Follow Slobodna Evropa - Bosna i Hercegovina, filter it, and define how you want to receive the news (via Email, RSS, Telegram, WhatsApp etc.) https://follow.it/slobodna-evropa-bih Mon, 20 Mar 2023 18:05:59 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNifr-tPSWokOGrEXdXG_66 Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila da li će Sporazum o Kosovu doprineti smirivanju tenzija na Zapadnom Balkanu. Sagovornici su bili Jelica Minić, predsednica Evropskog pokreta u Srbiji, i Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih nauka u Beču. Bilo je reči o tome da li se Vučić prihvatanjem da razgovara o normalizaciji odnosa sa Kosovom na osnovu predloga Sporazuma iza koga stoje Brisel i Vašington više pomerio prema Zapadu, da li na to ukazuje i zahtev ministra privrede Srbije da se uvedu sankcije Rusiji i zašto se u Srbiji više ne pominje ideja o srpskom svetu. Razgovaralo se i o tome da li je Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, glavni faktor destabilizacije u Bosni i Hercegovini? Greše li zapadni predstavnici kada popuštaju Dodiku u nadi da će postati manje agresivan? Ima li indicija da su odnosi između predsednika Srbije Aleksandra Vučića i Milorada Dodika postali hladniji s obzirom da predsednik Republike Srpske nije više toliko prisutan na političkim događajima u Srbiji kao ranije? Da li će Vučić tolerisati Dodikov rezervisani stav prema Sporazumu o Kosovu, kao i o tome i da li će Dodik postati smetnja Aleksandru Vučiću ukoliko on odluči da se jače okrene ka Zapadu. Omer Karabeg: Da li se Aleksandar Vučić pristajanjem na normalizaciju odnosa sa Kosovom, što je suština Sporazuma o Kosovu iza koga stoje Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, značajnije pomerio prema Zapadu? Zanimljivo je da je ovih dana Rade Basta, ministar privrede u vladi Srbije, zatražio da se uvedu sankcije Rusiji. Ministar inostranih poslova Ivica Dačić odmah se ogradio od te izjave nakon čega je Basta potvrdio da stoji iza svoje izjave. Jelica Minić: Ta izjava je svakako indikativna. Teško je poverovati da je u ovoj situaciji neko iz vlade Srbije baš samostalno istrčao sa takvom izjavom. Imajući u vidu da ima dosta znakova da se menja dosadašnji narativ, koji je podsticao raspoloženje javnosti da se nikako ne uvode sankcije Rusiji, ovo je vrlo snažan signal. Omer Karabeg: A da li prihvatanje sporazuma od strane Vučića znači njegovo pomeranje prema Zapadu? Jelica Minić: Svakako. U tom sporazumu se pominje da će obe strane poštovati evropske vrednosti i spoljnu i bezbednosnu politiku Evropske unije. To znači da pregovarači Vučić i Kurti moraju prihvatiti tu politiku. Vedran Džihić: Evidentno je da se u zadnje vrijeme nešto događa. Aleksandar Vučić drugačije dozira svoju retoriku. U njoj još uvijek ima nacionalizma, ali i dosta poruka koje su pragmatične. Aleksandar Vučić je već dugo vremena ekonomski orijentiran prema Zapadu odakle mu dolaze najveći investitori. To je krucijalno za njega i njegov sistem vladavine. Zbog toga će nastaviti da se pomjera prema Zapadu, ali za mene je suštinsko pitanje da li će biti spreman da se pomjeri ka onome što Zapad u suštini predstavlja - demokratskom modelu vlasti, liberalnim vrijednostima, otvorenosti, poštovanju ljudskih prava. Sve su to stvari u kojima je Srbija nazadovala zadnjih 10 godina pod Aleksandrom Vučićem. Moram da kažem da tu spremnost ne vidim. Smešna replika Omer Karabeg: U poslednje vreme u Srbiji se više ne čuje priča o srpskom svetu. Ućutao se i Aleksandar Vulin, glavni promotor ideje o srpskom svetu. Da li to znači da je rukovodstvo Srbije odustalo od tog projekta koji je izazvao oštre reakcije u regionu? Jelica Minić: Ne usuđujem da kažem da su vodeći ljudi od toga odustali. Mislim da je procena vladajućih struktura da ovo nije trenutak kada o tome treba pričati. A da se odustalo - teško mi je da poverujem. Ukoliko se ukaže neki povoljan trenutak, ta priča se vrlo lako može obnoviti. Priča o srpskom svetu se poklapa sa pričom o ruskom svetu zbog koje je Rusija povela rat. S tim što smo mi smešna replika u odnosu na ogromnu i moćnu Rusiju kojoj i pored svega taj rat baš ne ide od ruke. Imajući u vidu da se većina građana u Srbiji nekako preslikava u situaciji rusko-ukrajinskog rata mislim da brzo, odlučno i definitivno napuštanje ideje o srpskom svetu ipak nije na delu. Vedran Džihić: Vjerujem da je do smanjenja retorike o srpskom svijetu došlo pod utjecajem Vašingtona i evropskih čimbenika, ali ideja o srpskom svijetu još uvijek je u srži režima Aleksandra Vučića. Još uvijek je u centru mainstreama i većine srpskog stanovništva. To je narativ sa jakim primjesama nacionalizma u kome se aludira na izgubljene teritorije tokom devedesetih, na "otete srpske zemlje" u Hrvatskoj, na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. Priziva se ideja Velike Srbije pod drugim pretpostavkama i sa drugim amblemom. Centralno je pitanje da li je srbijanski režim spreman da odustane od promoviranja atavističkog, retrogradnog političkog koncepta koji se zasniva na etničkim teritorijama i da se zalaže za bolji život srpske manjine u državama u kojima ona živi. Omer Karabeg: Kosovo i Bosna i Hercegovina su dve najneuralgičnije tačke na Zapadnom Balkanu. Pošto se Sporazumom o Kosovu otvara put normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, da li će se sada Brisel i Vašington snažnije fokusirati na Bosnu i Hercegovinu? Jelica Minić: Očekujem da će se to desiti budući da Evropska unija i SAD ne žele da region Zapadnog Balkana postane novo žarište sukoba. Postoje dve krizne tačke - Kosovo i Bosna i Hercegovina - i otvaranje tih žarišta u jeku rata u Ukrajini bilo bi za Evropsku uniju zaista katastrofalno. Zato ne čudi snažno nastojanje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država da spreče sve potencijalne krize u regionu. Rekla bih da su Brisel i Vašington visoko motivisani da se ova krizna žarišta stave na putanju smirivanja i nalaženja rešenja. To se ne može preko noći uraditi. Ne može preko noći da nestane strepnje i straha ljudi koji su zaista ugroženi. To će potrajati. Ali, imajući u vidu tempo i ritam delovanja EU i SAD, ima razloga za skromni, umereni optimizam. Vrući krompir Vedran Džihić: U slučaju da zaista dođe do istorijskog dogovora između Beograda i Prištine, mislim da će sljedeći vrući politički krompir na agendi Zapada biti Bosna i Hercegovina. Ono što smo do sada viđali u Bosni i Hercegovini bilo je prilično bezidejno - bez entuzijazma, bez konstruktivnih ideja. Uvijek se radilo o tome da Zapad pokušava da stavi flaster na upaljeno gnojno tkivo. A to tkivo je etnopolitička dejtonska matrica bez konsenzusa, sa permanentnim svađama. Zapad stavlja flaster preko rane da se upala malo smiri, ali nema suštinskih odgovora na pitanje kako Bosna i Hercegovina kao društvo i kao zajednica treba da izgleda za pet ili deset godina, kako obezbijediti da ljudi ostanu u Bosni i Hercegovini, a ne da ona bude jedna od zemalja koja najbrže gubi stanovništvo. Bojim se da je Zapadu mnogo važnija stabilnost nego demokratičnost i funkcionalnost društva ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i na cijelom Zapadnom Balkanu. Omer Karabeg: Da li je Milorad Dodik glavni faktor destabilizacije u Bosni i Hercegovini? On svaki čas preti otcepljenjem Republike Srpske. Otvoreno se stavio na stranu Rusije i ne krije da je ruski igrač na Zapadnom Balkanu. Jelica Minić: Moglo bi se tako reći mada je od početka rata u Bosni i Hercegovini reč o jednom udruženom srpsko-hrvatskom poduhvatu. Dilovi koji postoje između hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini sa Hrvatskom i srpske sa Srbijom i ne pokušavaju da se prikriju. Dodik samo igra isturenu ulogu, očigledno sa zadovoljstvom. On je najistureniji jer ima čime da preti pošto je za to konstitucionalno osposobljen. Ako gledamo problem Srbije i Kosova, tu imamo dve strane. U Bosni i Hercegovini imamo tri. Ne postoji harmonija između bilo koga od ta tri partnera. Rešenje je da se država učini funkcionalnom i građanskom, a ne etničkom. Jer samo tako Bosna i Hercegovina može da normalno funkcioniše. Omer Karabeg: Čini se da Zapad nema rešenje za Dodika. Sve te silne sankcije koje su mu uvedene praktično ga ne pogađaju. Nakon objavljivanja sankcija, on postaje još agresivniji. Vedran Džihić: Mislim da Zapad nema rješenje za Dodika zato što nema suštinsko rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Dodik je na neki način paradigmatičan za sve ono najgore što je izrodila dejtonska, etnopolitička Bosna i Hercegovina. On je simbol bahatosti, neodgovornosti, konfliktnog ponašanja. A sve to je zapakovano u priču o nacionalnoj ugroženosti i pravima Srba. Upravo mješavina bahatosti, neodgovornosti i etnopolitičke retorike karakterizira gotovo sve etnonacionalne lidere na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Nisu drugačiji ni Dragan Čović i Bakir Izetbegović. Naravno, Zapad može da pojača sankcije, ali nema odgovor na ono što Milorad Dodik u suštini predstavlja. Ali koliko god bio neodlučan, Zapad mora da povuče crvene linije kada Dodik prijeti otcjepljenjem, otvoreno koordinira sa Rusijom, predlaže zakon o kažnjavanju klevete kao krivičnog djela, naziva novinare spodobama nakon čega uglednim novinarima budu uništeni automobili. Tu Zapad mora biti mnogo oštriji. Morao je oštrije reagirati kada je Dodik na prošlogodišnjim oktobarskim