrti oko prekinutog snošaja kao metode kontracepcije.

Srećom, serija „Bridgerton“ ne prati u potpunosti prvu knjigu koja se gotovo isključivo bavi odnosom bračnog para Hastings nego svoje teme širi na cijelo londonsko visoko društvo tijekom jedne sezone u kojoj su djevojke raspoložive potencijalnim proscima. Te priče jesu predvidive, ali dobro razbijaju presladunjavi odnos glavnih likova, pogotovo u slučaju tragične priče Marine Thompson i obitelji Featherington. To, nažalost, nije dovoljno da bi se ovu seriju shvatilo ozbiljno.

Foto: Facebook.com/Bridgerton Series

Glorifikacija nazadnih muško-ženskih odnosa

Ono što najviše muči u ovoj povijesnoj melodrami je što ona dolazi na Netflixu, streaming servisu koji se vrlo rado prikazuje kao bastion ravnopravnosti i tolerancije. Budimo realni, „Bridgerton“ je glorifikacija povijesnih nazadnih muško-ženskih odnosa i romantiziranje sajamskog reduciranja žena na miraz i sposobnost rađanja. Lako je zavarati se time da je ovo povijesna drama i da su neki elementi jednostavno dio povijesnog konteksta, ali kreativni tim koji stoji iza serije je bez problema u isti taj kontekst mogao ubaciti međurasne odnose i homoseksualnost, a istovremeno proces biranja one s najljepšim crtama lica pretvoriti u romantičan proces. Token feminizam rezerviran je za sestru Eloise koja se u tome svodi na obiteljsku dvorsku ludu umjesto da, u duhu Netflixa, postavlja jasnu osovinu koja bi trebala definirati što u cijeloj priči nije u redu.

Ovako Netflix tu i tamo posipa dijaloge natruhama borbe za ravnopravnost gdje se govori što si žena ne može dopustiti dok muškarac može, ali istovremeno od neravnopravnosti pravi okosnicu romantične priče. Da je tim iza ove serije zaista htio kritizirati britansko kraljevsko društvo, Marina Thompson bi usprkos svemu imala bolju sudbinu, ali tako nešto se sigurno ne bi svidjelo publici koja guta ljubavne romane koji se dijele uz tjednike o slavnima. Naivni gledatelj bi očekivao da jedan tako naglašeno progresivni streaming servis u 2020. može napraviti nešto bolju karakterizaciju od one da su lijepi ljudi dobri, a oni manje lijepi zli. Nažalost, to nije slučaj, a očigledno je da dok god postoji bolji povrat ulaganja na održavanje povijesnih stereotipa, serije kao što je „Bridgerton“ će se nastaviti snimati.

Post BRIDGERTON: Povijesna drama o prekinutom snošaju kao metodi kontracepcije je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Žene minorne spekulacije (Nicole Hewit): Žena u središtu sebe

Fri, 15 Jan 2021 13:36:08 GMT

Vrijeme čitanja: 3 minute

Prikladno temi ovoga rada je reći – razvoj, razvoj i razvoj. Projekt koji je započeo prije pet godina svoju predzaključnu sekvencu broj tri doživljala na perferiji u domu Ateljera Žitnjak. Poput osi pite, plete se i razvija. Drugu sekvencu imali smo priliku vidjeti u Pogonu Jedinsvo početkom studenoga. Ja osobno nisam bila pa dajem taj prostor na volju maštinoj interpretaciji. Ako uzmem u obzir da djelo komunicira 5000 godina staru glinu, ostavljam drugu sekvencu kao osobni neistraženi, neobjašnjeni prostor. Vi koji ste vidjeli, popunite nam rupe!

Tko je žena sama sebi?

U dolinama i podbrđu keramike središnju temu dobila je žena. Tko je žena? Kako mi žene doživljavamo sebe u današnje ‘modernom’ svijetu i jesu li drevni balkanci imali dublji uvid? Nicole Hewit istražuje ovu temu putujući sa svojom družinom od Vukovara do Crnog mora. U njenim rukama kao da je cijelo vrijeme komad zemlje koju gnijeći promišljajući o iskopinama i snažnom simbolu žene, venere, tj. neolitskoj figuri iz podunavlja. Ona svakako vidi i osjeća težnju za povratkom otkrivanju sebe i besramno se stavlja u poziciju djetinje žene koja se ponovno rađa.

Izložba je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu izložbe Nicole prikazuje snimke na kojima oblikuje glinu pokušavajući imitirati originalne radove. U lomu sirovog videozapisa fokus je na rukama i debljini gline i na taj način gledateljima u potpunosti prenosi svoj proces učenja i spoznavanja. Gole ruke i mokra glina tako nevino i hrabro pozivaju gledatelja, a rekla bih posebno ženu, na ponovno otkrivanje sebe, svoje figure i na ogoljavanje do korijena. Na poslijetku, ona uspijeva dobiti neke forme koje izlaže također na izložbi. One su stilizirane s obzirom na izvorne, poprilično oble i grumenaste. Pomalo erotske. U rednu ruku Nicole se fokusira na najbitnije elemente figurina što prikazuje isticanjem, po njezinom mišljenju, najbitnijih elemenata, a s druge strane prikazuje povratak moderne žene ka izvornom shvaćanju nje kao božice. Ona je i dalje obla i meka, ali puno glađa s obzirom na obline. Rekla bih izbrušenija.

Je li povratna ambalaža nova Venera?

Nakon što je kreirala svoje Božice, Nicole gledatelje vodi na putopis presijeka dijapozitiva i sirovog materijala filma koji je ujedno i završna sekvenca „Žena minorne spekulacije”. Iako je komunicirano kako je treća sekvenca završna, ja nekako vidim još otvoreni prostor u samom radu pa tako ću rado reći da je završni film puce na hlačama.

Film koji je još u radu Nicole je ubacila na prvi sloj platna te preko njega proicirara 200-tinjak dijapozitiva. Ples projekcija na platnu kreira igru svjetla i stvara mistične prizore zagonetnih trenutaka preklapanja dijapozitiva i sirovih elemenata završnog filma. Na to je dodan i zvuk naracije. Jedna divna sinergija. Pomalo mračan prostor širokog hodnika ateljera poziva na gotovo špiljsku atmosferu iz kojeg izranja putovanje jedne mlade žene i njezinih suputnika. Također, razveselilo me vidjeti kako Nicole razmišlja i kritički i na neki, usudila bih se reći, pomalo feministički način poziva na ekološko buđenje.

Jesmo li zamijenili transparentnost ženinog istinskog bića plasičnom bocom? Je li žena postala jednokratna? Je li nova Venera 0,50kn povratne ambalaže na plaži? Snažni su trenutci u kojima se sijeće živa priroda sa preforsiranom koncetracijom molekula. No, ovo nije izložba o svjesnosti problematičnosti plastičnih boca. Žena u središtu. Naglasak je na kontrastu. Iako promišljene, fotografije su putopisne pa tako u prvom planu možemo vidjeti izniklu kulturu nakon nastanka neolitskih djela. Zanimljivo je ipak ono što se događa u preklapanju isječaka filma, fotografija i pozadinskog zvuka. To su gotovo sjenasti i missteriozni trenutci privida i otkrivanja. Skriveni momenti te boje. Vrlo često tu se rađa svijet ljubičastih nijansi koji baš kao neka plahta prekriva znažne transparentne boje rezova preklapanja. Nicole se puno pita, ona puno čuje i spremna je svojim djelom obraniti žensku slobodu i postojanost.

Ako imate vremena i stignete, do kraja tjedna imate priliku i sami pogledati izložbu. Možete se najaviti pa će vas dragi Bojan rado provesti kroz ovo divno spiljsko iskustvo izranjanja.

Post Žene minorne spekulacije (Nicole Hewit): Žena u središtu sebe je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Majstori gitare: Upoznajte impresivne hrvatske gitariste

Thu, 14 Jan 2021 22:28:31 GMT

Vrijeme čitanja: 9 minute

Kretanje po našoj underground glazbenoj sceni, omogućilo mi je doticaj s glazbenicima čija vještina malo koga može ostaviti ravnodušnim. Ponekad je teško ne primijetiti spretno baratanje žicama, brzo mijenjanje akorda ili strast kojom netko svira.

Hrvatsko je tlo izrodilo gitariste čije umijeće može bez problema konkurirati svjetskoj sceni. Svoje divljenje, ovaj put, prenosim i na vas dragi čitatelji, stoga je Ziher za vas okupio hrvatske majstore gitare. Kroz novu seriju članaka imat ćete prilike bolje upoznati mnoge talentirane hrvatske glazbenike. Nevjerojatna sposobnost sviranja je razlog zbog kojeg su Ivan Keller, Neven Šćuri, Ivan Mihaljević i Bruno Grobelšek s nama, a posebno se ističu u sviranju žanrova hard rocka i metala.

Ivan Keller

Dob: 27

Godine sviranja: 15 godina

Glazbeno obrazovanje: samouk

Predstavi se publici.

Zovem se Ivan Keller. Dolazim iz Valpova, ali u Zagrebu živim zadnjih pet godina. Sviram u bendu Animal Drive.

facebook.com/ivankeller

Što te inspiriralo da kreneš svirati gitaru i kako je počeo tvoj glazbeni put?

U glazbu sam se zaljubio kad sam imao cca 9 godina. Počeo sam svirati s 12 kada je moj prijatelj Fran kupio klasičnu gitaru. Brzo je odustao i prebacio se na bubnjeve, a njegov brat Šime i ja smo učili na toj gitari.

U početku nas je inspirirao njihov kum i naš susjed Zoran Mišić, koji je svirao u bendu i pokazao nam brdo dobre glazbe, posuđivao live CD-ove, pokazivao spotove i sve što se moglo imati prije interneta. Također, Livio Berak koji je često imao svirke u Valpovu/Belišću i omogućio nam da vidimo kako se to radi u praksi. Ubrzo je nastao i naš prvi bend, Off Duty.

Koje tri vještine čine dobrog gitarista?

Ako moram izabrati samo tri, rekao bih: točnost u sviranju, dobar sound i dobar imidž, barem što se Rock ’n’Roll gitarista tiče.

Kako vježbaš vještine koje si naveo?

Vježbam sve lickove uz metronom, to je najbolji i jedini način za biti točan u sviranju. A sound i imidž ili imaš ili nemaš, ne postoji vježba za to.

Kako bi, u jednoj rečenici, opisao sebe kao glazbenika?

Ready and willin’

Što smatraš vrhuncem svoje dosadašnje karijere kao gitarista?

Vrhuncem karijere smatram dva studijska albuma i jedan EP s Animal Driveom, album s jednim poznatim bubnjarom koji još nije izašao u javnost sa svojim projektom i ne smijem vam više otkriti u ovom trenutku, otvaranje koncerta za Guns N’ Roses, Whitesnake, putovanje po Europi, dobivanje pohvala od glazbenika koje cijenim. Ljudi to ne razumiju, ali te stvari su vrjednije od novca.

Što bi, glazbeno, volio ostvariti u narednih nekoliko godina?

Samo neka bude što više dobrih iskustava poput ovih gore navedenih. Ako se stvari unormale, sve će doći na svoje.

Neven Šćuri

Dob: 25

Godine sviranja: 16 godina

Glazbeno obrazovanje: osnovno glazbeno obrazovanje

Predstavi se publici.

Ja sam Neven Šćuri, izvorno sam iz Čakovca, ali trenutno živim u Zagrebu. Inače sam zaposlen, radim kao CNC operater. Usprkos svojoj bogatoj povijesti sviranja u bendovima, trenutno bend nemam, ali sam u potražnji za njime. Sad radim kao solo autor.

Što te inspiriralo da kreneš svirati gitaru i kako je počeo tvoj glazbeni put?

Moji počeci su krenuli promatrajući brata kako svira. Gledajući njega postao sam zaintrigiran i zainteresiran da se i ja okušam u tome. Između ostalog, još kao mali bio sam u rock i metal muzici koja je prepuna vrhunskih gitarista. Kako sam sve dublje ulazio u metal muziku, počeo sam shvaćati koliko je gitara bitna u svemu što slušam. Kad sam skupio dovoljno hrabrosti, uhvatio sam instrument u ruke, i tako je sve počelo. Počeo sam svirati ono što sam uspio zapamtiti promatrajući svog brata. Moji roditelji su tad uvidjeli “ono nešto” u meni. Ubrzo nakon toga sam upisao školu gitare „Suita” te sam pod vodstvom svog učitelja Branimira Novaka polako i sigurno počeo graditi svoj gitaristički put.

Koje tri vještine čine dobrog gitarista?

E sad izdvojiti tri vještine nije lako. Puno faktora ulazi u stvaranje dobrog gitarista. Ako se već trebaju izdvojiti, prvo bih rekao da jedna od najbitnijih jest ritmička točnost. Ako nema ritmičke točnosti, badava i sve ostale vještine ako to isto ne možeš u točnom ritmu odsvirati. Druga bi bila preciznost sviranja. Pod time mislim da nema tonova koji odskaču te da je svaka odsvirana nota točna i jasna. Sljedeće što bi meni bilo bitno jest feeling za pjesmu. Naravno, svi mi ostanemo impresionirani kad vidimo da netko može brzo i točno svirati, ali sama brzina dosadi izrazito brzo. Važno je posložiti brzinu i melodiju pjesme te da pjesma ima nekakvog smisla. Naravno, puno truda se ulaže u brzo sviranje, ilitiga shredanje, ali to nije sve što bi trebalo činiti pjesmu i solo.

facebook.com/nevenšćuri

Kako vježbaš vještine koje si naveo?

Uvijek kad uhvatim gitaru u ruke, krećem polako s vježbama koje sam si sam napisao, te vježbe mi pomažu u zagrijavanju prije prave svirke. Naravno, uvijek vježbam uz metronom da ne bježim van ritma. Počinjem sporijim tempom, te kad smatram da su dotične vježbe odsvirane, dižem tempo.

To mi pomaže u preciznosti i točnosti sviranja, te naravno, kako vježbam uz metronom, pomaže i u ritmičkoj točnosti. “Osjećaj” za pjesmu nije nešto što sad mogu specifično vježbati. Kad radim na solaži, isprobavam više tehnika da vidim što bi dobro odgovaralo u dotični dio pjesme.

Kako bi u jednoj rečenici, opisao sebe kao glazbenika?

S obzirom na to da je glazba kompleksno područje, rekao bih da sam izrazito uporan. Osobno poznajem neke ljude koji su odustali od glazbe i sviranja čisto iz razloga jer nisu vidjeli smisao u svom trudu jer ih ne bi nigdje doveo.

Što smatraš vrhuncem svoje dosadašnje karijere kao gitarista?

Iza sebe sam dosad ostavio preko 30 koncerata, ali dva događaja se posebno ističu. Prvi se dogodio 2014. godine kad sam sa svojim ondašnjim bendom Thorns of Heresy dobio priliku da se pokažemo na svjetskoj sceni, festivalu Metaldays.

