Ziher

„Sad in the City” (Broadway Calls): (Ne)sretno po gradu

Mon, 03 Aug 2020 09:42:28 GMT

Vrijeme čitanja: 2 minute

Broadway Calls toliko su popularni da im je glavni Wikipedia link poveznica na MySpace. A MySpace u 2020. može značiti samo jedno – dobar bend!

Četvrti album u 15 godina, i prvi u zadnjih sedam, punk-rockera iz američkog Oregona donosi mnogo melodije, mrvu eksperimentiranja te hrpu velikih i ponavljajućih refrena. Nakon izvrsne pop-punk-rock ploče „Comfort/Distraction”, tu je „Sad in the City”, solidni nasljednik i jedan od zanimljivijih albuma žanra u ovoj godini.

Trio Vaughn/Baird/Willis oduvijek proizvode vrhunski pop-punk – znaju složiti brze, glasne i pjevne stvari u kombinaciji s velikim, pamtljivim refrenom i emotivnom lirikom. Tako je i ovdje. Bas i bubnjevi paraju nebo, gitara reže zrakom, a simpatični mlađahni srčani vokal pjeva, a tu i tamo se i zadere.

Produkcija albuma je privlačna, pucketava i čistunjava. Zvuk je oštar i nabrijan, s dobrodošlom eksperimentalnom dozom u vidu distorzija, grebanja, loopova i sličnih alternative/powerpop detalja.

Lirika kao da je nastala u koroni (prema mojim informacijama album je napisan u prosincu 2019.). Tematika, iako uglavnom osobna, u velikom se mahu dotiče današnjeg svijeta i društva. Ljubav, međuljudski odnosi i unutarnja borba čovjeka, sve to postaje još više naglašeno u apokaliptičnom scenariju koji je ovdje blago predviđen.

Pjesme Never Take Us Alive i Radiophobia, jezovita stvar koja podsjeća na seriju Černobil, najbolji su primjeri za to sa stihovima poput “Ski mask on a hot summer day” i “If my country collapses, can I crash on your couch?“. Naslovna Sad in the City odmah me, makar samo zbog naslova, podsjetila na Zagreb zadnjih mjeseci, a baladična i zaključna Went Dyin’ nekako posebno odzvanja u ovoj novoj sadašnjosti. Romantična Meet Me on the Moon pogađa sjetno-ljetnu atmosferu: “Meet me on the moon after nine, you bring the pillow and I’ll bring the wine”.

Album nije tužan ni težak, nije veseo niti lagan, ali zbog življeg ritma šutam ga u polutešku optimističnu kategoriju i preporučujem ga svima željnim dobre audio energije. Pop-punk is not dead.

Post „Sad in the City” (Broadway Calls): (Ne)sretno po gradu je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Women of Croatia na Spotifyu!

Sun, 02 Aug 2020 15:57:36 GMT

Vrijeme čitanja: < 1 minuta

Spotify je stigao u Hrvatsku, a mi smo se odlučili na avanturu. Kreirali smo račun na platformi koji predstavlja imaginarnu osobu – Ziher Glazbenu.

Ziher Glazbena brani sve boje i tonove glazbene redakcije. Da je stvarna osoba, ukus bi joj varirao od klasike, preko death metala do šarenog i bezbrižnog popa. Ziher Glazbena će svakog prvog vikenda u mjesecu čitateljima predstavljati jednu playlistu. Led probija s raznolikom i bogatom playlistom ženskih vokalnih izvedbi koje će vam uljepšati svakodnevicu.

Prvu playlistu je sastavljala naša urednica Helena Kezerić kombinirajući pjesme hrvatskih kantautorica, izvođačica, vokalistica bendova i glazbenih suradnji u kojima je ženski vokal upotpunio glazbu. Lista će se ažurirati na tjednoj bazi i ostat će vjerna temi, a novu playlistu očekujte za mjesec dana.

Skoro šest sati pjesama na koje ste možda već zaboravili, onih koje vam se već godinama vrte u playeru i onih koje ćete tek zavoljeti čeka vas na Spotifyu.

Post Women of Croatia na Spotifyu! je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Postoji li korelacija između kreativnosti i mentalnih oboljenja?

Sun, 02 Aug 2020 14:57:44 GMT

Vrijeme čitanja: 4 minute

Za poznate književnike, znanstvenike i umjetnike koji se s pravom nazivaju svojevrsnim genijima i ljudima daleko ispred svoga vremena često se kaže kako su u određenom periodu svoga života pokazali određene znakove „ludila”. Predrasude na temelju nekih od najvećih svjetskih umova već su duboko ukorijenjene u suvremeno društvo, ali se istovremeno pojavljuje potreba za njihovim opovrgavanjem. Budući da je broj oboljelih od mentalnih bolesti u porastu, postavlja se pitanje postoji li veza između kreativnosti i mentalnih poremećaja. U tom se vidu često pojavljuju stereotipi kojima se mentalne poremećaje izjednačuje s kreativnošću. Neki se čak usude reći i kako mentalni poremećaji pospješuju kreativne radnje. Možemo li to smatrati svojevrsnim pokušajima romantizacije mentalnih poremećaja ili pak ljudskom radoznalošću umom kreativnog stvaraoca koji se razlikuje od prosjeka?

Brojne studije međusobno se ne slažu

„Kreativni ljudi, kao i oni s psihotičnim bolestima, imaju tendenciju vidjeti svijet drugačije od ostalih”, rekao je jednom prilikom psiholog Mark Millard. Mnogobrojni liječnici i psiholozi zainteresirali su se za proučavanje uma kreativnog čovjeka. Nakon niza godina mukotrpnih istraživanja, švedski su znanstvenici došli do spoznaje kako su misaoni putevi kreativnih ljudi vrlo slični onima kod ljudi koji boluju od shizofrenije, psihičke bolesti koju karakteriza pogrešna percepcija stvarnosti. Kao i u shizofreničara, kod kreativnih ljudi pojavljuje se nedostatak nekih važnih receptora ključnih za usmjeravanje tijeka misli. Oni dijele iste neurotransmitere, poput određenog nivoa dopamina koji uzrokuje simptome shizofrenije, ali potiče i kreativno stvaralaštvo.

Premda bi se prema navedenom mogli izvući određeni zaključci, vrlo je važno proučiti i neke druge izvore. Struka se međusobno ne slaže, što dovodi do mnogih različitih mišljenja povezanih s navedenom temom. Američki psihijatar Rothenberg smatra kako postoje psihotične kreativne osobe, no one nisu mogle biti psihotične u trenutku stvaralačkog zanosa. Premda kreativni ljudi postižu više rezultate na skalama psihopatologije od prosjeka, oni su ipak niži od onih koje postižu psihotične osobe. Viši im rezultati omogućuju da maštu puste na vidjelo te razmišljaju na neobičan način što dovodi do razvijanja originalnih ideja. Pretpostavlja se kako bi ih psihički poremećaji zapravo i kočili u njihovu kreativnom stvaranju.

Humanistički psiholozi u potpunosti negiraju postojanje određenih korelacija između mentalnih oboljenja i kreativnosti. Oni smatraju da je kreativnost kulminacija mentalnog zdravlja te navode kako većina kreativnih ljudi nisu mentalno bolesni, a da i većina mentalno oboljelih osoba nisu geniji. Jedan od najvažnijih zaključaka ove diskusije iznio je znanstvenik Simonton. Prema njegovu mišljenju, postoje različite perspektive iz kojih možemo razmatrati povezanost kreativnosti i mentalnih oboljenja. Gleda li se sveukupna populacija, vidljivo je da kreativci imaju niži nivo mentalnih bolesti od nekreativnih ljudi, no gledano unutar skupine kreativnih ljudi, oni najkreativniji skloniji su oboljenju od nekog oblika psihičkih poremećaja. Prema tome, geniji jesu u najvećem riziku od mentalnih oboljenja, no njihov je postotak u skupini kreativnih ljudi vrlo nizak, stoga su znanstvenicima vrlo zanimljivi.