izborima na čudan način preko noći proglašen pobjednikom što neki smataju izbornom krađom. Mnogo je stvari u kojima bi Zapad morao biti odlučniji, inače će se Milorad Dodik, što bi se reklo, izaći na nos. Pogrešna strategija Omer Karabeg: Imate li utisak da Zapad popušta Dodiku? Karakteristično je da se zapadni predstavnici nisu mnogo bavili optužbama za izbornu krađu. Ako su očekivali da će Dodik zauzvrat smiriti retoriku, grdno su se prevarili. On je postao još agresivniji u podržavanju Rusije, a vrhunac svega bilo je dodeljivanje ordena Putinu. Čini li vam se da Zapad greši kao i u slučaju Miloševića? I njemu su jedno vreme popuštali, a zauzvrat nisu dobili ništa. Jelica Minić: Ne mislim da Zapad ima bilo kakve iluzije o bilo kom političaru u našem regionu. To je pitanje strategije i taktike prema svakoj od zemalja regiona čije detalje ne znamo. Bilo je popuštanja mnogim liderima u regionu, međutim, kao što znamo, neki su završili u Haškom tribunalu. Imamo i tribunal za zločine koji su počinjeni na Kosovu. Sve su to bili lideri sa kojima se prethodno sarađivalo. Radi se o procenama s kim se i dokle u datom trenutku može sarađivati. Sigurno se ne gleda sa odobravanjem na ono što gospodin Dodik radi, a to je permanentno provociranje. Ali dnevna saradnja se ne prekida. Tako da mislim da kratkoročni motivi još uvek drže Dodika na vlasti. Ali to ne mora da znači da će to dugo trajati. Omer Karabeg: Da li se Zapad boji da oštrije krene na Dodika jer bi mu to donelo poene s obzirom na snažno prorusko raspoloženje u Republici Srpskoj? Vedran Džihić: Sasvim je sigurno da Milorad Dodik za Zapad nije neko na koga se može osloniti. Zapad je toga svjestan. Ali pitanje je šta činiti. Dosada je na djelu bila strategija zataškavanja i pripitomljavanja koja nije dala rezultate. Uzmimo posljednji primjer. Dodik je nakon formiranja nove koalicije na državnom nivou malo promijenio retoriku, pa je nekoliko puta izjavio da se zalaže za evropske integracije. Nakon toga neki zapadni predstavnici, sa kojima sam razgovarao, rekli su mi da se možda može računati na Dodika. Ali ja mislim da je potpuno naivno očekivati da će Dodik bilo šta dugoročno moći da isporuči. Dodik je vješt u mobilizaciji naroda. On je već više od dvije decenije u vrhu vlasti u Republici Srpskoj. Kao i Aleksandar Vučić u Srbiji i on je u Republici Srpskoj gradio prorusku javnost koja je nacionalistički nastrojena i naravno da bi svaki ofanzivniji korak Zapada protiv Dodika njemu donio dodatne poene. Problem je u tome što Zapad ne radi na iznalaženju političkih alternativa za politiku Milorada Dodika. Distanciranje Omer Karabeg: Čini se da je jedini ko bi mogao da obuzda Dodika predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Ako bi Vučić to uradio, to bi prošlo u Republici Srpskoj jer se na Srbiju gleda kao na zemlju maticu i odobrava se sve ono što radi vlast u Beogradu. Da li će Zapad vršiti pritisak na Vučića da se distancira od Dodika što bi Dodika teško pogodilo? Jelica Minić: Može se reći da je neko distanciranje u toku. Donedavno bukvalno nije bilo nijednog važnijeg događaja u Srbiji, od otvaranja novih fabrika do političkih skupova i proslava, gde nije bilo Dodika. On je prosto bio inventar tih događaja. Međutim, za razliku od nekadašnjeg entuzijazma sada se on pojavljuje kao neprihvaćeni gost. To jeste indicija da njegovi postupci često predstavljaju smetnju za ono što Vučić pokušava da radi. Ne znam koliko javnost u Republici Srpskoj to vidi, ali imam utisak da se te nijanse ipak konstatuju. Vedran Džihić: Vidimo neke sitne naznake distanciranja, ali ja bih ipak rekao da to nije neko suštinsko distanciranje. Vučić bi, naravno, u svakom momentu mogao da se odrekne Dodika, da ga pusti niz vodu pošto je on operator moći bez ikakvih skrupula što je više puta pokazao. Ako je mogao da odstrani bivšeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića zašto ne bi mogao i Milorada Dodika. Ali Vučiću je Dodik još uvijek potreban s obzirom da Dodik na neki način reprezentira srpstvo. Pitanje je da li Vučić želi da se odrekne Dodika jer mu on može trebati u raznoraznim konstelacijama, pa čak i da kaže Zapadu - pogledajte koliko sam ja bolji od njega. Osim toga, ako bi Vučić odlučio da odbaci Dodika, pitanje je ko bi bio politički igrač u Republici Srpskoj na koga bi mogao da stavi karte? Vidjeli smo neke neuspješne pokušaje prije izbora da se jasnije okrene prema opoziciji u Republici Srpskoj. Milorad Dodik je sada politička konstanta za sljedeće četiri godine i mislim da Aleksandar Vučić zbog biračkog tijela u Republici Srpskoj i zbog pozitivnog imidža, koji Republika Srpska ima u Srbiji, ne može Dodika tek tako da pusti niz vodu. Dabogda ti Dodik bio predsednik Omer Karabeg: Čini mi se da Vučić ima i dodatni motiv da se distancira od Dodika jer Dodik nije previše oduševljen Sporazumom o Kosovu. Nakon što je Vučić prihvatio taj sporazum, Dodik, koji je uvek hvalio Vučićeve poteze, je izjavio "Mi iz Republike Srpske nemamo nikakvu namjeru da se miješamo u politički život Srbije, ali imamo namjeru da Srbiji nametnemo narativ. Najvažnije teritorijalno pitanje za Srbiju je pitanje Kosova, a njeno najvažnije nacionalno pitanje je Republika Srpska". Znači, Dodik ima nameru da Srbiji nešto nametne. Šta je to nego mešanje u politički život Srbije. Ne verujem da se to Vučiću može svideti. Jelica Minić: Svakako mu se ne može svideti osim ako to nije deo nekog dogovora. Inače, nisam sigurna da se u Srbiji Republika Srpska doživljava na isti način kako se Srbija doživljava u Republici Srpskoj. Ne verujem da velik broj građana od jutra do mraka razmišlja o Republici Srpskoj bez obzira što tamo dominantno žive Srbi. Nema uzajamne percepcije. Takođe ne verujem da je Dodikova popularnost u Srbiji preterana. Sećam se da je pre neku godinu, u vreme entuzijastičnog prisustva Dodika na svim važnim događajima u Srbiji, društvenim mrežama u Srbiji kružilo jedno šaljivo prokletstvo - dabogda ti Dodik bio predsednik. Vedran Džihić: Mislim da je Dodik kao i Vučić sposoban da u toku jednog dana 15 puta promijeni mišljenje. Tvrdi nešto, pa sutradan kaže da to nije rekao. Svakako da pomenuta Dodikova izjava ne odgovara Aleksandru Vučiću, ali stvari se brzo mijenjaju i ja uopšte ne isključujem da u nekom sljedećem momentu ponovo vidimo Vučića i Dodika kako zajedno otvaraju fabrike i presjecaju vrpce. Takve igre toplo-hladno već smo nekoliko puta imali - tako da mislim da će se ta igra nastaviti. Omer Karabeg: U zaključku, da li će Sporazum o Kosovu doprineti smirivanju situacije u regionu Zapadnog Balkana? Jelica Minić: Svakako - ukoliko dođe do nekih opipljivih rešenja. Vidimo da mnogi u regionu daju podršku nastavku dijaloga i traženju pravih rešenja. Ali, tu više nema traženja. Jer, kako kaže nemački diplomata Volfgang Išinger, tu se baš mnogo ne pitaju ni Srbija, ni Kosovo. Neke stvari se moraju uraditi i treba samo naći način da se to uradi bez preteranih potresa na javnoj sceni. Vedran Džihić: Sporazum će doprinijeti smirivanju situacije u regionu ako bude dovoljno konkretan i ako se bude provodilo ono što je dogovoreno. Ali ako ostane nedorečen, polovičan, onda bismo se vrlo brzo vratili tamo gdje smo bili zadnjih desetak, petnaest godina, a to su erupcije kriza, pa smirivanje, pa ponovo krize i tako ukrug. Da se to ne bi ponavljalo, Zapad mora, pogotovo u ovom geopolitičkom momentu, da umjesto kratkoročnog pragmatičnog smirivanja kriza, ponudi Zapadnom Balkanu evropski, liberalni model koji uključuje jasnu perspektivu evropskih integracija.]]> Sun, 19 Mar 2023 12:09:06 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNifr-tPSWokOGrEXdXG_66 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNhhIXRgEO9D67VFky8BpXO Putovati više od mjesec dana kroz Maroko, a ne platiti smještaj, hranu, ni prevoz niti jednu noć? Zvuči vam nemoguće? To se upravo dogodilo gostu Mahira Sijamije u podcastu Glasom mladih. Alen Duspara iz BiH, proputovao je više od 50 zemalja, živio u Vijetnamu, Novom Zelandu, Engleskoj, stopirao po Iraku. Ako vas zanima kako i vi možete uraditi isto poslušajte ovaj podcast.]]> Sat, 18 Mar 2023 16:16:47 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNhhIXRgEO9D67VFky8BpXO https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNGEOCYzC6zFt5ZnUTwRGH7 Radio Slobodna Evropa je tokom najkraćeg mjeseca u godini pratio kako u Sarajevu, Podgorici i Beogradu, Aldijana, Ana i Sanja spajaju kraj s krajem. U emisiji TV Liberty pogledajte njihove priče. Cijene ne miruju, a budžeti domaćinstava ne prate sve obaveze koje ih opterećuju.]]