Poznata srpska tekstopiskinja Marina Tucaković preminula je jučer u Beogradu u 68. godini života. Prema riječima obitelji, Marina je preminula usred teške višegodišnje borbe s rakom i uslijed komplikacija izazvanih COVID-om. Obitelj navodi da cjepivo nije stigla primiti zbog tek nedavno završene terapije koju je primala.

Bila je jedna od najpoznatijih autorica glazbenih tekstova ovih prostora, zaduživši Balkan za nekoliko tisuća pjesama, a njena karijera protezala se preko pet desetljeća. Bila je prepoznata u više žanrova, pisala je pjesme koje su postale pop hitovi, rock himne, ali i poznate narodne pjesme.

Bezvremensko nasljeđe i ExYu hitovi

Od naših njezine su stihove pjevali Doris Dragović (Željo moja), Magazin (Ti si želja mog života, Tri sam ti zime šaptala ime, Rano ranije), Massimo (Stranac u noći), Mišo Kovač ( Svi pjevaju, ja ne čujem, Malo mi je jedan život s tobom, Ja nemam više razloga da živim, Odavno više ne plačem zbog tebe), Oliver Dragojević (Što to bješe ljubav), Severina (Gade, Tridesete, Unaprijed gotovo, Imaš pravo, Silikoni), Zdravko Čolić (Ruška), ali i brojni drugi glazbenici.

Povjerenje su joj dali i Boris Novković (i Noćna straža), Divlje jagode, Duško Lokin, Neda Ukraden (Zora je), Frajle, Nina Badrić, Novi fosili, Haris Džinović, Jasmin Stavros, Karma, Ljupka Dimitrovska, Neki to vole vruće, Toše Proeski (Ledena), Vlado Kalember, Zlatko Pejaković i Željko Bebek.

Osobno su mi najdraže njene pjesme one koje je otpjevao Oliver Mandić, a zbilja ih je nemalo. Upravo je Marina Tucaković zaslužna za tekstove poput Smejem se, a plakao bih, Ljulja me nježno, Biću tvoj, Sve je propalo, Pomagajte drugovi, Pitaju me, pitaju, oko moje, kao i bezvremenska Osloni se na mene.

Marina je zaslužna i za pjesme grupe Zana, čija je članica i sama bila, pa je tako iz njenog pera izašao bezvremenski hit Dodirni mi kolena, ali i Majstor za poljupce, Mladiću moj, Jabuke i vino, Loše vesti te mnoge druge pjesme. Dag, Davorin Popović, Jadranka Stojaković, Hari Mata Hari, Generacija 5, Slađana Milošević, YU grupa, Mirzino Jato, Smak, Riblja Čorba i broji drugi ExYu glazbenici također su pjevali njezine pjesme.

Kraljica srpskog folka, ali i Eurosonga

Marina Tucaković kasnije je često radila u žanru srpskog (turbo) folka, a autorica je tekstova jednih od najpopularnijih mu pjesama, gotovo “crossover” ostvarenja koja su dotakla uši i srca i onih koji isti žanr čak osuđuju.

Također, napisala je tekstove za tri pjesme koje je Srbija slala na Eurosong, Ovo je Balkan (Milan Stanković), Nije ljubav stvar (Željko Joksimović) i Ljubav je svuda (Moje 3).

Rođena je u Beogradu 04. studenog 1953. godine, a prve tekstove počela je pisati već s dvanaest godina, s devetnaest godina počela je pisati za glazbenike. Prvi veliki hit donijela joj je pjesma Dodirni mi kolena koju je 1982. napisala za grupu Zana. Yugopapir objavio je odličan intervju s Marinom i članovima grupe Zana, u kojem nam približava entuzijazama i šarenu narav spisateljice, a koji možete pročitati na linku.

Post Preminula cijenjena tekstopiskinja Marina Tucaković je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Prošlog ponedjeljka debitantica Bekka izbacila je prvijenac „Trag”, a više o njemu i sebi rekla nam je u nedavnom intervjuu, svom prvom za Ziher.hr. Kakav je zapravo album i zašto sam stavio ovako značajan naslov, saznajte u nastavku.

Na našoj je sceni relativno malo pop pjevačica koje ne rade tzv. zabavnu domaću glazbu, nego kvalitetni, pomalo alternativni i beskompromisni pop s postavljenim smjerom i atmosferom, koji ne podliježe slijepo trendovima. Da je ulašten, odmjeren, svjež i najbitnije, zarazan.

Sve to Bekka ima, odnosno, sve su to Bekka i pocket palma na albumu „Trag” uspjeli postići. Kako su pocket palma svoj nadolazeći album „Atomi” završili prošlo ljeto, posvetili su se Bekki i nastala je doista plodonosna suradnja glazbenih istomišljenika i mladih entuzijasta.

Koje se pjesme ističu?

Da je svaka stvar na albumu zarazna, funkcionira i izuzetno je slušljiva, jasno je, ali svejedno ih se nekoliko ističe. Počevši sa Želim, prvim singlom o kojem smo već pisali, koji definitivno sjeda među favorite. Želim je nježna, ali klupska stvar, čiste nenatrpane produkcije, opušteno posložene kompozicije, naglašenih slogova, a otpjevana je prozračno i jednostavno. Da budem bolno iskren, mislim da sam ju barem 150 puta poslušao ove godine od ožujka, a sintesajzer na pred-refrenu je naprosto neodoljiv.

Male riječi bila je dostojanstveni nasljednik u smislu “hitovlja” i poslužila kao drugi singl. Po broju slušanja slična priča kao i sa Želim, ali s Malim riječima Bekka nam se više vokalno dokazuje. Samo takav „(sl)ušni bombončić”, čiji refren ide „Ja od sparine gubim dah, ne mogu tiše mislim da znaš, koliko dugo pišem po tvojoj koži male riječi”. Ma što? Vrh. Da će netko uklopiti riječ sparina u ovakav hit, rekao bih mu da izmišlja. Pocket palma i ljeto su kombinacija iz raja, a to su pokazali i ovog lipnja s Malim riječima i Bekkom.

Verzija ove pjesme na engleskom mi je ujedno i jedina zamjerka izdanju, gdje se pozicioniranjem na sami kraju albuma gubi na jačini, jer priznajem, spomenutu ekipu čine glazbenici naše scene koji hrvatski jezik čine pjevnijim, zanimljivijim i ljepšim u popularnoj glazbi.

Da se vratimo na klubove još malo, na podiju bi dobro sjela i Ovaj mrak. Seksi bas linija, isprekidani synth i tekst „ovaj mrak što skriva nas, ja skrivam nas, na-na”. Lako to mogu zamisliti, nadam se da ću jednom i doživjeti. Anja Papa je ovdje uistinu pokidala, a priznajem da me strah (u pozitivnom smislu) što sve možemo očekivati u budućnosti. Ne propustite i Zamisli da, kao još jednu malu dozu veselja i senzualnosti.

Suradnje

Kad sam čuo da je na albumu radila i Nika Turković, nisam znao o kojoj se pjesmi radi, ali istrenirano uho ne griješi. Daleko je još jedan dokaz da Niki, što se novog hrvatskog popa tiče, možemo dati još više povjerenja. Tamna, melankolična, pomalo trap, Daleko osvaja prelijepim tekstom i emotivnom gradnjom. Materijal za singlicu, svakako.

Tu je i direktna, pomalo dramatična, samopouzdana Način za bijeg koja otvara album i ne ostaje nikome dužna. Radi se o suradnji s beogradskom (alt) R&B zvijezdom u usponu, Tam (Tamara Popović) s kojom ću, vjerujem, isto uskoro popričati.

Hitovi kratkog vijeka? Ne baš.

Lirski album prati tijek veze, međuljudskih odnosa, plešući između tajnovitosti, zavodljivosti, unutarnjih dijaloga, sjećanja, uvjeravanja, priznanja i osjećaja. Rezultat je u konačnici većinski uvjerljiv, a Bekkina skromnost se u njenoj glazbi ne osjeća i mislim da je to dobro.

Ostaje dojam misterija i mladenačkih ljubavnih shvaćanja, pretočenih u pomno odabrane i koncizno sklopljene trake koje će vam nakon prvih nekoliko slušanja zvučati kao hitovi kratkog vijeka, ali ako volite (ovakav) pop, ovome ćete se vraćati. I srećom, iznova osjećati spomenutu svježinu. Koliki će trag Bekka ostaviti na našoj sceni, tek ćemo vidjeti. Potencijala, volje i nade ima, a nadam se i većoj podršci diskografa.

Ovakvim albumima treba dati prostora. Ekipa voli podcijeniti (dobar) pop, a zapravo ga je teško napraviti. Smućkati toliko toga da bude i skladno i pamtljivo nije jednostavno. Bekka i pocket palma takvu glazbu rade kao od šale. „Trag” je nova stranica našeg popa, spreman za klubove i za radio i za nastupe.

Post „Trag” (Bekka): Senzualno osvježenje domaćeg alternativnog popa je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Novo interesantno ime na našoj glazbenoj sceni je Bekka (Lucija Beškara) koja dolazi iz Vinkovaca, a ove je godine izbacila svoj prvi singl Želim. Želim me oduševila zvukom, svježinom i naprosto je neodoljivo zarazna.

Sladak pop otrov koji motivira ugodan Bekkin glas s lakoćom ulazi u uši i ne skida se s usana tjednima i mjesecima. Glazbu i tekst potpisuju pocket palma, režiju spota Benjamin Strike, a montažu Luka Vidović. Nakon Želim, uslijedila je Male riječi na kojoj glazbu i tekst potpisuju Bekka i pocket palma, kao dokazano slušljiv tandem.

Bekka je u ponedjeljak, 13. rujna izbacila svoj prvijenac imena „Trag” na kojem nalazimo devet pjesama, uključujući dva spomenuta singla i This High, englesku verziju Malih Riječi. Uoči novog albuma, odlučio sam napraviti malo veći intervju s Bekkom i malo je bolje upoznati.

Zamislimo da je ovo speed dating: Tko je Lucija Beškara, čime se bavi i što voli?

Lucija je inače jedna vrlo jednostavna djevojka koja obožava glazbu, jezike (koje i studira) i bilo što kreativno – crtanje, ples, sviranje klavira i slično. U slobodno se vrijeme bavim pjevanjem i gledanjem korejskih serija na Netflixu koje rijetko kad dovršim, a nerijetko se bavim i jedenjem svih mogućih nezdravih stvari.

Kako je počela tvoja ljubav prema glazbi? Reci nam više o tvom dosadašnjem glazbenom iskustvu i kako je došlo do singla Želim?

Moja ljubav prema glazbi započela je davno, dok sam još bila dijete. U našoj se kući stalno nešto pjevalo, pogotovo hitovi iz 70-ih i 80-ih. Kad sam bila dovoljno stara da mogu pjevušiti, smišljala sam pjesmice koje bih poslije izvodila za svoje roditelje. Od tada sam veliki ljubitelj svega glazbenog. Iako nemam puno glazbenog iskustva, jer sam na sceni tek nekoliko mjeseci, ne mogu reći da mi je bilo teško započeti.

Što se tiče moje prve pjesme Želim, ona se dogodila sasvim slučajno. Sredinom prošle godine upoznala sam Anju iz pocket palme te mi je ona nakon nekog vremena rekla kako ne bi bilo loše da skupa napravimo pjesmu. Naravno, pristala sam bez većeg razmišljanja. Pjevanje je moja najveća ljubav i nisam mogla ni zamisliti da ću ikada imati priliku snimiti svoju vlastitu pjesmu, jer sam do tada radila samo obrade tuđih. Kada sam čula da će Želim biti hit, bila sam oduševljena.

Foto: Bekka

„Trag” na trenutke ima dosta mračnu atmosferu, što tematski, što zvukom i to me podsjetilo na dobar stari R&B kasnih 90-ih i 2000-ih. Reci nam više o tome kako ste se dogovorili i sklopili atmosferu i žanrovsko usmjerenje izdanja.

Išli smo na to da album prirodno teče, ako to ima smisla. Slušam sve glazbene žanrove pa sam samo birala pjesme koje su mi dobro zvučale, a da se uklapaju u taj koncept tijeka veze. Pjesme su poredane tako da pričaju priču od početka do kraja ljubavne veze. Neke su vrlo tmurne, neke skroz vesele. Sve su to osjećaji koje netko prolazi dok voli nekog drugog. Nije tu bilo nekog ozbiljnijeg pregovaranja ni planiranja, na albumu smo radili jako spontano, a ipak smo postigli taj neki flow.

Lirski album ostavlja dojam samopouzdanja i zavodljivosti, a tajnovitost se često pojavljuje kao motiv. Reci nam više o tome i kako odlučiš što ćeš prenijeti u glazbu, a što ne.

Na ovom albumu tekstove su, uz pocket palmu, pisale Nika Turković i Tam, ali mislim da su svi zajedno kroz tekstove nekako uspjeli prenijeti i ono što ja osjećam, a vjerujem i mnogo drugih ljudi. Tematika albuma je jednostavna i pitka i nije bilo puno razmišljanja o tome što želimo ili ne želimo prenijeti. Zapravo je i cijeli koncept tijeka veze ispao sasvim slučajnim, jer smo, nakon što smo imali nekoliko završenih pjesama, shvatili da svaka od njih opisuje neki period međuljudskog odnosa.

Podijeli s nama najveći izazov sa snimanja odnosno stvaranja albuma i najdražu uspomenu.