S obzirom na to da taj festival broji oko 12 000 polaznika, bila je velika čast svirati tamo. Drugi događaj se dogodio 2019. godine kad sam se prijavio na natjecanje pod imenom „Cro Guitar Stars”, na kojem se vodilo natjecanje za najboljeg gitarista Hrvatske. Između sedam finalista, uključujući mene, koji su svirali na finalu u Belišću, uspio sam osvojiti visoko treće mjesto. Svi finalisti su bili odlični te sam izrazito počašćen što sam uopće sudjelovao, a kamoli tek osvajanjem trećeg mjesta.

Što bi, glazbeno, volio ostvariti u narednih nekoliko godina?

Trenutno radim na svojim autorskim solo pjesmama. Nadam se da ću uskoro uspjeti konačno završiti te snimiti puni album, prvijenac. Bilo bi odlično kad bi taj album uspio pronaći svoj put i van naših medija te da dobije neku veću javnu pozornost na internacionalnoj skali. Ali otom potom, prvo završiti album, onda snimanje, a onda ćemo lako dalje!

Ivan Mihaljević

Dob: 34

Godine sviranja: 20 godina

Glazbeno obrazovanje: diplomirani profesor pjevanja

Predstavi se publici.

Zovem se Ivan Mihaljević. Imam svoj obrt Supersonic Songbird koji se sastoji od studija za glazbenu produkciju i poduke pjevanja. Uz to radim i kao profesor gitare i skupnog muziciranja na Rock akademiji. Rođen, odrastao i živim u Zagrebu. Sviram i pjevam u bendu Side Effects, uz još neke povremene dodatne projekte.

Što te inspiriralo da kreneš svirati gitaru i kako je počeo tvoj glazbeni put?

Inspiracija je bila glazba koju sam slušao. Konkretno, u najvećoj mjeri bend Oasis koji sam slušao danonoćno. Moj najbolji prijatelj iz osnovnoškolskih klupa Marko Previšić, koji je slušao sličnu glazbu kao ja, mi je jedan dan rekao da se planira upisati na Rock akademiju i učiti svirati gitaru. Meni se ideja toliko svidjela da sam istog dana krenuo daviti svoje starce da i mene upišu i tako je sve počelo. Nisam imao neke velike namjere, samo sam htio naučiti nekako nabadati svoje najdraže pjesme, ali to mi je bilo toliko zabavno da se od gitare nisam odvajao. I družeći se s gitarom su stvari polako išle sve bolje i bolje.

Koje tri vještine čine dobrog gitarista?

Hehe, ne znam Što god da navedem, vjerojatno se da naći primjera koji su iznimka tom pravilu. Ali ako pokušam, rekao bi nekako ovako: Tehnika – to ne znači da gitarist mora biti u stanju svirati sweep picking arpeggia nemogućom brzinom iza leđa nego jednostavno da mu vlastita vještina ne predstavlja kočnicu u kreativnom izražavanju. Da je u stanju odsvirati ideje koje mu padnu na pamet. Zvuk – budući da dosta radim i kao audio inženjer zvuk gitare mi je vrlo bitna stavka. Ekspresivnost – ekspresivnost na svom instrumentu se može postići na razne načine. Ono što mi je osobno važno je da gitara ne zvuči kao da je isprogramirana u MIDI-ju nego da su tonovi “živi” i da između njih postoji neka čarolija koja nije prenosiva suhoparnim notnim zapisom.

facebook.com/ivanmihaljević

Kako vježbaš vještine koje si naveo?

Moram priznati da sam zadnjih godina dosta posustao s vježbanjem tehnike. U jednom trenutku sam došao do točke gdje sam većinu ideja koje mi padaju na pamet mogao odsvirati bez većih problema. Naravno, uvijek postoji razina više i ima mnogo gitarista koji su postigli višu tehničku razinu od mene, ali za većinu tih tehnika nisam vidio realnu primjenu u glazbi koju sviram pa nekako nisam imao motivaciju za vježbanje tih tehnika.

Što se tiče zvuka, tu sam tijekom godina svašta promijenio u pristupu. Od 2008., kad sam izdao svoj prvi album „Sandcastle”, do danas moj ideal zvuka kao i moja oprema su se drastično mijenjali. 2008. su za moj zvuk najodgovorniji bili Music Man John Petrucci gitara i Line6 Pod XT Live, a danas najviše sviram Les Paul u Marshall JCM 800. Ekspresivnost je ono čemu zadnjih godina najviše posvećujem pažnju kada sviram. Postoji milijun način na koje se ista melodija može odsvirati. Gdje dodati vibrato? Koje širine i brzine? U koji ton uklizati? Ukrasi, legato ili trzanje, bendanje, slideovi itd. To su sve opcije o kojima razmišljam nakon što smislim osnovnu melodiju.

Kako bi, u jednoj rečenici, opisao sebe kao glazbenika?

Raznolik – nadam se. Tijekom godina sam se razvijao u raznim smjerovima koji su mi bili zanimljivi. Vježbao gitaru, studirao za profesora pjevanja u Danskoj, tesao audio inženjerski zanat. Razvijao sam različite vještine jer mi je to bilo zabavno. Mislim da bi mi bilo jako dosadno ograničiti se samo na jednu stvar koju radim i sretan sam što mogu organizirati svoj život tako da se mogu baviti glazbom na različite načine i od toga živjeti.

Što smatraš vrhuncem svoje dosadašnje karijere kao gitarista?

Neki od najdražih momenata vremenskim redoslijedom su mi sviranje na Wacken Open Air 2005 s Hard Timeom, nastup kao predgrupa Paul Gilbertu 2008. što je bio prvi nastup uživo projekta koji se na kraju razvio u Side Effects. Izdvojio bi nastup na Heineken Jamming Festivalu u Milanu 2012. sa Side Effectsima, nastup kao predgrupa Whitesnakeu u Domu sportova 2013. sa Side Effectsima, nagrada Status Hrvatske glazbene unije 2015. u kategoriji gitara.

Što bi, glazbeno, volio ostvariti u narednih nekoliko godina?

Nemam nekih velikih ambicija. Volio bi nastaviti raditi ovo što radim Nadam se da ću izdati još nekih novih pjesama. Nadam se da će biti još nekih koncerata, pogotovo budući da je iza nas godina u kojoj koncerata gotovo uopće nije bilo.

Bruno Grobelšek

Dob: 34

Godine sviranja: 18 godina

Glazbeno obrazovanje: samouk

Predstavi se publici.

Pozdrav, moje ime je Bruno, dolazim iz Zagreba i sviram u zagrebačkom death metal bendu Gilmea.

Što te inspiriralo da počneš svirati gitaru i kako je počeo tvoj glazbeni put?

Početkom srednje škole povećao mi se interes za glazbu. Taman se poklopilo da sam morao prestati trenirati košarku zbog desnog koljena, tako da sam se usmjerio na sviranje gitare. Napokon je sve kliknulo kad sam vidio S&M verziju pjesme Master of Puppets na TV-u. Nažicao sam roditelje da mi kupe prvu gitaru (nekakva kopija Stratocastera) i počeo sam skidati pjesme putem .txt tablatura i programa Guitar Pro 3. Gitarski početci bili su mi Metallica i Offspring.

Koje tri vještine čine dobrog gitarista?

Po mojem mišljenju, tri vještine koje čine dobrog gitarista su sluh (koliko se dobro koristi uhom u sviranju fraza i izražavanju), live izvedba (možda i najvažnija stavka) i originalnost (da se odmakne od stereotipa, isprobava nešto novo i da se ne koristi prečicama pri sviranju).

Kako vježbaš vještine koje si naveo?

S godinama sam malo promijenio pristup nekim stvarima, no ako idemo redom, sluh vježbam sviranjem preko backing traka s YouTubea i uz to vježbam ljestvice i moduse. Mislim da je sviranje preko backing tracka najbolja vježba za bilo kojeg gitarista. Kad je riječ o live izvedbi, poanta mi je da sve što sviram dok sjedim mogu odsvirati dok stojim ili se krećem.

S bendom imam jednom tjedno probe i radimo na tome da budemo što točniji live. Originalnost pokušavam postići slušajući više različitih stilova glazbe i glazbenika te skidanjem pokoje dionice tih izvođača – radim na tome da isprobam razne stilove i nastojim smisliti netipične dionice i strukture pjesama.

facebook.com/brunogrobelšek

Kako bi se u jednoj rečenici opisao kao glazbenika?

Tipični metal gitarist koji voli tu i tamo eksperimentirati.

Što smatraš vrhuncem svoje dosadašnje gitarističke karijere?

Mislim da je najveći vrhunac moje karijere kao gitarista taj da mi je glazba omogućila da uz bendove u kojima sam svirao i putem videa koje objavljujem upoznam mnogo vrhunskih glazbenika s kojima sam imao priliku surađivati na razne načine. Naučio sam mnogo i shvatio da zapravo nisam ni zagrebao površinu sviranja gitare. Kako godine prolaze, nadam se da će se taj krug samo proširiti.

Što bi, glazbeno, volio ostvariti u sljedećih nekoliko godina?

Iskreno – ne znam, nemam nikakvih konkretnih ciljeva. Volio bih si složiti gitare do kraja, svirački biti bolji nego što sam bio prije koju godinu i nastaviti raditi na sebi – vježbajući i pišući glazbu za bend i za sebe.

Post Majstori gitare: Upoznajte impresivne hrvatske gitariste je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Potpiši peticiju za očuvanje Radio Študenta Ljubljana!

Thu, 14 Jan 2021 19:31:14 GMT

Vrijeme čitanja: < 1 minuta

Iz susjedstva stigla nam je vijest kako je Radio Študentu Ljubljana prijeti gašenje. Ta vijest ujedno znači i kraj za najstariji neovisni studentski medij u Europi i naglo i okrutno gašenje simbola nezavisne kulture na ovim prostorima, i to nakon 52-godišnjeg djelovanja.

Radio Študent, jedinstven na području država bivše Jugoslavije, nastao je kao rezultat studentskih pokreta krajem 60-ih. Kao neovisni prostor slobode medija uspostavio se u liberalnim 70-ima, ostao glasan u stabilizacijskim 80-ima, igrao ključnu društvenu ulogu tijekom procesa osamostaljenja Slovenije te preživio tranziciju sve do današnjeg trenutka.

Trenutno se sastoji od 200 suradnika koji su raspoređeni u pet redakcija (politička, glazbena, kulturna, sveučilišna i znanstvena) i dvije službe (spikeri i tehničari) koji zajedno produciraju do 17 sati dnevnog programa. Radio Študent je poznat i po brojnim suradnjama s medijima s područja bivše Jugoslavije, jednako kao što prostor daje i manjinama. Četiri puta mjesečno slušatelji mogu slušati emisije na hrvatskom i srpskom jeziku, dok se u prošlosti emitirala emisija na bosanskom i romskom jeziku. Mnogo renomiranih znanstvenika, akademika, biznismena, novinara i političara svoje prvo radno iskustvo duguje upravo Radio Študentu.

Nakon više od 50 godina kulturnog djelovanja sve se dovodi pod upitnik zbog neodgovornih poteza tamošnjeg studentskog zbora koji želi iskoristiti krizu uzrokovanu korona virusom za gašenje Radio Študenta. Istina je kako dio problema leži u tome što su Studentskom vijeću Sveučilišta u Ljubljani smanjeni prihodi nužni za djelovanje, no s druge strane izgledno je kako u pozadini stoje pritisci na Radio Študent zbog svog kritičkog i neovisnog izvještavanja. O budžetu će Vijeće studenata glasati danas.

Dodatne informacije možete još pronaći u javnim pismima od 6. i 8. siječnja.

Peticiju potpore očuvanja Radio Študenta i protivljenje planovima ŠOU-a u Ljubljani o povlačenju sufinanciranja i posljedičnoj privatizaciji radija možete potpisati ovdje.

Post Potpiši peticiju za očuvanje Radio Študenta Ljubljana! je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Volimo antikvarijate: Naši najbolji ‘ulovi’ koje smo rado čitali

Thu, 14 Jan 2021 11:06:42 GMT

Vrijeme čitanja: 6 minute

Postoji samo jedan miris koji je bolji od mirisa nove knjige – miris knjige iz antikvarijata. Ta autentičnost knjige koja ide od ruku do ruku, koja živi nebrojeno života, s ponekom skrivenom ili zaboravljenom porukom ispisanom na marginama stranica – upravo zato volimo antikvarijate. Mjesta su to koja potvrđuju klišej da je svaki kraj zapravo prilika za novi početak. Mateja, Lukre i Igor česti su posjetitelji antikvarijata, a nakon njihovih crtica možda i vi počnete udomljavati napuštene knjige. Nema ljepšeg osjećaja, vjerujte nam!

Piše: Mateja Vukmir

Nisam ja od kamena, i ja se raspametim kad vidim netom objavljene korice knjige omiljenog mi autora, ali, kao i svaki pravi knjigoljubac, one prave knjiške leptiriće osjetim samo kad u ruke uzmem rabljenu knjigu – knjigu koja je čitana, uz koju se plakalo, koju se nekoć umatalo u šarene ukrasne papire i pružalo u ruke s uzvikom: ‘Sretan rođendan!’ Kad bolje razmislim, neka od svojih najvećih blaga pribavila sam upravo u antikvarijatima ili na sajmovima, korice su im izraubane, listovi požutjeli, a na naslovnoj stranici stoji posveta koja nije upućena meni, tek trenutnom vlasniku. Jer, knjige nisu dekoracija na polici, one čuvaju čitave živote, kako onih koji su ih pisali, tako i onih koji su ih čitali. Zato, ako na interliberskim i crnopetkovskim popustima niste uspjeli pronaći pravi poklon za nekoga tko vam je drag, ili za sebe, inspirirajte se sljedećim navodima.

Lektira

Otkad sam se upustila u roditeljske vode, skupljam knjige koje bih voljela da jednog dana čitaju moja djeca, a osobito sam luda za starim izdanjima lektirnih naslova koje većinom kupim u osječkom antikvarijatu Ezop. Zato imam npr. „Družbu Pere Kvržice” M. Lovraka iz 1963. i „Paukovu mrežu” E.B.Whitea iz 1979. godine, a obje sam platila 29 kn, čini mi se. Na jednom sam sajmu za desetak kuna pronašla knjigu „Filip – dječak bez imena” s potpisom autora, Ante Gardaša, a u na osječkom Sajmu antikviteta počastila sam se Ćopićevom „Orlovi rano lete”, jednom od prvih knjiga koje sam, izvan lektire, posudila u gradskoj knjižnici. Lani sam za Božić djeci poklonila „Božićnu frulu” Stjepana Lica, a ovog mi je Adventa za oko zapela „Legenda o božićnom licitaru” Tihomira Horvata (u Ezopu joj je cijena 19 kn).