> Sat, 18 Mar 2023 15:22:31 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNGEOCYzC6zFt5ZnUTwRGH7 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPtDVFex08U61hGNgNo2_0q Milorad Dodik je vrlo dobro pročitao situaciju, i vidi da je predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić uspio da dođe do toga da u potpunosti kontroliše medije u Srbiji. Ovako u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), Kurt Basener (Bassuener) iz Savjeta za politiku demokratizacije sa sjedištem u Berlinu, komentariše Nacrt izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske (jednog od dva bh. entiteta), kojim bi se kriminalizovala kleveta. On ističe da predsjednik Republike Srpske "definitivno želi da kontroliše medijsko okruženje u RS", te kako se radi o "nastavku autoritarnih tendencija koje su pojačane od rastjerivanja protestnih skupova u organizaciji grupe Pravda za Davida prije nekoliko godina". "Ovo je u skladu sa tim trendom. Definitivno je to učinjeno u želji da se ograniči širina kritike u RS, i da se dodatno konsoliduje njegova moć i moć njegove stranke", dodaje on. RSE: Mislite li da će, zaista, istrajati sa ovim zakonom, ili će on biti značajno izmjenjen, jer je značajan dio javnosti protiv njega? Basener: Ne želim da predviđam šta će učiniti, ali mislim da bi se u slučaju ako zakon bude usvojen, u ovakvom obliku ili možda ublaženom, iako bi nešto od ključnih stavki moralo da ostane u njemu, da bi bilo vrijedno svih problema. Ovo je slučaj u kojem bi visoki predstavnik trebalo da ga anulira, i kaže da je ilegalan. Jer je to u njegovoj moći, kao visokog predstavnika. Da li će to učiniti, to već ne znam. Ali, to je nešto što se može učiniti, radilo se u prošlosti, i to je oruđe koje bi i dalje trebalo da se koristi. Trebalo bi da bude i ličnih posljedica za Dodika i one koji žele da usvoje zakon. Ne znam da li su SAD stigle do apsolutnog limita što se tiče sankcija koje mogu da nametnu, ali one nisu mnogo naštetile njegovoj reputaciji. Dodik može reći "da, i dalje sam tu", ali imovina je na drugom mjestu. Sve dok ne bude sankcionisan u, recimo, Austriji, gdje bi možda i mogao imati imovinu, ili u Beogradu, u kojem se osjeća veoma bezbjedno, mislim da se osjeća kao da se sve "odbija" od njega. RSE: Najavljuje se i zakon o "stranim agentima". Dodik tvrdi da je, u suštini, prepisao američki zakon. Nevladin sektor sa druge strane tvrdi da im se stavlja "meta na čelo" ovim zakonom. Ko će najviše da pretrpi sa usvajanjem ovog zakona, ukoliko ikada bude usvojen? Basener: On predlaže taj zakon, kao dio iste konsolidacije autoriteta, kao u slučaju zakona o kleveti. Ali taj zakon nije isti kao američki FARA zakon, to je vrlo jasno. FARA je zakon usvojen 1939. godine da kontroliše novac koji je iz nacističke Njemačke dolazio u SAD, da se podrži američka neutralnost u nadolazećem ratu. Prema njemu, oni koji imaju ugovornu obavezu da predstavljaju strane interese, da predstavljaju npr. Republiku Srpsku u SAD. Posljednji put kad sam provjerio, bile su bar tri organizacije, uključujući Predstavništvo RS, koje redovno moraju da podnose izvještaje Ministarstvu pravde, o tome sa kime su se sastajali, koliko novca im je stiglo, za šta su ga koristili, koja je priroda tih sastanaka. Ali to je mnogo drugačije od finansiranja nevladinog sektora. Radi se o drugačijim kategorijama. Ono što on pokušava da uradi je ono što je Putin uradio, a i Hosni Mubarak [bivši predsjednik Egipta] prije njega, da poruči da će svako ko prima novac iz inostranstva, a praktično sve organizacije civilnog društva u regiji se oslanjaju na taj vid finansiranja, biti obilježen kao strani agent koji provodi ciljeve stranih vlada, što nije istina. Konflikt sa međunarodnom zajednicom RSE: Zakonodavni organi RS već mjesecima pokušavaju da usvoje zakone koji se tiču knjiženja imovine koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti. Dvije verzije zakona je Ustavni sud BiH stavio van snage, jer su u suprotnosti sa ranijim odlukama visokog predstavnika u BiH. Ipak, vlasti u RS nastavljaju da evidentiraju nekretnine na taj entitet. Da li je rješenje da se po hitnom postupku usvoji zakon na državnom nivou, ako postoji politička volja za to? Basener: Pa, vidite, riječ je o tome da Vi govorite o 54 odsto zemljišta Bosne i Hercegovine. 71 odsto tog zemljišta je šuma. To je "kasica prasica" za političare, nezavisno od stranke širom zemlje, da praktično iskoriste ono što je ostalo od okoliša u zemlji, da legaliziraju ono što je već ukradeno širom nelegalno korištene teritorije. Nebrojeno puta već ismijava odluke Ustavnog suda i u suštini izaziva Zapad da ga zaustavi, na značajan način. Zbog toga je iznio prijetnju, otcijepiću se ako ne bude po mom, nadajući se da će se nakon toga visoki predstavnik i međunarodna zajednica povući. Nadam se da to neće uraditi, ali mislim da oko Zakona na nivou države mora mnogo javno diskutovati, u smislu kakav bi trebao biti i ko bi trebali biti korisnici. To je zaista pitanje političke odgovornosti i ne mogu reći da imam povjerenja da će bilo kakve permutacije u parlamentu dovesti do smišljanja zakonskog okvira koji će biti u javnom interesu. RSE: Predsjednik Republike Srpske u prethodnih nešto više od godinu dana je u značajnom konfliktu sa međunarodnom zajednicom - ne priznaje visokog predstavnika Kristijana Šmita, putem svoje stranke (SNSD-a) pokušava da usvoji niz kontroverznih zakona protiv kojih je OHR, Kancelarija EU u BiH, mnoge ambasade u BiH, u jeku ruske invazije na Ukrajinu dodjeljuje orden Vladimiru Putinu. Koju "igru" igra Dodik, i šta očekuje nakon ovakvih odluka, kojima je suprotstavljen značajan dio međunarodne zajednice? Basener: Mislim da Dodik dosta dobro tumači regionalnu situaciju i politiku Zapada. Smatram da se on osjeća poprilično udobno, da može da se izvuče sa tim što radi, te se zato tako ponaša. A ovo se ne dešava proteklih godinu dana, ovo se dešava veoma dugo, čak od 2006. godine kada je postao predsjednik Vlade Republike Srpske, i on je od tada de fakto lider RS, nezavisno od toga na kojoj funkciji se nalazi. On razumije da Zapad ima strategiju u čijem je centru Srbija, tako da se osjeća vrlo udobno – da, mogu da ga sankcionišu, mogu da mu priprijete prstom, ali ne rade ništa da se zaista sukobe sa njim, zbog državne imovine, zakona o kleveti... ili generalno, njegovog bezbrižnog stava po pitanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Pošto ga Evropska unija neće sankcionisati, a eliminisali su svoju mogućnost da to učine, ili da sankcionišu bilo koga u BiH u narednih godinu dana, on se osjeća u potpunosti otpornim, nema ništa što mu fizički stoji na putu, njegovim prijetnjama o secesiji. Pročitao je Zapad veoma dobro. RSE: Rekli ste da je dobro "pročitao" situaciju, da li očekujete da će nastaviti da testira Zapad, da povećava uloge, da će ići napred sve dok ne dođe do zida i povuče se? Basener: Ne znam koliko daleko će ići. Ali znam da svaki put kada je povećao ulog u prošlosti i povukao se nakon toga, dobio je nešto. Uvijek dobije dobre rezultate nakon konfrontacije. Mislim da je to njegova računica sada, da ukoliko se u konačnici povuče, nakon što Šmit, recimo, bude djelovao zbog državne imovine, ili ako proglasi nezavisnost RS, ali ne krene sa konkretnim koracima nakon toga... kakve god opcije da uzmete u obzir, mislim da je proračunao, a čini mi se da je u pravu, ako je suditi po dosadašnjim rezultatima, da će završiti u prednosti. Biće u mogućnosti da kaže 'odbio sam međunarodnu zajednicu'. Uspio je da se izvuče sa tim više puta u prošlosti, i mislim da se kladi na nešto slično i ovaj put. Veze sa Rusijom RSE: Dodik gaji bliske veze sa Rusijom, zbog protivljenja njega i članova njegove stranke u izvršnoj vlasti BiH, bh. sankcije Rusiji su mrtvo slovo na papiru, u posljednjih godinu dana je posjećivao Moskvu, a čak je i dodijelio najviše odlikovanje u RS Vladimiru Putinu. Smatrate li da on koristi emociju koju narod u RS osjeća prema Rusiji, ili ti odnosi imaju i drugu svrhu? Basener: Mislim da je to višedimenzionalno. On javno objavljuje te ruske veze, tu ništa nije zatajeno. Jedan dio se tiče "ne" politike ka Zapadu, kao, "pokazaću vam ko je gazda i šta ćete vi sad". Opet, to je unutar okvira "Srbija može, zašto ne bih mogao i ja". Vučićev politički model je arbitraža, on žonglira sa svim akterima zbog čega je i profitirao, čak i u proteklih 13 mjeseci od ruske invazije punih razmjera na Ukrajinu. Uspio je u tome. Tako da je Dodik pomislio, u redu mogu se izvući s ovim, ali mislim da tu ima još nešto. Zasigurno se nada da će mu Rusija pomoći s ispunjenjem njegovih ciljeva, traženja nezavisnosti ili de fakto nezavisnosti, ili barem apsolutne nekažnjivosti što je njegov glavni cilj, kontrola i nekažnjivost RS. Mislim da su svi ti faktori dio toga. Postoji stvarna opasnost. Spomenuli ste njegova putovanja. Srbija nikada nije ograničila letove između Beograda i Moskve i St. Petersburga. Kontrola vazdušnog prostora je dio Dejtonskog sporazuma. Mislim, to nije ništa što sada primjenjujemo, ali mogli bismo, po Aneksu 1-A. Sankcije koje su do sada uvele Sjedinjene Države, siguran sam, imaju osnovu u dokazima. Ali čine se kao instrumenti širih političkih ciljeva umjesto principijelnog pokošavanja političkih elita, za što, vjerujem, postoji osnova sa snažnim dokazima širom političkog spektra i širom regije. Zemlje mogu primijeniti sankcije RSE: Pomenuli ste sankcije nekoliko puta. Predsjednik RS je već pod američkim i britanskim sankcijama, na nivou EU je bilo rasprava o tome, ali Mađarska i Hrvatska su se protivile tome, pa se nije ništa dogodilo. Očekujete li da će u narednom periodu biti promjena na tom planu, naročito ako Dodik nastavi sa istom politikom u budućnosti? Basener: Ne u narednoj godini. Jer prije godinu dana, spomenuli ste da su mađarski i hrvatski veto faktički, restriktivne mjere koje je Evropsko vijeće usvojilo 2011. godine i koje su jako široke i dozvoljavale sankcionisanje u smislu zaplijene imovine i ukidanja viza i drugih kazni svima koji prijete miru i Dejtonskom sporazumu, bili su pod izglasavanjem kvalifikovanom većinom, ali su trebali biti obnavljani svake godine. Bilateralno zemlje mogu primjeniti sankcije. Neki