Definitivno snimanje spotova, to je jednostavno ogroman “krindž”. Nisam imala pojma što da radim i kako da se ponašam. Ne znam hoću li se ikad na to naviknuti, ali nadam se da će to doći s iskustvom. Najljepša uspomena bila mi je izlazak prvog singla. Svi su mi uvijek govorili kako je bolje da pustim glazbu i posvetim se knjigama, tako da sam bila posebno emotivna nakon toga jer sam ostvarila svoj najveći san.

Koja ti je najdraža pjesma na albumu i zašto, a koju se posebno veseliš izvoditi uživo?

Zamisli da! Glazba je odlična, ali tekst ipak radi većinu posla. To je ono, “uopće te ne trebam, odlazi”. Inače sam osoba koju previše pogađaju prekidi pa bih se ovom pjesmom htjela inspirirati da više ne tugujem za dečkima koji nisu vrijedni toga, nego da kao i u pjesmi kažem “imam sve što hoću i bez tebe, bye-bye”.

Imaš li glazbene uzore i ako da, koji su?

Slušam apsolutno sve i svakoga, tako da ne mogu baš reći da mi je netko specifičan uzor i da posebno utječe na moju glazbu jer se sve na kraju pomiješa. That being said, obožavam pjevačice kao što su Whitney Houston i Sohyang, pa čak i Ailee.

Najbolji strani i najbolji domaći/regionalni album ove godine do sada?

Strani – Chungha, Querencia. Nisam baš upoznata s regionalnom glazbenom scenom, ali pocket palma uskoro izbacuje album kojem se veselim!

Sljedeću subotu (25. rujna) održava se Pine Fest u Samoboru gdje ćemo s tobom pjevati nove pjesme. Izuzetno me veseli što ću te prvi puta čuti uživo, kao i uživati u koncertima nekih tvojih kolega u rodnom mi gradu. Što možemo očekivati od tvog nastupa? Kako se osjećaš?

Jako je napeto, da budem iskrena. Nije da nisam nikada nastupala, ali jedno je nastupanje pred publikom koju znam, a jedno pred publikom koju ne znam. Nemam velika očekivanja, ali nadam se da ću uspjeti barem malo prenijeti toj nepoznatoj publici svoju glazbu i da ću im se svidjeti. Nastup neće biti neki over-the-top, ali definitivno bih htjela pokazati publici što mogu.

Što bi na glazbenom polju voljela ostvariti u sljedećih 5 godina?

Voljela bih izbaciti još spotova i još koji album. Također bih htjela imati bar jedan koncert i suradnje s drugim glazbenicima, domaćim i stranim.

Što Bekka danas želi poručiti Bekki za godinu dana?

Draga moja, nadam se da si još na faksu i nisi dobila živčani slom i ispisala se. Ako budeš imala novaca, vjerojatno si ili na moru ili u Seulu (bolje u Seulu, ali i more prolazi). Samo nastavi raditi i budi uporna. Sve je moguće uz malo sreće i puno truda. Uzmi svaku priliku i ne puštaj ju. I pliz, POČNI VJEŽBATI.

Post Ziherov glazbeni lonac – Bekka: “Govorili su mi da pustim glazbu i posvetim se knjigama” je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Premda pandemija i dalje diktira pravila i onemogućava okupljanja na kakva smo navikli, interes za umjetnost ne nestaje. Uspješna provedba 14. Four River Film Festivala i 26. Filmske revije mladeži pokazala je da bez obzira što je dio publike pratio program uživo iz Urbanog parka Hrvatskog doma u Karlovcu, a dio u online okruženju, festivalsko raspoloženje nije izostalo.

Dodjelom nagrada najboljim srednjoškolskim filmovima, 11. rujna, natjecateljski i festivalski program priveden je kraju. Španjolski film obogaćen intimnom temom i autentičnim filmskim sredstvima, „Zalij mi cvijeće” u režiji Jordi Sanz, osvojio je Grand Prix. Nagradu publike odnio je film „Pisac” u režiji učenika Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju iz Zagreba. Film koji je najuvjerljivije osudio nasilje po odluci žirija mladih, „Pokreni solidarnost” u režiji Medicinske škole Osijek, zaslužio je Žutu zastavu.

Kako održani program ne bi značio kraj ovoga druženja, do 20. rujna moguće je pogledati dodatne online projekcije nekih od najboljih i nagrađenih srednjoškolskih filmova te tako produžiti atmosferu prožetu kreativnošću i autentičnošću.

Post Nagrađeni filmovi 14. Four River Film Festivala i 26. Filmske revije mladeži dostupni online je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Već osjećaš nemir jer ova apstinencija od ‘normalnih’ koncerata i festivala traje predugo? Znaš datume kada izlazi neki album i križaš dane na kalendaru? NIKADA ne zaboravljaš slušalice i bez njih si kao bez ruku? S prijateljima na kavi komentiraš događanja na domaćoj (i svjetskoj) glazbenoj sceni i analiziraš albume koje si preslušao/la? Ne sramiš se svojih glazbenih guilty pleasurea, a Eurosong ti je jedan od blagdana koje slaviš? Voliš otkrivati nove domaće izvođače i podvaljivati ih frendovima na playlistama koje slažeš za njih? Voliš doći poslušati predgrupu prije glavnog koncerta jer znaš da se tako otkriva dobra glazba (i zauzima najbolje mjesto u dvorani ).

Želiš pisati o novim albumima, komentirati nove pjesme i odlaziti na koncerte i festivale kao faca, s akreditacijom u džepu? Želiš upoznavati svoje omiljene glazbenike i s njima ugodno časkati dok ti mobitel sa strane snima intervju? Search no more! 

via GIPHY

Ako si se prepoznao/la u ovim opisima, mi na Ziheru želimo te u svome timu! I to pod hitno!

Tražimo nove članove glazbene redakcije jer nam je u ovom broju u kojem smo sada teško popratiti prebogatu glazbenu scenu i sve što se nudi na njoj! Veliku prednost imaju oni koji prate domaću glazbenu scenu i nisu žanrovski ograničeni.

Što znači biti Ziherovac?

Ziherovci su volonteri, no pitajte bilo kojeg Ziherovca i reći će vam da je Ziher mjesto na kojem se osjeća odlično! Ovdje ćeš učiti kako izgleda novinarstvo, imat ćeš stručno novinarsko vodstvo, a moći ćeš pisati o svemu što poželiš. Sam/a si biraš teme i područje interesa, a mi te ne cenzuriramo i potičemo te da gradiš svoj osobni stil pisanja.

Također, Ziherovci su zajednica koja zajednički brainstorma, daje savjete jedni drugima i pomaže si međusobno oko informacija oko pojedinih tema. Često se dogodi da pišemo i zajedničke tekstove jer je više osoba zainteresirano za istu temu! Družimo se u Facebook grupi, a dežurni toga dana predlažu teme svojim kolegama ili jednostavno ukazuju na nešto što im se čini kao super ideja za članak.

Poštujemo rokove, i svoje i tuđe, a highlight svakog mjeseca su redakcijski sastanci/druženja!

via GIPHY

Kako postati Ziherovac?

Do petka, 1. listopada ispuni upitnik koji smo pripremili za tebe (Klik: UPITNIK). Pitanja nisu teška, no izdvoji pola sata svog vremena jer te želimo što bolje upoznati

Helena, naša glazbena urednica, potom će proći sve vaše prijave i zaista svaku pročitati, te će ti se povratno javiti najkasnije do 3. listopada (možda i ranije, ovisno o broju prijava!)

Post Postani Ziherovac: Tražimo novinara/ku glazbene redakcije! je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Brz tempo života, individualnost i protupandemijske mjere čimbenici su koji nas već duže vrijeme drže u udobnosti doma, daleko od vanjskoga svijeta. Često se potiče na razvoj svijesti o okolini, prirodi i elementima koji nisu rješenje svakodnevnih briga, ali pomažu nositi se s njima. Prirodu, a posebno aktivnosti vezane uz boravak vani, uzimamo zdravo za gotovo. Vjerojatno postoji na tone razloga zašto je tome tako, no inovativna, a ujedno i korisna prezentacija prirodnih bogatstava zasigurno može pridobiti i najtvrdokornijeg kućnog tipa da se zapita što sve nudi vanjski svijet, posebice ako dolazi u paketu s glazbom.

Riječki glazbenik i producent, klavijaturist Fiumensa, Vedran Križan, zagovornik je boravka u prirodi i aktivnog načina života, a svoje dvije velike strasti, glazbu i prirodu, ujedinio je u autorski projekt pod nazivom „Revizor”. U svojoj dugogodišnjoj karijeri sudjelovao je u raznim projektima i s mnoštvom suradnika, no ovaj put donosi nešto sasvim drugačije – ambijentalnu elektroniku. Inspiriran prirodom RH te outdoor aktivnostima, producira soundtrack kojeg izvodi kao live-act, a služi rekreaciji, meditaciji ili plesu. Još važnije, promovira krilaticu „zdrav duh u zdravom tijelu”. Slijedi razgovor u kojemu saznajemo više o nastanku projekta, konceptu te idejama i izazovima koji su pridonijeli stvaranju jedinstvenog projekta podsjećajući nas na vrijednosti koje marginaliziramo.

Kako ste došli na ideju spajanja glazbe i prirode u projekt „Revizor” i zbog čega baš taj naziv?

Spajanje te dvije stvari se dogodilo spontano. Kako je glazba nastajala, razmišljao sam kako vizualno predstaviti ovakve ‘nekonvencionalne’ kompozicije, obzirom da se radi o ambijentalno-elektronskoj glazbi. U današnja vremena nitko ništa ne sluša duže od minute, ako nema što pritom i gledati, a The view traje 11 minuta (!)… Nikada nisam volio snimanje videospotova i tu se dogodio trenutak kad sam svoju drugu strast, a to je boravak u prirodi i outdoors aktivnosti, ‘uključio’ u projekt. Odlazio sam u prirodu, slušao demo snimke, i zaključio da je to odličan soundtrack za takve aktivnosti. Paralelno promoviram zdrav način života i prezentiram prirodne ljepote,…

Moja ideja o live actu postoji odavno… Jednom prilikom, prije cca 10 godina, svirao sam u muzeju informatike Peek&Poke instrumentalne obrade synth hitova (Depeche Mode, Kraftwerk, Eurytmics, Vangelis, Giorgio Moroder, JM Jarre…). Tada sam to nazvao Revizor. Ovo je ista takva vrsta nastupa, samo s autorskom glazbom i događa se u prirodi, tako da je ime ostalo.

Foto: Damir Jevtić i Kristijan Vučković

Možete li opisati koncept projekta s obzirom na početnu zamisao kojom ste se vodili?

Početna zamisao bila je da radim instrumentalnu elektroničku autorsku glazbu s puno synthesizera, nešto što kao klavijaturist volim od malih nogu. Pod ‘elektroničku’ mislim na elektroniku svih perioda, od 60-ih nadalje. I ranije sam imao raznih ‘izleta’ koji su se razlikovali od pop-rock glazbe kojom se najviše bavim. Na primjer, Manofon s Borisom Štokom ili Harbour Cyclone s Vavom, ali sam sada odlučio ići korak dalje i usput promovirati zdrav i aktivan način života. Umjesto klasičnih video-spotova, želio sam svoju glazbu prezentirati uživo, sebi priuštiti nešto novo, izaći iz vlastite zone komfora, a publici otkriti ljepote prirode i sve blagodati koje ona nosi. Cilj je da naglasak bude na glazbi i prirodi, a ne na samom izvođaču. Sad je bilo vremena i stvorili su se uvjeti za takav projekt.

Budući da se priroda najčešće povezuje sa klasičnom glazbom, kakav ugođaj pružaju žanrovi elektroničke glazbe u simbiozi s prirodom?

Zanimljivo je. Vaša osjetila rade drugačije kada hodate kroz šumu ili sjedite na nekoj stijeni i uživate u pogledu, nego kada ste za šankom ili u autu. Što god slušali – doživljaj je drugačiji. Testirao sam na samome sebi. Ako je glazba instrumentalna, bez jasne poruke ili teksta, odličan je suputnik i podrška svakom vašem raspoloženju, na svakoga djeluje drugačije. Dok sam snimao, prilazili su mi planinari oduševljeni ugođajem koji se stvorio. Elektronička glazba ima taj meditativni moment koji u prikladnom okruženju dolazi najviše do izražaja. Razni žanrovi ‘vole’ razne krajolike, tako da ćete na trance festival u pravilu otići u šumu, a dub ćete slušati na otoku. Ugrubo rečeno, priroda ima svoj senzibilitet i raznolika je, kao i glazba.

Tijekom dugogodišnje karijere surađivali ste s mnogo izvođača, no „Revizor” je vaš samostalni projekt. Koja je razlika između samostalnog i timskog rada u svijetu glazbe?

Projekt je autorski samostalan i izvodim sve sam, no i ovdje ima timskog rada. Revizor nije band, no tu su opet gostujući glazbenici koje sampliram i kasnije koristim u live setu. Na The view Zoran Majstorović je odsvirao oud (arapska lutnja), Iva Štefančić i Dajana Marelja Pašalić su odsvirale violinu i violu, Matej Zec zajedno sa mnom producira snimljeno. Postoji kompletan tim zadužen za video, koji je usko vezan uz projekt. Kristina Barišić je režirala nastup na Učki, mislim da ćemo nastaviti suradnju i dalje. Dakle, mada se predstavljam samostalno, iza krajnjeg rezultata uvijek stoji tim. Volim surađivati s glazbenicima raznih stilskih usmjerenja i njihova energija uvijek doprinese projektu. I na ostalim kompozicijama gostuju neki drugi kolege glazbenici, opet svatko sa svojom posebnom energijom.