Mentalna oboljenja kao posljedice trauma

Određeni događaji mogu na nas ostaviti doživotne posljedice. Oni često rezultiraju pojavom psihičkih oboljenja. Taj je proces sasvim prirodan i pogađa ljude neovisno o njihovoj inteligenciji, društvenom statusu, ili našoj aktualnoj temi, kreativnosti. Premda u svakodnevnom životu često čujemo da se nekome pridaje osobina kreativnosti, a da se drugi karakterizira kao manje kreativni pojedinac, svi smo mi ljudi koji u pojedinim trenucima možemo osjetiti nemilost života. Naša iskustva uvelike utječu na našu ličnost te ju mogu i vrlo brzo promijeniti. Nitko nije imun na životne nedaće, a svatko od nas se s njima različito nosi.

U lošim trenucima često ne možemo racionalno razmišljati, a aktivnosti koje su nas prije uveseljavale sada nam više ne pružaju satisfakciju. Upravo zbog toga jasno je kako se i naša produktivnost može iznenada smanjiti. Premda neki smatraju da su najveći svjetski geniji stvarali na vrhuncu svojih mentalnih problema, to je u potpunosti pogrešno. Njihovi najveći uratci nastali su prije negoli ih je ošinula strijela života. Jedan od najboljih primjera za to je poznati njemački kompozitor Robert Schumann, kojemu je, prije negoli je obolio od bipolarnog poremećaja, dijagnosticiran i sifilis, što je rezultiralo općem padu tijela i duha te je u depresivnim trenucima skladao čak četiri puta manje djela.

Ključan faktor predstavlja i djetinjstvo

Od malih se nogu kod djece može prepoznati određeni potencijal. Kako bi se dijete već od najranije dobi u potpunosti ostvarilo, pojedini roditelji od njega zahtijevaju da prebrzo odraste, neprestano mu dišući za vratom. Stalni pritisak roditelja i okoline za dijete može biti izrazito štetan. Ako ga se izolira od vanjskog svijeta kako bi se posvetio svome talentu, dijete razvija svoju kreativnost, ali istovremeno postoji rizik od psihičkog oboljenja. Naravno, manjak brige i podrške može dovesti do suprotnih učinaka – dijete počinje zanemarivati vlastiti talent kojemu će se u budućnosti teže ponovno posvetiti. Stoga je važno pronaći zlatnu sredinu – djetetu istovremeno omogućiti da se kreativno izražava, ali mu i dopustiti da iskusi čari djetinjstva.

Kreativne radnje kao odmak od stvarnosti

Premda neki govore kako psihički poremećaji utječu na nečiju produktivnost, osobe koje zaista boluju od neke vrste mentalnog poremećaja u mnogim se slučajevima neće s njima složiti. Kako bi se, barem nakratko, odmakli od realnosti, duševni mir pronalaze u različitim radnjama koje im omogućuju da se izraze na kreativni način, poput pisanja ili stvaranja glazbe, što nam dokazuje da nam kreativnost može pomoći u trenucima mentalne nestabilnosti, kao jedna vrsta alternativne medicine.

Foto: Matthieu Comoy (Unsplash)

U diskusiji o korelaciji između mentalnih oboljenja i kreativnosti pojavljuju se brojne kontroverzije, a stručnjaci se još uvijek nisu međusobno složili s mogućim zaključcima.

Kreativni umovi razmišljaju na specifičan način istovremeno tražeći inovativne i originalne ideje te povezanosti između pojedinih stvari. Možda su ponekad neshvatljivi, no svejedno u nas izazivaju divljenje. Iako se u mnogim slučajevima oni najkreativniji (geniji) spominju u negativnoj konotaciji, jasno je kako su svijet zadužili brojnim veličanstvenim djelima. Predrasude koje određeni ljudi prema njima imaju rezultat su ljubomore i visokog ega iz kojeg pršti samopouzdanje.

Istovremeno, oni glorificiraju mentalne poremećaje smatrajući kako će na sebe privući pažnju. Uopće govorenje o korelaciji između kreativnosti i mentalnih poremećaja u smislu njihove uzročno-posljedične veze pokazuje nam kako će ljudi učiniti sve samo kako bi ocrnili kreativce i najveće svjetske umove. Kreativnost je stvar svakog od nas, i svakome od nas pružena je prilika da se okušamo u kreativnim radnjama – to sa sobom ne povlači mentalna oboljenja ili suicidalne misli, već proizlazi iz puke želje za stvaranjem i jednostavno, potrebom da svoje misli pretočimo u stvarnost.

Ako osjećate da je vaša svakodnevica preizazovna da biste se s njom borili sami, obratite se bliskim ljudima i stručnjacima (psiholozi, psihoterapeuti, psihijatri). Vaš duh i vaša psiha vrijede jednako kao i vaše tijelo – kad jedno od toga boli, tu su ljudi koji vam mogu pomoći da ta bol prestane. Niste sami!

Čitajte još i:

INTERVJU: Boli Me: “Percepcija važnosti mentalnog zdravlja u uzlaznoj je putanji, samo nas empatija može spasiti”

Mentalno zdravlje na televiziji: Običnost mentalnih bolesti u „Bojack Horsemanu” i „Normal People”

Post Postoji li korelacija između kreativnosti i mentalnih oboljenja? je prvi puta viđen na Ziher.hr.

"Normal people” (S. Rooney): Svi bi htjeli biti normalni

Sat, 01 Aug 2020 16:00:00 GMT

Vrijeme čitanja: 4 minute

Ne idem ja često na pivo. Lani sam jednom otišla na pivo i vratila se prije nego ga je konobar poslužio – Juraj se probudio i vrištao iz petnih žila pa nisam imala izbora nego pozdraviti prijateljicu i otići kući pokazati se, da se djeca uvjere da im mama nije otišla u Smederevo (cijelog mog života, moji roditelji spominju to Smederevo u kontekstu najudaljenijeg mjesta na planetu) bez njih, Bože sačuvaj. No, vrijeme leti, Kapetane, pa sam prošlog vikenda otišla sa sestrama na pivce za živce, i zaružila do ponoći negdje. True story.

Pretresle smo sve – od analize roditeljskih propusta koji su nas učinili čudovištima kakva smo danas, realnih i nimalo realnih planova za našu budućnosti, pa sve dok kompletne kritike svega što je Taylor Swift ikada snimila, s posebnim naglaskom na njen novoobjavljeni album „Folklore”. I dok je srednje dijete od sestre naglašavalo možebitnu Taylorinu proračunatost skrivenu u namjeri da snimi indie album nakon dva albuma koje svi žele zaboraviti, Baby Spice i ja zaključile smo da nikad nisi prestar za romantiku i solemnly se zakunile da se nikad nećemo sramiti javno izreći da volimo ijednu pjesmu Taylor Swift. Osim što sam pijuckajući pivo zaboravila da imam sto godina, pa da sam čak i mama, i osim što sam zaključila da su moje sestre relativno neloša ljudska bića, posebno kad si malo cugnu, kući me dopratila misao da je sretan čovjek koji ima u svom životu ljude koji mu dopuštaju da bude nezreo, da bude svoj, da bude sretan – normalan.

Tipičan teen roman? Daleko od toga!

Foto: Mateja Vukmir

Cijeli mi tjedan prolazi u tonu walk down the memory lane, možda i zbog knjige koju sam proždirala. Koliko god si ja umišljala da sam too cool for school i da neću čitati ono što drugi čitaju, kad kritika i opće čitateljstvo za nekoga izjave da je književna senzacija diljem svijeta, i to sve sa samo trideset godina, onda čak i ja moram posegnuti za knjigom te senzacije – za „Normal people” irske spisateljice Sally Rooney.

Glavni protagonisti su Marianne i Connell koji su 2011. godine maturanti srednje škole u Galwayu. Marianne je underdog koji mrzi ljude moliti za ljubav, a čak i njena majka smatra ju hladnom. Za razliku od nje, Connell, čija majka radi kao spremačica u Marianneinoj kući, sportska je zvijezda, momak koji čita Jane Austen. Iako je popularan, poprilično je nesiguran u sebe pa ga, kad mu se pasivno agresivna Marianne svidi i s njom započne romansu, počinje zabrinjavati kako će njegovi prijatelji reagirati ako ikada saznaju za njegovu tajnu, što biva i razlogom njihova prekida. Zvuči kao tipičan teen roman, zar ne? Ali, daleko je on od toga.