Foto: Mateja Vukmir

Klasici

Obožavam klasike i radujem se što su neki od njih ove godine doživjeli novo hrvatsko izdanje, ali klasici koji su utočište pronašli na mojim policama dopremljeni su iz antikvarijata – ondje sam kupila Dickensonov evergrin – „Božićnu priču” (tridesetak kuna), neke od knjiga Oscara Wildea i Marka Twaina, romantične „Orkanske visove” Emily Bronte, a i „Sluškinjinu priču” Margaret Atwood (za pišljivih 39 kn – doduše, prije cijele gungule koja je nastala povodom istoimene serije). Ako tražite božićni klasik, „Božić Hercula Poirota” uvijek popularne Agathe Christie, ili „Kako preskočiti Božić”, netipični roman Johna Grishama, možete u antikvarijatu pronaći za sitniš.

Domaći must have

Iako mi se čini da hrvatski čitatelji danas preferiraju prevedene knjige, mislim da su domaći klasici škrinjice koje čuvaju ljepotu u kojoj se svi možemo prepoznati – uvijek aktualni, uvijek novi, uvijek otkriće. Krleža, Šenoa, Tadijanović, Kumičić, Parun, Horvat – samo su neki od domaćih must have izdanja svakog knjiškog moljca. Knjige su to koje uvijek rado prelistavam i koje me uvijek iznova nadahnu.

Poslastice

Postoje knjige koje darivamo jedni drugima i postoje knjiške poslastice za koje smo spremni go the extra mile, poigrati se detektiva i pronaći ih u skladištu nekog antikvarijata kako bismo našem bližnjemu rekli: ‘Poseban si’ (sjetite se samo Chandlera koji je Kathy poklonio prvo izdanje njene omiljene knjige – „The Velveteen Rabbit”). Npr., knjigu „Vranjara” Ivanke Vujčić Laszowski, šokačko-ciganski klasik, naručila sam čak iz omiškog antikvarijata Libri, a cijena dostave bila je veća nego cijena knjige, dok sam si ovo zgodno izdanje Pavličićevog „Večernjeg akta”, koje je svojim potpisom oplemenio i sam autor prilikom jednog našeg susreta, kupila kao utješnu nagradu nakon uzaludnog štrebanja za jedan nesretni ispit na osječkom pravnom fakultetu.

Piše: Lukre Đuka-Alemani

Antikvarijati su za nas iz manjih gradova misaona imenica pa je jedna od prvih stvari koje sam napravila kad sam došla na faks u Zagreb bio pohod na second hand knjige. Oduševila sam se bogatom i raznolikom ponudom naše, ali i strane literature i zapravo me to oduševljenje prati i danas. U antikvarijate vrlo rijetko idem s nekom konkretno određenom knjigom koju želim nabaviti. Najčešće odem malo poviriti što ima pa prčkam po policama, otvaram, listam i čekam da neka knjiga pronađe mene. Tako naiđem na knjige koje sama vjerojatno nikad ne bih ciljano tražila i u koje se tako, sasvim slučajno, zaljubim.

Prva otkrića iz djetinjstva

Jedna od prvih knjiga koju sam pročitala u jednom dahu bila je „Tajna Krvavog mosta” naše legendarne spisateljice i prve hrvatske novinarke, Marije Jurić Zagorke. Ulaskom u njen svijet hrvatskih plemića i svećenstva, seljaka i vještica, zaljubila sam se u povijesne romane te počela čitati sva njena djela kojih sam se mogla dočepati u Gradskoj knjižnici. Kao studentica sam skupila sve dijelove ”Gričke vještice” (pronađene komad po komad u raznim antikvarijatima) koje sam pročitala kao osnovnoškolka i ponovo ih počela iščitavati. Vraćale su mi se uspomene otkrivanja svoje ljubavi prema knjizi. Također sam otkrila kako je nekad lijepo pročitati istu knjigu u različitim fazama života te tako percipirati nijanse koje dotad nisam, ali i kako drugačije reagiram na neke odnose i događaje u knjizi te zapravo pratim kako se, osim knjige (koja je nakon toliko listanja sve izlizanija) mijenjam i ja.

Naše spisateljice moderne književnosti

U meni jako dragom antikvarijatu ‘Što čitaš?’ u Gundulićevoj, osim raznih filozofskih i političko angažiranih djela, postoji prava mala zbirka hrvatskih autorica te se, za zbilja razumnu cijenu, mogu nabaviti djela npr. Dubravke Ugrešić i Slavenke Drakulić. Na nagovor prijateljice, odlučila sam se za knjigu „Dora i Minotaur” te se zapanjila načinom na koji Drakulić secira žensku psihu, muško-ženske odnose i kako jedno na drugo utječe. Čim sam završila „Doru”, odmah sam nabavila „Fridu ili o boli” te „Mramornu kožu” za svoju kućnu biblioteku.

Strani klasici za ziheraše

Ne dogodi se uvijek čarolija pronalaska savršene knjige za period života u kojem se nalazim. Ponekad besciljno kopam po policama i ne nalazim ništa što bi me pretjerano razveselilo, čak i kad imam zapisane preporuke prijateljica koje me uvjeravaju da će mi se ova ili ona knjiga užasno svidjeti, nekad osjetim da jednostavno to nije to. Tad se okrenem dobrim starim klasicima svjetske književnosti. Tako sam u antikvarijatu u Skalinskoj pronašla odlično očuvanu „Kako ubiti pticu rugalicu” (H. Lee) za neku smiješnu cifru (mislim da je koštala dvadesetak kuna). Za čak i nižu cijenu, u antikvarijatu na Trešnjevci čiji je vlasnik zbilja živopisna i draga osoba koja uvijek ima neku zanimljivu preporuku za čitanje, pronašla sam Camusovog „Stranca” na originalnom, francuskom jeziku kao i Huxleyev „Vrli novi svijet”.

Poezija za sanjare

Za one koji traže skrivena blaga u stihovima, tu su zbirke pjesama naših i stranih pjesničkih velikana. U potrazi za jednom takvom knjigom, možda budete toliko sretni da naiđete na posvetu koja na vas djeluje kao svojevrsna vremenska kapsula i poveznica s osobom koju nikad niste poznavali, a kroz čitanje poezije prolazite isto što je i ona. Upravo to povezivanje je, zapravo, jedan od najljepših stvari koje nam jedna knjiga može pružiti.

Foto: Lukre Đuka-Alemani

Piše: Igor Milković

Dok tipkam ove redove pogled mi bježi na policu knjiga s druge strane ekrana laptopa. Šarena je to, velika i stvarno lijepa polica. Mogao bih se našaliti pa reći da je u pitanju jedan dosta brižno sastavljeni izvor zadovoljstva. Uostalom, ne bih puno ni pogriješio. Upravo je ta polica posljedica godina i godina čitalačkog zanosa; rezultat stalne potrage za idućom knjigom s kojom bih ju još malo upotpunio. ‘Dovršiti ju’ sigurno nikad neću, toliko je sigurno. Ali u tome i jest neka njena ljepota, u svom tom pronađenom blagu koje ju krasi, ali i u onim neotkrivenim draguljima koji joj se tek imaju dodati.

Našlo je na njoj svoje mjesto jako puno Interliber sniženja, poklona, impulzivnih internet kupnji, suvenira s putovanja, a među more papira ugurali su se i pronalasci iz antikvarijata. Upravo je posljednjima posvećen današnji osvrt, iako moram priznati da u antikvarijate (pre)slabo zalazim. Već letimičnim pregledom uočavam da je samo manji dio opisanih knjiga potekao iz tih simpatičnih i pretrpanih prostora. Prevrćem u rukama nasumični roman i donosim potiho odluku popraviti taj omjer. Jer u današnjem dobu pojedini domaći antikvarijati predstavljaju prava mala utočišta romantičarske ljubavi spram knjige.

Mjesto na kojem se prodaju priče (i ne samo one papirnate)

Izlet u njih pamti se još dugo prvenstveno zbog njima svojstvene atmosfere. Primjerice, kada uđete u zagrebački ‘Što čitaš?’ nema ljepšeg nego stvarno pitati osobu za pultom – „Što čitaš?” U tom trenutku povede se razgovor, priča se o raznim interesima, a Vi skoro sigurno pronalazite novu omiljenu knjigu za koju pri ulasku niste znali ni da postoji. Ista stvar u riječkom Ex-Librisu; red knjiga, red razgovora, red toliko voljene potrage. Ista stvar, uostalom, i u mnogim antikvarijatima diljem zemlje.

Dobro, a što je više s tim pronalascima iz antikvarijata? Istina, ima ih divnih, a ovaj kratki tekst trebao se ticati prvenstveno njih. Odakle uopće početi? Možda od starih paperback izdanja Stanislawa Lema, braće Strugatsky, Walter M. Millera koja iza svojih kričavih psihodeličnih naslovnica skrivaju žanrovski svijet čudesa? Zar nije bolje krenuti od klasika; Gončarova ili Apulejevog „Zlatnog Magarca” za kojeg se zavaram već pola desetljeća da ću ga pročitati? Ili pak od one Haruki Murakami knjige sa štosnom 3d naslovnicom za koju su već pri nabavi nedostajale ‘uključene’ naočale, ali ju zbog toga naprosto obožavam? A možda od publicistike britkog jezika i još oštrijih tema?

Da ne zaboravim, ima tu ponešto i stripova; franko belgijskih tvrdoukoričenih, regionalnih umjetničkih, „jeftinih“ kiosk talijanskih, svega pomalo. Kad to sve skupa pogledam, nameće se samo jedan logični zaključak. Antikvarijati možda i prodaju priče, ali te priče nisu nužno papirnate. U vrijeme neosobnog internet konzumerizma te priče mogu biti, a često i jesu, puno vrjednije negoli isprva mislimo. Tko zna, možda baš vaša čeka u nekom antikvarijatu iza ugla? Nemojte se libiti dati joj šansu… svi volimo dobru priču.

Post Volimo antikvarijate: Naši najbolji ‘ulovi’ koje smo rado čitali je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Nova glazba: Dante Drama, Dienne i drugi

Wed, 13 Jan 2021 18:10:23 GMT

Vrijeme čitanja: 2 minute

Nova glazba i ovoga tjedna donosi izbor najzanimljivijih novih singlova po izboru glazbene redakcije. Glasovanje za singl tjedna traje od srijede do srijede, a pobjednički singl automatski ulazi u konkurenciju za singl godine. Vi odlučujete koji novitet je zaslužio biti na prvom mjestu. Glasujte za svog favorita i donesite mu vječnu slavu!

Pobjednički singl prošlog tjedna je pjesma Sve ti je nadohvat međimurskog trojca Bijela laž.

Domaće i regionalne snage ovog tjedna odmjerit će VJ SLAM, Dante Drama, Dienne i Aleksandar Ljiljak.

Strane preporuke za slušanje su Smerz, Isidor, HEARTS, Lana Del Rey i Olivia Rodrigo.

Glazbene novitete s domaće i regionalne scene možete nam slati na desk@ziher.hr s naznakom ‘Za novu glazbu’.

Domaća glazba

Aleksandar Ljiljak – Grade moj

Aleksandar Liljak, osnivač bendova Yammat i Headoneast, predstavlja svoj prvi samostalni singl Grade moj kojim će se predstaviti i na ovogodišnjem 68. Zagrebačkom Festivalu. Pjesma govori o godini iza nas, obilježenoj prirodnim katastrofama i epidemijom koronavirusa.

VJ SLAM – Život pod maskom

VJ SLAM čine Jana Slamnig na vokalu i Viktor Slamnig na QWERTY tipkovnici i bas gitari. Profesijom brat i sestra, glazbenu suradnju započeli su izradom Janinog maturalnog rada – glazbenog spota. Ubrzo su shvatili da se predobro zabavljaju radeći vlastitu glazbu te su vizionarski krenuli u produkciju cijelog albuma. Život pod maskom prvi im je singl i optimistična najava 2021. godine. Jana i Viktor potpisuju glazbu i produkciju pjesme, dok im je Goca R.I.P. (KUKU$) pomogao u pisanju teksta, a mastering radio Ivan Božanić.

Dante Drama – Nirvana

Hvarski reper Dante Drama objavio je novi singl Nirvana. Ljubav i smrt se isprepliću kroz poetičnu liriku, koju prati pop-reggae pozadina. Tekst pjesme potpisuje Dante, na instrumentalu se našao L, dok je za mix i master zaslužan Yura. Video spot potpisuje ekipa s Hvar TV-a.

Dienne – Tiho pada mrak

Dienne svojim petim singlom Tiho pada mrak donosi već prepoznatu kombinaciju orkestralnog zvuka i svog moćnog vokala, a osjeti se i blagi povratak njenim metal korijenima. Kao i u prijašnjim singlovima, sama Ines Piknjač zaslužna je za glazbu i tekst, a u aranžmanu joj je pomogao Šime Alavanja. Osim što stoji iza pjesme, Ines je i montirala video spot, koji su snimili Iva i Goran Kušec (Kušec Photography).

Strane preporuke za slušanje

Olivia Rodrigo – drivers license

Olivia Rodrigo ovih dana ruši rekorde slušanosti na Spotifyu svojim prvim singlom drivers license. Sedamnaestogodišnja američka glumica zakoračila je u glazbene vode i dramatičnom baladom pobudila je jako velika očekivanja. Uši smo naćulili i strpljivo čekamo nove pjesme.

Lana Del Rey – Chemtrails Over the Country Club

Lana Del Rey predstavila je drugi singl Chemtrails Over the Country Club s novog istoimenog albuma koji će biti objavljen u ožujku.

HEARTS – It’s Too Late

Američko-njemački duo HEARTS novim singlom It’s Too Late najavljuje svoj treći album „Dream Nation”.

Smerz – Believer

Smerz je norveški elektro duo koji djeluje u Danskoj, a pjesmom Believer djevojke najavljuju istoimeni debi album.

Isidor – Ripley Has a Gun

Iako bi, tehnički gledano, Isidor trebao biti u glasačkom dijelu Nove glazbe, njegova svjetska popularnost prevagnula je odluku da ga ostavim kao šećer na kraju ovotjednog pregleda glazbenih noviteta. Ovaj Novosađanin nas već godinama oduševljava svojim synthwave kreacijama, a do sljedeće srijede opraštamo se uz Ripley Has a Gun.

Novu glazbu ovog je tjedan birala Helena Kezerić.

Post Nova glazba: Dante Drama, Dienne i drugi je prvi puta viđen na Ziher.hr.

„Silver Linings” (Less Than Jake): Tko to tamo trubi?

Tue, 12 Jan 2021 12:35:27 GMT

Vrijeme čitanja: 3 minute

Nedugo nakon klasičnog Goldfinger albuma, stigao je „Silver Linings”, novi, ali također klasični, klasični Less Than Jake album – i tako su dva ska-punk benda uljepšala 2020. godinu – što nije bio lak zadatak.