Prilagodba ambijenta za potrebe projekta zasigurno zahtijeva određeni napor. Na koje ste prepreke naišli tijekom realizacije glazbenog komada The view snimljenog na Vojaku u Parku prirode Učka i jeste li zadovoljni rezultatom?

Naći lijepu lokaciju nije nikakav problem. Hrvatska je prepuna predivnih mjesta. Ono što predstavlja izazov je dostupnost. Što je venue izoliraniji, time je i atraktivniji. Ovisite o godišnjem dobu kada ta priroda dolazi najviše do izražaja. Treba osigurati struju, dopremiti opremu, ekipu za audio i video snimanje. Do vrha Učke ne možete doći automobilom, tako da smo jedan dio nosili svu opremu ‘na ruke’. Tu je bitan faktor i vrijeme. Treba pogoditi dan kada vam vremenske prilike odgovaraju, bez previše vjetra radi snimanja dronom, a na vrhu svake planine poprilično puše. Svi smo se smrzli bez obzira što smo se pripremili jer nije isto stajati na vrhu pola sata ili sedam sati. Onda se pojavi oblak i čekate da prođe jer se mijenja kompletno osvjetljenje.

Za potrebe prvog videa cijeli je tim bio 15 dana na stand-by, čekajući pravi trenutak. Nadalje, trebate dozvolu institucije jer se nalazite u Parku prirode Učka, što nije bio problem jer su odmah bili oduševljeni idejom. Ovim im se putem još jednom zahvaljujem. Sve to skupa je jedna drugačija avantura, drugačija vrsta nastupa koja se razlikuje od klasičnog „popni se na pozornicu s bandom, sve te čeka spremno i sviraj”. Zahtijeva dobru pripremu i logistiku. Jako sam zadovoljan rezultatom i s nestrpljenjem pripremam predstavljanje sljedeće kompozicije na drugačijoj lokaciji.

S obzirom na pandemiju koronavirusa, može li i kako „Revizor” pomoći u očuvanju mentalnog zdravlja?

Meni je pomogao, dakle može.   Revizor je soundtrack za boravak u prirodi, a boravak u prirodi je važan za svako ljudsko biće. Podrazumijeva kretanje, razmišljanje, trenutni osjećaj zadovoljstva jer ste nešto postigli ili doživjeli, a mislim da toga svima nedostaje. Nadalje, skreće nam pogled s ekrana i ostalih stvari kojima nas svakodnevno bombardiraju. Zar nije ljepše gledati i slušati lijepu digitalnu razglednicu s pogledom na Kvarner umjesto čitanja raznoraznih (bad)news portala?

Kako je publika reagirala na „Revizor” i smatrate li da će glazba uz vizualni prilog približiti čovjeka prirodi i podsjetiti na važnost boravka u njoj?

Reakcije koje su do mene stigle su sve mahom pozitivne, što mi je drago. Veseli me kad netko posluša 11 minuta instrumentalne glazbe jer se danas sve prebrzo i površno konzumira te pritom dobijem različite reakcije. Ljudi mi predlažu mjesta gdje da napravim sljedeći nastup – jer su tamo bili ili žele otići. Naša zemlja je predivna, treba je stalno pokazivati svijetu, zaintrigirati ljude da posjete ta divna mjesta i usput čine nešto korisno za svoje psihofizičko zdravlje. To je zadaća Revizora, smatram da to ima smisla. Glazba je moćno oružje – potiče razne emocije: tjera vas da volite, da se zaljubite, da plešete, tugujete… ili da hodate, dišete, trenirate, razmislite… Stalno se govori da je zdravlje najvažnije, no nitko zarobljen u četiri zida ne može ostati zdrav.

U kojem će se smjeru projekt razvijati i kada je moguće očekivati novi glazbeni komad?

Revizor će nastaviti istim smjerom što se tiče audiovizualne prezentacije glazbe, uživam svirati u prirodnom ambijentu. Ostali komadi su spremni i čekaju da ih izvedem uživo, jedan po jedan, svaki na drugoj lokaciji. Kada – to je teško reći jer svaki od nastupa zahtijeva detaljnu pripremu, logistiku, budžet i odgovarajuće godišnje doba. Ministarstvo kulture RH je podržalo projekt i trenutno spremam slijedeći live set, sljedeći single, no neću vam otkriti lokaciju.   Nadam se da ću do kraja godine snimiti video za još jedan komad. Kada sve kompozicije budu imale svoju vizualnu varijantu, planiram sve to izdati u formi albuma. Do tada, može se uvijek slušati na Bandcampu ili Youtube-u.

Foto: Damir Jevtić i Kristijan Vučković

Ljetno vrijeme donijelo je popuštanje epidemioloških mjera. Koliko ste nastupa održali i kakva atmosfera vlada na njima s obzirom na dug period bez živih nastupa?

Mi (Neno Belan & Fiumens) smo uvijek puno svirali, a ljeti najviše. Znali smo imati i do 40-ak nastupa u ljetnoj sezoni. Ovoliku pauzu bez nastupa nismo imali nikad u životu i naša sreća i sreća publike je neizmjerna. Svi su željni ‘živih’ nastupa jer to nikakav online koncert ne može zamijeniti. Atmosfera koja vlada je uvijek odlična, a sada pogotovo, osjeti se da su ljudi željni te interakcije. Uspjeli smo održati 15-ak koncerata i nadamo se da će zima po tom pitanju biti bolja od prošle.

Za kraj, što biste izdvojili kao svoj najveći uspjeh u karijeri i postoji li neka želja vezana uz glazbeno djelovanje koju još niste uspjeli ostvariti, a svakako planirate?

Cijeli život sam u glazbi i od nje živim. Sviram s bandom u nepromijenjenom sastavu uspješno već 25 godina i namjeravamo tako dokle god možemo. Surađivao sam s jako puno eminentnih glazbenika različitih stilova, svirao na nekim antologijskim albumima i pjesmama, nadobivao se nagrada, proputovao svijet… Sve je to za mene uspjeh i teško mi je bilo što izdvojiti. Osjećam se realizirano i ispunjeno u tom smislu.

Želja mi se upravo ostvaruje jer je moje glazbeno djelovanje ovim projektom krenulo u nove, neizvjesne vode. Drugačija glazba, drugačiji pristup, drugačija publika i sve to me neizmjerno veseli. Nigdje mi se ne žuri, uživam u tome i planiram raditi na projektu Revizor u narednom životnom periodu, probati se povezati sa sličnim organizacijama u svijetu kao što je Circle, na primjer, otkriti sebi i drugima što više lijepih mjesta i doživljaja uz dobru glazbu.

Bilo bi lijepo da zavrtim globus, uprem nasumično prstom i kažem: „Evo, tu ćemo nastupiti.” 

Post Vedran Križan: “Revizor je soundtrack za boravak u prirodi” je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Nova glazba i ovog tjedna donosi izbor najvažnijih novih singlova po izboru glazbene redakcije. Glasovanje za singl tjedna traje od srijede do srijede, a pobjednički singl mjeseca (koji bira naša glazbena redakcija) automatski ulazi u konkurenciju za singl godine. Vi odlučujete koja nova stvar zaslužuje biti na prvom mjestu. Glasajte i ponesite svoju omiljenu na broj 1!

Pobjednički singl prošlog tjedna je Luna mea – Do tebe.

Domaće i regionalne snage ovog tjedna odmjerit će Mnogi Drugi, Bad Daughter, band 058, Zvonimir Varga, Dienne te Dunja Knebl i Roko Margeta.

Aktualnosti u svijetu strane glazbe možete pratiti u našoj mjesečnoj rubrici Mjesečna Doza Popa.

Glazbene novitete s domaće i regionalne scene možete nam slati na desk@ziher.hr s naznakom ‘Za novu glazbu’.

Domaća i regionalna scena

Mnogi Drugi – Morem

Zagrebački bend Mnogi Drugi objavio je šesti singl s nadolazećeg drugog studijskog albuma. Pjesma je za bend simbolična zbog toga što je album sniman u Heinzelovoj, u Surkinom domu iz kojeg se morao iseliti pred kraj snimanja albuma. Nostalgičnim spotom su htjeli ovjekovječiti taj trenutak čiju režiju, kameru i montažu potpisuje Toni Mijač po konceptu Ante Jelinčića .

Bad Daughter – Thick

Iza Bad Daughter krije nam se Dunja Ercegović, na široj glazbenoj sceni poznatija kao Lovely Quinces. Thick je spoj indie popa i rocka koji prati urbani spot koji vješto ilustrira zagrebački noćni život. Singl je ujedno i uvertira u nadolazeći album „Let me panic” koji je napravljen u suradnji s producentom i aranžerom Leonardom Klaićem čiji se izlazak očekujem sredinom jeseni za LAA.

band 058 – Riječi

Maja Jurčević autorica je teksta za novi singl Riječi splitskog americana country benda 058. Preko nje bend nam želi ukazati na važnost promišljanja poruke, snagu izričaja i njezino značenje.

Zvonimir Varga – Moj Dinamo

Zagrebački kantautor Zvonimir Varga predstavio je pjesmu navijačima plavih, ali i svim ljubiteljima nogometa – Moj Dinamo. Pjesma je nešto sjetnije atmosfere za razliku od novijih navijačkih i dočarava 1982. i Zagreb koji luduje za maksimirskim klubom.

Dienne – Kao nekad

Zadarska kantautorica Dienne počastila nas je intenzivnom baladom Kao nekad koja se savršeno uklapa u nostalgično melankolični ambijent koji dođe nakon ljetnih i bezbrižnih dana. Spot pod vodstvom Ive i Gorana Kušeca sniman je na Tuškancu i divno se uklapa u ugođaj pjesme.

Dunja Knebl i Roko Margeta – Slavuj, tico mala

Dunja Knebl i Roko Margeta novim singlom Slavuj, tico mala najavljuju drugi studijski album. Slavonskom ugođaju pjesme dodana je mistika i egzotika zahvaljujući Rokovom sviranju frule bansure i kalimbija. Za snimku i produkciju zaslužan je Dinko Čvorić Doringo.

Novu glazbu ovog je tjedna birala Eva Juraški.

Post Nova glazba: Bad Daughter, Dienne, Mnogi Drugi i drugi je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Krajem srpnja talijansko Ministarstvo vanjskih poslova pokrenulo je videoigru „ITALIJA – Zemlja čuda”. Grafički dizajn osmišljen je posebno kako bi privukao djecu i mlade, premda je igrica namijenjena cjelokupnoj svjetskoj publici. Kroz interaktivni oblik i zabavu svijet upoznaje s ljepotama Italije sadržanima u umjetnosti, glazbi i kulturi. Dostupna je i u Hrvatskoj te na čak jedanaest jezika za iOS i Android, pametne telefone i tablete.

Učenje kroz igru pokazalo se kao inovativan model koji vodi do lakšeg usvajanja znanja. Stoga je ova igrica koncipirana kao avantura u kojoj igrač pomaže starom svjetioničaru držati zemlju osvijetljenom. Tijekom putovanja, igrač se upoznaje s Čuvarima koji mu otkrivaju glavne sektore talijanske kulturne baštine: prirodu, kuhinju, umjetnost, izvedbe i dizajn. Cilj je putovanja skupiti iskre, a nagrada za prijeđene razine simboličan je položaj Čuvara svjetionika koji će štititi blago Italije.

Prednosti videoigre su 3D rekonstrukcije kultnih talijanskih znamenitosti uz koje je jednostavnije upoznati prirodna obilježja i građevine države. Može poslužiti kao turistički vodič zahvaljujući zbirci od 600 članaka ispunjenih činjenicama, pričama i mitovima. Da sadržaj ne bi djelovao suhoparno, glazbena podloga stvorena je od talijanskih klasika iz raznih glazbenih razdoblja, ali i od suvremenijih filmskih zvukova.

Komentar na ideju i koncept videoigre dao je Lorenzo Angeloni, generalni direktor za kulturnu i gospodarsku promociju i inovacije:

Danas je tržište mobilnih igara jedan od glavnih kanala za širenje svake vrste sadržaja, uključujući kulturne i informativne teme. Naš je posao iskoristiti svaku priliku kojom promoviramo našu zemlju i njezinu kulturu u svijetu. Zbog toga smo prihvatili mobilnu platformu i komuniciramo na način koji je inovativan ne samo za naše Ministarstvo, već i za Talijansku javnu upravu općenito. Surađujemo s mlađom publikom i cilj nam je angažirati ljude iz cijelog svijeta i zainteresirati ih za našu zemlju i njezine ljepote, stvarajući osjećaj bliskosti koji ih može jednog dana voditi do stvarnog otkrića naših teritorija i naših proizvoda. Italija – Zemlja čuda nije samo zabavna mobilna igra – ona je izvorni talijanski proizvod, koji vješto miješa kulturu i tehnologiju. Uronite u atmosferu naše zemlje: avantura je dostupna svima kako biste pomogli otkriti ljepotu, kreativnost i okus Italije.

Više informacija o ovoj hvalevrijednoj kulturnoj inicijativi moguće je pronaći na sljedećoj stranici.