Na početku sam bila skeptična prema priči o ljubavnom paru koja nije pisana iz perspektive jednog od njih, a naposljetku sam upravo tom metodom mlade i nadarene Rooney bila oduševljena. Pisana u trećem licu, priča o izgubljenoj generaciji 21. stoljeća u potpunosti je lišena tinejdžerske drame bogate monolozima i već nakon prvog poglavlja bila sam njome očarana. Navukla sam se na Marianne koja koluta očima i na Connella koji ne zna što bi sa sobom, ali koji tijekom godina (radnja kreće sa siječnjem 2011., a završava u srpnju 2014. na način da svako malo preskoči nekoliko mjeseci) uspijevaju jedno u drugome pronaći ono što u nikome drugome nikada nisu pronašli. Pronalaze pa opet gube, ali to je ono što čitatelja drži prikovanim za papir.

“She feels her shoulders muscles relaxing, like their solitude is a narcotic.”

Zaboravite Hollywood

Zlonamjerni će čitatelji reći da je ovaj roman zapažen zbog scena seksa, kojima je protkan, u cilju prodaje, ali mogu reći da je Sally Rooney bolja od holivudskih klišeja – u „Normal people” svaki susret Connella i Marianne, pa tako i oni intimne prirode, doista doprinose priči, tj. čine ju autentičnom i tako warm i fuzzy. Možda ćete čitajući ovaj roman pomisliti da je youth wasted on the young, ali poistovjetit ćete se s ovom mlađarijom koja se samo želi osjećati normalno – s tim da normalno u ovom slučaju ne podrazumijeva prosječnost u ikojem smislu, nego mladenačku bezbrižnost, sigurnost, sreću u plućima.

Ovo nije samo roman o paru, nego i o pojedincima, potpuno ravnopravnima u osjećaju izgubljenosti i bespomoćnosti. Iako se čini da oni ovim svijetom tumaraju bez plana i programa, ovi off/on golupčići podsjetit će vas na vrijeme kad se činilo da je s onim ‘Volim te’ počeo jedan novi život, kad se činilo da ljubav koja je uzvraćena može pomicati planine, na vrijeme kad ste krali poljupce na napuštenim parcelama svoga grada (I sure did), niti ne sluteći kakve vas brige čekaju u budućnosti.

“Really she has everything going for her. She has no idea what she’s going to do with her life.”

I knjiga i serija učinit će vas ovisnima

Analizirat ćete ovo dvoje do besvijesti, a neće vam odmoći niti gledanje serije „Normal people” snimljene prema knjizi (čak sam i muža navukla na nju). Srneće oči Daisy Edgar-Jones kao Marianne i blago teleći pogled Paula Mescala kao Connella učinit će vas ovisnima, mark my words! Njihova teen kemija, Splendor-in-the-grass sudbonosni susret na Trinityju, katastrofalna komunikacija i nepredvidljiva igra mačke i miša postat će vam omiljena razbibriga (P.S. Navodno će se snimiti i druga sezona, jeeeeej!).

Možda se nisu nikad uistinu predali jedno drugome, možda je način na koji par komunicira jednako bitan kao i seksualna privlačnost, tko bi znao, ali Marianne i Connell natjerat će vas da na društvenim mrežama stalkate onog that got away, da čeznete za tim osjećajem mladosti-ludosti, da vam venama prostruji entuzijazam za neku novu ljubav koja će se tek dogoditi, ili da, ako ste sretni kao ja, pogledate u čovjeka koji hrče kraj vas i zahvalite nebu što vam je dopustilo da odrastete sa svojom prvom ljubavi – s onim tko vas je poznavao kao nezrelu i nesigurnu teen drama queen, a svejedno vas poželio za životnog sup(a)utnika.

“His hands moves over her hair and he adds: I love you. I’m not just saying that, I really do. Her eyes fill up with tears again and she closes them. Even in memory she will find this moment unbearably intense, and she’s aware of this now, while it’s happening. She has never believed herself fit to be loved by any person. But now she has a new life, of which this is the first moment, and even after many years have passed she will still think: Yes, that was it, the beginning of my life.”

Post “Normal people” (S. Rooney): Svi bi htjeli biti normalni je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Nova glazba: Guzovi, Tram 11, J.R. August i drugi

Wed, 29 Jul 2020 16:06:11 GMT

Vrijeme čitanja: 2 minute

Pobjednički singl prošlog tjedna je Gratifier benda Porn music video.

Domaće i regionalne snage ovog tjedna odmjerit će Guzovi, Tram 11, J.R. August, Brain Holidays i Black Dot.

U preporuci za stranu glazbu poslušajte King Gizzard & The Lizard Wizard, Future Islands, Taylor Swift, The Strokes i Massive Attack.

Vi odlučujete koji novitet je zaslužio biti na prvom mjestu. Glasujte za svog favorita i donesite mu vječnu slavu!

Domaća i regionalna glazba

Guzovi – Snjeguljica

Rastopite se uz ovaj ultimativni ljetni hit grupe Guzovi. Prošle godine nastupili su kao predgrupa na promociji prvijenca benda nemanja u KSET-u, doduše pod drugim imenom, ali već su tad imali svoju vjernu sljedbu fanova. Baš kao i poznati sladoled, Snjeguljica je ljubav na prvi liz, tj. slušanje.

Tram 11 – Jebo sliku svoju

Tram 11 ponovno vozi. Nakon remasteriranog izdanja „Čovječe ne ljuti se” i rasprodanog koncerta u Domu sportova 2017. godine, stiže njihov prvi novi materijal u 17 godina. Singl Jebo sliku svoju bavi se fenomenom fotkanja i objavljivanja selfija na društvenim mrežama.

J.R. August – Dangerous Waters

J.R. August predstavlja video spot za pjesmu Dangerous Waters s istoimenog albuma prvijenca objavljenog prošle godine. Za spot je zaslužan Filip Gržinčić.

Brain Holidays ft. Italee – Petar Pan

Brain Holidays izbacili su novi singl Petar Pan koji je nastao u suradnji s poznatom jamajčanskom pjevačicom Italee Watson.

Black Dot – Last Breath

Pjesma Last Breath najavljuje debitantski album grupe Black Dot iz Mladenovca koju čine školski prijatelji Boris Jekić (vokal, ritam gitara), Mijat Kostić (solo gitara), Miloš Lekić (bas gitara) i Stefan Vićovac (bubnjevi, prateći vokal).

Strana glazba – preporuka za slušanje

King Gizzard & The Lizard Wizard – Honey

Psihodelično pastoralna Honey prva je nova pjesma australskih King Gizzard & The Lizard Wizard ove godine. Inače, Gizzardi su jučer, 28. srpnja trebali imati premijerni nastup u Hrvatskoj, ali onda se dogodila ta nesretna 2020. i ostatak svi znamo.

Future Islands – For Sure

Nakon tri godine javio se i synthpop bend Future Islands s novim singlom For Sure. Prateći spot režirao je Samuel Jerome Mason.

Taylor Swift – exile (feat. Bon Iver)

Osmi album Taylor Swift naziva „folklore”, koji je producirao Aaron Dessner iz The Natoinala, iznenada je objavljen prošli tjedan. Zanimljivo je pratiti kako se Swift snalazi u indie pop/folk vodama, a izdvajam pjesmu exile, duet nastao u suradnji s Justinom Vernonom.

The Strokes – Ode To The Mets

Stigao je i video spot za pjesmu Ode To The Mets koja zatvara aktualni album The Strokesa. „The New Abnormal” izašao je u travnju ove godine.

Massive Attack – Massive Attack x Young Fathers featuring Professor Guy Standing

Massive Attack nedavno je predstavio EP „Eutopia” s tri pjesme u koje su uklopljeni aktivistički govori. Poslušajte mashup Massive Attacka, Young Fathersa i profesora Guyja Standinga koji zastupa univerzalni temeljni dohodak.

Novu glazbu ovaj je tjedan birala Monika Bračević.

Post Nova glazba: Guzovi, Tram 11, J.R. August i drugi je prvi puta viđen na Ziher.hr.

10 filmova za 10 godina karlovačkog Riječnog kina

Wed, 29 Jul 2020 13:00:13 GMT

Vrijeme čitanja: 2 minute

Iako je zbog koronakrize donekle skromnije nego što je prvotno planirano, i ovoga ljeta Riječno kino očekuje svoje posjetitelje na 9 lokacija diljem Karlovačke županije s 10 filmskih uspješnica u razdoblju od 29. srpnja do 16. kolovoza.