Sve po starom, skoro

Iako su veseljaci iz Gainesvillea ostali bez originalnog bubnjara, tekstopisca i suosnivača benda Vinnieja Fiorella, njegov izostanak više je emotivne prirode, a manje zvučne. Less Than Jake zvuči otprilike isto kao zadnjih 20 godina, a njihov deveti album i prvi nakon 2013., donosi malo novog i puno starog, što je s LTJ uvijek dobra stvar.

Moram priznati kako nisam znao da je Vinnie skroz napustio bend. Bio sam u zabludi kako se samo odrekao koncertnog dijela bendovanja i u toj zabludi preslušao sam album nekoliko puta ništa ne sluteći. Eemotivni tekstovi su bili tu, a standardno dobro bubnjanje također.

Mala sumnja javila se kod pjesme Dear Me, možda mi i najdraže stvari na albumu, gdje su bubnjevi bili nekako žešći no inače. Pripisao sam to Fiorellovom mladenačkom punk duhu, ali sam kasnije, iščitavajući knjižicu s tekstovima, saznao kako je novi bubnjar Matt Yonker (Teen Idols). Je li to toliko bitno? Nije. Ja sam osobno Less Than Jake poistovjećivao ponajviše s Vinniejem pa mi je samo to saznanje malo teže palo. Serem bez veze.

Trube mi daj!

Truba, saksofon, tuba, sve daj, samo nek’ puše. Puhači Buddy i JR nisu se štedjeli, a bend ih je prigrlio na svakoj pjesmi (opet serem, nisam provjeravao), a istaknuti moram jazzy stvar So Much Less, gdje sjaje punim sjajem.

Za razliku od već spomenutog benda Goldfinger, koji se poigrao i zaplesao sa svojim trubicama, Less Than Jake se kupa u njima – brzo, sporo, intro, outro, refren, solo – srca svih ska ljubitelja bit će sretna.

Chris i Roger, vokalni duo za gitarom i basom, i otprije su bili najeksponiraniji članovi benda, bilo s medijima, u studiju ili na koncertima, a sada vode i glavnu riječ. U svojim sviračkim i pjevačkim zadaćama bili su na vrhu zadatka, a sada su, barem pretpostavljam, glavnu riječ preuzeli i u pisanju glazbe i tekstova.

Roger je, kao i uvijek, svoj obol dao i u produkciji albuma koji je, kao i prethodnik, snimljen u njegovom kućnom studiju, ali za razliku od prethodnika, zvuči manje uglancano.

Primjenjiva emotivna nostalgija

Tekstovi su tipični i bolno iskreni Less Than Jake: pomalo tinejdžerski, s malim dozama očaja, depresije i preispitivanja, velikim dozama nostalgije, samožaljenja i samospoznaje, ali i šakom pozitive i vedrine. U svakom slučaju, njihove pjesme nevjerojatno su lako primjenjive na naše živote i situacije u kojima se nalazimo ili smo se nalazili, i upravo zbog toga imaju vjernu publiku već skoro 30 godina.

Od malih stihova do velikih refrena, Less Than Jake možda nekad zazvuči ofucano, sladunjavo ili dramatično, ali uvijek bez foliranja i uvijek realistično – to je njihov stil i dobri su u tome.

Tematike sežu od ljubavnih do životnih – žaljenje za greškama, bezvoljnost koja dolazi s godinama, potraga za unutarnjom srećom i slični problemi današnjih mladih i malo manje mladih ljudi – za primjere ću izvući prvi stih pjesme Move: „Somedays I stay home inside my bed, I can’t move, I’m stuck there”, i refren iz Lost at Home: „I’m feeling like I am lost at home, Feeling like I haven’t been blown away, By a single day that I’m all alone, maybe that’s just life, that’s what they say”.

Jedna od najsnažnijih LTJ pjesama je svakako već spomenuta Dear Me: „Dear me, I confess, most days I’m a mess, I still act like I’m with it, But I’m all out of one more shots to give, they don’t know about me or what’s inside my head, but in the end, it’s me alone, staring at my phone”.

Ispunjena očekivanja

„Silver Linings” je ono što se moglo očekivati i priželjkivati. Malo punka, malo ska i malo popa, malo tuge, malo sreće i malo ništa treće. Dobri Less Than Jake – stari cucak s puno starih trikova koji upale svaki put.

Post „Silver Linings” (Less Than Jake): Tko to tamo trubi? je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Rock&Off 2021: Objavljene nominacije koje predvode Je Veux, Alejuandro Buendija i Valentino ...

Tue, 12 Jan 2021 12:19:05 GMT

Vrijeme čitanja: 2 minute

Objavljene su ovogodišnje nominacije za treću nezavisnu glazbenu novinarsku nagradu Rock&Off! U online prijenosu objave nominacija Nina Trumbić (glazbena urednica na Radiju 101), Krešimir Blažević (direktor nagrade), Hrvoje Horvat (glazbeni novinar i umjetnički direktor), Dražen Goreta (Tvornica kulture i koproducent) te Krešimir Madunović (predsjednik uprave Iskona, glavnog sponzora nagrade) pročitali su imena glazbenika koji će ove godine konkurirati za nagrade u 10 kategorija.

U godini u kojoj je „svijet stao” hrvatski glazbenici nisu se poveli za tim ‘trendom’ i vrijedno su, u skladu s okolnostima i mogućnostima, stvarali novu glazbu koja nas je često držala na životu u svakodnevnoj monotoniji. Imena nominiranih predstavljaju najbolje što je ponudila glazbena 2020., s nadom da će 2021. biti još aktivnija, a konkurencija još veća. Dodjela nezavisne glazbene nagrade Rock&Off održat će se 4. veljače, no još nije sigurno u kojem obliku – ako se aktualne mjere produže, prvi put ćemo svi moći sudjelovati u online dodjeli.

Tko će biti najbolji u spomenutim kategorijama, vrijedi pričekati vidjeti do četvrtog dana veljače. A nominirani su:

Album godine:

Alejuandro Buendija – „Škrinja”
Je Veux – „I Glow”
Mark Mrakovčić – „Breeding Black Sheep”
Rundek & Ekipa – „Brisani prostor”
Valentino Bošković – „Velika praska”

Pjesma godine:

Boris Štok – Uvijek dio mene
Goran Bare & Majke – Rođen za suze
Je Veux – Lovable
Rundek & Ekipa – Mila
Valentino Bošković – Blojska Rapsodija

Koncertni izvođač godine:

ABOP
Damir Urban
Jonathan
J.R. August
Porto Morto

Veliki prasak godine:

BluVinil
Je Veux
Nika Turković

Rock&Off:

J.R. August
Mark Mrakovčić
One Possible Option

Pop&Off:

Boris Štok
Irena Žilić
Je Veux

Rap&Off:

Alejuandro Buendija
Elemental
Kandžija

Jazz&Off:

Chui
Doringo
Tamara Obrovac & Transhistria Jazz Ensemble
Trokut
Zvjezdan Ružić

Electro&Off:

ABOP
pocket palma
The Siids

Iskonova nagrada publike:

Alejuandro Buendija
ABOP
BluVinil
Boris Štok
Damir Urban
Goran Bare & Majke
J.R. August
Je Veux
Jonathan
Mark Mrakovčić
Nika Turković
Porto Morto
Rundek & Ekipa
Valentino Bošković

O Rock&Off nagradi

U znak podrške sjajnoj hrvatskoj alternativnoj glazbenoj sceni koja često nije prepoznata od strane šire javnosti, pokrenuta je nagrada Rock&Off. Rock&Off nezavisna je glazbena novinarska nagrada koja se dodjeljuje od 2019. godine. Pokretači nagrade su koproducenti Unison – Hrvatski glazbeni savez i KD Tvornica kulture te organizator Hrvatsko društvo skladatelja. Žiri je sastavljen od 83 glazbena novinara iz različitih portala, tiskova, televizije i radija koji predlažu svoje favorite te potom putem glasovanja odaberu nominirane u deset kategorija. Pobjednici svih kategorija proglašavaju se na dodijeli 4. veljače 2021., koja će ove godine biti u skladu s epidemiološkim mjerama.

Post Rock&Off 2021: Objavljene nominacije koje predvode Je Veux, Alejuandro Buendija i Valentino Bošković je prvi puta viđen na Ziher.hr.

„Silver Linings” (Less Than Jake): Tko to tamo trubi?

Mon, 11 Jan 2021 17:20:45 GMT

Vrijeme čitanja: 3 minute

Sve po starom, skoro

Trube mi daj!

Roger je, kao i uvijek, svoj obol dao i u produkciji albuma koji je, kao i prethodnik, snimljen u njegovom kućnom studiju, ali za razliku od prethodnika, zvuči manje uglancano.

Primjenjiva emotivna nostalgija

Od malih stihova do velikih refrena, Less Than Jake možda nekad zazvuči ofucano, sladunjavo ili dramatično, ali uvijek bez foliranja i uvijek realistično – to je njihov stil i dobri su u tome.

Ispunjena očekivanja

Post „Silver Linings” (Less Than Jake): Tko to tamo trubi? je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Kazalište Tvornica lutaka: "Ljudi gube vjeru u ljude; osvrnite se i pogledajte možete li ...

Mon, 11 Jan 2021 15:16:20 GMT

Vrijeme čitanja: 4 minute

U ovim ludim vremenima, dobre vibracije prijeko su nam potrebne. Tako nas je na božićno jutro razveselila hvalevrijedna gesta ekipe iz Kazališta Tvornica lutaka i svih ljudi dobre volje koji su odlučili poći pred Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj, Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević te bolnicu u Dubravi, i veselim kostimima poznatih likova iz crtića razveseliti mališane, ali i zdravstvene djelatnike koji danonoćno žrtvuju sebe za dobrobit svih nas. U ovome događaju sudjelovalo je tridesetak ljudi, a o samoj inicijativi i doživljajima odlučili smo popričati s poznatim hrvatskim redateljem i voditeljem kazališta Marijom Kovačem i lovkinjom Moranom Zibar.

Kako je započela vaša suradnja s Kazalištem Tvornica lutaka?

Morana: Nije to zapravo suradnja, ja sam samo vjerna obožavateljica. Kad mi je kći dovoljno narasla, krenuli smo na njihove predstave. Sebično priznajem da je vodim kao alibi jer je prvenstveno meni zabavno gledati ih. Ali ni ona se ne buni, naprotiv. I Mario Kovač i Petra Radin privatno su mi prijatelji i jako ih cijenim, pa mi je Tvornica lutaka zato još i draža.

U ovim je trenucima osobito lijepo vidjeti kada ljudi mare za druge, ponajviše one kojima su pomoć i nada najpotrebniji. Kako ste došli na ideju da djecu u Klaićevoj obradujete kostimima i plesom?

Mario: I inače u ovo doba godine Tvornica lutaka posjećuje dječje odjele bolnica u želji da barem malo oraspoložimo male pacijente, no ova godina je specifična zbog pandemije i potresa pa smo odlučili napraviti malo jaču akciju; pozvati više prijatelja, kupiti darove za djecu, ispeći kolače za medicinsko osoblje i starije pacijente te obići, uz Klaićevu, i Kliniku za infektivne bolesti „Fran Mihaljević“ i bolnicu u Dubravi zbog svega što one predstavljaju u ovim teškim vremenima.

Morana: Obilazak dječjih bolnica za blagdane i uveseljavanje malih pacijenata te osoblja već je tradicionalna akcija Tvornice lutaka, iako nikad nije bila ovako masovna. No ova godina tražila je nešto veće i posebnije. Oni su pozvali, ja sam se odmah odazvala, kao i svi ostali – i to je to.

Koliko vas je tome prisustvovalo?

Mario: Nisam brojio, ali okupilo se tridesetak ljudi: glumci, glazbenici, kostimografi, scenografi, prijatelji kazališta. Svatko se maskirao u neki lik iz dječjih knjiga, predstava i crtića te smo uvježbali pjevanje nekoliko prigodnih pjesama kako bi nas mogli čuti i oni koji ne mogu ustati do prozora ili vrata.

Morana: Nisam sigurna, bili smo dosta raspršeni, ali negdje oko trideset. No bez brige, pazili smo i druge i sebe. Bili smo jedna odlično organizirana šarolika skupina, a bolnice su unaprijed znale za naš dolazak.

Foto: Petra Radin

Kako su djeca i zdravstveni radnici reagirali na vaš dolazak? Je li bilo suza (radosnica naravno)?

Mario: Naravno da smo unaprijed nazvali ravnatelje bolnica i dogovorili protokol, u nijednu bolnicu nismo ulazili već smo uglavnom bili u dvorištima ili ispred, a pacijenti i osoblje su nas gledali s prozora i balkona. Reakcije su bile izuzetno pozitivne, jedni drugima smo pljeskali, mahali, smijali se i plakali istodobno. Najpotresnije je bilo u zaraznoj bolnici gdje je jedan dječačić pružao ruke prema Štrumfovima, nema tko nije zasuzio u tom trenutku.

Morana: Ispod svoje ogromne Garfieldove glave nisam mnogo vidjela, ali primijetila sam iznenađena i nasmijana lica na prozorima, na vratima, na krovu bolnice u Dubravi, i puno mahanja i međusobnog bodrenja i čestitanja blagdana. Mislim da je suza od ganuća više bilo s naše strane.

Kako su građani reagirali na vaš angažman?

Mario: Iako obično ovakve akcije ne radimo javno, već bolnice posjećujemo u dogovoru s osobljem, među sudionicima je bilo i nekoliko novinara koji su pozvali kolege, pa je akcija popraćena i medijski. Nakon toga nam se spontano javilo stotine, možda i tisuće građana s podrškom i pohvalama.

Morana: Ako mislite na slučajne prolaznike, njih i nije bilo mnogo vani na božićno jutro. No svi koji su naišli pozitivno su reagirali. Svima je trebalo nešto tako djetinje blesavo, iskreno i potpuno suprotno od situacija s kojima smo svakodnevno suočeni, da ih na trenutak zaboravimo. Bacivši pogled na portale, ostala sam gotovo šokirana što su i internetski komentari bili pozitivni. Ni spomena o partizanima i ustašama, HDZ-u i SDP-u, za što sam mislila da je nemoguće!

Foto: Petra Radin

Što ćete najviše pamtiti s ovog događaja?

Mario: Energiju zajedništva. Nije bilo bitno tko što radi i čime se bavi inače. Osjetilo se kako smo se okupili s dobrom namjerom i s pokušajem da nekako olakšamo ova izrazito izazovna vremena. Osjećali smo se kao likovi iz one Ezopove basne „Cvrčak i mrav“ jer smo svojom pjesmom pokušali pomoći pacijentima da prebrode teška vremena i pružiti potporu medicinskom osoblju koje vrijedno poput mrava radi svoj plemeniti posao.

Morana: Zajedništvo, pozitivu i iskren osmijeh koji smo uspjeli izmamiti ljudima kojima je stvarno teško, a sve što smo mi trebali uložiti malo je vremena i dobre volje.