Post Nova videoigrica za iOS i Android – ITALY: Land of wonders je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Kada se priča o umjetnosti, prva asocijacija svakako je slika. Zatim skrenemo u smjeru glazbe i filma ili eventualno knjige i kazališta. Rijetko se komentira cirkus, ples, kiparstvo,… O nekim vrstama možemo razglabati do besvijesti, dok je o drugima teško sastaviti i jednostavnu neproširenu rečenicu. Nekada je teško priznati da su nam mnoge stvari apstraktne i tražiti objašnjenje. Što to umjetnost čini posebnom, koja je svrha određenog načina izražavanja i na koji je način usko vezan uz svakodnevni život? Što je umjetnikova misao vodilja ovime htjela poručiti? Nije sramota pitati, dobiti odgovor, razmisliti i u konačnici razumjeti, a možda s vremenom razviti senzibilitet prema nečemu sasvim novom, cijeniti i uživati u proizvodu talenta i rada. Ili bar stvoriti argumentima potkrijepljeno mišljenje.

Mogli bismo pričati o animaciji i stripu. Koliko znamo o tim vidovima umjetnosti? Koliko bismo tek mogli saznati ako pitamo osobu koja već od malena pokazuje interes za izražavanjem upravo na tom području? U nastavku slijedi intervju s Markom Dješkom, autorom filmova, crtačem stripova i umjetnikom čiji izričaj sadrži notu društvene problematike uvijek ukazujući na potrebu za osvješćivanjem i promjenom. Što za njega znače animacija i strip, što ga inspirira, gdje se danas nalazi strip, kojim se projektima bavi i koje su osobine potrebne da bismo ostvarili cilj, ali i kako se formirao kroz život – ostaje nam da saznamo iz znanja i iskustva koje je pristao podijeliti s nama.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu usvajao si znanja i vještine iz područja animacije. Dodatno si se usavršio i u francuskom gradu Valence u školi za režiju animiranog filma „La Poudrière”. Čime te osvojila animacija? Koje su joj prednosti, a koji nedostaci?

Animacija me je osvojila svojom mogućnošću da oživim likove, da se pokrenu i progovore. S obzirom na to da sam kroz djetinjstvo bio okupiran s time da smišljam svoje likove i njihove priče, animacija je, iz perspektive klinca, bila kao neka posebna moć, skoro božanskog, meta-karaktera. Bio sam uzbuđen shvativši da je moguće postati animator. Time su se nametnuli i nedostatci u animaciji, a to je beskonačno puno vremena koje je potrebno da se nešto izanimira. Sada mislim da je animacija uistinu rezervirana samo za ljude koji joj žele posvetiti svo to vrijeme u usavršavanje svog znanja kroz produkciju beskonačne količine crteža koji se nižu jedan za drugim i u tome vide zadovoljstvo.

Autor si uspješnih studentskih filmova „Kolinje” i „Sotonin sin” te profesionalnog prvijenca „Grad duhova” za koji si osvojio i nagradu kritike Oktavijan. Svaki od njih bavi se društvenim problemom. Smatraš li da prikazivanje stvarnosti može osvijestiti gledatelje te ih potaknuti na promjenu?

Ne mislim da jedan film može znatno promijeniti mnogo ljudi, ali taj jedan film u kombinaciji s više filmova drugih autora koji se svi bave sličnim društvenim temama mogu dovesti do promjene i do problematiziranja određenih problema u društvu. Primjerice, u zadnjih 10-ak godina se na svjetskim festivalima animiranog filma može primijetiti trend prikazivanja filmova koji se često bave aktualnim društvenim pitanjima: izbjeglištvo, ratna stradavanja, prava manjina, prava žena ili propitkivanje rodnih uloga. Tako festivali generalno kreiraju određeni svjetonazorski tip publike i educiraju. Meni je osobno gubitak vremena baviti se vlastitim projektom koji ne problematizira neki društveni problem.

„Sve te senzacije u mom trbuhu” ambiciozan je umjetnički uradak i prvi domaći animirani film koji govori o iskustvu transrodnosti i tranzicije. Koliko je truda i vremena zahtijevao proces vjerodostojnog, a ujedno i domišljatog prikazivanja teme još uvijek osjetljive za javnost? Jesi li zadovoljan ishodom projekta?

Pa vremena je trebalo puno. Produkcija je trajala oko dvije i po’ godine zajedno sa pred-produkcijskom fazom koja je podrazumijevala istraživanje te teme i razgovor s transrodnim ljudima kako bi se pronašla idealna osoba za film, što je bio uvjet, s obzirom na to da se radi o animiranom dokumentarcu, hibridnoj formi koja kombinira dokumentarni i animirani film. Zadovoljan sam ishodom projekta! Film se do sada, u prvoj godini distribucije prikazao na više od 80 svjetskih festivala animiranog filma među kojima su, uz zagrebački Animafest, Annecy u Francuskoj i Ottava film festival u Kanadi, kao i mnogi festivali u SAD-u poput Frameline festivala, Palm Springsa, Rhode Islanda ili Outshrine festivala. Film je dobitnik i šest nagrada.

Upravo je taj završni dio, kada se film počne probijati do svoje publike, smisao svakog kratkog filma zbog kojega su se cijeli taj trud i investicija vremena isplatili. Za uspješnu i kvalitetnu produkciju se može zahvaliti jedino studiju Jadranska animacija (Adriatic Animation) u Zagrebu, te partnerskom studiju BAP animation iz Portugala koji je uradio zvuk za film. Film je svakako svojim doprinosom u vidu priče o životnom iskustvu uobličila i Matia, transrodna djevojka koja je protagonistica filma.

Od malih nogu pokazivao si interes za strip, a dosad si se ostvario kao stripaš iza kojega je mnogo uspješnih projekata. Možeš li pojasniti koju posebnost krije strip? Po čemu prednjači u odnosu na animaciju, a u čemu ga animacija nadmašuje?

Najveća posebnost stripa jest, u odnosu na animaciju, brzina s kojom možeš ispričati i plasirati priču. Za kratki strip je otprilike potrebno onoliko vremena koliko za animirati jedan kadar u filmu. Strip uz to nudi i beskonačne mogućnosti pričanja priča u različitim stilovima crteža i različitim formama. On je idealno sredstvo za učiti i vježbati režiju. Onaj tko želi, kroz strip zapravo može učiti istovremeno cijeli dijapazon crtačkih vještina od anatomije, draperije, arhitekture, perspektive, što u jednu ruku može biti i previše zahtjevno, a u drugu ruku i savršen medij koji omogućava razvoj na toliko različitih polja istovremeno. Stripom se upravo može baviti svatko, zbog činjenice da postoji toliko različitih tipova stripa. Animacija ga nadmašuje jedino u pokretu i zvuku, koje strip ne posjeduje. Strip je statičan i u tom pogledu nema taj moment oživljavanja, dok zvuk uopće ne postoji.

Na kojem se mjestu nalazi strip s obzirom na hrvatsku ljestvicu vrijednosti, a koliko je cijenjen u svijetu? Postoje li opravdani razlozi zbog kojih je umjetnost bilo koje forme podcijenjena?

Na hrvatskoj ljestvici vrijednosti strip se polagano uspinje prema gore. Tome možemo svjedočiti kroz činjenicu da se strip također, sukladno trendu u svijetu i u EU, prebacio u domenu književnosti. Ministarstvo kulture ga je, kroz svoje natječaje, uvrstilo u književna djela, postoji sve više i više mladih i talentiranih ljudi koji se bave stripom i koje zanima strip, i uz sve to imamo širok dijapazon autora i autorica koji nude različite stilove u kojima zaista svatko može pronaći nešto za sebe. Trenutno na našoj sceni imamo nove strip-magazine čiji sam i član uredništva: STRIP-PREFIKS u nakladništvu Udruge Hrvatski Autorski strip i OHOHOzin u izdavaštvu Attacka. Tu je i STROP Darka Macana. Stoga, u domaćem autorskom stripu vidim svijetlu budućnost tim više ako nastavimo ovim putem.

Umjetnost bilo koje forme je razumljivo podcijenjena u bilo kojem društvu ako ono pati od ekonomskih i obrazovnih problema, socijalne nejednakosti, gdje ljudi muku muče s preživljavanjem. Dokle god smo kao zemlja na zatiljku po pitanju socijalne pravde teško da možemo očekivati od ljudi da čitaju knjige i stripove. Tako da, ako nam je u interesu da ljude zanima umjetnost, neizbježno je raditi na tome da društvo bude zdravije i održivo.

Vegan si i aktivist za prava životinja. Što te potaknulo na taj korak i čemu te dugogodišnji aktivizam naučio? Imaš li kućnog ljubimca?

Na prvi korak prema aktivizmu općenito me je svakako potaklo veganstvo i osvješćivanje goleme i nesrazmjerne štete koju čovjek radi za okoliš, za životinje, pa i za samog sebe, i to samo kroz svakodnevni izbor prehrane. Aktivizam me je naučio da stvari možeš mijenjati krećući od sebe i od minimuma, mijenjanjem svojih navika, umjesto malodušnog stava da ‘se tu ionako ništa ne može’ i prepuštanju statusu-quo. To je najgore i najtoksičnije stanje uma. Ako nismo sposobni promijeniti sebe i svoje navike, kako možemo očekivati od društva da se globalno promijeni, a danas to priželjkuju, ili bi trebali priželjkivati, mnogi ljudi? Htio bih i demistificirati načelno mišljenje da netko tko je vegan treba imati hrpetinu životinja kod kuće. Upravo naprotiv, svim životinjama je mjesto u prirodi i divljini, što dalje od ljudi. Ono što nam je jedino odgovornost jest udomljavanje pasa i mačaka koji su završili na ulici i u skloništima za napuštene životinje. Svojevremeno sam uzimao mačke s ulice i potom ih udomljavao dalje, te volontirao u skloništima za životinje, a trenutno imam dvije mačke kod roditelja u Slavoniji.

Kakav je osjećaj živjeti s umjetnošću i jesi li ikada poželio odustati i baviti se komercijalnijim poslom?

S obzirom na to da sam freelancer, to je način rada koji ima svoje prednosti, ali i mane. Prednosti su neovisnost i konstantne, dinamične promjene projekata. Mane su prihodi koji nisu stalni i ako se paralelno ne trudiš oko samo-promidžbe i vlastitog PR-a, manje su šanse za kontinuitet stalnih interesantnih poslova. Komercijalan posao u smislu rada u golemoj produkciji u kompaniji s hrpom drugih ljudi me za sada ne zanima, ali komercijalan posao u vidu toga da crtam za nekog velikog strip-izdavača je nešto što mi je cilj kojega nisam stigao ostvariti zbog bavljenja animacijom. Tako da sada, nakon završetka četvrtog filma, pokušavam nadoknaditi propušteno.

Na kojim projektima trenutno radiš i koje su ideje na listi čekanja? Je li pandemija koronavirusa poljuljala i tvoj tempo rada?

Trenutno radim na do sad najinteresantnijem strip-projektu u životu, na strip-albumu prema scenariju jednog američkog scenariste, pod nazivom „CRATER CITY” kojega ćemo plasirati na crowdfunding kampanji. Projekt je interesantan jer je priča žanrovska i u mom miljeu, pitka, jednostavna, a sa samim autorom priče imam puno zajedničkih interesa i ukusi po pitanju filmova i stripova nam se podudaraju u različitim poljima, što je inače rijetkost. U ovom projektu imam i potpunu autorsku slobodu dizajnirati likove po svojoj želji i intervenirati u samu režiju i raspored kadrova. Tako da se veselim ovom projektu i nadam se da će mi otvoriti vrata u tom smjeru angažiranja rada s većim izdavačima ili suradnje s drugim scenaristima.

Pandemija nije poljuljala moj tempo rada nego, dapače, učvrstila ga je. Zbog nemogućnosti izlaženja vikendom, odlaska na koncerte i druženja s masom ljudi, imao sam više vremena sjediti za kompjuterom i baviti se s projektima koji su bili u zaostatku, kao i pokrenuti i završiti mnogo drugih stvari s kojima sam bio u zaostatku.

Izvor: instagram.com/markocomix/

Kako provodiš slobodno vrijeme i može li se u njemu pronaći inspiracija?

Slobodno vrijeme najčešće provodim šećući, vozeći bicikl, družeći se s uskim krugom ljudi ili kroz posjetu roditeljima u Slavoniju. Uz to sve ovu situaciju s koronom sam odlučio iskoristiti i za rad na sebi kroz jogu i ajurvedu, dok još za to imam vrijeme i mogućnosti. Dogodi se i, unatoč pandemiji, neko putovanje na festival prilikom kojega imam priliku istražiti neko novo mjesto i vidjeti kako ti drugi ljudi žive. Sve je to neizostavna stavka u smišljanju ideja za priče i inspiracija za rad.

Za kraj, koje su najvažnije lekcije kojima te život naučio i koje si osobine stekao slijedeći svoj san?

Lekcije koje sam naučio su svakako da samo ako si 100% predan ostvarenju svog cilja, možeš biti 100% siguran da će se on i ostvariti. Ništa polovično i polu-predano neće uroditi plodom. To nažalost može uključivati i mnoge žrtve i odricanje od komfora. No, uz rad i trud možeš biti siguran da ćeš doći do željenih rezultata. To uključuje i samokritičnost, uvažavanje tuđeg mišljenja i konstruktivne kritike, te rastakanje svog ega. Za mene je idealan trening bio rad u timovima, primjerice u studiju na projektima i uredništvu časopisa gdje se konstantno moraju donositi važne odluke i raditi veliki kompromisi. Na žalost često susrećem umjetnike napuhanog ega koji o sebi imaju samo riječi hvale, a kritiku ne žele čuti čak i kada te pitaju za mišljenje. E pa tako ne može.