kažu da ne mogu i da ima nekih pravnih problema. Ali gdje ima volje ima i način, međutim činjenica je da nije bilo volje. Dodik, a i mnogi drugi računaju sa tim u BiH. Sva imovina koju imaju u Evropi je sigurna do naredne godine. A vjerovatno će biti sigurna i nakon toga. Nije bilo volje. Nijemci su prestali finansirati i investirati u nekoliko projekata u RS, što pomaže. Ali nikad nije bilo manifestovane volje Evrope da se izađe sa strateškom i jednostavnom primjenom sankcija za prijetnje miru i Dejtonskom sporazumu i generalno političku zloupotrebu u BiH. I to je krivica Evrope. RSE: Šta bi trebalo da se desi, da bi Evropa ili neke druge zemlje razmišljale o nametanju sankcija? Basener: Niz zemalja ima specijalne predstavnike za regiju. Britanija ima. Ona je i primjenila sankcije. Njemačka ima jednog, nisam ga čuo o ovoj temi, možda je rekao nešto ali ga nisam čuo da je govorio o bilateralnim sankcijama. Holanđani imaju jednog. Neko mora tu temu potegnuti u Vijeću Evrope ili moraju izaći bilateralno i reći, na primjer, ovi remetilački faktori, ko god da su, u našoj zemlji u koju često putuju imaju imovinu ovu i ovu, pa ako ih zajednički udarimo možemo im nanijeti ozbiljnu štetu i poslati im jasnu poruku. To je moguće i nema razloga zašto to ne bi bilo moguće. Nedostaje volje. Saradnja na tekstu: Andi Mioč, Ermin Zatega]]> Fri, 17 Mar 2023 20:52:00 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPtDVFex08U61hGNgNo2_0q https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgOjUY8vdIHTRVT72x6uxjiK U danu kada su Sjedinjene Države stavile na "crnu listu" direktora Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove zbog uzurpiranja državne imovine, načelnik Višegrada Mladen Đurević za Radio Slobodna Evropa (RSE) je izjavio kako "čeka da Uprava upiše državnu imovinu na ovu opštinu". Radi se o oko 450.000 kvadratnih metara nekadašnje kasarne Jugoslovenske narodne armije "Uzamnice", u Višegradu na istoku Bosne i Hercegovine (BiH). Vlada bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) je dodijelila ovo zemljište opštini Višegrad za "otvaranje privredne zone". "To je neperspektivna vojna imovina i to stoji samo onako prazno. A prostor kao prostor je neophodan, jer mi kao opština nemamo na raspolaganju nekih korisnih površina u vlasništvu Opštine. Ovdje bi namjera, prije svega, bila otvaranje privredne zone, jer ima potrebe", kaže Đurević za RSE. Imovina o kojoj govori načelnik Višegrada pripada Bosni i Hercegovini. Njeno raspolaganje je zabranjeno Zakonom iz 2005. godine, kojeg je nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH, Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown). Prema tom Zakonu, sva nepokretna imovina koja je pripala BiH, na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije republika bivše Socijalističke Federativne Republike (SFRJ) Jugoslavije iz 2001. godine se vodi kao državna. Ovo se odnosi i na imovinu kojom je BiH upravljala kao republika u sastavu SFRJ-a do 31. decembra 1991. godine, u vrijeme izbijanja ratnih sukoba. Uprkos tome, prvi čovjek Višegrada kaže kako bi ovu državnu imovinu ponudio investitorima. "Javljaju nam se neki potencijalni investitori. Mi bi im ponudili to. Naravno, morali bi uraditi potrebnu dokumentaciju plansku da prilagodimo to zemljište, ili to područje toj namjeni", dodaje on. Kako je Vlada RS-a dodijelila imovinu Višegradu? Đurević ističe kako su sve "pravne procedure" ispoštovane, te da su u cijelom procesu učestvovali Vlada RS-a, te Pravobranilaštvo RS-a. "Mi smo došli do ugovora [o međusobnim odnosima], postoji saglasnost Pravobranilaštva RS-a. Na potezu je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove koja je nadležna za upis imovine", ističe Đurević. Na pitanje RSE da li se plaši mogućih sankcija zbog toga što krši odluke Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika, Đurević odgovara: "Ne znam čega bi se bojali. Mislim da to ide u korist Opštini i u korist građanima, i ja tu ne vidim nikakvu prepreke". Zbog donošenja Zakona o imovini RS, u aprilu 2022. godine, Sjedinjene Države su 15. marta stavile na "crnu listu" direktora Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Dragana Stankovića. Zakon je izradila upravo Uprava na čijem je čelu Stanković. "Zakon o imovini RS-a pokušao je uzurpirati državnu vlast BiH nad državnom imovinom koja se nalazi u RS-u, kršeći odluke Ustavnog suda BiH, Ustav BiH i zabranu raspolaganja državnom imovinom iz 2005. koju je nametnula Kancelarija visokog predstavnika (OHR)", navedeno je u obrazloženju odluke SAD-a. Saopšteno je i kako je Stanković u javnim izjavama o zakonu o imovini, poput onih predsjednika RS-a Milorada Dodika kojem je SAD ranije izrekao sankcije, i drugih čelnika RS-a, tvrdio da država nema ovlasti nad nepokretnom imovinom koja se nalazi u RS-u. Ustavni sud BiH je 22. septembra 2022. godine zaključio da je Zakon o imovini RS-a, kao i njegovi prethodnici, u suprotnosti s Ustavom BiH, koji je u cijelosti priložen kao Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma. SPECIJALI RSE: Sve karte Dejtona | Tajne Dejtona | U prvom redu dejtonske historije U saopštenju Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove se navodi kako su radili u skladu sa Ustavom i zakonima RS-a, te da su sankcije njihovom direktoru neprimjerene. Pokušaji prisvajanja državne imovine Republika Srpska je do sada četiri puta zakonski pokušala da reguliše pitanje državne imovine u entitetskom parlamentu. Prvi put je to uradila 2012. godine, nakon čega je zakon proglašen neustavnim na Ustavnom sudu BiH. Neustavnim su proglašeni i pojedini članovi Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o unutrašnjoj plovidbi tokom 2020.godine, a isto se desilo i sa dijelovima Zakona o šumama 2021. godine. Sud je svaki put naveo da se radi o isključivoj nadležnosti BiH u regulisanju pitanja državne imovine. Zakon o državnoj imovini nikada nije usvojen na državnom nivou, zbog čega je na snazi Zakon o zabrani raspolaganja iz 2005. Ovaj zakon, kako je tada pojašnjeno odlukom visokog predstavnika, je na snazi sve dok državni parlament ne usvoji novi. Iz OHR-a za RSE ističu kako niko ne bi trebao dovoditi u pitanje vladavinu prava kada je riječ o državnoj imovini. "U skladu sa onim što je Ustavni sud potvrdio u svojoj odluci iz 2012. godine, Ustav BiH utvrđuje da je država BiH titular državne imovine, uključujući i neperspektivnu vojnu imovinu", navodi se u odgovoru OHR-a na upit RSE o knjiženju državne imovine na opštinu Višegrad. Kancelarija visokog predstavnika poziva, istovremeno, političke stranke da usvoje državni zakon o raspodjeli državne imovine, koji bi bio u skladu sa odlukama Ustavnog suda BiH. "Ovo je jedini način da se obezbijedi pravna sigurnost i iskoristi ekonomski potencijal ove imovine", ističu u odgovoru OHR-a za RSE. Da li je BiH pokušala da reguliše pitanje imovine? Parlament Bosne i Hercegovine nikada do sada nije raspravljao o Zakonu o državnoj imovini. Savjet za provođenje mira (PIC) u BiH je 2004. tražio od države da dođe do trajnog rješenja za ovo pitanje. Tada je formirana Komisija za državnu imovinu, čiji je zadatak da utvrdi koliko BiH imovine ima i kako će se dijeliti između različitih nivoa vlasti. Završni izvještaj Popisa državne imovine u BiH je sačinjen 2009. godine i dostavljen je vladama dva bh. entiteta i Brčko Distrikta. Posljednji sastanak Komisija je održala 2016. godine, ali još dogovora nema. Prema ovom izvještaju, u BiH postoji hiljadu jedinica državne imovine, od čega je više od pola u Federaciji BiH. Zbog nepostojanja Zakona, državnu imovinu uzima ko stigne, ističe Mlađan Mandić, pravobranilac BiH. "To je u suštini pravni vakuum, jer nema Zakona na nivou BiH, a odluke Visokog predstavnika, kao što vidite niko ne poštuje", ističe Mandić, te pojašnjava da i RS i bespravno knjiže imovinu. "Ovo je sad način da ko prije uknjiži (imovinu) to je njegovo. Ali, i kad se uknjiži, ako se kasnije vremenom ispostavi da je to nezakonito može se isto tako isknjižiti", dodaje on. Istovremeno, u drugom bh. entitetu, Zakon o vodama definiše da "javno vodno dobro" može biti u vlasništvu Federacije BiH, grada ili opštine. Prema federalnom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, Federacija BiH može da proda zemljište u vlasništvu države ukoliko entitetski parlament utvrdi opšti interes za njegovu prodaju. Zakon o šumama Federacije BiH je poništen odlukom entitetskog Ustavnog suda, 2009. godine.]]> Thu, 16 Mar 2023 16:50:39 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgOjUY8vdIHTRVT72x6uxjiK https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgOOwuqA9ADrUQX50KYzL9tX Smajo i Fadil Šabić iz Bosanske Krupe perspektivu u Bosni i Hercegovini vide u poljoprivredi. Smatraju da je to razvojna šansa koju vrijedi iskoristiti. Na odlazak ne pomišljaju.]]> Thu, 16 Mar 2023 12:51:46 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgOOwuqA9ADrUQX50KYzL9tX https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgN8hrhADP2KMvnNuMIJyU22 ]]> Wed, 15 Mar 2023 18:07:38 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgN8hrhADP2KMvnNuMIJyU22 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgMsWrUEAo6M7lhGNgNo2_0q Radio Slobodna Evropa je tokom najkraćeg mjeseca u godini pratio kako Ana u Podgorici, Aldijana u Sarajevu i Sanja u Beogradu spajaju kraj s krajem. Pogledajte kako je protekao februarski dnevnik potrošnje za Aldijanu iz Sarajeva.]]