Što je vama značio ovaj događaj? Planirate li nešto slično u nadolazećoj godini?

Mario: Usudio bih se reći kako je i na sve nas taj događaj djelovao terapeutski. Često se osjećamo bespomoćno sjedeći doma i gledajući snimke potresa i bolnica, a ovako smo, barem na kratko, poduzeli akciju i vidjeli pozitivan učinak. Svjedoci smo toga kako mnoštvo ljudi želi učiniti nešto pozitivno i pomoći, a samo im nedostaje mali poticaj, podrška u toj odluci. Uvjeren sam da ćemo nastaviti sa sličnim akcijama.

Morana: Meni je ovaj događaj ispunio srce kao malo što u zadnjih godinu dana. Ako budem u mogućnosti sudjelovati u bilo čemu sličnome, odmah dolazim.

Što biste poručili ljudima u ovim vremenima i što je po vama trenutno najvažnije?

Mario: Neka se osvrnu oko sebe i pogledaju mogu li kome pomoći. To ne treba biti materijalna ili financijska pomoć. Puno ljudi je u ovakvim vremenima prestrašeno ili osamljeno, gube vjeru u ljude. Nekoliko dobronamjernih rečenica i prijateljsko druženje mogu biti veća pomoć nego materijalne stvari u ovakvim trenucima. Najvažnije je sačuvati mentalno zdravlje i ne „puknuti“ u ovakvim vremenima. Znam da nije lako, ali valja se truditi iz dana u dan.

Morana: Nakon potresa koji ne jenjavaju, više stvarno ne znam što poručiti, a i tko sam uopće ja da nešto poručujem. Najvažnije je da ostanemo solidarni i pribrani, pomognemo onima kojima možemo, ne širimo paniku i ne zamaramo se nebitnim. Kakav god bio, život ne staje.

Dobro je činiti dobro, zato vas pozivamo da se priključite akcijama u vašoj lokalnoj zajednici i pomognete onima kojima je vaša pomoć najpotrebnija! Ponekad je dovoljna i jedna topla riječ da zagrije nečiju dušu.

Post Kazalište Tvornica lutaka: “Ljudi gube vjeru u ljude; osvrnite se i pogledajte možete li kome pomoći” je prvi puta viđen na Ziher.hr.

And just like that… Vraća se Seks i grad!

Mon, 11 Jan 2021 12:12:58 GMT

Vrijeme čitanja: < 1 minuta

Nakon 17 godina na televizijske ekrane vraćaju se Carrie, Miranda i Charlotte! Fanove kultnog „Seks i grada“ obradovala je vijest kako će serija u 2021. doživjeti reboot, a s novim nazivom „And Just Like That…“ nastavit će pratiti životna zbivanja svima znanih akterica.

Vijest o povratku na svojim su društvenim mrežama objavile Sarah Jessica Parker, Cynthia Nixon i Kristin Davis koje će uz Michaela Patricka Kinga producirati novi serijal. Objavljeno je i kako se Kim Cattrall, koja je u seriji utjelovila Samanthu, neće pridružiti ekipi.

View this post on Instagram

A post shared by SJP (@sarahjessicaparker)

Reboot serije će se, očekivano, premijerno prikazivati na američkoj streaming platformi HBO Max te će sadržavati 10 polusatnih epizoda, dok će s produkcijom početi u proljeće ove godine u New Yorku.

Serija „Seks i grad“ s emitiranjem je krenula 1998. godine te se kroz šest uspješnih sezona fokusirala se na životna zbivanja, veze i modu kolumnistice Carrie Bradshaw te njene tri prijateljice. Radnja izvorne serije adaptacija je knjige „Seks i grad“ autorice Candace Bushnell.

Post And just like that… Vraća se Seks i grad! je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Najbolji strani albumi 2020. godine

Sun, 10 Jan 2021 14:23:14 GMT

Vrijeme čitanja: 3 minute

Iza sebe smo ostavili 2020. godinu i puni nade zakoračili u novu 2021., u to ime dio naše redakcije odazvao se na izazov i izdvojili smo najslušanije strane albume iz 2020. koji su nam pomogli izgurati sve nedaće na putu.

Ponovno smo pripremili malo drugačiji pregled najboljih stranih albuma od onog na koji ste navikli na drugim mjestima. I ove godine donosimo pregled najboljih stranih albuma naših glazbenih novinara po njihovom ukusu, tako da ćete imati prilike zaviriti u listu najslušanijih stranih albuma u 2020. godini većine članova Ziherove glazbene redakcije.

Uz svaku listu dolazi i njoj pripadajuća Spotify playlista s po jednom od pjesama sa svakog albuma da vam probudi maštu ako se do sada još niste susreli s određenim glazbenim imenima.

The Weeknd, Mac Miller, Jessie Ware, Tame Impala i Fontaines D.C. su se najčešće vrtjeli u playerima naše redakcije. Uživate u playlistama koje smo vam pripremili, zapratite Ziher Glazbenu na Spotifyu, glasujte za singl godine i pratite nas jer za nekoliko dana otkrivamo domaći album 2020. godine.

Patrik Horvat

1. Róisín Murphy – „Róisín Machine”
2. Taylor Swift – „folklore”
3. Jessie Ware – „What’s Your Pleasure?”
4. Rina Sawayama – „Sawayama”
5. Fiona Apple – „Fetch the Bolt Cutters”
6. Yves Tumor – „Heaven to a Tortured Mind”
7. Kali Uchis – „Sin Miedo (del Amor y Otros Demonios)”
8. Dua Lipa – „Future Nostalgia”
9. Chloe x Halle – „Ungodly Hour”
10. Beabadoobee – „Fake It Flowers”

Eva Juraški

1. The Strokes – „The New Abnormal”
2. Tame Impala – „The Slow Rush”
3. Grimes – „Miss Anthropocene”
4. Fontaines D.C. – „A Hero’s Death”
5. Sorry – „925”
6. Sufjan Stevens – „The Ascension”
7. Gorillaz – „Song Machine, Season One: Strange Timez”
8. Puscifer – „Existential Reckoning”
9. Khruangbin – „Mordechai”
10. Phoebe Bridgers – „Punisher”

Josip Kalem

1. Denzel Curry – „Unlocked”
2. clipping. – „Visions of Bodies Being Burned”
3. Backxwash – „God Has Nothing to Do with This Leave Him Out of It”
4. Mac Miller – „Circles”
5. Chris Stapleton – „Starting Over”
6. Fleet Foxes – „Shore”
7. The Strokes – „The New Abnormal”
8. Gorillaz – „Song Machine, Season One: Strange Timez”
9. Idles – „Ultra Mono”
10. Nightwish – „Human. :II: Nature.”

Helena Kezerić

1. Weeknd – After Hours
2. Isengard – Vårjevndøgn
3. Заговор (Zagovor) – Ретро (Retro)
4. Fontaines D.C.- A Hero’s Death
5. культодиночества (kultodinochestva) – Истлеть
6. Budhos Band – Long in the Tooth
7. Protomartyr – Ultimate Success Today
8. Scattle – Shine
9. Jessie Ware – What’s Your Pleasure?
10. Dua Lipa – Future Nostalgia

Domagoj Kruhek

1. Polo G – „The Goat”
2. Lil Uzi Vert – „Eternal Atake”
3. The Avalanches – „We Will Always Love You”
4. Kid Cudi – „Man on the Moon III: The Chosen”
5. Pop Smoke – „Shoot for the Stars, Aim for the Moon”
6. 21 Savage & Metro Boomin – „Savage Mode II”
7. Yung Lean – „Starz”
8. Riff Raff – „Vanilla Gorilla”
9. RMR – „Drug Dealing Is a Lost Art”
10. Key Glock – „Yellow Tape”

Magdalena Kuleš

1. The Weeknd – „After Hours”
2. Chloe x Halle – „Ungodly Hour”
3. Aya Nakamura – „AYA”
4. María José Llergo – „Sanación”
5. Gims – „Le fléau”
6. Kylie Minogue – „Disco”
7. Lady Gaga – „Chromatica”
8. Garmarna – „Förbundet”
9. Tame Impala – „The Slow Rush”
10. Nubya Garcia – „Source”

Tomislav Matijašić

1. Mac Miller – „Circles”
2. Pop Smoke – „Shoot for the Stars, Aim for the Moon”
3. The Weeknd – „After Hours”
4. Future – „High Off Life”
5. Kid Cudi – „Man on the Moon III: The Chosen”
6. 21 Savage & Metro Boomin – „Savage Mode II”
7. Lil Uzi Vert – „Eternal Atake”
8. Future & Lil Uzi Vert – „Pluto x Baby Pluto”
9. Don Toliver – „Heaven or Hell”
10. Lil Baby – „My Turn”

Vlatka Semenčić Petrih

1. Bruce Springsteen – „Letter To You”
2. Fiona Apple – „Fetch the Bolt Cutters”
3. Miley Cyrus – „Plastic Hearts”
4. Run the Jewels – „RTJ4”
5. Thurston Moore – „By the Fire”
6. Alanis Morissette – „Such Pretty Forks In the Road”
7. Bob Dylan – „Rough and Rowdy Ways”
8. Deftones – „Ohms”
9. The Jaded Hearts Club – „You’ve Always Been Here”
10. The Network – „Money Money 2020 Pt II: Told Ya So!”

Post Najbolji strani albumi 2020. godine je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Filmski ciklus "Ljubav u doba korone” svake nedjelje u Art-kinu

Sat, 09 Jan 2021 18:49:05 GMT

Vrijeme čitanja: < 1 minuta

Da nužna fizička distanca među vjernom publikom ne bi prerasla i u emocionalnu, već s prvim danima nove, 2021. godine Art-kino donosi ciklus ljubavnih filmova znakovitog naziva Ljubav u doba korone. Osam termina u siječnju donosi pravu dozu velikih ljubavi i nikad potrebnijeg filmskog eskapizma.

Podijeljen u dva dijela, program svake nedjelje u siječnju donosi ljubavne priče za velike i male filmoljupce i filmoljupke. Za mlađe gledatelje, kao i sve duhom mlade, s početkom u 16 sati, na programu su četiri Disneyjeva animirana ljubavna klasika, a program za odrasle, s početkom u 18 sati, donosi četiri ljubavne drame za koje je, uz obveznu maskicu, topla preporuka uzeti i rupčić za suze. Svi se Disneyjevi filmovi prikazuju na originalnom engleskom jeziku s hrvatskim podnaslovima.

Ovu nedjelju, 10. siječnja, ciklus otvaraju Disneyjeva „Snjeguljica i sedam patuljaka” i „Sjaj u travi” Elije Kazana. Osim ta dva filma idućih ćete nedjelja moći pogledati „Pepeljugu”, „Mostove okruga Madison”, „Reci bilo što”, „Trnoružicu”, „Damu i skitnicu” te „Djevojku koju sam volio”.

Ulaznice za filmove u sklopu programa Ljubav u doba korone mogu se rezervirati putem e-pošte (ulaznice@art-kino.org), a kupiti na blagajni Art-kina svakoga dana sat vremena prije početka prve projekcije ili na internetskoj stranici ulaznice.hr. Za više informacija možete posjetiti https://www.art-kino.org/hr/program/ciklusi/ljubav-u-doba-korone.

Post Filmski ciklus “Ljubav u doba korone” svake nedjelje u Art-kinu je prvi puta viđen na Ziher.hr.

THE FLIGHT ATTENDANT: Korak naprijed za Kaley Cuoco

Thu, 07 Jan 2021 14:44:34 GMT

Vrijeme čitanja: 3 minute

Koliko god Kaley Cuoco novoj HBO Max-ovoj seriji „The Flight Attendant“ donosila medijsku pozornost, glavna glumica je ovdje istovremeno i uteg. Njena jedina ranija razvikanija uloga bila je u „The Big Bang Theory“, tragično lošem CBS-ovom sitcomu koji je dvanaest godina uspio održavati zavidnu pozornost publike priprostim stereotipnim šalama o društveno nesposobnim štreberima i zgodnoj plavuši s kojom kontinuirano ulaze u nesporazume. Srećom, Jim Parsons je odlučio prestati glumiti najpopularniji lik Sheldona i tako završio snimanje serije, ali repriziranje unedogled (i kod nas na jednoj od nacionalnih televizija) taj će televizijski užas održavati na životu još desetljećima.

Penny vs. Cassie Bowden

Kaley Cuoco je u toj seriji glumila konobaricu Penny, klišej plavušu koja ne razumije tobože napredne šale svojih susjeda znanstvenika. Nezahtjevna uloga koja je tražila do tri facijalne ekspresije po epizodi je učinila svoje i Cuoco duboko svrstala u kategoriju loših glumica, a njene buduće uloge će uvijek biti suđene prema ovoj katastrofalnoj.

To je slučaj i s ulogom Cassandre Bowden, naslovnim likom „The Flight Attendant“ (ili „Stjuardesa“ na hrvatskom), prvom novom većom ulogom za Cuoco. Skepticizam možete ostaviti po strani, o kvaliteti serije se može reći mnogo toga, ali za Kaley Cuoco je ovo definitivno korak naprijed. U ovoj seriji ona glumi stjuardesu sklonu porocima i brzopoteznom seksu sa strancima. Nakon leta u Bangkok, provede noć s jednim od putnika i probudi se u krvi jer je njenom seksualnom partneru netko prerezao vrat. Cassie se, očekivano, ne sjeća ničeg pa ni tko je to učinio, a u pokušajima da se izvuče iz nemile situacije napravi mnogo nesretnih koraka kojima se uvaljuje u još veće probleme.

Foto: Facebook.com/The Flight Attendant

“Killing Eve” kao uzor

Nemoguće je gledati „The Flight Attendant“, a ne sjetiti se očiglednog uzora – „Killing Eve“, sjajnu britansku špijunsku komediju o međusobnoj opsesiji Sandre Oh i Jodie Comer. Podjednako balansiranje humornih i triler dijelova, komične karakterizacije likova i naglasak na internacionalnom aspektu (radnja se odvija između tri grada: New Yorka, Rima i Bangkoka) su sve elementi u kojima HBO Max-ova serija kopira svoj proslavljeni britanski uzor i više-manje uspijeva održati standard.

Nažalost, na svaki taj trenutak dolazi i težak dramski dio koji analizira kako je Bowden postala takva pijanica kakva jest trenutno, ali za taj dio nitko u ovoj seriji nema kapaciteta – od scenarista pa sve do glumačke postave, uključujući i Cuoco. Sjena Penny se ponekad i previše nadvija na Bowden, ali obzirom da se ipak radi o nešto kompleksnijoj ulozi i priči Kaley Cucoco nema izbora pa jednostavno mora glumiti bolje. U humornim dijelovima u tome čak i uspijeva.