Post Marko Dješka: “Ako si 100% predan ostvarenju svog cilja, možeš biti 100% siguran da će se on i ostvariti” je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Jubilarno izdanje Dana hrvatskog filma, tradicionalne smotre najboljih domaćih kratkih i srednjometražnih igranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, animiranih i namjenskih filmova, otvara se u nedjelju, 12. rujna u kinu Tuškanac, a traje do 16. rujna. Svečano otvaranje festivala uz projekciju dijela filmova iz natjecateljskog programa održat će se u 19.30 sati, a od 21.30 sati uslijedit će glazbeno-filmski program Kinofonija! koji uključuje projekciju glasovitog nijemog filma „Berlin, simfonija velegrada” Waltera Ruttmanna (1927) uz glazbenu pratnju nagrađivanog hrvatskog kvarteta Chui, koji će posebno za ovu priliku uživo izvesti originalnu prateću glazbu.

Natjecateljski program uključuje 76 filmskih uradaka – presjek je to najboljeg od domaće aktualne filmske produkcije. Spomenuti se filmovi natječu za brojne nagrade: Grand Prix u niz kategorija, Nagradu Zlatna uljanica Glasa Koncila, nagradu Jelena Rajković koju Društvo hrvatskih filmskih redatelja dodjeljuje najboljem redatelju/redateljici u dobi do 30 godina, Nagradu za etiku i ljudska prava te Nagradu publike.

Ovogodišnji DHF sadrži i zanimljiv i raznovrsan popratni program: Dani žena retrospektiva je posvećena filmskim autoricama čiji su filmovi u protekla tri desetljeća ovjenčani nagradama na izdanjima DHF-a; Obnovljena baština ime je još jedne retrospektive ovogodišnjeg DHF-a, a čine ju restaurirani filmovi u produkciji Zagreb filma; poseban program pod nazivom Ivine vizije tribina je u spomen Ivi Škrabalu (1934-2011) filmskom redatelju, scenaristu, filmskom publicisti i povjesničaru filma, inicijatoru Dana hrvatskog filma i Hrvatskog filmskom ljetopisa, povodom desete godišnjice njegove smrti.

Tijekom trajanja Dana hrvatskog filma uz spomenute projekcije i programe bit će održane i razne radionice te okrugli stol. Natjecateljski program se prikazuje u terminuma u 17, 19 i 21 sat. Ulaz na kompletan program Dana hrvatskog filma je besplatan, uz obavezno prethodno preuzimanje ulaznica. Detaljnije informacije pronađite na www.dhf.hr

Post Danas počinju 30. Dani hrvatskog filma! je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Uzet ću najgoru foru jednoj legendi hard rocka koji me na mjesečnoj bazi opskrbljuje novitetima s hard rock i heavy metal žanrovske sfere: ROCKOVI SU DEBELO PREMAŠENI. Sada kada smo obznanili da je ridikulozno da svibanj izlazi u rujnu, priznajmo svi sada sami sebi da smo imali dobro ljeto i da nam je zapravo svejedno.

Eisenhand – „Fires Within”

Heavy metal ovih Austrijanaca može vam priuštiti iskustvo kao da ste ga pokupili na nekom lokalnom gigu i nije vam izašao iz glave mjesecima. Sirova produkcija, loši vokali s lošim naglaskom i odličan songwriting. Sva sreća pa je takvo vrijeme kada heavy metal više ne mora biti izlizano isproduciran do savršenstva, nego je kao njegova esencija naglašena energija i emocija – iako ta ista činjenica ostavlja bendu dosta prostora za napredak.

Iosonouncane – „IRA”

Jedan od konkurenata za album godine – jako ugodan u svojoj neobičnosti. Kao da je napravljen blend Swansa i starog Mobyja na dosta tamnoj pejzažnoj elektronici, na koji ponekad kapne malo jazza, world musica, techna ili industriala. Jacopo Incani ovim je izdanjem pogodio inter žanrovski bull’s eye.

Seth – „La Morsure du Christ”

Bend koji se, sada već davne 2001., kao mladi bend s tek 2 izdana albuma pojavio na „Originators of the Northern Darkness – A Tribute to Mayhem” među legendama žanra. Trenutno podsjeća na black metal kakav je svirao Kvist ili raniji Abigor. Sviđat će se ljudima koji su u black metal zašli preko benda Mgła, ali nikad nisu poželjeli slušati bendove koji još uvijek nose corpse paint.

Skee Mask – „Pool” (nema na Spotifyu)

Iza maske se skrio producent iz Minhena čije igranje s atmosferičnim pejzažima i dosta eksperimentalnim ritmovima podsjeća na Aphex Twin. „Pool” je izuzetno dugo, ali dosta koherentno izdanje koje se sluša dosta lagodno – s malo fokusa. Međutim ne propušta tu i tamo nekim glitchem ili breakbeatom uvući vas natrag u praćenje ritma.

Esoctrilihum – „Dy’th Requiem for the Serpent Telepath”

Prošlogodišnji album, „Eternity of Shaog”, u black metal krugovima bio je izuzetno slušan – neki fanovi tvrde da ga ovogodišnji nije uspio nadmašiti. Ja tvrdim da jest, ovaj album jedno je od ostvarenja godine. Odlično isproduciran, pogođene dubine te savršenog balansa atmosfere i eksperimentacije. Ovaj francuski one-man black metal projekt najpogodnije je usporediti sa sunarodnjacima Blut Aus Nord, ali će se lako zakačiti i fanovi benda Deathspell Omega i vampiric black metal bendova u stilu Black Funerala, koji nerijetko zalaze u ambient.

Impure Wilhelmina – „Antidote”

Odlično ostvarenje švicarskog benda koji žanrovski pleše negdje na granicama doom metala, post metala i blenda koji u zadnje vrijeme izbacuje Katatonia. Simpatije prema progu ili norveškoj avangardi također nisu strane pa se ne biste trebali začuditi ako vas ovaj album podsjeti na Code.

Ghastly – „Mercurial Passages”

Death metal s ovog albuma je onaj mali kutak death metala pomiješan s progom i psihodelijom kakav smo voljeli kod Šveđana Morbus Chron. Za razliku od tekk death metala koji u nekim inačicama zna biti pretjerano intenzivan, prog kakav svira Ghastly savršeno je uparen s atmosferom i melodijom i to ga čini vrlo pristupačnim.

CZARFACE and MF DOOM – „Super What?”

Neki dan sam vidio da je Anderson .Paak istetovirao nešto u stilu da ne želi da se posthumno objavljuju njegovi komadi glazbe. Recimo da se po pitanju toga slažem s Andersonom, međutim da se ovo nije objavilo, svijet bi bio zakinut za jedan album MF DOOM-a, što nije mala stvar. Nadogradnja na njihovu prethodnu suradnju „Czarface Meets Metal Face”, ovaj je album prepun inteligentnih referenci na pop kulturu.

Panopticon – „.​.​.​And Again into the Light”

Uvijek sam s Panopticonom bio ‘tu negdje’ – nije mi se izuzetno sviđao, a volim sve izvođače na koje zvuči. S ovim me album nekako dobiva – pokazana je izuzetna hrabrost u miješanju utjecaja, igranju s clean vokalom, dijelovima koji vuku na dobru fazu Deafheavena, produkciju koju ne bi odmjerenije odradio ni Wolves In The Throne Room i na kraju krajeva glazbi koja ponekad ritmično, vokalno i melodijom podsjeća na Mgłu (primjerice na Moth Eaten Soul). Nisam to očekivao od lika u flanelu koji nerijetko svira banjo.

Ostalo na playlisti:
Perturbator – „Lustful Sacraments”
Grave Miasma – „Abyss of Wrathful Deities”
India Jordan – „Watch Out!”
Vulture – „Dealin’ Death”
Dodsrit – „Mortal Coil”
Sarah Neufeld – „Detritus”
Mystic Storm – „Из хаоса древних времен / From The Ancient Chaos”
Lord Huron – „Long Lost”
Sweet Trip – „A Tiny House, In Secret Speeches, Polar Equals”
Silver Talon – „Decadence and Decay”
Portal – „Avow”
Abkehr – „In Blut”
VOLA – „Witness”
Black Midi – „Cavalcade”

Post Ziherung S03E05: Rockovi su debelo premašeni je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Prošlo je neko vrijeme otkako sam čuo dobar album o slomljenom srcu. I nisam očekivao, pošto ne pratim toliko žutu štampu da bih to mogao očekivati od Kacey Musgraves.

Međutim, ljubavi ne potraju uvijek i svakome pa smo od Kacey dobili album u službi slomljenog srca. I to kakav! Zove se „star-crossed” i ima težak zadatak konkuriranja prošlom, izvanrednom „Golden Hour”, koji je osvojio Grammy za album godine. Produkciju novog albuma potpisuju Ian Fitchuk, Daniel Tashian i sama Kacey Musgraves.

Da je život film

Već od samog početka, postavlja se atmosfera sjete, osjećajnosti, emotivne težine, a laganog tempa. Kacey Musgraves je poznata po pitkim pjesmama, koje odišu kvalitetom i na kojima sve sjeda na svoje mjesto – pogotovo na „Golden Hour” albumu.

Ono u čemu je Kacey uvijek bila izvrsna je interpretacija isprepletenih emocija. Tako na Good Wife spaja opasne stereotipe da žena mora biti dobra supruga s vlastitim iskustvom, očekivanjima, nadanjima, trudom, i konačno, dozom humora. „God help me be a good wife”, pjeva na refrenu prije kojeg u kiticama opisuje svoje pokušaje. S više slušanja pjesma brzo ulazi u um i srce, a glazbena podloga među bolje na albumu.

Bogatstvo instrumenata uključujući gudala, električni klavir (Rhodes), Fender bass i synth bass, stvara ugođaj na koji je teško biti imun, stapajući pop, country i blues u jednu od ključnih pjesama na izdanju.

Fitchuk, Tashian i Musgraves postavljaju produkcijski pejsaž koji će se protezati cijelim albumom i služiti kao podrška, ali i kao kompenzacija za neke manje zanimljive trenutke. Pop i “pričam ti priču” idu dobro zajedno, ali na Cherry Blossom zvuče malo gonjeno i planirano, kako Kacey inače ne zvuči, ali funkcionira. Svejedno, spuštam prozore, brzo pamtim stihove i pjevušim uz vjetar u kosi.

Odrastanjem svi u jednom trenutku zažalimo za jednostavnijim vremenima o čemu je i aktualni singl simple things, koji ne ostavlja dublje utiske. Srećom, prirodni tok svojstven Kacey slušamo na obećavajućoj if this was a movie. Kacey ima nježan, iskren glas i ton bez ikakvih ukrasa, pretjerivanja ili naprezanja. Lirski se album nalazi u poziciji jednostavnosti, prijenosa iskustava bez suvišnog umatanja u celofan.

Uslijedit će justified, koju sam stavio na posljednju Dozu. U svojoj zaraznosti i točnosti prikaza emocija, Justified će ostati među favoritima i najkompletnijim pjesmama na albumu. Unatoč hit faktoru i super jasnoj strukturi, Justified ne zvuči previše planirano, već opušteno i rekao bih, dugovječno.

 Pomirbenost i zrelost kao odgovor tuzi

Velik dio pjesama na „star-crossed” ima ton pomirenja s proživljenim, zrelosti, prihvaćanja. Rezultat nije uvijek jako zanimljiv, ali je i dalje vrlo slušljiv. Akustična i atmosferična angel, potencijalni hit breadwinner, prolazna camera Roll i predvidiva easier said zajedno tvore blok koji je dosta preskočiv.

U cijeloj priči, mislim da je najviše pamtljiva upravo ta atmosfera gdje album može proći dosta neprimjetno ili pak izuzetno ugodno. Sve ovisi o tome koliko mu vam se da posvetiti. Stječem dojam kako je album rađen s ciljem da ne mora biti turbo komercijalno uspješno izdanje i to cijenim. Drago mi je da ne odiše tugom kao prevladavajućom emocijom i da ne zvuči ucviljeno ili osvetoljubivo, što zna biti slučaj na albumima ovakve tematike.

Hookup scene mi je bio trenutak potvrde da album postaje jednoličan. Koliko god da preferiram album formu i kohezivna izdanja s ciljem, određeni faktor iznenađenja mora biti prisutan. Možda su ipak poruke i način prijenosa koje je Kacey odabrala ovaj put previše jednostavne jer smo ih toliko puta čuli iz grla drugih pjevača i pjevačica.

Taj, i dalje plodonosan, spoj atmosferičnog pop i countryja vratit će se na keep lookin’ up. Kacey je najbolja kad priča o životu općenito, nego o ljubavi. Stihovima poput „But I tried to be good and keep my head down, but there was too much sky around” kaže više nego da iznosi suvišne opise. Gradnja prema kraju pjesme je odlična.

Što te ne ubije od toga trebaš pobjeći?

Da jezik pregrizem, Kacey Musgraves zna složiti popis pjesama. Tako what doesn’t kill me kao još jedan hit kandidat, podigne atmosferu taman kad treba, ali nije bez mane. Opet imamo isti problem s uobičajenim, predvidivim porukama i mislim da to na kraju neću oprostiti, ali to će u konačnici učiniti album samo pjevnijim i više pamtljivim za šire mase. Da primijetim, tekst ide „What doesn’t kill me, better run”, što zapravo ima više smisla nego se čini. Što te ne ubije, neće te ojačati, nego od toga trebaš na vrijeme pobjeći.