> Wed, 15 Mar 2023 17:07:54 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgMsWrUEAo6M7lhGNgNo2_0q https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgMsWrUEAo6M7uQEmsPXZ5C9 I dok godinama pokušava da riješi stari problem, pitanje deponije Uborak, u Mostaru se javio i novi. Nelegalna odlagališta smeća na jugu Bosne i Hercegovine nalaze se i uz tok rijeke Neretve. Nevladini aktivisti upozoravaju da samo u zoni južno od Mostara ima više takvih nelegalnih deponija otpada. Jedna od najvećih je na lokalitetu poznatijem kao Avijatičarski most, na južnom izlazu iz Mostara. O ovoj deponiji je krajem februara raspravljalo Gradsko vijeće. Vijećnik Antonio Zelenika je tada kazao da su mu se obratili mještani i ribolovci, upozorivši da na lokalitetu nedaleko od Avijatičarskog mosta ponovo nastaje nelegalna deponija smeća. "Više je 'mikro-deponija' koje se nalaze u koritu rijeke Neretve", rekao je za Radio Slobodna Evropa predsjednik Eko udruge "Majski cvijet" iz mjesta Buna-Zaton kod Mostara, Oliver Arapović. Jedna takva je i na lokalitetu uz put M-17, poznatijem kao "Krivina smrti", na cesti od Mostara prema Jadranskom moru. Prema riječima ekoloških aktivista, nelegalne deponije uz Neretvu i magistralni put nastaju i uz odmarališta pored ceste. Pojedinci ignoriraju upozorenja da je zabranjeno odlaganje smeća, a vlasti nerijetko gomile otpada zatrpaju zemljištem, ističu aktivisti. Na lokalitetu "Krivina smrti", nakon što je ilegalna deponija zatrpana zemljištem, nikla je trava, a na njoj i nova deponija. Aktivisti upozoravaju da se otrovne materije i plastika iz površinskog i zatrpanog otpada sa nelegalnih deponija, slijevaju direktno u rijeku Neretvu. Ilegalno odlagalište smeća nalazi se i na lokalitetu Vran-kamen, uz rijeku Neretvu. Iz Udruge "Majski cvijet" kažu da se sa svake od ponovnih "mikro-deponija" može odvesti pun kamion otpada. Kod rijetkog prirodnog fenomena Bunskih kanala ostavljene su kese s otpadom. Nasipom je pokrivena i nelegalna deponija na desnoj obali Neretve kod mosta na Bunskim kanalima, ali i tu već nastaje nova. Lišćem i zemljištem pokrivena je i deponija uz Neretvu, na desnoj obali, uz lokalni put ka naseljima Jasenica i Baćevići. Sa željeznog mosta preko rijeke Jasenice vidljiva je deponija otpada uz njenu lijevu obalu. Na tom mjestu se ova rijeka ulijeva u Neretvu. Nelegalnih deponija ima i na više lokacija na širem području Mostara. Jedna od njih je preko puta historijskog spomenika, srednjovjekovne Tvrđave herceg Stjepana Kosače. Tu su vidljivi ostaci komunalnog i građevinskog otpada. Iz Gradske uprave Mostara su na sjednici Gradskog vijeća saopćili da je u 2022. godini izdvojeno oko 150.000 eura, namijenjenih za inspekcijske intervencije u vezi s ilegalnim odlagalištima. Ilegalna deponija preko puta tvrđave hercega Stjepana Kosače nastala je uz brdski put Mostar-Nevesinje, jugoistočno od Mostara. Kada je riječ o divljim deponijama, tu su u suštini zakazale vlasti, smatra predsjednik Eko udruge "Majski cvijet" Oliver Arapović.]]> Wed, 15 Mar 2023 16:51:33 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgMsWrUEAo6M7uQEmsPXZ5C9 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNkCYM_E9DpRkQqW5gBv7mX "Добро дошли у Републику Српску", Welcome to Republic of Srpska. Ova tabla na ćirilici se nalazi na ulazu iz pravca Crne Gore, umjesto table Bosne i Hercegovine. Udaljena je nekoliko metara od znaka "Crna Gora, doviđenja". Tri kilometra dalje je tabla koja pokazuje da se iz pravca Crne Gore ulazi u Bosnu i Hercegovinu, pored koje se nalazi i granični prelaz. Dobrodošlica na graničnom prijelazu Sitnica/Zupci označava ulazak u bosanskohercegovački entitet Republika Srpska. I nije jedina. Table sa istom porukom godinama dočekuju putnike i na drugim graničnim prijelazima u Bosnu i Hercegovinu. Napisane ćirilicom i sa porukom dobrodošlice na engleskom jeziku, mogu se vidjeti i u blizini drugih prijelaza, na ulazu u zemlju iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore, odmah nakon tabli na kojima je napisano Bosna i Hercegovina. Označavaju ulazak na teritoriju koja pripada Republici Srpskoj, jednom od dva bh. entiteta u BiH. Uz njih je često postavljen i jarbol sa entitetskom zastavom. Neke od njih se nalaze u zoni graničnih prijelaza, tvrdi za Radio Slobodna Evropa (RSE) bivši ministar prometa i komunikacija BiH Vojin Mitrović, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Prema njegovim riječima, postavljene su unatoč tome što se, prema važećim propisima, u toj zoni može nalaziti jedino tabla sa državnim grbom i natpisom "Bosna i Hercegovina". U propisima nije precizirano koju površinu obuhvata zona. "To je sto posto postavljeno u toj zoni, ali ko je nadležan pitanje je", ističe on za RSE. Propisi ne daju jasan odgovor koja institucija je nadležna za uklanjanje tabli iz graničnog pojasa koje nemaju državnu oznaku. Bosna i Hercegovina graniči sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom i ima 83 granična prijelaza. Od toga je 55 međunarodnih i 28 za pogranični saobraćaj. U isto vrijeme, nisu postavljene table dobrodošlice na teritoriji koja pripada Federaciji BiH, drugom bh. entitetu. Umjesto državnih, entitetske table "Bilo je, čak, i prijelaza na kojima nije bilo natpisa da ulazite u BiH. Ne znate u koju zemlju ulazite. Također, ne može biti postavljena veća tabla entiteta, nego što je to tabla BiH", kaže Mirjana Marinković- Lepić iz Naše stranke. Uz obrazloženje da se radi o nelegalnim oznakama, Marinković-Lepić je prije dvije godine pokrenula inicijativu za njihovo uklanjanje, u vrijeme kada je bila opozicijska zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. No, završena je bez epiloga, zbog toga što se nije moglo utvrditi koja institucija bi trebala ukloniti table. Istovremeno, instance nadležne za granične prijelaze, međusobno su prebacivale odgovornost. Na ulazu u Trebinje bilbord sa natpisom 'Dobro došli u najljepši srpski grad' "Nesporno da postoje nelegalne oznake, ali se ne zna ko je nadležan da ih ukloni . To je jedan apsurd i čitava zavrzlama i naprosto niko neće da krene u proces uklanjanja", kaže Marinković-Lepić za RSE. Ona je tokom 2021. uputila pitanje o tome ko je nadležan za uklanjanje tabli. Dobila je odgovor da se radi o Upravi za indirektno oporezivanje i Ministarstvu sigurnosti BiH. Iz ove dvije institucije su to, pak, demantovali, a table su do danas ostale u zoni graničnih prijelaza. Prebacivanje odgovornosti Iz Ministarstva prometa i komunikacija BiH nije odgovoreno na upit RSE za razgovor o inicijativi za uklanjanje entitetskih tabli na graničnim prijelazima. Iz Ministarstva sigurnosti BiH tvrde da odgovore treba potražiti u Ministarstvu prometa i komunikacija, Upravi za indirektno oporezivanje BiH i Graničnoj policiji BiH. Ističu da je u njihovoj nadležnosti upravljanje i nadzor nad infrastrukturom na graničnim prijelazima. I dok u Graničnoj policiji nisu odgovarali na upit RSE, u Upravi za indirektno oporezivanje BiH tvrde da se sporne table ne nalaze u "zoni graničnog prelaza". "Mogu se nalaziti odmah do same zone graničnih prelaza, ali u samoj zoni takva obilježja ne postoje. Koliko znam, takvih primjera nema", kazao je za RSE glasnogovornik Uprave Ratko Kovačević. No, bivši ministar Vojin Mitrović tvrdi suprotno, te da to "nije nadležnost Ministarstva transporta i komunikacija". "Nalaze se definitivno u zoni koja pripada UIO-u i Ministarstvu sigurnosti i neka završe taj dio priče", navodi Mitrović. Problem, kaže Mitrović, predstavlja pravna praznina, odnosno činjenica da propisi ne preciziraju jasno ko bi trebao uklanjati nelegalne oznake. "Oni možda nemaju zakonsku regulativu da to pokrenu i riješe, ali budite sigurni to pitanje treba riješiti. Smatram da to treba biti jedan od zadataka. Neka to stave na dnevni red jer je to u interesu građana", ističe Mitrović. Osim što nije jasno ko je nadležan za uklanjanje tabli, nije poznato ni ko je table postavio. Mitrović podsjeća da su javna preduzeća "Putevi Republike Srpske" ili "Ceste Federacije BiH", zadužene za postavljanje oznaka na ulazu u državu. Iz preduzeća "Putevi Republike Srpske" nisu odgovorili na upit RSE da li su postavili table, a odgovora nije bilo ni iz Ministarstva saobraćaja i veza tog entiteta. Nova inicijativa? Mirjana Marinković – Lepić najavljuje da će nastaviti inisistirati na uklanjanju spornih tabli. Nakon Općih izbora u BiH, održanih u oktobru 2022. godine, preuzela je poziciju predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH. No, tvrdi da je sa stranačkim kolegama, koji su aktualni zastupnici u Parlamentu BiH, razgovarala o iniciranju neophodnih zakonskih izmjena kako bi za to bili stvoreni uvjeti za uklanjanje tabli. Također, motivira je i činjenica da je, nakon izbora, na poziciju ministra prometa i komunikacija BiH imenovan Edin Forto, njen stranački kolega. "Moraju mijenjati zakon koji se tiče graničnih prelaza. Propisi se moraju sinhronizovati da se decidno zna ko i šta radi u slučaju da su table nelegalno postavljene. Ne mogu prejudicirati da li će biti volje, ali sad je prilika da se proba, u ovom odnosu snaga", ističe ona. Zastupnici Naše stranke u Parlamentu BiH, Predrag Kojović i Sabina Ćudić, nisu bili dostupni RSE za razgovor o tome da li će inicirati izmjene Zakona o graničnoj kontroli BiH i ostalih propisa, što bi bio korak ka uklanjanju tabli. "Kome smeta RS" Vladajuću