Pijani nered koji je sjajan u trenutcima lucidnosti

U cjelini, „The Flight Attendant“ je zrcalni odraz glavnog lika – pijani nered koji je sjajan u trenutcima lucidnosti, ali ne bi trebalo imati previše posla s njim kad dotakne dno. Deset epizoda je definitivno barem četiri epizode previše, ali svaka je nabacana na takav način da uspijeva zadržati pozornost pa makar i uz premotavanje scena o odnosu Cassie i njenog oca. Nije jasno u kojem bi smjeru mogla krenuti najavljena druga sezona, ali nije bilo ni za „Killing Eve“ pa se nije dogodio značajan pad u kvaliteti.

Što se tiče Kaley Cuoco reprize sramotne prošlosti na polovnim televizijama će joj osigurati stigmu Penny još neko vrijeme, ali „The Flight Attendant“ je zasigurno korak naprijed. Ako ste nakon „The Big Bang Theory“ mislili da glavna glumica ima tek tri ekspresije, nakon „The Flight Attendant“ ćete znati da ih ima barem deset, sasvim dovoljno za seriju koju vam neće biti neugodno gledati. Dapače, možda joj date priliku i u drugoj sezoni.

Post THE FLIGHT ATTENDANT: Korak naprijed za Kaley Cuoco je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Knjigu u ruke: Hrvatska 2021. proglasila godinom čitanja

Thu, 07 Jan 2021 11:53:40 GMT

Vrijeme čitanja: 3 minute

Hrvatska Vlada podržala je prijedlog Ministarstva kulture i medija da se 2021. godina proglasi Godinom čitanja uz slogan „Čitajmo da ne ostanemo bez riječi”.

Uslijed pandemije, smanjene mogućnosti organizacije i sudjelovanja u kulturnim događanjima na dosada uobičajene načine, jedna od kulturnih djelatnosti koja bi u ovoj situaciji mogla priskrbiti više pozornosti i vremena jest upravo čitanje. Budući da je čitanje jedan od preduvjeta sudjelovanja u kulturi, ono izravno i neizravno utječe na poboljšanje ukupne kvalitete života pojedinca i društva, što nam je u ovim iznimnim okolnostima prijeko potrebno. Stoga je 2021. godina pravi trenutak za proglašavanje Godine čitanja u kojoj će cijela Hrvatska čitati zajedno. Godina čitanja realizirat će se u sklopu Nacionalne strategije poticanja čitanja, koju je Vlada usvojila 2017. godine, a koja pridonosi razvoju kulture čitanja i omogućava što većem dijelu društva čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanje.

Mnoge književne manifestacije

Tijekom Godine čitanja mnoge kulturne organizacije osmislit će i provoditi nove aktivnosti (dodijeliti nagrade za najbolju knjižaru, objaviti natječaj za najbolju video najavu knjige za učenike osnovnih i srednjih škola, proglasit će se ‘ambasadori čitanja’, organizirati međunarodna konferencija o čitanju, dodijeliti nagrada mladih za književnost, organizirati ‘mala noćna čitanja’ i dr.) koje će doprinijeti afirmaciji čitanja.

Knjižnice grada Zagreba, najveća ustanova među narodnim knjižnicama u Hrvatskoj, kao i dosada bit će uključena u razne aktivnosti poticanja čitanja kako bi se poduprla kampanja Godina čitanja 2021. Provodit će se mnogi projekti: Noć knjige, Mjesec hrvatske knjige, Najčitatelj Knjižnica grada Zagreba, besplatan upis djece do 15 godina.

Osim toga, u Godini čitanja bit će osmišljene i dodatne aktivnosti, ponajprije uvođenje nove usluge – posudba e-knjige za djecu putem aplikacije Zaki Book. U sklopu mreže Knjižnica grada Zagreba nalazi se i Američki kutak – partner između veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj i Knjižnica grada Zagreba koji služi kao mjesto susreta američke i hrvatske kulture. U Godini čitanja Američki kutak obilježit će Svjetski dan slobode medija i Međunarodni dan pismenosti, te će povodom toga održati razne internetske radionice i prezentacije te kombinirane programe digitalnih sadržaja za nastavu i učenje engleskog jezika, u cilju promicanja čitanja, razumijevanja i kritičkog promišljanja u obrazovanju. Godišnja članarina u knjižnici i dalje je 50 kuna. Ako u Hrvatskoj više od polovice građana ne pročita ni jednu knjigu godišnje, možda se statistika promijeni upravo u ovoj Godini čitanja.

Sve aktivnosti koje Ministarstvo kulture i medija i drugi dionici u kulturi provode u cilju promocije knjige i čitanja, tijekom Godine čitanja dobit će dodatne informacije na stranicama Ministarstva kulture i medija.

Zašto nam je čitanje važno

Puno je različitih korisnih razloga za poticanje čitanja, ali jednako je tako važno da čitanje razvija samosvijest, samopouzdanje i vrijednosti koje nisu uvijek vidljive, ali su dugoročno važne za kvalitetu života pojedinca i opće dobro zajednice. Znanstveno je dokazano da djeca kojima se čita od male dobi razvijaju maštu, smisao za humor, kritičko razmišljanje, empatiju, aktivno slušanje, da lakše povezuju uzročno – posljedične odnose i imaju širok vokabular.

Čitanjem se možemo staviti u situacije u kojima se u stvarnom životu možda nikad ne bismo našli. Pismenost je sposobnost čitanja i pisanja što se čini prilično jednostavnom definicijom. Ali to baš i nije tako. Između dviju krajnosti ovladavanja pisanjem i čitanjem s jedne strane i potpune nepismenosti s druge strane nalaze se mnogi prijelazni stupnjevi: pismenost je stvar stupnja. Dakle, pročitati nešto i razumjeti dva su vrlo različita stupnja čitalačke pismenosti.

Stoga sve aktivnosti koje se provode u svrhu poticanja čitanja u svojoj biti imaju želju, i u skladu s njom primjenjuju sve strategije da bi promijenili paradigmu odnosa prema knjizi, čitanju, učenju i znanju, te ih treba pohvaliti, osobito kada su usmjerene prema obrazovanju.

Čitam, dakle jesam

U distopijskom romanu „Fahrenheit 451” Ray Bradbury govori o posljedicama do kojih je dovelo nečitanje knjiga u 25. stoljeću koje u mnogočemu nalikuje onomu što već sada obilježava 21. stoljeće.: „Knjiga je nabijena puška u susjednoj kući. Spali je. Izvadi metak iz oružja. Prodri u čovjekov mozak. Tko zna tko bi mogao biti meta načitanog čovjeka?… Nakljukaj ih nezapaljivim podacima, potpuno zaguši činjenicama tako da se osjete ispunjeni, a apsolutno zadovoljni informacijama. Tada će imati osjećaj da misle…”

Čovjek koji čita je opasanost jer takav čovjek nema osjećaj da misli – on zaista misli, stoga se njime teško upravlja. U ovim vremenima psihološke, ekonomske i kulturne krize treba ipak imati vjere da će na kraju pobijediti i ostati riječ koja se nalazi na temelju svijeta, jer po njoj je stvoren i spašen. Granice mog jezika granice su mog svijeta.

Post Knjigu u ruke: Hrvatska 2021. proglasila godinom čitanja je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Nova glazba: Bebe na Vole, Sijenke, Bijela laž i drugi

Wed, 06 Jan 2021 19:01:03 GMT

Vrijeme čitanja: 2 minute

Pobjednički singl prošlog tjedna je pjesma Ensign 4 life u izvedbi šesteročlanog benda Moon Unit iz Zagreba.

Domaće i regionalne snage ovog tjedna odmjerit će Bebe na Vole, Throattwister, Sijenke, Sana Garić i Bijela laž.

Strane preporuke za slušanje su Weeknd, Harry Styles, London Grammar, Foo Fighters i SZA.

Vi odlučujete koji novitet je zaslužio biti na prvom mjestu. Glasujte za svog favorita i donesite mu vječnu slavu!

Domaća i regionalna glazba

Bebe na Vole – Nectarine

Bebe na Vole akcijom na Bandcampu pomaže unesrećenima u potresima na području Sisačko-moslavačke županije. Sav prihod od prodaje singla Nectarine bit će doniran udruzi Solidarna.

Throattwister – Years of Misery

Throattwisterov novi glazbeni video za pjesmu Years of Misery s EP-a „X Years of Misery” dolazi kao pomak u produkcijskoj vrijednosti i audiovizualnoj kreativnosti. Pjesmu je snimio Ivan Jakić u studiju Kut Sobe/Audio Pro davne 2017. godine, a zatim ju je ponovo miksao i remasterirao Dave Adrounie 2020. Video su snimili i producirali Vjekoslav Palinić, Neven Muratić i Mihovil Pirnat iz Urbanog istraživanja/Encore Studio.

Sijenke – Gledam nebo

Crnogorski duo Sijenke novo je ime na sceni, a predstavljaju se singlom Gledam nebo. Saznajemo kako je riječ o projektu Marka Todorovića iz Kotora i Radovana Raičevića iz Podgorice koji trenutno žive u Beogradu.

Sana Garić – Sobe

Sana Garić singlom Sobe najavljuje album „Naočare za srce”. Novi video singl je snimljen u eksperimentalnom umjetničkom prostoru International Test Site – Z1 po ideji konceptualnog umjetnika Dragana Ilića.

Bijela laž – Sve ti je nadohvat

Međimurski trojac Bijela laž predstavlja svoj treći singl Sve ti je nadohvat. Tekst i glazbu napisao je frontman Aleksandar Sandi Hozjan, ritam kontrolira Danijel Balent dok je bass dionicu snimio bivši član Dejan Jambrošić kojeg je 2019. zamijenio Krešimir Hudin.

Strane preporuke za slušanje

Foo Fighters – No Son of Mine

Foo Fighters singlom No Son of Mine podsjećaju da njihov novi album „Medicine at Midnight” možemo očekivati početkom veljače.

SZA – Good Days

SZA je singlom Good Days potvrdila da od nje možemo u skorijoj budućnosti očekivati još novih materijala.

Harry Styles – Treat People With Kindness

Harry Styles objavio je video za singl Treat People With Kindness s još uvijek aktualnog albuma „Fine Line”. Gostujuću ulogu u spotu ima glumica Phoebe Waller-Bridge poznata svima koji su gledali serije „Fleabag” i „Killing Eve”.

Weeknd – Save Your Tears

Save Your Tears, jedna od dražih mi pjesama s albuma „After Hours”, dobila je i svoj video – Weeknd nam je pokazao kako bi izgledao da pretjera s plastičnim operacijama.

London Grammar – Lose Your Head

London Grammar predstavili su još jedan singl Lose Your Head s novog albuma „Californian Soil”. Njihov treći album biti će objavljen u travnju.

Novu glazbu ovog je tjedan birala Helena Kezerić.

Post Nova glazba: Bebe na Vole, Sijenke, Bijela laž i drugi je prvi puta viđen na Ziher.hr.

6 knjiga kojima je Fraktura završila godinu odličnih naslova

Wed, 06 Jan 2021 10:56:11 GMT

Vrijeme čitanja: 4 minute

Godina koju ne spominjemo, godina u kojoj smo možda uspjeli popraviti neslavni hrvatski prosjek pročitanih knjiga po osobi, za Frakturu je bila, rekli bismo, i više nego uspješna. Strašno dobri naslovi svakog su mjeseca, pandemiji unatoč, izlazili iz izdavačke kuće u Zaprešiću, a mi smo ih gutali kao D vitamine.

Prosinac je Fraktura zaključila sa šest novih naslova. Znate već – za svakoga ponešto!

Mia Couto – „Lavičina ispovijed”

„Fikcija koja nas dovodi bliže istini nego što bi to puke činjenice ikad mogle.” – The Guardian

Kad u napadu lava strada još jedna djevojka, ljudi u mozambičkom selu Kulumaniju odluče raspisati natječaj za lovca. Posao dobiva Arcanjo Baleiro, koji ima lov u svojim genima, no proganja ga zagonetna sudbina njegovih bližnjih. U Kulumaniju ga čeka Mariamar, kći lokalnog tragača, koja je oduvijek čeznula za dalekim svijetom, ali sputana je običajima i očevom željom. Premda roditelji pokušavaju osujetiti njezin susret s Arcanjom, ne mogu spriječiti da lov na lavove izvuče na vidjelo mračne obiteljske tajne. Jesu li zvijeri koje se goste djevojkama stvarno lavovi ili je riječ o užasu koji čovjeku može prirediti samo drugi čovjek?

„Lavičina ispovijed” mozambičkog pisca Mije Couta egzotična je priča o svjetovima u kojima se prožimaju mitovi i surova stvarnost, a puška i metak često nisu od koristi. Uzbudljiv, neobičan, potresan, sjajno napisan roman iz perspektive lovca i djevojke nedvojbeno potvrđuje da je Couto najistaknutiji afrički pisac koji stvara na portugalskom.

Saša Stanišić – „Porijeklo”

„Saša Stanišić pjesnik je i revolucionar, i u jeziku je pronašao svoju pravu domovinu.” – Thomas Hummitzsch, Rolling Stone

Ovako stvari stoje: zemlja u kojoj sam rođen više ne postoji. Dok je još postojala, smatrao sam se Jugoslavenom. Bio sam dijete multietničke države, plod i očitovanje dvoje ljudi koji su se voljeli i koje je jugoslavenski melting pot oslobodio okova različitih vjera i porijekla.

Nekoć je baka govorila – tada sam imao deset ili pet ili sedam godina – da ja nikad neću varati ni lagati, nego samo pretjerivati i izmišljati. Razliku tada nisam znao (često je ne želim znati ni danas), ali sviđalo mi se što mi izgleda vjeruje. To jutro prije našega puta u Oskorušu opet je ponovila da je to znala oduvijek: “Izmišljanje i pretjerivanje, danas time i novac zarađuješ.”

U svojem trećem romanu „Porijeklo” Saša Stanišić pripovijeda o svojem putu iz rodnog Višegrada do njemačkog Heidelberga pa opet natrag, u bosanske planine, k svojoj baki. Topao, sjetan, duhovit i vrlo živopisan, očarao je njemačku publiku i dobio najznačajniju njemačku književnu nagradu, Deutscher Buchpreis za 2019. godinu. Izvanserijsko djelo koje će vas osvojiti na prvo, drugo i treće čitanje.

Ognjen Spahić – „Pod oba sunca”

Na osamljenom svjetioniku nekadašnji kapetan prve klase Branimir Bato Lončar i njegova žena Danica žive jednoličnu svakodnevicu koju katkad uznemire zalutali turist ili barka u opasnosti. Bato je postao svjetioničarem jer se nije želio pridružiti agresiji na Dubrovačko primorje. Danica u nametnutoj osami oplakuje svoju neplodnost. Jednoga ljeta Nevena i Mitar, par u krizi srednjih godina, razapinju šator pred svjetionikom. Zajednička večera promijenit će sve u njihovim životima.