Spas od negative stiže s predzadnjom there is a light koja je komotno mogla i zatvoriti album. Tko bi rekao da spontana flauta može odvesti stvari na potpuno novu razinu, a ni dojam Kylie Minogue vibre ne odmaže. Da ne bih pregrizao jezik drugi put, stiže završna gracias a la vida, koju je 1966. napisala čileanska „kraljica majka latino američkog folka” Violeta Parra.

Nakon toliko mnogo obrada ne bi mi nikad palo na pamet da će ju otpjevati i Kacey. Sjeda kao naručeno dok joj ne dodaju previše produkcijskih elemenata. Trebalo je stati tamo na 3:30, bez FINNEAS trenutka. Međutim, kako god da album završio, opet se lijepo pretoči natrag u prvu pjesmu.

Zvijezde krivo ukrštene, ali ne i glazbeno

Peti album američke country i pop pjevačice Kacey Musgraves zvuči kao prikladna glazbena podloga dugim putovanjima i dobar prijatelj kod povremene introspekcije. Srećom, nije dobar za ronjenje suza, pametniji je od toga.

Tamo gdje kreneš očekivati da će eksplodirati od emocija, sve se smiri i tamo gdje očekuješ da neki trenutak sreće potraje, polako će ga zarezati neka slika stvarnosti. Rekao bih da je Kacey uspjela spojiti učenje, prihvaćanje, zbunjenost, poletnost, mirenje u jedno cjelovito, lijepo izdanje prikladno kraju ljeta.

Album prati i film koji će izaći na platformi Paramount+. Radi se o 50-minutnom umjetničkom doživljaju opisanom kao izuzetno stvarnom, a sniman je u Los Angelesu. Ekipa koja se Kacey pridružuje u filmu su glumac Eugene Levy, pobjednica „RuPaul’s Drag Race” Symone, reperica Princess Nokia, glumica Victoria Pedretti i komičarka Meg Stalter.

Izdanje dolazi, simbolično, otprilike godinu dana nakon predaje papira za razvod. Sama Kacey Musgraves šalila se u medijima, kakva bi to ona country pjevačica bila da nema album o razvodu. Sada ga ima, ali je sve samo ne nešto uobičajeno. Neki zaključci su očekivani, ali s više slušanja se na to zaboravi, a možda se radi i o namjernoj suzdržanosti.

Post Star-Crossed (Kacey Musgraves): Sjeta, pitkost i lagani tempo za kraj ljeta je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Jedan od najpoznatijih internetskih radija – Radio 808 – nedavno je dobio svoju privremenu frekvenciju 93,9 na zagrebačkom području. Višegodišnja upornost i zalaganje za dobivanje radijske frekvencije napokon su se isplatili.

Radio 808, osim što se može pohvaliti dobrim radijskim sadržajem, može se pohvaliti i angažmanom na nizu projekata. Ove jeseni 808 će se uključiti u projekt Q’ART/Sve boje Ilice (koji će se održati od 13. do 19. rujna) i na sebe preuzeti zadaću informiranja građana i posjetitelja o svim šarolikostima najduže zagrebačke ulice i njenog Britanskog trga. Radio 808 će u sklopu projekta svoja javljanja uživo rasporediti na svaki radni dan u periodu od 16 do 18 sati, izuzev srijede kada će se glazbena, kulturna i ostala zbivanja u Ilici i na Britanskom trgu direktno u eter prenositi od 16 do 17:30 sati. Iz režije instalirane upravo na Iličkom trgu (kako se Britanac nekada nazivao) javljat će se voditelji Goran Pirš Piro i Marcela Kokot, a glazbeni dio programa vodit će DJ-evi Ilko Čulić i Griva.

Također, 15. rujna od 17:30 do 18:45 sati, u sklopu zabavno-edukativnog programa „Postani voditelj na jedan dan”, bit će otvorena vrata režije radija 808 kako bi svi zainteresirani saznali nešto više o čarima režije i malim tajnama voditeljskog zanata.

O projektima, programima i ostalim izazovima s kojima se radio suočava, pričali smo s glavnim programskim urednikom Ilkom Čulićem.

Za početak, predstavite nam se kao kolektiv. Postojite već neko vrijeme kao internetski radio, no nedavno ste dobili novu frekvenciju na 93,9 MHz i tako na velika vrata ulazite na zagrebačku radijsku scenu gdje svaka radijska postaja ima svoje vjerne slušatelje.

Malo je prejako reći da ulazimo na velika vrata, a na krovu nam je odašiljač male snage koji ne pokriva ni pola grada. Realno je da smo uključivanjem na FM dobili povećanu vidljivost i da nam se posljednjih mjeseci sve češće javljaju ljudi zainteresirani za neki oblik suradnje jer su skužili da se u zagrebačkom eteru pojavio drugačiji zvuk.

Nedavno smo svjedočili prestanku emitiranja Radija 101 na dosadašnjoj frekvenciji. Za očekivati je kako ćete pridobiti dosta njihovih slušatelja zbog određene programske sličnosti. Planirate li zbog novih slušatelja promjenu dosadašnjeg programa?

Ne vidim programske sličnosti. Jedina konkretna poveznica je u tome što se nešto veći broj starih Stojediničara danas može sresti na Radiju 808, kao i na Yammatu, nego u Gajevoj 10. Ako pregledate Online Radio Box, koji bilježi svaku pjesmu puštenu u eter, skužit ćete da je preklapanje glazbenih sadržaja ispod 10%. To su jako različite zvučne slike. Osim toga, Radio 101 još se vrti na online streamu i sve dok je tamo ne bilo nimalo korektno špekulirati kome će se prikloniti njegovi slušatelji.

Što smatrate vašim najvećim adutima za slušatelje? Po čemu se ističete na nezavisnoj radijskoj sceni?

Od jutra imamo najnoviju i najbolju glazba iz svih krajeva svijeta. U podne dolaze na red ozbiljni razgovori s pametnim ljudima. A dan završavamo pogledom u budućnost i stavom da sutra u radijskom eteru treba biti što manje nostalgije i što više novih sadržaja.

Pokrivate poprilično širok spektar glazbe pa tako imate emisije posvećene elektronskoj glazbi, novoj glazbi, jazzu i svaki dan tijekom radnog tjedna po pola sata posvetite se jednom izvođaču. Dobivamo dojam o glazbenoj šarolikosti i po tome se ističete u odnosu na druge. Kreirate li sadržaj po sugestijama slušatelja?

Sugestije su uvijek dobrodošle, pogotovo ako nas upozoravaju da smo u brzoj i intenzivnoj rotaciji noviteta propustili istaknuti nešto jako dobro, ali na Radiju 808 sadržaj kreiraju naši muzički urednici i autori emisija koji su među najboljima na tom polju. U dnevnom programu možete čuti najširi spektar najnovije glazbe, dok specijalizirane emisije dodatno pokrivaju jazz, hip hop, house, funk, disco, drum’n’bass, dub, reggae, afro beat.

Na koju ste glazbenu emisiju trenutno najponosniji?

Blackout Project.

Izjavili ste jednom prilikom kako se na vašem radiju nikada neće vrtjeti cro estrada, cajke, Eurosong, Guetta i Queen. Posve razumljivo za cro estradu i cajke jer stilski se ne uklapaju u vaš program, donekle bih i Queen tu uvrstila, no zbog čega Eurosong i Guetta? Primijetila sam da dosta puštate elektroniku, a Eurosong više nije kao petnaestak godina crni kutak trash glazbe.

Zbog grandioznog stadionskog formata Queen je bio i ostao najupečatljiviji primjer lošeg ukusa u rock muzici. David Guetta zauzeo je sličnu poziciju među elektroničarima. A Eurosong je samo televizijska razbibriga za jednokratnu uporabu. To nitko ne prati zbog muzike.

Tko je prema vašem mišljenju zaslužio trenutno najviše prostora u eteru od domaće i strane glazbe?

Od imena s najnovije domaće/regionalne plejliste – Porto Morto, Grše, pocket palma, marisol, Sassja, Sana Garić. Svjetska plejlista uvijek je neusporedivo šira, pa se ovako može istaknuti tek manji dio trenutnih favorita – London Grammar, SAULT, Bicep, Jesse Ware, PVA, Working Men’s Club, Peggy Gou, Jayda G, La Femme, L’imperatrice, Bomba Estereo, Burna Boy, Greentea Peng, Alfie Templeman, King Gizzard, Pond, Sleater Keanney, Beabadoobee, Fontaines DC i Foo Fighters u fenomenalnoj adaptaciji Marka Ronsona.

Planirate li ugostiti uskoro neka nova imena domaće glazbene scene? Možda neki virtualni koncert kakve ste imali tijekom lockdowna?

Online koncerti Magic Box realizirani u partnerstvu s Pozitivnim ritmom donijeli su nam nagradu publike na Ambasadoru, a njihova nemjerljiva dodatna vrijednost je intenziviranje i proširivanje suradnje s protagonistima hrvatske glazbene scene. Neki su se brzo udomaćili na radiju. Tako je Toni Starešinić prvi put došao kod nas na intervju, drugi put na svirku, a danas već ima vlastitu emisiju „Chui ovu glazbu”.

Najavljujete veliko pojačanje za jesen. Tko vam se sve pridružuje, ako nije tajna?

Najveće pojačanje već smo dobili povratkom Phata Phillieja koji se opet pokazao kao najbolji radijski DJ u ovim krajevima. Kristina Viduka vodit će radijski PR i društvene mreže. Ema Tarabochia radit će mjesečnu emisiju o medijima i novinarstvu. Mak Murtić donijet će nam još jednu jazz emisiju. Imena drugih novih ljudi ipak moram još malo zadržati u tajnosti dok s njima ne uskladimo želje i mogućnosti.

Kažete za sebe da ste više od radija, točnije, da ste projekt. O kakvom projektu je riječ i koji je njegov cilj?

„Kvaliteta, točnost i kreativnost 808 radija naša je misao vodilja. Radio danas ne živi samo kroz radio valove, već i kao multimedijalno tijelo na raznim online kanalima od YouTubea, Fejsa do ostalih društvenih mreža, mrežnih stanica i streaming servisa. A kako je 808 okupio ekipu vrhunskih profesionalaca koji vješto barataju zanatom, svojim klijentima i slušateljima nudimo kvalitetne usluge snimanja video i audio materijala, podcasta, reklama i infokomercijala; live streaming; organizaciju evenata, konferencije, koncerata i mini festivala.”, objasnila je Marcela Kokot Gallant.

Planirate li se proširiti izvan zagrebačkog područja?

Radio 808 je samo na FM skali striktno vezan za zagrebačko područje. Svi koji nisu u dometu signala na 93.9 MHz, mogu nas pratiti u internetskom audio / video streamu ili preko radijskih platformi televizijskih operatera. To su dosta široke opcije s kojima smo privukli i vrijedne vanjske suradnike, od Londona i Berlina do Kotora i Valjeva.

Smatrate li da radio ima budućnost, pogotovo među mlađim slušateljima, s obzirom na sve veću poplavu streaming platformi i nedostatku interesa i vremena za aktivno praćenje radio emisija?

Komercijalni radio nema svijetlu budućnost, to je već danas nerentabilna investicija, međutim druge koncepcije nisu toliko ugrožene. Alternativni, studentski i community radio još uvijek se mogu uskladiti s afinitetima mlađe publike, a najvažnije pitanje je kako će to napraviti javni servis. Sigurno je jednostavnije promišljati budućnost radija tamo gdje standarde drže BBC 1, BBC 6, RFI ili Triple J.

Post Radio 808: U zagrebačkom FM eteru pojavio se drugačiji zvuk! je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Hoćete li uzeti crvenu ili plavu pilulu? S istim se pitanjem ponovno susreće Keanu Reeves u ulozi Nea u foršpanu za film „The Matrix Resurrections”. Film izlazi u prosincu i donosi neka stara i neka nova lica. Carrie Ann Moss vraća se ponovno u ulogu Trinity, dok je nova verzija Morpheusa predana Yahyu Abdulu-Mateenu II. Izgleda da se Neo i Trinity ne sjećaju svog prijašnjeg života, a ni jedno drugog. Ponovno će morati birati između dviju pilula.

Lana Wachowski ponovno će preuzeti redateljsku palicu, a neki od novih lica koji će se pojaviti u filmu su Neil Patrick Harris, Jessica Henwick, Jonathan Groff, Jada Pinkett Smith and Daniel Bernhardt.

Post Izašao foršpan za “The Matrix Resurrections”! je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Kada je kanadski glumac Simu Liu 2018. godine na Twitteru upitao Marvel o tome hoće li lik Shang-Chija ikada doći na red, nije mogao ni sanjati o tome da će tri godine kasnije dobiti svoj vlastiti film i pridružiti se likovima poput Iron Mana, Kapetana Amerike i Hulka u Marvelovom obimnom filmskom univerzumu.

Mladi glumac, koji se rodio u Kini i s pet godina emigrirao u Kanadu, utjelovljuje majstora kung fua koji se na stripovskim stranicama pojavljuje po prvi puta 1973. godine, iako svoju prominentnost može zahvaliti ponajviše filmskoj ekranizaciji uzevši u obzir da je sami lik poznat tek pravim Marvelovim fanaticima. Intrigantan izazov bio je, nakon čistke dvaju Marvelovih simbola Iron Mana i Kapetana Amerike, implementirati protagonista B-kategorije čije ime nije ni približno poznato poput Spider-Manovog, Hulkovog ili Thorovog i uvrstiti ga uz bok Osvetnicima koji su zadnji put viđeni u kompletnom sastavu u filmu „Osvetnici: Završnica” (2019).