većinu u Parlamentu BiH, nakon prošlogodišnjih izbora, formirale su stranke "Osmorke", među kojima je i Naša stranka, sa zastupnicima Hrvatske demokratske zajednice BiH i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Snježana Novaković Bursać, delegatkinja u Domu naroda i članica SNSD-a, ocjenjuje za RSE da je inicijativa o uklanjanju tabli "besmislena i neprovodiva", te da neće biti izglasana u Vijeću ministara, ni u Parlamentu BiH. Novaković Bursać smatra neozbiljnim pristupom da se na primjeru tabli dobrodošlice "testira nova vlast". "Stvarno mislim da se radi o gubljenju vremena. Postavlja se pitanje smeta li nekome ustavno uređenje ove zemlje, jer u Ustavu BiH je Republika Srpska jedan od dva ravnopravna entiteta. Kome može da smeta izražavanje dobrodošlice", kaže ona. Stavovi građana podijeljeni I dok institucije prebacuju lopticu odgovornosti kada je riječ o spornim tablama, razlikuju se i stavovi građana BiH ovisno o tome u kojem području BiH su nastanjeni. Penzioner Slavko Ignjić iz Banjaluke kaže da table ne treba uklanjati, jer "treba da se zna gdje se dolazi". "To nam treba da se zna ko smo. Što bi zbunjivalo ljude, svako zna gdje ide. Normalnim građanima ne smetaju, a onima kojima smeta oni mrze i to su neprijatelji države", kazao je za RSE. Banjalučanin, koji nije želio da otkiva identitet, kazao je za RSE da table "koje nikoga lično ne vrijeđaju" ne treba uklanjati. U potenciranju ove teme, on vidi političko prepucavanje. "Meni to lično ne smeta. E sad, kome to smeta i ko to insistira. Jeste da ima ljudi koji nisu rođeni na prostoru bivše Jugoslavije i ne znaju čitati ćirilicu i tu možda dolazi do zabune", ističe on. S druge strane, Nerma iz Sarajeva podržava incijativu za uklanjanje tabli dobrodošlice u Republiku Srpsku na graničnim prijelazima. Ove oznake su, kako tvrdi, jedna od primjera "nastavka rata mirnim putem". "Sve stvara konfuziju u ovoj državi. Iskreno, nemam osjećaj tog jedinstva državnog kad vidim takve stvari. To me stvarno podsjeća da ovo nije baš normalna država", ističe ona za RSE. Džemal iz Sarajeva, također, smatra da entitetskim tablama nije mjesto u zoni graničnih prijelaza. "Nije u redu, jer stvara zabunu i konfuziju. Treba se držati propisa, to namjerno rade", kaže on za RSE. Osim na graničnim prijelazima, table sa natpisima "Dobrodošli u Republiku Srpsku" proteklih godina su postavljene i u područjima između dva bh. entiteta. Tako se jedna od njih nalazi na izlazu iz Sarajeva, na mjestu gdje se iz Federacije BiH prelazi u drugi bh. entitet Republiku Srpsku.]]> Wed, 15 Mar 2023 08:10:34 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNkCYM_E9DpRkQqW5gBv7mX https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPsxTghRWZoM4IAmcWJ0TmB Hoće li vanjsko- politički kurs Bosne i Hercegovine (BiH) biti podložniji uticaju Rusije, nakon 13. marta, kada ističe Strategija vanjske politike BiH. Radi se o dokumentu u kojem su definisane smjernice nadležnih institucija za vanjskopolitičko djelovanje. Strategiju donosi Predsjedništvo BiH koje vodi vanjsku politiku države. Donosi se na period od pet godina. Da bi bila usvojena, moraju je usaglasiti sva tri člana Predsjedništva BiH. Predsjedništvo BiH čine Željka Cvijanović, trenutno predsjedavajuća, te članovi Željko Komšić i Denis Bećirović. Dosadašnja je usvojena 2018.godine i služila je Ministarstvu vanjskih poslova BiH kada se Bosna i Hercegovina priključivala odlukama EU o uvođenju sankcija Rusiji, ali i rezolucijama UN koje osuđuju ruski napad na Ukrajinu. Radio Slobodna Evropa (RSE) nije dobila odgovor Predsjedništva BiH kada će biti usvojena nova strategija vanjske politike, kao ni koje posljedice bi BiH mogla da trpi zbog neusvajanja. No, prethodno je u februaru Željka Cvijanović, za novinsku agenciju "Srna" izjavila kako je obavijestila visokog predstavnika EU za vanjsku i bezbjednosnu politiku Josepa Borrella da o sankcijama Rusiji nema saglasnosti u BiH. Uprkos tome, u Ministarstvu vanjskih poslova su jasni- pridržavaće se "postojeće" strategije. Ministarstvo vanjskih poslova BiH, prema državnom zakonu, je nadležno za provođenje politike koju Predsjedništvo BiH utvrđuje. "Ovaj datum (13. mart) samo je obaveza i podsjetnik Predsjedništvu BiH da je potrebno donijeti novi strateški dokument, ali nikako ne znači da sa njim prestaje djelovanje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, u skladu sa obavezama preuzetim potpisivanjem svih međunarodnih akata i konvencija", ističe se u odgovoru Ministarstva vanjskih poslova BiH za RSE. Za RSE je, nezvanično, iz jednog od tri kabineta članova Predsjedništva BiH, navedeno kako je "pokrenuta procedura" za izradu nove strategije vanjske politike. Zbog ruskog uticaja ugrožen put BiH u NATO i EU Isticanjem Strategije se "otvara mogućnost" za jačanje ruskog uticaja, upozorava Nedžma Džananović Mirašdžija, profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. "Da budem sasvim jasna, radi se o direktnom uticaju i miješanju Rusije, dakle, to se ne događa tek tako. Nije da političari nisu svjesni obaveza, da nisu svjesni stanja i situacije, već je sasvim jasno da njihove instrukcije, instrukcije za njihova ponašanja dolaze direktno iz Moskve", kaže Džananović Mirašdžija. Zbog stavova iz Republike Srpske, Bosna i Hercegovina nema jedinstvenog stava u vezi ruske invazije na Ukrajinu, koja je počela 24. februara prošle godine. BiH, zbog protivljenja RS, ne sprovodi ni sankcije prema Rusiji, kojima se priključila, niti je uvela vize ruskim državljanima. Zbog ruskog uticaja, ističe Džananović Mirašdžija, već je ugrožen i put BiH u NATO, a isto bi se moglo desiti i sa pristupanjem EU, navodi ona. "S obzirom na prijetnje političara iz RS da će učiniti sve da se sankcije Rusiji ne provedu i pored insistiranja EU na dosljedno provođenje restriktivnih mjera", kaže ona. No, dodaje da je pozitivno to što se svaka promjena stava BiH mora verifikovati i usvojiti u državnom Parlamentu, na isti način, kojim je definisano opredjeljenje BiH za EU i NATO. "Mislim da su diplomati BiH sasvim jasno shvatili da zakoniti okvir, dakle ne političko postupanje, uistinu podrazumijeva konsultiranje i slijeđenje stavova koje, kao zajedničke, zauzme EU. To je nešto što je značajno za BiH i civilizacijski okvir koji postoji i u okruženju i na međunarodnoj sceni. I to je, nažalost, nešto sasvim drugo u odnosu na ono što zagovara jedan dio domaćih političkih snaga", ističe Džananović Mirašdžija. Jedna od ključnih odredbi Strategije vanjske politike definisala je da BiH treba aktivno da prati Zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku Evropske unije. "U tom smislu, potrebno je dodatno unaprijediti sistem pridruživanja vanjskopolitičkim izjavama i restriktivnim mjerama EU prema trećim zemljama i subjektima", navodi se u tekstu Strategije. To je odredba na osnovu koje je Ministarstvo vanjskih poslova donosilo odluke da se BiH priključi osudama ruske agresije i sankcijama Rusiji, iako Predsjedništvo BiH nikada nije zauzelo zvaničan stav o ruskom napadu na Ukrajinu. U dokumentu je precizno navedeno da su Strategiju "dužne provoditi institucije u BiH, kojima ove nadležnosti pripadaju u skladu s Ustavom BiH i relevantnim zakonima". U Strategiji nije definisano kako institucije BiH mogu da postupaju nakon njenog isteka. Zbog toga profesor ustavnog prava Kasim Trnka ističe da se institucije BiH "izričito ne mogu pozivati", na Strategiju koja je istekla. "Ali, može na neki način kao stečena praksa, kao što se u sudu praktikuje da na osnovu sudske prakse se prave sljedeća ponašanja, ali svakako nije dobro da smo dovedeni u tu situaciju", navodi Trnka. Ukrajina gorući problem o kome Predsjedništvo BiH mora naći zajednički jezik Mladen Ivanić bio je član Predsjedništva BiH 2018. godine u vrijeme kada je usvojena Strategija vanjske politike. Za njega je Strategija "usaglašeni načelni, opšti dokument koji bi trebao biti vodeći za funkcionisanje Ministarstva inostranih poslova". "On nikad nije ni bio obavezujući, on nije ni mogao imati taj karakter, jer je u pitanju strategija, ali minimalno funkcionisanje Predsjedništva podrazumijeva da se treba donijeti onda nova strategija ili produžiti važenje postojeće", kaže Ivanić. On je mišljenja da bi Predsjedništvo BiH trebalo zauzeti stav oko rata u Ukrajini, jer "Strategija nije mogla uopšte definisati uslove ukrajinskog sukoba kad ga nije ni bilo". "Ja mislim da je Ukrajina toliko gorući problem da se o njemu Predsjedništvo treba izjašnjavati gotovo svakodnevno, pokušati da nađe zajednički stav. Neće sad imati neki dokument na koji će se pozivati, osim načelnog stava koji je uvijek važio, da je dio obaveza BiH u pridruživanju EU, ako to želi, da u osnovi podržava i odluke EU", rekao je Ivanić. Dosadašnja Strategija vanjske politike, bila je tek drugi dokument takve vrste koju je Predsjedništvo BiH usvojilo. Prethodno su, 2003. godine, bili utvrđeni "Opšti pravci i prioriteti za provođenje vanjske politike BiH". To je bio dokument bez roka važenja. Zbog, kako je navedeno, globalnih, regionalnih i unutrašnjih promjena, 2016. godine pokrenut je proces njegove revizije, da bi dvije godine kasnije bio usvojen novi dokument "Strategija vanjske politike".]]