„Pod oba Sunca”, roman ispripovijedan kroz glasove četvero protagonista, priča je o krugu života koji iscrtavamo sami i pokušajima da iz tog kruga iskoračimo. Ognjen Spahić iznova pokazuje svu raskoš pripovjednoga talenta i zavidnu sposobnost da stvori moćne, pamtljive likove duboko obojene lokalnom poviješću. „Pod oba Sunca” roman je o ljudima u okovima vlastitih odluka kojih se nikako ne mogu osloboditi.

Claudio Magris – „Abecede”

„Govoreći o knjigama, Magris govori o sebi i o nama.” – Il nostro tempo

Zavodljivost priče i pustolovine početna je točka svakog čitateljskog iskustva iz koje se račva bezbroj puteva. Lucidni erudit i jedan od najvažnijih suvremenih svjetskih romanopisaca Claudio Magris svojim nas Abecedama poziva na jedno takvo uzbudljivo putovanje, svemirom svoga čitateljskog iskustva.

Koja su to načela prema kojima se trebamo ravnati u životu? Kako knjige djeluju na povijest, a kako stvarnost na literaturu? U koju pripovjedačku rijeku da čitatelj zakorači? Znatiželjan, empatičan, upućen i više od svega zaljubljenik u književnost, Magris nas vodi svojim literarnim univerzumom u kojemu sjaje raznolike zvijezde – od temeljnih tekstova zapadne kulture „Biblije”, „Ilijade” i „Odiseje”, preko djela Kafke, Musila, Ibsena, Tolstoja, Sveva i Camusa, koja su formirala intelektualce i pisce Srednje Europe, do živog dijaloga sa suvremenicima Sábatom, Maneom i Mo Yanom.

„Abecede” su knjiga o knjigama koje nam daju uvid u svijet Claudija Magrisa te nam mogu promijeniti život kako to samo književnost umije.

Wisława Szymborska – „Svijet koji nije od ovoga svijeta”

Univerzalizam poezije što ju je pisala velika poljska pjesnikinja Wisława Szymborska – pokazuje „Svijet koji nije od ovoga svijeta”, izbor pjesama koji je napravila polonistica Đurđica Čilić – počiva u transparentnom jeziku koji ne skreće pažnju na sebe, ali i u umješnosti da govori o ljudskoj naravi, o tome da smo svi – ma koliko međusobno različiti – satkani od istih elemenata: slabosti, ranjivosti, smrtnosti, ali i obnavljajuće, dionizijske zaljubljivosti u život, u druge i od nas drukčije.

Nepreuzetna u svojoj pjesničkoj gesti, Szymborska dok piše, piše kao da govori, dajući svojim čitateljima osjećaj pripadanja istoj, nesavršenoj, ali vrijednoj – ljudskoj zajednici. Svojom poezijom poljska nam nobelovka govori da postoje univerzalna ljudska iskustva i ljudske emocije, da u njima treba prepoznati zajedništvo, kohezivni potencijal, a ne bježati od njih u strahu da upozoravaju na našu prosječnost i trivijalnost. To, dakako, ne znači da ona ne prepoznaje individualnost svakog od nas, dapače. Čitajući njezine pjesme u ovom iznimnom svesku, vrlo lako ćemo pronaći one u kojima slavi ljudsku raznolikost i protestira protiv jednoobraznosti, uniformiranosti i „idiotizma savršenosti”.

Sara Ahmed – „Kulturna politika emocija”

“Studija ‘Kulturna politika emocija’ Sare Ahmed jedna je od najvažnijih suvremenih knjiga posvećenih problemu emocija. Autorica emocijama ne prilazi više kao isključivo individualnim psihičkim stanjima, već uvjerljivo dokazuje kako emocije funkcioniraju kao društvena norma – nastaju, uče se i cirkuliraju u zajednici te ih dijele velike skupine ljudi.” – dr. sc. Maša Grdešić, docentica

Što su emocije i kako one utječu na naše živote, naše odluke, naša tijela? Kad nas pokreću, a kad natjeraju da se zaustavimo? Povezuju li nas emocije kao zajednicu, ili nas u svijetu punom kontradikcija sve više razdvajaju? Koji je odnos između emocija, jezika i tijela? Sve su to pitanja na koja u ovoj knjizi pokušava odgovoriti vodeća feministička teoretičarka Sara Ahmed analizirajući popularne i teorijske tekstove, uz mnoštvo primjera iz svakodnevnog života.

„Kulturna politika emocija” kreće od konkretnih emocija – od boli, mržnje, straha, gađenja, srama i ljubavi – i upotrebljava ih kako bi analizirala “emocionalnost tekstova” povezujući rasu, rod i seksualnost, u svjetlu vrlo aktualnih tema poput imigracije, terorističkih napada ili važnosti emocija u feminističkoj i queer politici. Sara Ahmed upozorava na rastuće nepravde suvremenoga života, na činjenicu da određene skupine ljudi smatramo nevrijednima emocija, da neke živote isključujemo jer se ne uklapaju u društveno prihvaćenu normu. „Kulturna politika emocija” svakim nas svojim pitanjem poziva na razmišljanje o boljem, pravednijem svijetu, utemeljenom na zajedništvu i razumijevanju.

Post 6 knjiga kojima je Fraktura završila godinu odličnih naslova je prvi puta viđen na Ziher.hr.

„Klub navijača” (Krešo Bengalka): Naširoko tvrđeg nema

Wed, 06 Jan 2021 09:31:18 GMT

Vrijeme čitanja: 3 minute

Kad mi je prije izvjesnog vremena Spotify javio kako je najviše izvođena stvar na mom računu u 2020. godini Nikad više Kreše Bengalke, bilo je jasno da je vrag odnio šalu.

Bogovi Vajtsnejka su još jednom pali na tjeme. Tu je sad potreban kratak uvod kako bi neke stvari bile jasnije. Odrastao sam u vremenu Cobainea, kao neprikosnovene ikone mog pop kulturnog sazviježđa. Ipak, negdje kroz vrata za poslugu, provukla se čitava ta crossover priča na čelu s Body Countom te napose RATM-om. Drčna rafalna AK 47 isporuka lirike je bila i ostala nešto na čega nikada nisam ostao imun.

Unatoč nedostatku imuniteta, ne mogu reći da sam ikada bitnije ušao u priču koju su pričali Tram 11 ili Edo ili Stoka ili TBF ili Dječaci pa naposljetku i Vojko… Kiša metaka (Bengalka je bio dio Kiše) je, doduše, u nekom trenutku bila zanimljiva.

Pogotov Konan kao svojevrsni začetak onoga što će Bengalka dovesti do apsurda ili savršenstva, ovisno o tome kako gledate na nešto što se nominalno naziva – priča tvrda.

Singlovi su sve predkazali

„Klub navijača” (ne znam koliko je ovo sretan i spretan naslov, ispostavit će se, najboljeg Bengalkinog albuma) je četvrti solo album ovog izvođača nakon „Finale” (2017.), „Split ZOO” (2018.) te „Sve najbolje” (2019.)

Prva dva albuma, pogotovo „Split ZOO” su isprofilirali Bengalku kao „prvaka tvrdog đira” te „najtvrđeg repera na Balkanu”, bilo je tu u međuvremenu raznih kolaboracija koje je možda bolje ne spominjati, meni osobno niti suradnje sa Žuvijem (većim dijelom) nisu najsretnija priča, a album „Sve najbolje” (za moj pojam najlošiji u Bengalkinoj diskografiji) dao je naslutiti kako se i ova priča privela kraju. To samo po sebi i ne bi bila tolika tragedija, stvari poput U glavu (najtvrđa stvar ikada, tvrdim ja) te Nokturno će se teško tako brzo nadigrati od strane nekog novog trubadura ulice, dresova Reggine, duhova ‘Ndranghete, vespi i penti od 500 konja (shout out za Žuvija!) Ipak, kako je malo po malo počeo otkrivati najavne singlove s nadolazećeg albuma (Caracas, Komšiluk, Nikad više, Zauvik, Don te na koncu Omerta), postalo je jasno da će ovo biti sve samo ne promašaj.

Kapitalne investicije

Valja napomenuti kako je „Klub navijača” samizdat, kako je Krešo autor i izvođač svih pjesama bez feat inačica te potpisuje glazbu, mix i master, što je samo po sebi svojevrsni podvig i stvar vrijedna poštovanja. Inzistiranje na ‘višku’ stvari (17 na ovom albumu) kod rap izvođača nije novost i neću ulaziti u razloge s obzirom na to da je Bengalka ovim izdanjem ‘ubo’ desetak kapitalnih investicija u svoj fond tvrdog, najtvrđeg đira odnosno lirike suhog oka gdje „sva pasta je Plidenta”.

Da će ovo biti buroviti petak jasno je dala naslutiti već spomenuta Nikad više, u mnogočemu pjesma godine (ne samo na mom Spotify računu), suluda brzina (neki će reći x1.25) i isporuka lirike da tvrđe ne može, kao što bi rekao jedan od mnogih komentatora na YT – „reka san babi da nisan gladan”. Poriv da se kaže roditeljima kako su usvojeni dolazi kroz četverac Omerta – Don – Caracas – Komšiluk, klasični Bengalkini ‘kamatarski’ obrasci kroz koje možete ili prezirati ovakav izričaj svrstavajući ga u zakašnjeli pubertet koji cvate u ranom klimaksu ili ga svrstati u arhivu ulične priče čiji akter, svjedok i liričar na svoj način bilježi dio identiteta mediteranskih ljubitelja glatkog brašna 500 i kruha bez motike.

Seciranje

Zauvik će biti i jest stvar koja će bolovatelje svjetske boli i ispijače Malvazije na padinama Motovuna zasigurno nagnati da se „splitski wannabe gangster” deplasira, deklasira i degradira kao klasični otpadak trule i gnjile nacionalističke retorike, iako je riječ, vrlo vjerojatno, o najbenignijem obliku ispoljavanja nacionalne emocije s izrazito arhaičkim, poetskim i apstraktnim poimanjem tog pitanja miljama udaljenog od marketinškog i folklornog izričaja, koliko plitkog toliko i površnog, kakvog se može čuti od recimo – Zaprešić Boysa (što god i tko god oni bili).

Die, Budućnost, Znam i Tuta forza trep beatovi na speedu i lirika na rafalu završavaju krug velikih deset koje čine ovaj album najtvrđom pričom ove godine.

U čemu je tajna?

Možda u činjenici da – ovo je priča tvrda – jednostavno ima autentičnog ili ako ništa spretnog naratora koji uspijeva izbjeći zamku redikuloznosti i, sve ako ne želiš, ipak pokušavaš vjerovati i smjestiti sebe u okrilje onoga što Bengalka propovijeda jer čini to na uvjerljiv i pasioniran način ne ostavljajući prostora za dvojbu da će se treptaj oka dogoditi. Tražiti od ovakvog arhivara splitske ulične priče verificiranje lirike je isto kao tražiti u filmovima o Jamesu Bondu natruhe ratia i zakona fizike; možeš, ali tada to nije priča za tebe i tvoji Oreo nisu pralina.

Bengalka je s albumom „Klub navijača” zakucao ono što smo već i znali – naširoko tvrđeg nema. A nije da ih je malo pokušavalo. Kako je ovom liku to pošlo za rukom?

Koja je tema, kakve su priče? Pssssst…

Post „Klub navijača” (Krešo Bengalka): Naširoko tvrđeg nema je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Dora 2021: Tko su izvođači među kojima se krije idući hrvatski predstavnik na Eurosongu?

Wed, 06 Jan 2021 08:47:39 GMT

Vrijeme čitanja: 5 minute

Dok su neke druge države svjesne da epidemiološka slika nije baš najpovoljnija, HRT se ipak odlučio podsmjehnuti Kedži i organizirati novu Doru.

Žiri u sastavu Andrej Babić, Hrvoje Prskalo, Matija Cvek, Monika Lelas i Uršula Tolj odabrao je 14 pjesama koje će se boriti za nastup u Rotterdamu; pokušaj drugi. Upravo Matiju Cveka bismo radije vidjeli na sceni kao natjecatelja, no možda neke druge godine.

Eva Juraški i Vedran Grizbaher secirali su dosadašnje karijere odabrane četrnaestorke i postavili naša očekivanja.

Filip Rudan – Blind

Vedran: Filip Rudan svojim vokalnim kvalitetama, ali i pojavom i samopouzdanjem na pozornici, ima potencijal napraviti zapaženu karijeru ili barem izbaciti poneki hit. S obzirom na to da ga nismo imali priliku slušati izvan obrada poznatih pjesama, ne znamo što su autori za njega pripremili. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li uspjeti zadobiti simpatije publike starije od osamnaest godina. Ako se ponovi čarobni moment kao što je bio duet Lovely s Albinom, mogao bi mi biti barem koji dan na repeatu. Uz dobru pjesmu mogao bi ‘zaslijepiti’ i publiku u Rotterdamu.

Eva: Filipa Rudana pamtim još iz Supertalenta gdje se istaknuo nezaboravnim finalnim nastupom u balonu. Nastup u The Voice Hrvatska bio je logičan nastavak priče kojom je osvojio srca gledatelja i dodatno ojačao svoju već prilično oformljenu fan bazu. Vidi se kako je Filip rođen za scenu i nimalo ne sumnjam da ne bi zablistao pod reflektorima pozornice u Rotterdamu.

Albina – Tick-Tock

Vedran: Budući da je već prozvana u odlomku iznad, red je da i Albininu sudbinu prokažemo. Osim već spomenute izvedbe koja je na YouTubeu pregledana 26 milijuna puta, nije mi ostavila značajniji utisak. Autor stihova Branimir Mihaljević i ime pjesme Tick-Tock ne ulijevaju mi povjerenje da bismo mogli imati pobjednicu. Njezin prvi singl jako podsjeća na Vannu, njenu mentoricu u Voice-u.

Eva: Za Albinu mi je strašno žao što ne ide u duetu s Filipom. Znamo da su dueti na Eurosongu već izlizana stvar, no kad se sjetim izvedbe Lovely (koja me oborila s nogu, za razliku od originala Billie Eilish) mogu reći kako smo ipak trebali riskirati i poslati Albinu i Filipa u duetu na Doru. Zanima me kakva će biti Albinina pjesma, ako će biti power balada ima šanse za pobjedu.

Bernarda – Colors

Vedran: Bernardu smo upoznali na Dori 2019. godine, a u međuvremenu nam nije dala materijala da ju bolje upoznamo. Uz pjesmu prilagođeniju 21. stoljeću i manje treme nego prošli put, njezin vokal bi nas mogao iznenaditi.

Eva: Bernarda je Zagrepčanka s adresom u Švicarskoj. Nastupala je na Dori 2019. i njemačkoj verziji The Voicea. Sudeći po pjesmi Nebo, Colors bi također trebao pratiti vedar ton.

Ella Orešković – Come This Way

Vedran: O Elli Orešković ne znamo mnogo, osim da je kći bivšeg premijera. Nadamo se da će se pjesma svidjeti nama, ali i građevinama.

Eva: Ella Orešković mi je potpuna nepoznanica, tako da mi je teško išta komentirati.