Ovaj enorman zadatak na svoja ramena preuzeo je američki redatelj Destin Daniel Cretton, poznatiji po nezavisnim projektima gdje je često surađivao s Marvelovom Kapetanicom Marvel, Brie Larson. Samo neki od tih projekata su „Privremeni dom” (2013), „Dvorac od stakla” (2017) te „Tražeći pravdu” (2019) koji su svi dobili vrlo pozitivne kritike od strane publike i kritike.

Deset Prstenova kao pokretač radnje

Uvedeni u kratku biografiju o Xu Wenwuu (Tony Leung), poznatijem kao Mandarin, kao i legendu o Deset Prstenova te njihovoj uporabi u povijesti osvajanja bitki, ali i neograničene moći koja omogućava besmrtnost, fokus promptno prelazi na Shang-Chija, umjetničkog imena Shaun (Simu Liu). Njegov život vrlo je jednostavan i tipičan za osobu Shaunovih godina – osim što radi kao sobar u sklopu vrlo cijenjenog hotela, svoje slobodno vrijeme iskorištava odlazeći u karaoke klub sa svojom najboljom prijateljicom Katy (Awkwafina).

Međutim, njegovu prosječnu svakodnevnost prekida incident u autobusu gdje ga napada organizacija Deset Prstenova koju predvodi Razor Fist (Florian Munteanu), a koja je poslana od strane Wenwua s intencijom regrutiranja Shauna i njegove sestre Xialing (Meng’er Zhang). Primaran razlog jest taj što Wenwu smatra da je njegova žena i Shaunova te Xialingina majka Li i dalje živa i zarobljena u selu Ta Lo te da će, zajedno uz njihovu pomoć, okupirati to selo i vratiti svoju voljenu.

„Tigar i zmaj” u Marvelovoj verziji

Dašak azijskog ugođaja, koji je lijepo dorečen, vrlo je ugodna pridošlica u Marvelov filmski svemir koji mu je u ovom trenutku bio prijeko potreban, a tomu treba pridodati i iznimno vješto i dobro snimljene akcijske scene kojima ovaj film uistinu ne oskudijeva. Također, sami specijalni i vizualni efekti stoje kao maestralan faktor, gdje se posebno ističu oni efekti tijekom završne borbe i zmaja kojeg Shang-Chi probudi. Sama realizacija borbenih dijelova odaje počast filmovima borilačkih vještina poput „Zmajeva šaka” (1972), „Tigar i zmaj” (2000), „Kuća letećih bodeža” (2005) te ostalih, a pritom donosi Marvelovu superherojsku formulu koja u simbiozi tih dvaju karakteristika daje vrlo dinamičan i zanimljiv film koji zasluženo dobiva kritičke i gledateljske hvalospjeve.

Sama glumačka postava je izvrsno selektirana, a Shang-Chi je dobar dodatak već otprije voljenim herojima. Simu Liu briljira kao najnoviji Marvelov Osvetnik i seriozan majstor kung fua, kao i Tony Chiu-Wai Leung, renomirani hongkonški glumac poznat po ulogama u filmovima „Raspoloženi za ljubav” (2000), „Mou gaan dou” (2002) i „2046” (2004) kojemu je ovo prva uloga u američkom filmu, u ulozi misterioznog i sociopatskog Wenwua. No, najugodnije glumačko iznenađenje svakako su Awkwafina u ulozi Katy koja služi kao komedijski aspekt cijelog filma, ali i s iznimnom lakoćom krade svu gledateljevu pozornost te Xialing (Meng’er Zhang) s izvrsnom interpretacijom hladne i nedostižne, no svejedno benevolentne Shaunove sestre koja u samom filmskom narativu nudi mnogo više od onoga što su najave pokazivale.

Utjecaj borilačkih filmova

Doduše, radnja nailazi i na određene prepreke pa tako, iako su prvi i posljednji dio filma briljantni, sama sredina fabule koja povezuje ta dva dijela djeluje amorfno, gotovo kao da služi poput mosta između prvog i trećeg akta. Jednako tako, vrlo česte retrospekcijske scene djeluju pomalo nepotrebno ili krivo tempirano, gotovo kao da služe za upotpunjavanje radnje umjesto da donose više informacija o likovima.

Zanimljivo jest da neki od glumaca koji se pojavljuju u ovome filmu imaju poveznicu s klasičnim borilačkim filmovima. Exempli gratia, Michelle Yeoh, koja se u ovome filmu pojavljuje kao Shang-Chijeva i Xialingina teta Ying Nan, imala je priliku igrati i u spomenutom filmu „Tigar i zmaj” (2000). Isto tako, jedan od plakata koji se pojavljuje u Shang-Chijovoj sobi odnosi se na kultni film „Kung fu frka” (2004) u kojemu se pojavljuje glumac Wah Yuen koji ima ulogu i u ovome filmu kao Guang Bo. Zanimljiva jest činjenica da je Stan Lee tijekom 80-ih godina razmišljao o filmu/TV seriji Shang-Chi za čiju je naslovnu ulogu razmatrao Brandona Leeja, sina pokojnog Brucea Leeja, ali projekt nije uspio dočekati svoju realizaciju.

Kung fu, superheroji, zmajevi, hip hop glazba…

„Shang-Chi i Legenda o Deset Prstenova” nenametljiva je, ali svejedno kvalitetna prinova Marvelovog filmskog studija čiji azijski ugođaj donosi poželjni novitet u superherojske filmove. Dodatan plus su izvrsna revitalizacija borilačkih scena koje su, nažalost, rijetko danas viđene, a koje podsjećaju onomad na filmove s Jackiejem Chanom, Bruceom Leejom, ali i ostalim majstorima vještina poput kung fua, jiujitsua, taekwondoa itd.

Uz primjesu kvalitetne glumačke postave koju predvode uvjerljivi Simu Liu, Tony Leung, Awkwafina, Michelle Yeoh i ostali te uz dodatak moderne glazbe od kojih su samo neki od autora Audrey Nuna, DJ Snake, 88rising, Mark Tuan, ali i drugi čine ovaj Marvelov 25. filmski projekt među najambicioznijima i najkvalitetnijima do sad. Preporuka stoji za sve obožavatelje filmova o superjunacima, fanovima kung fu filmova ili azijskih filmova općenito, ali i za sve one koji traže film za izvrstan provod u kinu, tim više u 3D modifikaciji. I, naravno, nikako ne treba zaboraviti na dvije post-credits scene koje postavljaju bazu za veće projekte i nadolazeće heroje.

Post SHANG-CHI: Dašak azijskog ugođaja u gigantskom Marvelovom univerzumu je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Ljeto nam se polako bliži kraju, a to se nekako odrazilo i u glazbi. Početkom sam mjeseca imao osjećaj da se neće puno toga naći, ali već pred kraj se popunila lista. Mjesečna doza popa spojila je razne najavne singlove novih izdanja s drugim ljetnim poslasticama.

Najave albuma

Pop vijest mjeseca je vjerojatno da Ed Sheeran izbacuje novi album 29. listopada. Nosi naslov „= (Equals)” čime završava svoju matematičku tetralogiju. Razočaravajuća, ali ugodna Bad Habits bila je prvi okus novog izdanja, koju je, srećom, naslijedila bolja Visiting Hours. Potonja je izravna i bolno iskrena te funkcionira u konačno stvarnijem Sheeranu, kojeg odavno smatram glazbeno proračunatim karijeristom.

Na krilima uspjeha velikog albuma „After Hours” i nastupa na Super Bowlu, kanadski pjevač The Weeknd spreman je ponovno zapaliti ljestvice i umove obožavatelja. Međutim, nova Take My Breath nastavak je Abelovog ocvalog narativa, ali zvukom osvaja. Miks disca, popa, funka, synthwave je očito bio dovoljan za još jedan, kakav takav, hit Weekndu. Dobro je netko napisao u komentaru ispod videa, „Michael Jackson na ecstasyu”. Spot je bezobrazno neobziran prema osobama s epilepsijom, pa pripazite. O petom albumu The Weeknda se još ne zna mnogo, ali pratit ćemo.

A sada – dame

Kraljica samopouzdanja, vesela Lizzo ima novu singlicu Rumours. Razvidno, pjesmica se vrti oko referiranja na razne tračeve, što je mlako, ali donekle zabavno i ima trenutaka koji su važni. Na pjesmi gostuje sveprisutna Cardi B koja je uvijek dobrodošla, ali izgleda da iskorištava formulu povezivanja s drugim velikim glazbenicama (Megan Thee Stallion, Normani, Lizzo), a pjesme postaju sve više besciljne. Ne događa se WAP i Taki Taki svaki dan. Rumours je (vjerujem) najavni singl četvrtog albuma talentirane pjevačice i flautistice.

Posebna me razveselila vijest da Katy B ima novu stvar. Zove se Under My Skin i nije neko dostignuće, ali svakako lijepe novosti. Britanska glazbenica poznata po ljubavi prema elektronici oduševila me jednostavnošću i zaraznim hitovima na albumu „Little Red” iz 2014. dok joj je prvijenac „On a Mission” bio nominiran za Mercury Prize.

Kacey Musgraves, američka country pop pjevačica počastila je s dva lijepa nova singla u kolovozu, Star-Crossed i Justified. Potonji je već na prvo slušanje mini klasik u domeni popa za slomljena srca. Musgraves svoj peti album „Star-Crossed” izdaje 10. rujna.

Elton John i „The Lockdown Sessions”

Vrijedni spomena bili su Dua Lipa i Elton John na odličnoj Cold Heart u remix verziji PNAU. Cold Heart je nevjerojatna kombinacija Eltonovih Sacrifice (1989.), Rocket Man (1972.), Where’s The Shoorah? (1983.) i Kiss The Bride (1983.) spojena u jednu pjesmu koja bilježi najviši Eltonov ulaz na američki Hot 100 u više desetljeća. Eltonov „The Lockdown Sessions” album čekamo do 22. listopada, a na njemu ćemo slušati suradnje s nestvarno mnogo odličnih imena. Samo neka od njih su Gorillaz, SG Lewis, Eddie Vedder, Stevie Wonder i Stevie Nicks. Duet s Rinom Sawayamom, Chosen Family, i s Years & Years (It’s a Sin) smo već imali prilike slušati.

Nadalje, iznenađenje priprema i Billy Idol čiji EP „The Roadside” izlazi 17. rujna. Mjesečna doza popa ugostila je dosta dobru Bitter Taste. Victoria Monet ima novi seksi singl Coastin’, a s novim albumom gori i Iggy Azalea i stvar Sex On The Beach. 

Mjesečna doza popa dala je mjesta pod svojim Suncem i imenima kao što su Blake Rose, Holly Humberstone, James Blake, Jorja Smith, Jungle, Shawn Mendes, Sigrid i mnogi i drugi.

Post Mjesečna doza popa: Elton John, Kacey Musgraves, Katy B i drugi je prvi puta viđen na Ziher.hr.

26. Filmska revija mladeži i 14. Four River Film Festival otvoreni su u utorak 7. rujna projekcijom filma „Murina”, koji je na rijeku Koranu doplivao iz Cannesa gdje je nagrađen Zlatnom kamerom. Filmska revija mladeži i 14. Four River Film Festival održavaju se od 7. do 11. rujna 2021. u Karlovcu u suorganizaciji Hrvatskog filmskog saveza i Kinokluba Karlovac.

Na otvaranju je predstavljen i stručni žiri koji će odlučivati o nagradama Revije i Festivala u sastavu Matea Milić, producentica Svjetskog festivala animiranog filma – Animafest Zagreb, Hrvoje Mršić, montažer i Nemanja Ćeranić, redatelj. Zajedno s njima o nagradama će odlučivati i žiri mladih, tj. žiri srednjoškolaca. Publika također može sudjelovati, i to putem interneta glasujući za najdraži film, kako bi konkurirao za Nagradu publike.

Što i gdje gledati?

U srijedu, 8. rujna u 20:30 sati na rijeci Korani na Foginovom kupalištu gleda se domaći dokumentarac „Ljubav oko svijeta” Anđele i Davora Rostuhara, koji prikazuje 33 različite priče o ljubavi i braku, izazovima i borbama, usponima i padovima, stvarajući jedinstvenu ljubavnu priču koja podsjeća kako ljubav nikada ne može biti jednostavna i kako je, istovremeno, tek nekoliko stvari na Zemlji jednostavno poput ljubavi. Bračni par Rostuhar dokumentarni film snimio je na svom jednogodišnjem putovanju tijekom kojeg su posjetili 33 države na šest kontinenata te o ljubavi intervjuirali više od 200 ljudi. Prije ovog dokumentarca u programu Žuti reflektor predstavljamo film „Škola koja (ne) postoji“ u režiji Karla Gagulića. Film je priča o neobičnom poslovanju jedne privatne škole u Zagrebu.

U četvrtak, 9. rujna festival se seli na Gradsko kupalište u Ozlju gdje će u 20:30 sati biti prikazan film „Lihvar” u režiji Nemanje Ćeranića. Nemanja Ćerenić mladi je redatelj koji će s producentom filma, Aljošom Ćeranićem predstaviti film o lihvaru u malom srpskom gradu. Prije projekcije filma u programu Žuti reflektor gledamo film „Bambiland” u režiji Danila Stanimirovića. Danilo je sa svojim Bambilandom obišao brojne festivale i osvojio srca publike, a film govori o ostacima zabavnog parka sina Slobodana Miloševića.