> Mon, 13 Mar 2023 18:43:57 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPsxTghRWZoM4IAmcWJ0TmB https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPoaMT8hy7QMm0dX84dnP8Y U selo Klisa, udaljenom 15-tak kilometara od Zvornika, vratilo se tek dvadesetak stanovnika, od nekadašnjih oko 600. Selo je prije rata u Bosni i Hercegovini bilo naseljeno Bošnjacima. Kuće su obnovljene, ali zaključane. Bivši stanovnici, uglavnom, žive u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama i povremeno dolaze u selo. Među njima je i Edin Hasanović, jedan od glavnih glumaca u filmu "Na Zapadu ništa novo". Ovaj film je dobitnik ovogodišnjeg Oscara, nagrade koju dodjeljuje Američka akademija filmskih umjetnosti i nauka. Ovaj film, zsnovan na romanu Eriha Marije Remarka, švicarskog režisera Edwarda Bergera, prikazuje užas ratovanja očima mladog vojnika u Prvom svjetskom ratu. Oscara je dobio kao najbolji strani film, a nagrađen je i za muziku, kinematografiju, dizajn i produkciju. Edin je rođen početkom aprila 1992.godine u Zvorniku, na istoku Bosne i Hercegovine. Danas živi u Berlinu, gdje je izbjegao sa majkom na početku rata. I dalje traga za ocem i dva brata koji su ubijeni u junu 1992.godine. Znaju li u selu Klisa ko je Edin? Edin je bio beba kada su pripadnici Vojske Republike Srpske i paravojnih formacija okupirali njegovo i još nekoliko sela u okolini Zvornika. Svi muškarci, njih oko 700, je deportovano i odvedeno na livadu u Bijeli Potok, kod sela Đulići. Tu su strijeljani. U masovnoj grobnici koja je otkrivena nakon rata, pronađena su tijela većine ubijenih. Za oko 250 se još uvijek traga. Oni se vode kao nestali. Među njima su Edinov otac i dva brata. Prema podacima Instituta za nestale osobe u BiH, na području Zvornika su tokom ratnih devedesetih nestale 2.134 osobe. Na ovom području ekshumacije su rađene na više od 200 lokacija. U selo Klise se vratila Hajra Alić. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) se prisjeća početka aprila, kada je Edin rođen. "Ovdje kod moje kuće je stao auto. Ja sam izletila. Babo je dao muštuluk, a ja sam izašla i nosila ambasadorku deku da ga zamota. On je bio dijete da ga nigdje nema onakvog. Sve znam šta se dešavalo, ne dao Bog da se ikad ono ponovi", priča ova šezdesetogodišnjakinja. Ona kaže kako i njen sin živi u Njemačkoj i druži se sa Edinom. "Lijepo se druže. On je zlatno dijete. Kad dođe ovdje, zaigra kolo, ali za Bosnu daje život. Voli i poštuje svakoga, a sve na internetu piše Bosanac", dodaje Hajra. Dijete radi, ima firmu i vide se ponekad. U selu smo zatekli i Fadilu Jašarević. Ona u Klisi živi sama, od penzije, kako kaže, a bavi se i poljoprivredom. I ona se prisjeća Edinovog rođenja. "Rodio se kad je zaratilo, mati mu je bila u bolnici kad su Arkanovci ušli u Zvornik", dodaje Fadila. Fadilina kuća se nalazi preko puta kuće Edinovih roditelja. Kako ističe, muž joj je poginuo, a traga za najbližim članovima porodice. "Pronađeno je dosta, ali ima još koji nisu. Od Edinove rodbine nije niko. Kad smo se tek vratili, bilo je puno selo, a poslije toga, sve otišlo po Njemačkoj. Ostale smo mi same žene", navodi ona. Prema posljednjem popisu stanovništva, 2013.godine, u selu Klisa je živjelo 413 osoba.   Ko je procesuiran? Za deportaciju stanovništva i prisilno preseljenje u zvorničkoj oblasti, pred Haškim tribunalom osuđeni su članovi Predsjedništva Republike Srpske Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić. Nepravosnažno su osuđeni Ratko Mladić i Radovan Karadžić, a toku je suđenje na osnovu žalbenog procesa za Franka Simatovića i Jovicu Stanišića. U optužnici Međunarodnog suda u Hagu u slučaju Simatović i Stanišić navodi se da je Željko Ražnatović Arkan bio u Zvorniku u aprilu 1992. godine. Haški tribunal je na po 22 godine zatvora osudio ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Miću Stanišića i Stojana Župljanina, bivšeg načelnika regionalnog Centra službi bezbjednosti u Banjaluci. Osuđeni su zbog ratnih zločina u BiH, među kojima je i Zvornik. Presude pred međunarodnim mehanizmom koji je naslijedio Haški tribunal čekaju i bivši čelnici Državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović. Sud u Šapcu u Srbiji, osudio je nekadašnjeg člana paravojne formacije "Žute ose" Dušana Vučkovića, na deset godina zatvora. Vučković se nakon istrage našao i u optužnici Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu zajedno sa još šestoricom optuženih za zločine počinjene u Zvorniku i okolini nad civilima od početka maja do polovine jula 1992. godine. Pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu za zločine u Zvorniku osuđeni su Darko Janković Pufta na 20 godina zatvora, Dragan Slavković Toro dobio je 12 godina, Ivan Korać - devet, Siniša Filipović zvani Lopov - tri, koliko je dobio i Goran Savić. Oni su, prema optužnicama, organizirano i dobrovoljno došli iz Srbije. Bivši komandant Teritorijalne odbrane Zvornika Branko Popović osuđen je na 15 godina zatvora, a ratni predsjednik opštine tog grada Branko Grujić dobio je šest. Osuđeni su za uzimanje talaca, nečovječnog postupanja, pomaganja u ubistvima i prisilnog protjerivanja Bošnjaka s područja općine Zvornik od maja do jula 1992. godine. I pred Sudom BiH je osuđeno nekoliko pripadnika vojske Republike Srpske. Cvijan Tomanić osuđen na sedam godina zatvora za zločine u Zvorniku Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je 2010. godine pravosnažnu presudu kojom je Sretena Lazarevića, Dragana Stanojevića i Slobodana Ostojića proglasilo krivim, a Mileta Markovića oslobodilo odgovornosti za zločine nad civilima u Zvorniku počinjene 1992. godine.]]> Mon, 13 Mar 2023 18:40:13 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPoaMT8hy7QMm0dX84dnP8Y https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNTUa2ULImQpFT72x6uxjiK ]]> Mon, 13 Mar 2023 17:20:57 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNTUa2ULImQpFT72x6uxjiK https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgN5aAFwDb6Pg0FW8UNEQjUn Udruženje "Dečki u plavom" iz Sarajeva i Turistička organizacija Srebrenica organizovali su u nedjelju, 12. marta, polumaraton za seniore na dionici Srebrenica-Potočari u dužini od deset kilometara u povodu Dana opštine Srebrenica. Za mlađe uzraste, djecu od 6-12 godina, organizovana je ulična trka u dužini od 800 metara. Ovo je treći put da Udruženje Dečki u plavom iz Sarajeva organizuju polumaraton u Srebrenici pod nazivom Stazama Bosne srebrne. Ovim projektom želi se obogatiti društveni sadržaji u Srebrenici, učiniti ovaj grad mjestom okupljanja trkača iz Bosne i Hercegovine i regije, te tako privući veliki broj takmičara, rekreativaca, ali o posjetilaca i turista u Srebrenicu. Na Stazi dužine deset kilometara od Srebrenice do Potočara i natrag po treći put zaredom najbrže je istrčao Uroš Gutić iz Nevesinja. Drugi je bio Emir Hastor, a treći Zaim Šuman, oba iz Goražda. "Dobro poznajem ovu stazu i raduje me da sam sva tri puta osvojio prvo mjesto. Nisam imao uslova da treniram u svom gradu, već sam postao član Atletskog kluba Borac iz Banjaluke", rekao je Uroš Gutić, pobjednik trke Stazama Bosne srebrne. "Naš klub postoji dvije godine, a rekreativno se bavimo trčanjem više godina. Naši članovi učestvuju na više maratona, a i u svom gradu organizujemo sličnu manifestaciju. Danas smo ovdje da uveličamo ovaj sportski događaj", rekao je Almin Durmić iz Atletsko-rekreativnog kluba Gračanica. I iz Zvornika je došla brojna ekipa takmičara. "Učestvujemo na raznim takmičenjima i drago nam je da smo danas ovdje. Imamo deset takmičara, a ja ću se takmičiti u seniorskoj konkurenciji na stazi od 10 kilometara", kaže atletičar Momčilo Mandić. Semina Mujanović je iz Kalesije, a trenira atletiku u Banovićima. "Imam devet godina i danas sam pobijedila u svojoj konkurenciji. Drago mi je što sam bila na ovom takmičenju, a ponosim se i svojim uspjehom i medaljom", rekla je Semina. Gordana Cvijić došla je na maraton u Srebrenici iz Loznice (Republika Srbija). "Trčanjem se bavim oko pet godina i nastupam na raznim mitinzima, ali, ova staza u Srebrenici me je oduševila", rekla je Gordana Cvijić. Višečlana ekipa Police tima, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela iz Sarajeva, nastupila je na maratonu u Srebrenici. "Pod vođstvom direktora Mirsada Vilića, istrčali smo u posljednjih osam godina većinu evropskih maratona. Nastupali smo u Atini, Beogradu, Zagrebu i drugim većim evropskim centrima. Cilj nam je da podržimo i ovako manje maratone kao što je ovaj u Srebrenici. Želimo da svojim prisustvom pokažemo koliko je sport važan kao priprema u obavljanu policijskih obaveza", rekao je za RSE Velimir Gavran, član Polis tima iz Sarajeva. "Ovo je treći put da organizujemo trku za djecu i seniore u Srebrenici pod nazivom Stazama Bosne srebrne. I ovog puta smo zadovoljni odzivom i na startu se pojavilo 197 djece i isto toliko starijih. Organizacija je bila prilično dobra, a ostvarili smo je sa Turističkom organizacijom Srebrenica. Vjerujem da su i takmičari onim što su doživjeli u Srebrenici", rekao je za Radio Slobodna Evropa Darko Lončar, predsjednik Udruženja Dečki u plavom iz Sarajeva. Snage Vojske Republike Srpske, tokom genocida u Srebrenici, u julu 1995. godine, ubile su oko 8.000 muškaraca i dječaka. Za te je zločine do sada osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora. Na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, osuđeni su i Ratko Mladić i Radovan Karadžić.]]