„29. srpnja 2011. godine održana je 1. projekcija ove manifestacije na Foginovom kupalištu u Karlovcu. Riječno kino zapravo je bio projekt za diplomski rad kinoklubašice Marije Ratković Vidaković na Odsjeku za produkciju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i u sebi je sublimirao dvije stvari: činjenicu da Karlovac tada već 4 godine nije imao kino te potrebu za oživljavanjem nekoć legendarnog Foginovog kupališta, koje je godinu dana ranije registrirano kao 1. riječno kupalište u Hrvatskoj. Tijekom godina posjetili smo brojna mjesta u Karlovačkoj županiji, a i šire te se veselimo projekcijama za 10. izdanje. Uoči projekcija ćemo projicirati i kratke filmove hrvatskih autora, a pozivam sve da nam se pridruže i poštuju epidemiološke preporuke”, izjavila je koordinatorica manifestacije Ksenija Sanković iz Kinokluba Karlovac. Prije početka prošle sezone Riječnog kina s koordinatoricom Ksenijom smo i osobno porazgovarali, što možete provjeriti ovdje.

Što će se gledati i gdje?

Program započinje večeras u 21:00 h u dugoreškom Amfiteatru filmom „Sinonimi”. Riječ je o ekscentričnoj i tragikomičnoj priča o Izraelcu u Parizu. Nakon Duge Rese, sutra 30. srpnja, kino seli u Slunj gdje će na Gradskom kupalištu na Korani biti prikazana američka komedija „Jexi”, također s početkom u 21:00. Od 31. srpnja do 2. kolovoza u filmovima uz Karlovačko i pod vedrim nebom (nadamo se!)
uživat će Karlovčanke i Karlovčani na već dobro poznatoj lokaciji – Foginovom kupalištu. Filmova koji će se moći pogledati su „Male žene„, „Tusta”, čiji će redatelj Andrej Korovljev i sam sudjelovati na projekciji i razgovoru nakon filma, te „Zlatna rukavica”.

Nakon Karlovca program se nastavlja i u ponedjeljak i utorak, 3. i 4. kolovoza u ostalim mjestima Karlovačke županije. Kino hit i novi nastavak već poznate avanturističko-akcijske komedije „Jumanji: Iduća razina” zabavit će publiku u Kamanju u ponedjeljak, a u utorak u ogulinskom Frankopanskom kaštelu posjetitelji će moći uživati u humornoj krimi drami „Nož u leđa”. Posljednje ovogodišnje dvije projekcije bit će održane nakon kraće pauze. Riječno kino nastavlja se u srijedu 12. kolovoza na Petrovoj Gori, makedonskim kandidatom za Oscara, „Medena zemlja”.
Jubilarno izdanje Riječnog kina završit će u Josipdolu 16. kolovoza projekcijom glazbene komedije o Beatlesima (točnije, o njihovom plagijatoru) „Yesterday”.

Nažalost, ove godine zbog već poznatih okolnosti neće biti održano Riječno kino za djecu. No, sav ostali program je (i dalje) besplatan.

Post 10 filmova za 10 godina karlovačkog Riječnog kina je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Rockmark ima kviz karte koje te pripremaju za faks, Potjeru i Milijunaša

Wed, 29 Jul 2020 12:55:16 GMT

Vrijeme čitanja: 4 minute

,Jednom davno…” Uvijek dobra priča mora početi tim, ali ne i moja kartaška. Ne jer sam pravi mali katolik koji nikad ne bi kockao, nego jer kad sam bio klinac, djed i baka u Istri jutrima bi igrali briškulu i slušali prvo program HR-a. Ja bih sjedio na štoku prozorčića i pio svoje vruće mlijeko sa žlicom skuhane kave i buljio u njihove ruke i karte što bi se nad stolom s kojeg je sklonjen stolnjak brzim potezima izmjenjivali u nečemu. A onda i povremeno beštimanje. Naravno da sam htio osjetiti to uzbuđenje zbog par papira u ruci u koje su gledali. Kad bih pitao da mi pokažu, rekli bi da to nije za malu djecu. Kad narasteš.

Par godina poslije, život me iz Istre odveo u Karlovac gdje je bela neprikosnovena kartaška zabava. Stari bi čak išao na turnire. Oni bi pak naginjali gemište subotama. Igore, još ne. Premali si. I tako dođe srednja škola, prvi razredni izleti. Kul ekipice vuku prve dimove duhana i kao i svi antijunaci moje kvazi-kartaške priče pičkaraju. Može mi netko pokazat’? –Daj, Jurilj, tko će te sad učit belu.

Skupi bodove na pametovanju

I eto… Isusove godine, ne znam nijednu kartašku igru. Čak ni Uno. Lastane, evo korijena ljubavi prema socijalnoj distanci. Zašto ja uvijek moram na kampiranjima prati suđe, peći roštilje i motati pljuge dok se drugi kartaju? Srećom, štreberko s pažnjom mlade pčele na steroidima zanima se za sve što ima veze s institucijom pop kulture. Uzmite mi diplomu povijesti za jedan certifikat iz pop kulture. Odmah dajem tih pet godina za pošteni maraton trivija kvizova (više mi je koristilo od te diplome). I onda vidim da zagrebačka knjižara Rockmark (mislim da je vrijeme da Ziher krene naplaćivati sve te besplatne geekovske reklame u svojim tekstovima) ima svoj vlastiti proizvod: špilovi karata za pop-up kviz.

Znači, jednostavna je spika: špil karata s pitanjima iz pop kulture i drugi iz glazbe. Možeš najmanje u dvoje. U paru. Trojcu. Grupnjaku, po grupama, timovima, momčadima sve dok ima izmjenjivanja pitanja nekom nasuprot. Možeš i sam sa sobom ako si dovoljno pijan ili napušen da vidiš pitanja Princip je jednostavan: znaš-ne znaš odgovore na pitanja iz pop kulture i glazbe. Tri pitanja, ispod tri odgovora. Postoji i nekolicina karata s jednim, puno težim, za pet bodova. Ak’ već netko iste skuplja. Što me tu oduševilo? To što mi je začepilo gubicu po pitanju pametovanja.

Priprema, pozor, faks!

Pitanja Rockmarkovih karata nisu namijenjena nijednoj konkretnoj generaciji: ni Z ni milenijalcima ni boomerima iliti ex-jugoslavenima nego uglavnom onima koji su bili asocijalni, pa spas tražili u filmu, sportu, glazbi, (likovnoj) umjetnosti, kazalištu i dnevnim ekstremima. Ako si u srednjoj i ova te školska godina nije slomila kao što je Vlada slomila štrajk, hoćeš na Filozofski ili Politologiju, ne plaćaj pripreme nikakvim školama. Nabavi špilove i prođi oba dvaput i zagarantirana ti je kombinacija antropologija-hungarologija. Zaigraš li s ekipom na plaži ili na kampiranju (kao ja), idućih pet godina studiraš psihologiju. Drugim riječima, opća informiranost o svemu prije travnja ove godine. Ekipa je u toku s vremenom, aktualnostima i zbivanjima pa će sve dobne skupine doći na svoje. OK, ajde, nije možda za demografiju 50+. Ako si studoš, istim principom igranja u paru ili ekipom možeš si zaraditi i par dobrih rundi, a u nacionalnim turnirima pop kvizova i neke ozbiljnije nagrade. (Mi ne dijelimo ništa, osim savjeta)

Sredinom srpnja svježe pečene karte strpao sam (umjesto japanki i Autana) u ruksak za kampiranje na Seasplashu i uz jutarnju tursku kavu i pljugu s frendovima podijeljenim u timove natjecao čiji je najseksi organ veći. Do kraja špila padale su teške riječi, neko me i maske, zbog stotinu informacija za koje smo vjerovali da ih moramo znati jer su napokon noći skrolanja i švercanja pred ekranom na poslu dobile opravdanje.Oni koji vode, naravno, kažu da su pitanja dobro balansirana, dok luzeri (u doslovnom igraćem smislu) kažu da su opskurna. Ja mislim da svatko treba znati je li Pacman stariji od Tetrisa, koji je broj Jordan nosio od povratka iz mirovine na svom dresu (valjda ste gledali The Last Dance) ili koju je slavnu igricu napravio slavni Notch? Pitanja nisu ograničena na Hrvatsku, pa tako provjereno šljaka sa strancima (naravno, ako ste dovoljni dobri i dragi da pitanja dobro prevedete, što je fakat lako).