Zadnja projekcija je u petak, 10. rujna u 20:30 sati  na rijeci Mrežnici, u Dnevnom boravku na Mrežnici, a bit će prikazan film „Povjerenje”, dugometražni prvijenac u režiji Matije Benića koji je svoju premijeru imao na Pulskom filmskom festivalu. Film prikazuje Varaždin 2025. godine za vrijeme velikog štrajka Čistoće. U programu Žuti reflektor gledamo Matijin film „Antikorupcijski atom”. Koliko je učenika prepisalo zadaću od nekog? Koliko ih je pomoglo kolegi na testu? Koliko ih je spremno pokušati varati na državnoj maturi? Ti, a i razni drugi zanimljivi odgovori nalaze se u „Antikorupcijskom atomu”.

Post Otvoreni 26. Filmska revija mladeži i 14. Four River Film Festival je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Nova glazba i ovog tjedna donosi izbor najvažnijih novih singlova po izboru glazbene redakcije. Glasovanje za singl tjedna traje od srijede do srijede, a pobjednički singl mjeseca (koji bira naša glazbena redakcija) automatski ulazi u konkurenciju za singl godine. Vi odlučujete koja nova stvar zaslužuje biti na prvom mjestu. Glasajte i ponesite svoju omiljenu na broj 1!

Pobjednički singl prošlog tjedna je Sense Jasmina Kajtezovića.

Domaće i regionalne snage ovog tjedna odmjerit će Urban&4, Bernarda, ShyBy, Luna mea, Stjepan Lach, Sitzpinker, Elis Lovrić i Buč Kesidi. 

Aktualnosti u svijetu strane glazbe možete pratiti u našoj mjesečnoj rubrici Mjesečna Doza Popa.

Glazbene novitete s domaće i regionalne scene možete nam slati na desk@ziher.hr s naznakom ‘Za novu glazbu’.

Domaća i regionalna scena

Urban&4 – Sama

Urban već standardno izbacuje pjesmu koja bi, čak i kad ne bi bilo glazbene pozadine, komotno ušla u sam vrh domaće poezije. Sama je ona pjesma u kojoj uživaš sam/a, nebitno jesi li na koncertu ili u svoja četiri zida.

Bernarda – Colors (Moonlight Sessions version)

Colors me je osvojila još na Dori, a ova verzija s Moonlight Sessiona za koplje nadmašuje prvotnu. Od Bernarde očekujem puno u budućnosti – vjerujem da se slažete – s razlogom.

ShyBy – Agmlatna

Probaj napisati ‘Agmlatna‘ zatvorenih očiju!  Iza imena ShyBy stoje glumac Mario Mirković i glazbenik Ivan Arnold, a tekst su iz svoje “90’s” ladice izvukli Rene Bitorajac i Vinko Štefanac (da, onaj lik kojemu je voditeljska uloga u Storysupernovoj zasjenila filmske uloge). Zvuči kao Afrika.

Luna mea – Do tebe

Luna mea novi je elektro dvojac, a Do tebe njihov je prvi singl. Imaju potencijal parirati Nipplepeople, a osobno se nadam da će to i učiniti.

Stjepan Lach – Dođi mi kao sunce

Iz radionice Stjepana Lacha redovito dolaze pitke pop pjesme koje radio voli – Dođi mi kao sunce nastavlja taj niz.

Sitzpinker – Sudan

Iz beogradske radionice Sitzpinkera putujemo u Sudan, a dok se vozimo neminovno se nameće pitanje što to Srbi jedu da rade ovako odličnu glazbu? Hoćemo to za desert!

Elis Lovrić – Brodolom

Pobjednica Večeri dalmatinske šansone ove godine je Istrijanka Elis Lovrić – Brodolom je zaorio Šibenikom i zasluženo osvojio nagradu, a o umjetničkom djelovanju Elis Lovrić već je toliko toga napisano. Možda je sazrijelo vrijeme za novi album, sigurna sam da će nadmašiti hvaljenu „Ameriku”.

Buč Kesidi – Nebitna (… ne mogu da)

Iako je sama pjesma već krenula u vrtić, Nebitna (… ne mogu da) tek je sada dobila svoj ‘videospot’. Naime, on je najava koncertnog filma „Euforija uživo” koji su fanovi Buč Kesidija (i oni za koje je krajnje vrijeme da to postanu) mogli gledati na platnu Cinestar kina u regiji. Velika stvar za bend koji je odavno postao ‘velika stvar’ u regiji.

Novu glazbu ovog je tjedna birala Zrinka Kunić.

Post Nova glazba: Urban&4, Bernarda, Luna mea, Buč Kesidi i drugi je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Ako čujem još jednu šalu o cijepljenju i wifiju, umrijet ću na licu mjesta i više neće biti Ziherunga. Neki dan se Nijemac na Arhivu smijao da ništa ne radi nakon 12 i da je Zagreb dosadan.

Caterina Barbieri – „Fantas Variations”

Album varijacija na temu naslovne stvari s prethodnog albuma „Ecstatic Computation” koji je obrađen u Ziherungu S01E05. Fantastično je čuti s koliko se različitih kuteva u skoro istom žanrovskom okviru da pristupiti jednoj kompoziciji. Signeli Fantas i Fantas Hardcore su apsolutne preporuke s albuma.

Motorpsycho – „Kingdom of Oblivion”

Ima onih gigova koje propustite zbog različitih razloga koji se u to vrijeme čine kao razuman izgovor. Dogodilo mi se to s Isis u ITD-u, VNV Nation u Boogaloou te, eto, najnovije žaljenje je što nisam vidio Motorpsycho u Vintageu 2017. Odličan balans psihodelije i proga, nekako čudno za bend koji dolazi iz Norveške. Albuma imaju na bacanje – ne odskaču značajno kvalitetom – iskrena preporuka.

The Armed – „Ultrapop”

Hype je krenuo još početkom godine prilikom izlaska spota za pjesmu ALL FUTURES koji je prikazao bend negdje na potezu eksperimentalnosti Daughtersa i energije The Dillinger Escape Plana, no ako pogledate ranija izdanja bit će vam jasno da je to zvučalo još i agresivnije. Kombinacija syntha, gitara, stišanog glavnog vokala i miješanja ostalih vokala daje dosta noise-like glazbu. Kod prvog preslušavanja mi je to smetalo i konstantno sam pokušavao pojačati – osjećaj je kao da bi ta količina buke trebala biti – pa, bučnija. Međutim, upravo je u tome što enormnu količinu buke možete slušati na savršenoj granici gdje imate osjećaj da se frekvencije međusobno kolju, a ipak je moguće razaznati svaki instrument – jedan od albuma godine.

Alfa Mist – „Bring Backs”

Još jedan kvalitetan album ovog britanskog glazbenika i producenta koji prilazi jazzu iz hip-hop pravca. Smiješno je koliko je glazba koju radi pristupačna i ugodna. Preporuka za ljude koje interesira jazz, a odbija ih previše agresivna instrumentacija koja je ponekad karakteristična za žanr.

Coevality – „Multiple Personalities”

Instantno me podsjetio na Animals As Leaders bez djenta. Coevality se oslanja na kombinaciju jazz fusiona s metalom, a manjak vokala čini album jako pristupačnim prog albumom nešto zahtjevnije, ali izvrsne instrumentacije.

Godspeed You! Black Emperor – „G_d’s Pee AT STATE’S END!”

Još su jednom pokazali da su apsolutna perjanica žanra bez ikoga blizu tko bi ih mogao izazvati. To kako GY!BE popunjava tišinu nekim vibracijama prije ulaska u monumentalne rifove kojima se potom kroz pjesmu poigravaju – to nisam čuo nigdje. Na trenutak sam se prepao jer sam negdje uhvatio tvrdnju da je ovaj zadnji album benda BRUIT pobijedio GY!BE na vlastitom teritoriju – bilo bi simpatično da jest, ali nije ni blizu.

Spectral Wound – „A Diabolic Thirst”

„Infernal Decadence” mi je jako neočekivano postao jedan od slušanijih albuma te godine, dok „A Diabolic Thirst” samo potvrđuje kvalitetu. Iako je bend iz Kanade, čuje se utjecaj francuske, švedske i najviše finske scene – krešti kao Sargeist. Osvježenje u zvuku i vizualnoj estetici u novom trendu black metal bendova – nekad se isplati vratiti korijenima.

Gojira – „Fortitude”

Nikad nisam preslušao album Gojire od početka do kraja – ovo je bila dobra prilika da prekinem trend. Sjećam se da je onaj album s kojim su došli u Zagreb s Mastodonom i Slayerom bio kritiziran da je previše komercijalan – ovaj je na sličnoj valnoj duljini, ali to ne znači da je loš. Svidjelo mi se više nego sam očekivao.

Devil Sold His Soul – „Loss”

Kako sam želio da mi se ovaj album ne svidi, krenuo sam ga samo na ovlaš preslušati čisto da se uvjerim da nema nečeg dobrog unutra, ali prevario sam se. Ovaj pretjerano emotivni i mekani bend s dva vokala i simpatijom prema ambijentu post-metala dobio me strukturom pjesama i time što je bezobrazno melodičan cijelo vrijeme – refren, drugi refren, malo prijelaza pa Amenra rif pa krešendo do kraja pa treći refren – zvuči užasno, ali je odlično.

Zao – „The Crimson Corridor”

Dosta rijedak primjer evolucije u metalcore žanru. Zao je došao do toga da ga se može usporediti jedino s Converge, a da pritom ne zvuči kao kopija. „The Crimson Corridor” je dugačak i težak album interesantnih struktura koji zvuči jako suvremeno.

Crypts of Despair – „All Light Swallowed”

Odličan death metal album s utjecajima dooma i blacka. Podsjeća na Krypts i Blood Incantation.

Wheel – „Preserved in Time”

Odličan doom metal album koji se drži klasičnih korijena žanra. Podsjeća na Candlemass, a ima i elemenata Pallbearera. Osvježenje u doba kada sav doom koji se svira dolazi iz stoner smjera.

Ostali albumi na playlisti:
Nekromantheon – „Visions of Trismegistos”
Ungfell – „Es grauet”
Këkht Aräkh – „Pale Swordsman”
Corr Mhóna – „Abhainn”
Neptunian Maximalism – „Solar Drone Ceremony”
Spectral Lore – „Ετερόφωτος”
Paysage d’Hiver – „Geister”
Universally Estranged – „Reared Up In Spectral Predation”
Joseph Shabason – „The Fellowship”
Hail the Sun – „New Age Filth”
Leon Vynehall – „Rare, Forever”
Yoshinori Hayashi – „Pulse of Defiance”
Dawn Richard – „Second Line”
Wode – „Burn in Many Mirrors”
Domkraft – „Seeds”
Omega (ITA) – „Nebra”
Cory Hanson – „Pale Horse Rider”
Altarage – „Succumb”
BRUIT – „The Machine Is Burning…” (nema na Spotifyu)

Post Ziherung S03E04: “GY!BE je apsolutna perjanica žanra” je prvi puta viđen na Ziher.hr.

Imaš film u malom prstu i još uvijek više voliš pogledati novi naslov u kinu, na velikom platnu, nego čekati da dođe na Netflix? S druge strane, ponestaje ti serija na Netflixu, HBO-u, Amazonu i Apple TV-ju i jedva čekaš novu sezonu omiljene serije koju onda pogledaš u jednom danu (šefu si, naravno, javio da “malo šmrcaš”)? Ti si ona osoba u društvu koju svi pitaju za preporuku nekog filma ili serije? Voliš pogledati dobar dokumentarac, pogotovo o temi koja te zanima? Dijete u sebi održavaš živim povremenim gledanjem crtića i animiranih filmova? Voliš pogledati i filmove “stranih” kinematografija, a nije ti strana ni forma kratkog filma?

Da, da, znamo, ovo će sad pomalo zvučati kao horoskop, ali – ako si se prepoznao/la u ovim opisima, mi na Ziheru želimo te u svome timu! I to pod hitno!

Tražimo nove članove filmske redakcije jer nam je u ovom broju u kojem smo sada teško pogledati sve što se nudi!

Što znači biti Ziherovac?

Ziherovci su volonteri, no pitajte bilo kojeg Ziherovca i reći će vam da je Ziher mjesto na kojem se osjeća odlično! Ovdje ćeš učiti kako izgleda novinarstvo, imat ćeš stručno novinarsko vodstvo, a moći ćeš pisati o svemu što poželiš. Sam/a si biraš teme i područje interesa, a mi te ne cenzuriramo i potičemo te da gradiš svoj osobni stil pisanja.

Također, Ziherovci su zajednica koja zajednički brainstorma, daje savjete jedni drugima i pomaže si međusobno oko informacija oko pojedinih tema. Često se dogodi da pišemo i zajedničke tekstove jer je više osoba zainteresirano za istu temu! Družimo se u Facebook grupi, a dežurni toga dana predlažu teme svojim kolegama ili jednostavno ukazuju na nešto što im se čini kao super ideja za članak.

Poštujemo rokove, i svoje i tuđe, a highlight svakog mjeseca su redakcijski sastanci/druženja!

Kako postati Ziherovac?

Do petka, 17. rujna ispuni upitnik koji smo pripremili za tebe (Klik: UPITNIK). Pitanja nisu teška, no izdvoji pola sata svog vremena jer te želimo što bolje upoznati

Urednica filma potom će proći sve vaše prijave i zaista svaku pročitati, te će ti se povratno javiti najkasnije do 26. rujna (možda i ranije, ovisno o broju prijava!).

Post Postani Ziherovac: Tražimo novinara/ku filmske redakcije! je prvi puta viđen na Ziher.hr.