Sandi Cenov – Kriv

Vedran: Sandi se odlučio prisjetiti što je to mikrofon i prijavio se na Doru. Vidjet ćemo je li mu to bio pametan potez ili je ipak trebao prepustiti drugima da ga imitiraju u Tvoje lice zvuči poznato.

Eva: Ne znam što je Sandija Cenova nagnulo da se prijavi na Doru, novije pjesme su mu sve po redu poprilično dated. Možda bi imao šanse da su u pitanju devedesete.

Beta Sudar – Ma zamisli

Vedran: Beta Sudar uistinu nije odustala, kao što nam je i najavila svojom pjesmom na Dori 2019. Malo sam preslušao nove pjesme koje je u međuvremenu objavljivala i zapravo mi zvuči kao Antonija Šola s više sluha. U svakom slučaju nije za dalje od puštanja na lokalnom radiju.

Eva: Beta Sudar će nakon dvije godine ponovno pokušati na Dori, no ovaj put s pjesmom na hrvatskom. Hoćemo li se zamisliti nakon njezinog nastupa – pitanje je sada.

Brigita Vuco – Noći pijane

Vedran: Brigita Vuco pohvalila se da je sama napisala tekst pjesme Noći pijane, iako se čini da joj je i otac malo pripomogao. Naziv pjesme aludira na neko razbijanje čaša, no pjevačica je najavila da je riječ o trapu. Živjeli!

Eva: Brigita Vuco je kćer popularnog pjevača od naroda Siniše Vuce. Sama Brigita kaže kako će pjesma biti trap, no s obzirom na naziv Noći pijane nije isključeno da možda bude i trap-cajka u igri, usprkos tome što kao najvećeg glazbenog uzora navodi Lanu Del Rey.

ToMa – Ocean of love

Vedran: Za ToMu sam mislio da će biti glavna zvijezda Voice-a, a zapeo je već na blindu. Izvrstan vokal kalibra Matije Cveka i s dobrom produkcijom na dosadašnjim pjesmama mogao bi biti iznenađenje ove Dore. Njega smo također mogli vidjeti 2019. godine kao pratećeg vokala Jeleni Bosančić na pjesmi čiju poantu nitko nije shvatio.

Eva: ToMa izlazi s provjerenim švedskim autorskim dvojcem koji bi zasigurno dobro prošao kod europske publike, no nekako sumnjam da smo mi na Dori spremni na takav iskorak. Dovoljno je sjetiti se Eme Gagro i njezinog Redemptiona iz 2019. koji je bio jedan od favorita među fanovima Eurosonga, ali gledatelji nisu prepoznali taj potencijal. Nažalost, slična sudbina bi mogla zadesiti i ToMu.

Eric – Reci mi

Vedran: Još jedan potomak Voicea je i Eric Vidović od kojeg također ne znamo što očekivati, posebice jer nije daleko dugurao tamo.

Eva: Eric Vidović još je jedan od kandidata zadnje sezone The Voice Hrvatska koji je dogurao do nokaut faze. Vokal mi se sviđa i ima potencijala, preostaje nam još samo čuti i pjesmu.

Nina Kraljić – Rijeka

Vedran: Nekoć velik potencijal za postati donekle zvijezdom, Ninu Kraljić, samo su haljina i prehlada dijelile od dobrog plasmana u finalu Eurosonga. Nakon Voicea i Eurosonga donekle sam pratio njen rad, ali kasnije me izgubila u tom cijelom kvazi-etno-artu od glazbe. Je li prošlo dovoljno vremena od zadnjeg blama s haljinom i je li našla pjesmu koja bi mogla biti dovoljno dobra zamjena svjetioniku, saznat ćemo uskoro.

Eva: Nina Kraljić nas je sve obradovala u Stockholmu 2016. kada smo se prvi put nakon 2009. i Lijepe Tene plasirali u finale Eurosonga. Naravno, u prilog tome je išla Ninina pomalo celtic balada koja je nažalost bila upropaštena lošim scenskim nastupom i još lošijom haljinom. Budući da će na nadolazećoj Dori Nina nastupati s pjesmom Mikija Solusa, možemo očekivati drastičnije drugačiju izvedbu od mirnog Lighthousea.

Bojan Jambrošić & Ashley Colburn – Share the love

Vedran: Smatram da Bojan Jambrošić nije u stanju otpjevati pjesmu koja bi bila interesantna za ovu dekadu s kojom god ženom da je otpjeva. Ovaj put na red je došla Ashley Colburn, poznatija kao promotorica Hrvatske u Americi. Mogla mu je barem reći što se u Americi sluša da se ne bruka ovim pjesmama u rangu Ivana Mikulića.

Eva: Bojan Jambrošić će nastupati s već provjerenom partnericom iz showa Zvijezde pjevaju Ashley Colburn. Budući da je Ashley sudjelovala u pisanju pjesme, ipak očekujem neku moderniju izvedbu od standardnih Bojanovih jer Ashley zna kako se to radi u Americi.

Mia Negovetić – She’s like a dream

Vedran: Miji Negovetić pobjeda je na prošlogodišnjoj Dori utekla za oko 250 poziva, što na kraju nije bila tolika šteta budući da se Eurosong nije ni održao (što je puno veća šteta). Čini se da Mia zna što radi tako da i ove godine možemo očekivati nešto milozvučno.

Eva: Mia Negovetić kreće po osvetu za prošlogodišnju Doru u kojoj je, realno, trebala pobijediti Damira Kedžu. Možda ove godine ima pravde za Miju.

Klapa Cambi – Zaljubljen

Vedran: Što reći o klapi Cambi? Pa, jednom smo slali klapu – jednom previše. Next!

Eva: Klapa Cambi? Svi znamo kako Europa nije prepoznala potencijal u Klapi s mora i njezinoj Mižeriji, pa tako neće ni ovaj put. Eurosong ipak nije etno natjecanje.

Tony Cetinski & Kiki Rahimovski – Zapjevaj, sloboda je

Vedran: Tony Cetinski udružio se s Kikijem Rahimovskim te skupa sa Sandijem hvata zadnji vlak za proslaviti se na europskom tlu, iako već jako dugo živi na staroj slavi na hrvatskom. Festival slobode i tamošnji duet sa Željkom Markić definitivno mu nije jamstvo dobrog plasmana. S druge strane, koliko se sjećam, Kiki je imao dobar vokal, na tatu.

Eva: Tony Cetinski na Dori u 2021.? Zbilja? Vjerojatno iskorištava trenutnu popularnost koju mu je donio Festival slobode. Još ubaci Kikija Rahimovskog, sina poznatijeg Akija Rahimovskog, s ciljem da možda i neke glasove ubere na konto još jednog poznatog prezimena.

Post Dora 2021: Tko su izvođači među kojima se krije idući hrvatski predstavnik na Eurosongu? je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Lora Elezović (slikarica): „Voljela bih oslikati zidove dječje bolnice u Zagrebu”

Tue, 05 Jan 2021 11:32:27 GMT

Vrijeme čitanja: 5 minute

Oko nas nalaze se brojni perspektivni mladi ljudi koji su posvećeni svome životnom pozivu i željni napretka. Jedna od njih je i akademska slikarica, Zagrepčanka Lora Elezović koja je ove jeseni diplomirala grafiku na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. U posljednjih nekoliko mjeseci pažnju javnosti privukla je oslikavanjem murala na trafostanici na Bundeku prizorima iz svima nam znane dječje slikovnice „Ježeva kućica“. Osim toga, otkrila nam je i svoje slikarske početke te planove. Vjerujem da će se mnogi čitajući ovaj intervju osjećati kao putnici kroz vrijeme, stoga vam prepuštam sjedalo i nostalgiju za djetinjstvom.

Zašto je nakladnička kuća Naša djeca angažirala baš tebe u izradi murala Ježeve kućice?

Nakladnička kuća Naša djeca iz Zagreba pozvala me je i angažirala za oslikavanje trafostanice na Bundeku prigodom 70. rođendana antologijskog teksta slikovnice „Ježeva kućica” Branka Ćopića, prema likovnim motivima Vilka Glihe Selana. Dugo vremena se bavim crtanjem i ilustriranjem životinja. Moguće da je to bio jedan od razloga.

Budući da Ježeva kućica sve nas podsjeća na djetinjstvo, ima li ona i za tebe neko posebno značenje? Koju uspomenu najviše vežeš uz nju?

Mama mi je često čitala slikovnicu „Ježeva kućica” i jako sam ju voljela. I priču i stihove i ilustracije. S vremenom sam na nju zaboravila tako da me je oslikavanje murala opet podsjetilo na to i vratilo u djetinjstvo. Poruka „Ježeve kućice“ podsjeća na vrijednosti koje često zaboravljamo. Jež predstavlja junaka koji ističe ljubav za svoj dom, poštenje, individualnost, skromnost, mir i slobodu kao osnovne vrijednosti života koje nikako ne smijemo zaboraviti.

S obzirom na to da do sada nisam slikala niti crtala na tako velikom formatu, ova prilika predstavljala mi je novi izazov. Veselila sam se što ću imati čast oslikavati prepoznatljive prizore iz slikovnice.

Koliko vremena ti je trebalo da oslikaš jednu stranu trafostanice?

Počela sam oslikavati trafostanicu prije dva mjeseca. Nažalost zbog lošeg vremena sve se odužilo. Prednju stranu s prikazom ježa u kućici zbog puno tonova i detalja slikala sam najduže, otprilike tri tjedna. Bočne strane; pohod lisice, vuka i medvjeda i ježevu šetnju šumom naslikala sam u dva tjedna. Zadnja stranu, gozbu u kućici lisice, postavila sam u dva dana, ali sam zbog lošeg vremena i potresa pauzirala.

Foto: Lora Elezović

Kako su ljudi reagirali na umjetničko djelo usred grada?

Reakcije mlađih i starijih prolaznika vrlo su pozitivne. Mislim da nije bilo skoro ni jednog koji se nije zaustavio i prepoznao naslikane prikaze iz slikovnice. Mnogi od njih se raznježe i ponosno recitiraju stihove iz Ježeve kućice, a mlađi se prolaznici fotografiraju s naslikanim likovima. Bilo je simpatično kada sam dala djeci koja su se zaustavila kistove i boje, pa su mi pomagali slikati travu i gljivice na prednjoj stranici u donjem dijelu murala.

Planiraš li slične projekte u skorašnje vrijeme?

Sviđa mi se oslikavanje velikih formata na javnim površinama i naravno da bih voljela dobiti još koju priliku za slikanje. Pripremam dvije samostalne izložbe u caffe – galeriji „Botaničar” i u Galeriji „Šira”.

Kad bi imala priliku oslikati bilo koji dio grada, koji bi odabrala i što bi na njemu oslikala?

Voljela bih oslikati zidove dječje bolnice u Zagrebu. Za to bih iskoristila svoje ilustracije malenih imaginarnih, simpatičnih i veselih bića.

Budući da se mnogo ljudi još nije susrelo s tvojim djelima, ispričaj nam nešto o svojoj slikarskoj priči.

Od ranog djetinjstva crtam. To me je oduvijek privlačilo i znala sam da je to moj životni poziv. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna gdje sam završila grafički smjer, odlučila sam upisati Likovnu akademiju. To je bio moj glavni i jedini izbor studiranja. I apsolutno ništa drugo me nije zanimalo. Imala sam sreće ili je tako sudbina htjela, pa sam se uspjela upisati te iste godine. Diplomirala sam ove jeseni na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu na nastavničkom odsjeku: smjer grafika, u klasi profesora Igora Čabraje i komentorice profesorice Ines Krasić. Tako da se više bavim grafikom, crtanjem i ilustriranjem nego slikarstvom, iako bih se voljela posvetiti i tome.

U svojem radu najčešće koristim tradicionalne tehnike crtanja tušem i perom te grafičku tehniku bakropis koju usavršavam još od srednje škole. Povremeno kombiniram i slikarske tehnike, npr. akvarel i lavirani tuš.
Dugo vremena bavim se crtanjem životinja koje su i moji glavni motivi.

Foto: Lora Elezović

Fascinira me životinjska anatomija koja ovisno o vrsti djeluje kompleksno i jedinstveno. Upravo zbog toga, motiv životinja pruža mi mogućnost njihovog detaljnog prikazivanja.

U posljednje vrijeme bavim se temom čovjekova zadiranja u prirodu i posljedica koje se odvijaju unutar biološkog ciklusa, pogotovo u životinjskom svijetu. Tako u svojim radovima prikazujem vlastite imaginarne hibridne vrste. Time želim privući pažnju promatrača i ukazati na moguće posljedice ljudskog utjecaja na taj svijet. Važno mi je da svoje radove prikazujem što detaljnije, kako bi ih učinila vjernijim. Tako je nastao i moj „Kabinet čuda“ koji je ujedno i moj diplomski rad. To je ormar, putni kovčeg u kojem sam izložila vlastitu kolekciju crteža, grafika, skulptura i minijatura svojih imaginarnih i ugroženih vrsta.

Foto: Lora Elezović

Vjerujem da svakoga zanima što umjetnici rade kada se ne bave umjetnošću. Imaš li neki hobi?

U svoje slobodno vrijeme osim crtanja “za sebe”, volim šetati po prirodi, fotografirati, gledati dokumentarne filmove, animirane filmove i puno putovati. Putovanja i upoznavanje novih kultura ispunjava me i inspirira. Nadam se da ćemo uskoro moći ponovno slobodno putovati.

Nažalost, danas se umjetnost u mnogim slučajevima dovodi u krajnost, kakvo mišljenje imaš o suvremenim umjetnicima koji su spremni na sve kako bi dokazali svoje ideale?

Ekstremi postoje u svemu, pa tako i u umjetnosti. Osobno se ne bavim suvremenom umjetnošću pa ne mogu niti previše komentirati. S obzirom na to da je umjetnost uvijek u skladu s vremenom, a danas je sve vrlo „ekstremno” nije niti čudno da se i umjetnici tome priklanjaju. Podržavam sve raznolike umjetničke ideje ako nikome ne štete i ako su u skladu s „granicama normale”. No možda je i upitno koja je ta današnja „granica normale”.

Ne znam jesi li čula za Touch Me festival. Što misliš o tim projektima, odnosno onome što su ljudi napravili u tu svrhu?

Bila sam na izložbi Touch Me festivala. Neki od mojih kolega s akademije predstavljali su svoje radove. Zanimljivo je bilo vidjeti drugačiju vrstu umjetnosti od one na koju smo navikli. Različiti umjetnički radovi, postavi i poruke iznenadili su me, pa čak i nasmijali, a neki i negativno šokirali…

Smatram kako je bitno dopustiti umjetnosti mogućnost napredovanja, ali nikako ne zanemariti tradiciju i pitanja etike.

Post Lora Elezović (slikarica): „Voljela bih oslikati zidove dječje bolnice u Zagrebu” je prvi puta viđen na Ziher.hr.