Foto: Pop Up Kviz Karte (Igor Jurilj)

Hoćemo ekspanziju!

Dvaput smo prošli po cijeli špil u sat vremena u poslijepodnevnoj fjaki iščekujući večernje partijanje, za koje ni ne primijetiš da se možeš prethodno odgovorno napiti, a da ni ne primijetiš niti se natječeš. Brate, nismo više djeca. Udaramo po gemištu kao Mate Parlov po nosevima. Suma sumarum, ljeto je dobilo novu igru za cijelu ekipu, ali i familiju. Ako si dosad mislio da trebaš na Potjeru ili Milijunaša, da znaš opskurnosti o glazbi više negoli ocvali post-Poletovci, imaš više od jednog asa u rukavu. Blefiranja nema, osim ako se ne dogovoriš igrati u pare, ali osobno preporučujem u roštilj. Problem je u tome što su dvije grane premalo, pa možda da ekipa razmisli o linijama na temu općeg sporta, konkretnih sportova, filma, hrvatske politike (svrš), a za najtvrdokornije štrebere – seriju SF-a.

(Ja sam riješio sve rođendanske poklone u ovoj godini)

Post Rockmark ima kviz karte koje te pripremaju za faks, Potjeru i Milijunaša je prvi puta viđen na Ziher.hr.

"Oops!… I Did It Again” (Britney Spears): 20 godina naše opsesije savršenstvom

Mon, 27 Jul 2020 06:31:34 GMT

Vrijeme čitanja: 12 minute

Aktualnosti neprekidno očijukaju sa Ziher.hr-om, ali, ako se mene pita, najveći adut ovog portala uvijek će biti randomizer efekt i članci poput ovog koji naizgled nemaju veze ni s čim što se trenutno događa na svijetu. Naime, ova nas je godina poučila da je i ono što se ne događa događaj, pa i jubilarne obljetnice koje se ne obilježavaju.

16. svibnja 2000. objavljen je drugi album Britney Spears, veliki „Oops!” dalje u tekstu. Igor je imao veliku želju napisati mega članak o tom mega albumu, a ja sam uz nekoliko promila u krvi tako vješto bulaznila o Britney da jednostavno nije bilo druge nego da mu se u tom pothvatu pridružim.

Nismo imali ideju, ali logika je bila na našoj strani: jedno popodne zajedno smo preslušali „Oops!” i snimili svoje komentare. Album koji traje nešto manje od 45 minuta komentirali smo oko dva i pol sata. Nakon što složim ovaj uvod, vratit ću se snimki i podijeliti s vama najbolje trenutke te seanse.

seànsa ž

1. razg. sastanak (ob. na kojem se aktivno sudjeluje) [glazbena seansa]

2. zasjedanje, sjednica nekog tijela [imati seansu]

3. iron. besmisleno, dosadno okupljanje s ispraznim razgovorima [u zbornici imaju seansu; oni zvjezdoznanci imali su još jednu seansu]

Iako je opća definicija francuske riječi “séance” uvijek povezana s primanjem poruka s druge strane, odnosno spiritizmom, Anić nudi nešto širi dijapazon značenja. Tom lepezom dominira ironičan ton. Nameće se zaključak da je seansa, kakva god bila, vrlo vjerojatno besmislena i isprazna. Naravno da je besmisleno i isprazno htjeti svoje slobodno vrijeme posvetiti razgovoru o Britney Spears. Jedan dio nas to zna. No isto tako znamo da svaki put kad razgovaramo o Britney, zapravo govorimo o sebi.

Mogli bi proklizati u zaključak da svaki put kad govorimo o glazbi koju volimo to činimo, ali ne slažem se, nekada stvarno govorimo o malim genijalnostima kreativnih ljudi. To što za svaki tip glazbe postoji netko tko će pronaći te male genijalnosti u njoj možda govori nešto o nama, ali koliku važnost zaista možemo pridati tome? Znamo da nam to zapravo ništa ne znači, jer nam ljudi koji vole istu glazbu kao mi nekad idu na živce, zar ne?

S Britney je drugačije. Britney se na neobičan način dala ovom svijetu i gotovo svatko može reći nešto o njoj. O njoj satima može pričati Igor koji prati njezinu karijeru od samog početka i zna jako puno detalja o svakom fotosešnu, spotu i nastupu uživo. Ona je soundtrack njegova odrastanja. O njoj mogu pričati i ja koja sam potpuno hladna na svaku pjesmu koju je snimila od 2001., ali sam istovremeno nevjerojatno strastvena u vezi onih koje je snimila do tad.

Upoznavajući Igora kroz razgovor o Britney shvatila sam da ni on ni ja zapravo ne volimo Britney, već ono što nam ona predstavlja. Njemu predstavlja malo više, meni malo manje, ali i dalje dovoljno da se zapitamo bismo li je i mi, skupa s cijelom planetom, trebali pustiti na miru. Je li vrijeme da se oslobodimo duhova prošlosti koji nose njezino ime? Neka seansa počne.

1. OOPS!…I DID IT AGAIN

Igor: Sjećaš li se ti prvog gledanja ovog spota?

Valentina: Mmmm ne.

Igor: Ja da! Negdje u proljeće 2000. kada sam s ovom pjesmom shvatio da albumi imaju standardno četiri promo singla. Očekivao sam petu stvar s Baby One More Time i onda je samo na MTV-ju odjeknuo „Oops!” i zabezeknuti se klinac pitao: kako je ovo još bolje od svega ranije? To se danas najbolje vidi: opravdavanje nasljednikom da nisi one hit wonder i to u vremenu kada je pop bio rezerviran za boy i girl bendove. Oops!… I did it again, ponovila sam uspjeh! Album je imao rekordnu prodaju u prvih tjedan dana, 1.3 milijuna primjeraka. Postala je sveprisutna, riječ “Oops” poštapalica, a svi koji su je obožavali ili mrzili bili su inficirani refrenom. Maestralno, kao i sam spot s tim crvenim lateksom. Znaš priču s kostimom?

Valentina: Mmmm, ne.

Igor: Sjećaš se da je u to vrijeme nastala kontroverza oko njezinih grudi i priča je krenula da je kao klinka povećala grudi, ali u ovom spotu je morala imati protetiku, jer ju je taj kostim stisnuo. Bila je ravna k’o daska. U dijelu s bijelim lateksom pala joj je kamera na glavu.

Valentina: Je l’ periku nosila da bi pokrila ožiljak?

Igor: Ne znam kako je to bilo, ali vodili su je na šivanje usred spota. Vratili se i nastavila dalje.

Valentina: Britney i ja imamo nešto zajedničko. Ja sam isto razbila glavu s 15 godina.

Igor: Meni su je razbili kamenčinom bez razloga kad sam imao pet godina.

Valentina: Dakle, svi smo udareni u glavu. I Britney i nas dvoje.

Igor: Zato i pišemo ovo… Meni je ovo bio game-changer. Potvrdila je da je nova paradigma u glazbi i mislim da već ovim albumom ide prema svom vrhuncu produktivnosti, angažiranosti, uspjeha, publiciteta i utjecaja na žanrovske postavke zajedno s Maxom Martinom kao producentom.

Valentina: Ja dan-danas ne pristupam tako studiozno glazbi. Koliko ti imaš godina? Jesi ti negdje ’87. godište?

Igor: Kraj ’86.

Valentina: Aha, ti si generacija moje sestre koja je imala ovaj album doma. Ja Britney najviše i poznajem upravo kroz…

Igor: Moju generaciju.

Valentina: Da. Sama nisam imala neki direktan odnos s tom glazbom. Ona je jednostavno bila tamo i ja sam je slušala.

Igor: Mene je Britney iz više razloga i fascinirala i sve. Ja sam bio dijete na selu gdje smo preselili bez prethodne najave roditelja, što je meni jako utjecalo na psihu kao klincu i ovo su bili moji oblici eskapizma: MTV utopija i crtanje.

Valentina: Vidiš, ja doma nisam imala te programe. Sestra bi išla na praznike u Osijek kod sestrične s VHS kazetama da nam snimi spotove koje ćemo gledati. Cijela pomama s glazbom i pop kulturom kod nas počinje s VHS kazetama. Ali Britney nije bila dio tog miksa s VHS-a, ona je bila jedna od rijetkih čiji smo original CD imali doma. Ako Britney ima poseban status u tom kontekstu, onda je to baš zbog toga što su roditelji kupovali originale. I nju i Christinu Aguileru. Mislim da smo ih u to vrijeme jednako voljeli.

Igor: Meni je ona uvijek bila wannabe Britney.

Valentina: Britney su slušali svi, od nas šestogodišnjaka do ljudi koji su išli na faks, i starijih.

Igor: Kako bi ti opisala njezin talent? Očito nije vokal.

Valentina: Postoje ljudi koji odlično pjevaju, ali su katastrofa za slušati, jer nemaju svoj glas. Zvuče kao… neki tamo pjevač. Britney i njezin vokal, ta nazalnost… tko to može skinuti?

Igor: Sad ćeš vidjeti tko to može skinuti.

Valentina: Shakira je to probala skinut. Ona je bila wannabe Britney, a ne Christina!

gledamo video u kojem Christina pjeva This Little Piggy in the style of Britney Spears:

Valentina: Kod njezinih live nastupa, primaran je taj ples. To je vratilo pop glazbu na mjesto na kojem je bila u 80-ima, gdje su je obitelj Jackson, Michael i Janet postavili.

Igor: Janet je njoj uvijek bila najveći uzor uz Madonnu.

Valentina: To su baš 80-e. Plesanje, koreografije… ona je to dovela na novi level. I da si ne znam kako vrstan pjevač, jako je teško pjevati dok tako plešeš. Zbog toga je Britney valjda jedina osoba kojoj nitko ne može zamjeriti pjevanje na playback. Jer stvarno nije bitno.

Igor: A ubijala je koreografiju.

Valentina: Njezini nastupi se pamte.

Igor: Baš to. Svaki nastup je legendaran. Najbolji je, naravno, njezin medley sa striptizom u kostim boje kože čime je digla kontroverze i koješta.

2. STRONGER

Valentina: Nije mi to jedna od dražih. S njom nemam neku dobru priču, samo neke jadne uspomene na jednu jadnu Novu godinu.

Igor: Da, Nova godina. Prva Nova godina kad sam se napio je bila ’99. na 2000. Trinaest godina sam tek napunio. Na Staru godinu sam išao na Radio Karlovac gdje mi je jedan voditelj snimio mixtape po mojoj želji jer je imao sve dostupno, a Internet je bio na dial upu.

Valentina: Imao si super konekcije.

Igor: Da, s trinaest godina već. Razbio sam ruku na povratku kući, jer sam vidio neki komad leda na kojem sam se, kao, trebao proklizati. I ja jesam proklizao i pao na zapešće i slomio se. Bio sam najmlađi na toj Novoj godini, svi su bili 18+. Napio sam se od tri Karlovačka (go figure) i izrigao se, ali sam prije toga gledao MTV-jev Countdown. Dok su drugi derali nekakve cajke, ja sam lip syncao uz Crazy ne vjerujući u magnetizam i elektricitet koji je ta klinka posjedovala, a opet je zračila nevinošću.

Valentina: To je taj talent. U nekom idealnom svijetu gdje smo svi lijepi, imamo novaca i radimo što hoćemo, ovo ipak ne može svatko napraviti. Mislim da je njezin talent u mnogočemu kinetički, a ne muzički. Ona je osoba od pokreta.

Igor: To vidiš i po ovim videima koje sad radi na Instagramu.

Valentina: Britney je stvarno jedna od najljepših žena na svijetu ikad.

(high five)

Igor: Svi su kopirali, htjeli izgledati i plesati kao ona. Ona, koliko god bila proizvod industrije, zbog svoje osobnosti nikad nije podlijegala trendovima nego ih je postavljala. Naravno, uz pomoć producenata. Ali ono što je objavljeno pod imenom Britney Spears, to je postao standard. Sjećam se kad je izašao „Blackout”, po meni njezin najbolji album, nakon što je obrijala glavu. Kritičari su ga razapeli da bi ga kasnije svi kopirali. Lady Gaga je debitirala s albumom kojem je „Blackout” bio predložak, a najzanimljivije je da je to jedini album koji je Britney sama producirala.

Valentina: Meni je Britney kad neka bizarna, mainstream, američka verzija Kate Bush. Hahahahaha.

Igor: Zašto?!

Valentina: Jako volim Kate Bush.

Igor: Ma Kate Bush je super, ali ona je čisti talent.

Valentina: Kate Bush je prva žena ikad koja je imala number one hit s pjesmom koju je sama napisala.

Igor: Ozbiljno?

Valentina: U tom nekom kontekstu 70-ih, 80-ih… zamisli da je Kate Bush bila pop-princeza. Zamisli da je izgledala kao Britney. I da je bila Amerikanka, da je imala neki tim producenata i da ih je htjela slušati.

Igor: Da je Kate Bush odrasla u industriji kao Britney, danas ne bi postojala. Ova se raspala prije 12-13 godina. Popizdila je, jer više nije mogla. Bila je rob industriji. Nakon albuma „In the Zone” na kojem je Toxic, sama je napisala i snimila album „The Original Doll” koji je bio njezin vlastiti zvuk, ali i protest prema izdavaču. Naravno, kad ga je najavila bez njihova znanja, odlučili su je uništiti i uništili su je. Kad se vratila na scenu s Womanizerom, Joseph Kahn, redatelj koji je radio spotove Stronger i Toxic razgovarao je s izdavačem oko budžeta, na što su oni za Britney dali svoj minimum tvrdeći da luđacima ne daješ pare. Cura snimi Womanizer s limitiranim budžetom i sruši sve rekorde streaminga, pokupi nagrade za spot i zasjedne na prva mjesta.

3. DON’T GO KNOCKING ON MY DOOR

Valentina: Ta pjesma mi je u glavi otkad smo dogovorili ovaj miting.

Igor: To je trebao biti singl. I ono što je Britney faktor, nikad, nikad, od početka karijere prema nikome nije bila kučka. Iako je ona Britney bitch, uvijek je bila draga i slatka prema svima.

Valentina: S tim u vezi, ja imam sestru koja je veliki fan K-popa. Ona je fascinirana načinom na koji oni komuniciraju s fanovima, kako uspijevaju nagovoriti fanove da kupe četiri identična CD-a.

Igor: S različitom naljepnicom!

Valentina: Kad gledam kako je Britney u to vrijeme objavljivala američko izdanje, UK izdanje, japansko izdanje, internacionalno izdanje… Meni je to četiri identična CD-a. Nemoj me zezat’. I što više razmišljam o Britney, vidim da je cijeli taj K-pop model, zapravo njezin model! To odgajanje, plesanje, treniranje, drilanje do savršenstva u svemu. Britney je izmislila K-pop!

4. (I CAN’T GET NO) SATISFACTION

Igor: Kontroverza. Ne možemo bez –

Valentina: Obožavam ovaj nastup!

Igor: Ja sam ga gledao live! Napaljenko u pet ujutro kada je prikazan po našem vremenu, kao i Slave 4 U godinu kasnije zbog kojeg sam ostajao budnim. Tu je bio i vrhunac forsiranog rivalstva s Christinom Aguilerom, sjetit ćeš se…

Valentina: U 90-ima su ta muzička rivalstva držala vodu. Imao si Blur vs. Oasis, Nirvana vs. Pearl Jam…

Igor: Imao si Oasis vs. Oasis!

Valentina: Da, da, baš sam čitala nedavno neki članak o tome gdje su nestala ta rivalstva. Mislim da to je simptom neke promjene u društvu generalno. Moja generacija si je već mogla priuštiti da sluša oba rivala, ali imam i ja neke zaostatke od tog mentaliteta i neke bendove zbog toga nikad nisam slušala. Ali Britney i Christinu sam tad jednako slušala.

Igor: Ma daj!

Valentina: Ne želim zvučati grozno, ali Britney je vjerojatno uspjela, jer je bila malo više delusional. Njezin mozak je bio na nekoj drugoj razini. I, drugo, bila je puno ljepša. Ne možemo ignorirati tu činjenicu.

Igor: Christina se morala skinuti na Stripped da bi bila zamijećena i u tom smislu.

Britney je uvijek bila, po meni, bad girl trying to be good, a Christina je uvijek bila good girl trying to be bad. Ovaj nastup je bio kontroverzan za jednu 18-godišnjakinju za to vrijeme kada su seksualni predatori otvoreno nudili svoj pimpek i milijune s njim za razdjevičavanje, pitali je kao klinku o intimi… Danas bi to bilo neprihvatljivo, ali jednako tako danas nitko ne može šokirati kao Britney tada. Godinu kasnije s pitonom oko vrata, a onda žvaljakanje s Madonnom na stageu kada bi i sugestija istospolnog kontakta već izazvala buru u medijima i javnosti. Nakon ovog su je nastupa htjeli razapeti… A ona naprosto njima: “I’m not that innocent”

Valentina: Izgledala je vrlo Michael Jacksonovski. Morat ćemo i njemu neki tribute složit’, jer se sve vraća na njega. Precizna je, kao nož. Voljela bih vidjeti neki video u kojem Stonesi komentiraju tu obradu.

Igor: Znaš da je iduće godine kad je izvodila Slave 4 You bila na crvenom tepihu s Mickom Jaggerom?

Valentina: To mi ima smisla. Ima jedna stvar koju jako volim kod Stonesa, a to je taj osjećaj da su tu u prolazu. Još uvijek rade obrade, uvijek odaju tribute glazbenicima koji su ih inspirirali, koji su bili prije njih, a na turneje vode mlade glazbenike, i to ne isključivo rokere. Imaju taj moment gdje su povezani s prošlošću i budućnošću.

Igor: A znaš da to ne rade zbog publiciteta, jer im publicitet ne treba.

Valentina: Meni je to muzika. Dio su onoga što je prošlo i onoga što dolazi. Ja sam definitivno Stones tim kad je u pitanju rivalstvo Stonesi vs. Beatlesi.

(High five)

5. DON’T LET ME BE THE LAST TO KNOW

Igor: Ovu pjesmu je napisala Shania Twain. Imaju isti crush – Brad Pitt. Nakon ovog singla brzo se pojavio Slave 4 You. Nije imala nikakve pauze između albuma, samo je postajala sve bolja ispucavajući singlove i spotove. Ovaj je spot njezina mama cenzurirala u montaži, jer je bilo suviše eksplicitno za nju. Treba imati na umu da se prethodno skinula na VMA.

Valentina: Ja volim vidjeti kad je u cijelom spotu isto obučena. Po tome je ovaj spot isto iznimka.

Igor: What You See Is What You Get!

Valentina: Ti znaš napamet set-listu.

Igor: Mene je sram koliko znam.

Valentina: Ne mora te biti sram. Samo je malo neobično.

6. WHAT YOU SEE IS WHAT YOU GET

Valentina: Ja bih napravila „Twilight Zone” epizodu o Britney.

Igor: „Black Mirror”.

Valentina: Ma ne, baš klasičnu „Twilight Zone” epizodu. S njom!

(Slušamo u tišini.)

Valentina: Meni je slušanje Britney uvijek boost za samopouzdanje.

Igor: Da! To je taj moment. Ta je njezina glazba uvijek bila feel good. Kao klinac sam se sramio slušanja iako me izvlačila iz emocionalnih mijena i izazova. Taj njezin prpošan, provokativan, a opet nevin svijet bio je safe space.

Valentina: Kad sam jednom počela slušati rock muziku nisam se više vraćala tome, ali sad kad imam neke svoje nove krize u drugoj polovici 20-ih opet se vraćam maloj Valentini. Uvijek me zanima šta bi Valentina prije puberteta napravila. Jako se pokušavam dovesti u vezu sa svojom starom ja, a Britney je dio toga.

Igor: Ja sam nekako evoluirao s njezinim albumima, ali moj je go-to album „Blackout”. Paralelno s njom počeo sam slušati Marilyna Mansona kojeg nosim na svojoj koži. Nirvana. Bowie. Uvijek sam imao taj neki balans što valja, ali ona mi je davala taj energy i ego boost, što ti kažeš. Uopće ne mogu objasniti na kojoj razini i zašto. Bilo je bezbrižno. Ne mogu reći da bilo konstruktivno, ali inspirativno. Gledam svoje crteže i puno je na njima elemenata njezine videografije zbog čega je obožavam crtati. Estetski mi je atraktivna i potentna, a s druge strane, Lady Gaga je uvijek bila taj kameleon u vječnoj transformaciji, no nikad nije bila zanimljiva kao Brit. Možda prvi put u životu to pokušavam verbalizirati. Tu fascinaciju.

Valentina: Ne mogu si pomoći da dok gledam ovaj nastup ne razmišljam o tome da u isto vrijeme kad Britney radi ovo postoji jedna Fiona Apple. Njezina potpuna suprotnost, sve što ona nikad neće biti, ali isto genijalna. Ja je jako volim. Ona je isto moja veza sa mnom. Koliko je Britney veza s mojim samopouzdanjem, Fiona je veza s mojim dnom.

Igor: Ti si moj ženski pandan. Ja kad čujem Every Single Night… pjesma za poravnavanje.

Valentina: Mislim da ćemo nakon ovog –

Igor: Slušati Fionu, da!

7. LUCKY

Valentina: Lucky mi je najdraža Britneyna pjesma ikad.

Igor: Zašto? Samo da ti kažem kad sam je prvi put čuo. Bio je sedmi mjesec, ovo vrijeme, možda je točno obljetnica. Svako ljeto sam nakon škole išao kod bake u Istru i tamo je bio MTV zbog mene, normalno. To je bilo vrijeme kad nisi znao koji će biti idući singl, postojao je faktor iznenađenja. I moram priznati da mi Lucky nije sjela zvučno, bila mi je pregirly, prebubblegum, ali su mi vizuali bili atraktivni jer je imalo narativ.

Valentina: Ali Lucky je priča o Britney.

Igor: Tko bi to tada rekao?

Valentina: Ja se ne sjećam njezinog života tada, ali znam da sam voljela spot i pjesmu.

Igor: U dokumentarcu „For the Record” koji je snimljen nakon što je obrijala glavu kaže da ne želi biti žrtva slave. Ali ona jest Lucky.

Valentina: Ovaj spot je vrlo innocent. Možda više nego ijedan drugi.

Igor: Bajkovit. Pop bajka. Jezivo je da je na početku karijere snimila proročansku pjesmu karijere.

8. ONE KISS FROM YOU

Igor: Što ide nakon Lucky? Više ne znam. One Kiss from You. Ajoj…

Valentina: Uopće se ne sjećam kako ta pjesma ide. Prva dosad.

Igor: Nije ni čudo da nije bila singl.

(pjevamo, iako smo je već osudili)

You give me strength, you give me hope

And when you hold me in your arms, you make me whole…

9. WHERE ARE YOU NOW

Igor: Ovo je fakat predosadno.

Valentina: Kako se to dogodilo, Britney?

Igor: Je l’ možemo ovo preskočiti?

Valentina: Možda u čast Britney trebamo izdržati.

(Nismo.)

10. CAN’T MAKE YOU LOVE ME

Valentina: Ova je odlična!

Igor: Da! Odličan početak s poduplanim vokalima. Probitačan intro. Materijal za radio i MTV!

11. WHEN YOUR EYES SAY IT

Valentina: Taj tribal đir… [komentiramo naslovnicu albuma]

Igor: Shakira prije Shakire.

Valentina: Devedesete.

Igor: Znaš gdje je napravljen taj photoshoot? U kući Lennyja Kravitza. On ekšli ima doma tu kulisu!

Valentina: Koji je to komad memorabilije.

Igor: Ali je teški kič.

Valentina: Tko ne bi imao taj madrac na zidu?

12. GIRL IN THE MIRROR

Valentina: Je l’ to bio bonus track? Na internacionalnom izdanju. To je njezin Reflection [Aguilera].

Igor: Ali je vrlo dosadno. Baš je girly balada, baš je cheesy.

Valentina: Dear Diary ima sličnu vibru.

13. DEAR DIARY

Igor: Joj, ja to ne želim slušati. Iako je prva pjesma koju je napisala i objavila. Zapali benzinom.

KRAJ

sažetak za sretnike koji su prevrtjeli na kraj:

S čime smo se sve suočili na seansi?

Prije YouTubea, da bismo vidjeli spot ili pjesmu koju želimo čuti, morali smo čekati ispred radija ili TV-a. Ako smo još htjeli i privilegiju da pjesmu stavimo na repeat, morali smo je snimiti ili kupiti fizičko originalno (ili piratsko) izdanje. To nam nedostaje. To čekanje, ta nepredvidivost.

Svaka pop zvijezda, od istoka do zapada, od 1999. naovamo je wannabe Britney. Zašto? Jer je Britney postavila standard koji je nemoguće srušiti u današnjim uvjetima.

Bilo tko bi na njezinom mjestu izgorio. Industrija jede svoju djecu.

U društvu u kojem nema dijaloga nema ni poštenih muzičkih rivalstava.

Gdje prestaje pop glazba, počinje suočavanje sa stvarnošću. Na ta vrata ulazi rock muzika. Trebamo obje.

Sklepali Igor Jurilj i Valentina Sertić jedne kišne večeri u srpnju.

Post “Oops!… I Did It Again” (Britney Spears): 20 godina naše opsesije savršenstvom je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Dani hrvatskog filma otvorili prijave za nove filmove

Sun, 26 Jul 2020 20:34:48 GMT

Vrijeme čitanja: < 1 minuta

Dani hrvatskog filma tradicionalno se smatraju smotrom najboljih novih domaćih filmova, a prijaviti se mogu svi igrani, dokumentarni, animirani, eksperimentalni i namjenski filmovi dovršeni nakon završetka prijava prošlogodišnjeg izdanja Dana hrvatskog filma. Prijava se vrši putem online prijavnice, a rok za prijavu je 30. kolovoza 2020.

Osim ispunjene online prijavnice, za svaki film potrebno i dostaviti selekcijski primjerak filma. Selekcijski primjerak filma mora biti posljednja varijanta filma. Uz dovršene filmove razmatraju se i filmovi u završnoj fazi postprodukcije. Filmovi u konkurenciji 29. DHF-a natječu se za Grand Prix Dana hrvatskog filma, nagrade Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara, Nagradu Jelena Rajković Hrvatskog društva filmskih redatelja, nagradu Vladimir Vuković koju dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Nagradu publike.

Naknada za prijavu nema, a pravila prijavljivanja i uvijete sudjelovanja možete pronaći ovdje.

Za sva dodatna pitanja možete kontaktirati program@dhf.hr.

Post Dani hrvatskog filma otvorili prijave za nove filmove je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Preminula Olivia de Havilland, diva zlatnog Hollywooda iz filma "Zameo ih vjetar”

Sun, 26 Jul 2020 20:12:21 GMT

Vrijeme čitanja: < 1 minuta

Jedna od posljednjih živućih filmskih diva iz zlatnog doba Hollywooda Olivia de Havilland preminula je u nedjelju u svom domu u Parizu. Doživjela je 104 godine, a rođendan je proslavila prije nekoliko tjedana.

De Havilland je u svojoj dugačkoj karijeri imala pet nominacija za nagradu Oscar, uključujući za ulogu u filmu „Zameo ih vjetar”. Dvaput je zlatni kipić i osvojila, za uloge u filmovima „Nasljednica” i „Svakom svoje”. Osim što je često uzdrmavala holivudski svijet sudskim tužbama (često se sporila s filmskim studijima), u povijest se upisala kao prva predsjednica žirija na festivalu u Cannesu 1965. godine.

Posljednjih nekoliko desetljeća svog života provela je daleko od grabežljivih očiju javnosti u Parizu (osim ako se pojavila s kojom novom tužbom ili vozeći se na triciklu), a francuski predsjednik Nicolas Sarcozy 2010. godine udijelio joj je titulu Viteza Legije časti. Odlikovana je i Viteškom titulom dame.

Post Preminula Olivia de Havilland, diva zlatnog Hollywooda iz filma “Zameo ih vjetar” je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Preminuo je suosnivač Fleetwood Maca, Peter Green

Sat, 25 Jul 2020 17:39:54 GMT

Vrijeme čitanja: < 1 minuta

U subotu, 25. srpnja, u dobi od 73 godine, preminuo je Peter Green, kultni britanski blues i rock gitarist te suosnivač sastava Fleetwood Mac. Njegova je obitelj objavila kako je glazbenik umro mirno u snu.

Green je rođen 1946. godine u Londonu. Prije nego što je s bubnjarom Mickom Fleetwoodom osnovao bend Fleetwood Mac, bio je član sastava John Mayall & the Bluesbreakers čijim je dijelom postao nakon odlaska Erica Claptona. Fleetwood Mac svoj istoimeni album prvijenac izdaje 1967. godine, a prvi veliki uspjeh postižu singlom Albatross sa svojeg drugog albuma „English Rose”. Osim Albatrossa, poznate su još i pjesme Black Magic Woman, Man of the World i Oh Well.

Nakon tri godine djelovanja, Green napušta sastav zbog problema s mentalnim zdravljem. Uskoro mu je dijagnosticirana shizofrenija pa sedamdesete godine provodi na liječenju u bolnici. Glazbi i nastupima vraća se tijekom osamdesetih i devedesetih pa tako formira Peter Green Splinter Group.

S drugim članovima sastava Fleetwood Mac (Mick Fleetwood, Stevie Nicks, Lindsey Buckingham, John McVie, Christine McVie, Danny Kirwan i Jeremy Spencer), a koji je nastavio djelovati nakon njegovog odlaska, 1998. godine uvršten je u Rock and Roll kuću slavnih. Jedan je od najutjecajnijih gitarista svih vremena o čemu svjedoči i časopis Rolling Stone koji ga je uključio na svoju listu 100 najvećih gitarista opisujući ga kao britanskog najprogresivnijeg blues glazbenika.

Post Preminuo je suosnivač Fleetwood Maca, Peter Green je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Ziher

„Sad in the City” (Broadway Calls): (Ne)sretno po gradu

Women of Croatia na Spotifyu!

Postoji li korelacija između kreativnosti i mentalnih oboljenja?

Brojne studije međusobno se ne slažu

Mentalna oboljenja kao posljedice trauma

Ključan faktor predstavlja i djetinjstvo

Kreativne radnje kao odmak od stvarnosti

Čitajte još i:

"Normal people” (S. Rooney): Svi bi htjeli biti normalni

Tipičan teen roman? Daleko od toga!

Zaboravite Hollywood

I knjiga i serija učinit će vas ovisnima

Nova glazba: Guzovi, Tram 11, J.R. August i drugi

Domaća i regionalna glazba

Guzovi – Snjeguljica

Tram 11 – Jebo sliku svoju

J.R. August – Dangerous Waters

Brain Holidays ft. Italee – Petar Pan

Black Dot – Last Breath

Strana glazba – preporuka za slušanje

King Gizzard & The Lizard Wizard – Honey

Future Islands – For Sure

Taylor Swift – exile (feat. Bon Iver)

The Strokes – Ode To The Mets

Massive Attack – Massive Attack x Young Fathers featuring Professor Guy Standing

10 filmova za 10 godina karlovačkog Riječnog kina

Što će se gledati i gdje?

Rockmark ima kviz karte koje te pripremaju za faks, Potjeru i Milijunaša

Skupi bodove na pametovanju

Priprema, pozor, faks!

Hoćemo ekspanziju!

"Oops!… I Did It Again” (Britney Spears): 20 godina naše opsesije savršenstvom

1. OOPS!…I DID IT AGAIN

﻿﻿﻿

gledamo video u kojem Christina pjeva This Little Piggy in the style of Britney Spears:

﻿

2. STRONGER

3. DON’T GO KNOCKING ON MY DOOR

4. (I CAN’T GET NO) SATISFACTION

5. DON’T LET ME BE THE LAST TO KNOW

6. WHAT YOU SEE IS WHAT YOU GET

7. LUCKY

8. ONE KISS FROM YOU

9. WHERE ARE YOU NOW

10. CAN’T MAKE YOU LOVE ME

11. WHEN YOUR EYES SAY IT

12. GIRL IN THE MIRROR

13. DEAR DIARY

sažetak za sretnike koji su prevrtjeli na kraj:

Dani hrvatskog filma otvorili prijave za nove filmove

Preminula Olivia de Havilland, diva zlatnog Hollywooda iz filma "Zameo ih vjetar”

Preminuo je suosnivač Fleetwood Maca, Peter Green