> Sun, 12 Mar 2023 15:31:56 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgN5aAFwDb6Pg0FW8UNEQjUn https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgMDehj406iNjQpx5_w21kha Od ocjena da se novinarima vezuju ruke, do nevjerice da će zakon zaista biti usvojen, do mišljenja da se uvodi tortura i poziva na bojkot Skupštine. U tom rasponu se kreću komentari Banjalučana koji su govorili za Radio Slobodna Evropa (RSE) povodom mogućnosti da kleveta i uvreda postanu krivično djelo u Republici Srpskoj (RS). Odluku o tome trebalo bi da donese Narodna skupština ovog bh. entiteta na sjednici zakazanoj za utorak, 14. mart na raspravi o uvođenju izmjena Krivičnog zakona. Ukoliko zakon bude izglasan, za to krivično djelo bi mogle biti izricane novčane kazne u iznosu od 1.500 do 50.000 evra. Šta je uslijedilo? Nakon najave kriminalizacije klevete, reagovali su novinari, organizacije civilnog društva, te međunarodnih institucija. Dvojici novinara u Banjaluci su 9. marta oštećena vozila, dan nakon što je predsjednik RS Milorad Dodik nazvao neke od njih "spodobama". Kako kažu, stvorena je atmosfera u kojoj se novinari targetiraju, te da sve podsjeća na totalitarne režime. Koliko znate o najavljenim izmjenama zakona? "Mislim da su novinari i građani u tome jako ugroženi, kao da vežu ruke nekome. Vjerovatno je i da se pokušava spriječiti pisanje o aferama i korupciji, nisam ja baš toliko stručna da govorim o tome, ali mislim da ima i toga. Mislim da bi o tome trebalo malo više da se razgovara, da se ispita", kaže Ljilja, radnica koja je nedavno ostala bez posla u Banjaluci. Ona najviše strahuje da bi kriminalizacijom klevete bili pogođeni i najsiromašniji slojevi društva. "Ostala sam bez posla, situacija katastrofa, borim se, ne znam šta bih u toj situaciji, samo to bi mi trebalo, i ovako vučem kraj s krajem", dodaje ona. Ističe i da predložene izmjene Krivičnog zakona RS "nisu u redu", te da bi potpuno normalno trebalo da bude da građani i novinari, " imaju slobodu mišljenja". Rajko Majkić, penzioner iz Banjaluke mišljenja je, da ako kazne zažive, će biti ugroženi ne samo novinari, već i obični građani "koji drugačije misle". "Sistem k'o i sistem se zaštitio, to treba bojkotovati, treba bojkotovati i na Skupštini. Ja mislim da to Skupština neće ni usvojiti", kaže Majkić. Po njemu, najavljene visoke kazne su neprovodive i više služe da "nekoga štite". Slično razmišlja i Banjalučanin Vladimir, smarajući da su "kazne drastične" i da se njima "guši pravo na slobodno mišljenje". "Faktički niko živi niti sad smije pohvaliti niti kuditi. I kada pohvališ nešto, možeš pogriješiti nešto u riječima, pa da te tuži", kaže Vladimir, ne želeći da otkrije svoje prezime. Prema njegovom mišljenju, iza svega se vidi pokušaj "da se sakriju određeni ljudi koji su se obogatili". "Žele da se to prikrije, prvo od onoga koji to predlaže, pa dalje", kaže Vladimir. Mada Vladimir smatra da bi, ipak, "trebalo nešto regulisati", kada je u pitanju javni diskurs. "Previše je uzelo maha, svako piše svašta, svako svakoga kleveće, vrijeđa. Treba to da se upristoji", rekao je Vladimir. Marko, radnik iz Banjaluke, koji nije želio otkriti prezime, smatra kako se predloženim kaznama "vraćamo u jednoumlje i uvoženje torture". "Znači tortura, građani ne smiju da se izjasne šta misle. Iako negdje ukažu, a imaju jake, pouzdane izvore informacija da je neko kriv za nešto, kada je u pitanju kriminal, ti ne smiješ da pričaš o tome", ističe Marko. On dodaje i da se "zna ko stoji iza toga". "Vodeća svita, oni su nedodirljiivi, oni mogu da rade šta hoće. Ogorčeni smo. Trebaju novinari da pokrenu jedan motor da se narod probudi i da kaže 'Dosta je! Stop!', poručuje Marko. Zar nije normalno, pita Marko, "ako Dodik nije zadovoljan nečijim mišljenjem, da se sa njim sudi privatnom tužbom, pa nek' se dokazuje da li je kriv ili nije". "A ovo unošenje u Krivični zakon, to je nedopustivo. Narod je prestao se baviti s tim, kao da ga se ne dotiče, zabavio se o svom jadu, besparici i neimaštini i onda je lakše toj omladini napuštati ovu državu bez povratka, nego da se bore ovdje. To košta živaca", riječi su Marka. Dodaje da su posebno "zastrašeni" ljudi u javnom sektoru, jer "oni ne smiju da se pojave negdje, oni znaju da mu je u pitanju posao". "Treba zaustaviti to usvajanje, ako se to donese u Skupštini, nema nas nigdje", kaže Marko. Ko je sve osudio potez čelnika RS? Iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Bosni i Hercegovini naveli su 10. marta da kriminalizirajući radnje, koje se obično tretiraju kao građanske parnice, "ovaj bi zakon ugrozio slobodu izražavanja kao temeljno ljudsko pravo i imao direktan uticaj na sposobnost novinara da prenose istinu". "Jučerašnji (9. mart) napadi na imovinu novinara u RS-u i omalovažavajući odgovor vlasti, jasno pokazuju koliko je već neizvjesna situacija za nezavisne medije u ovom entitetu", naveli su iz Ambasade SAD. Najavljenu kriminalizaciju klevete osudila je i Delegacija Evropske unije u BiH. Novinari najavljuju borbu svim pravnim sredstvima da se spriječi usvajanje izmjena Krivičnog zakona. U banjalučkom Klubu novinara najavili su da je za ponedjeljak, 13. marta dogovoren sastanak sa svim šefovima klubova u Skupštini RS pred najavljenu parlamentarnu raspravu.]]> Fri, 10 Mar 2023 18:34:19 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgMDehj406iNjQpx5_w21kha https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNZE1bar7tcsHtuT6pSmY81 Meta na čelo i gušenje kritike vlasti po ruskom receptu je samo jedan od komentara koji se može čuti u nevladinim organizacijama nakon što je predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik ponovo najavio uvođenje termina "strani agent" u zakon. Dodiku ovo nije prvi put da najavljuje zakon koji bi, kako on kaže, trebao biti po uzoru na američki. Prema njegovim riječima, zakon će podrazumijevati obavezu prijavljivanja svih transakcija i "svega što rade" nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva. U Bosni i Hercegovini, prema elektronskom registru udruženja i fondacija, trenutno radi oko 25.600 nevladinih organizacija. Od toga je u Republici Srpskoj registrovano više od 7.500. Nema podatka koliko njih se finansira iz inostranstva. Dodikova najava dolazi nakon što je Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) 7. marta ocijenio da godinu dana nemaju odgovor na prijavu kako je predsjednik RS u sukobu interesa. U ovoj organizaciji to dovode u vezu sa "činjenicom da članovi porodice Milorada Dodika, koji obavlja javnu funkciju, primaju značajne dotacije iz entitetskog budžeta". Prijava je upućena Komisiji za odlučivanje o sukobu interesa BiH u martu prošle godine, dok je Dodik bio član Predsjedništva BiH. Pored toga, ocjena TI BiH je i da je Dodik najavom zakona, odgovorio i na reakciju novinara, medijskih kuća i nevladinih organizacija na Nacrt izmjena Krivičnog zakona u RS kojim se kriminalizuje kleveta. Prema tekstu zakona, za klevetanje su predviđene novčane kazne u iznosima od oko 2.500 do čak 50.000 eura. Dodikov zakon liči na onaj zbog kojeg su protestvovali građani Gruzije Ivana Korajlić, izvršna direktorica TI BiH kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da se, po onom što je najavio Dodik, može zaključiti da će zakon o stranim agentima RS biti bližu ruskom, a ne američkom zakonu. Prema njenim riječima, američki definiše oblast izbora i lobiranja. "Dodikova najava podsjeća, kao i raniji nacrt zakona, na sličan zakon u Rusiji, koji se pokušao donijeti i u Gruziji, zbog čega su protestvovali građani Gruzije", ocjenjuje za RSE Korajlić. Nacrt Zakona o stranim agentima u Gruziji, povučen je nakon protesta desetina hiljada građana 9. marta. Kritičari su zakon okarakterisali kao sredstvo zastrašivanja medija i nevladinih organizacija. Prema nacrtu zakona, od gruzijskih organizacija, koje primaju više od 20 posto sredstava iz inostranstva, zahtijevalo se da se registruju kao "strani agenti" ili se suočavaju s novčanim kaznama. Za Korajlić bi usvajanje sličnog zakona u RS značilo "uspostavljanje nadzora i potpune kontrole nad radom organizacija civilnog društva". "Da se čak i pojedinci, koji su tu zaposleni targetiraju u različitim spiskovima, da se pokušava odvratiti bilo ko ko bi možda želio da radi u tim organizacijama da se zaposli i da stavlja jedan dodatni pritisak na pojedince koji rade u nevladinim organizacijama", kaže Korajlić. Ona navodi i da institucije vlasti već imaju mehanizme da provjere uvid u finansiranje i tokove novca. "Ono što je sporno jeste da se ulazi u prirodu rada tih organizacija, da se one targetiraju na način da se prave nekakvi registri, da se stavljaju jedne takve etikete", riječi su Korajlić. Slično razmišlja i Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka i urednik portala Capital.ba, navodeći za RSE, da bi kao "strani agenti" mogli da budu označeni i novinari i medijske kuće koje su kritične prema Dodiku i njegovoj vlasti. "Gušenjem svake slobode govora, akivističkog djelovanja nevladinih organizacija i svih onih koji njemu nisu po volji, stvara se ambijent po uzoru na neke istočne zemlje gdje caruje diktatura i totalitarizam", rekao je Vukelić. On dodaje da bi osobama koje bi bile pogođene zakonom o stranim agentima "mogao biti ugrožen i život, a ne samo finansijski opstanak". "Oni ne rade ovo da bi upratili tok novca tih nevladinih organizacija, već rade da bi stavili metu na čelo tih ljudi koji rade u tim organizacijama da bi označili te organizacije kao neprijatelje Republike Srpske i kako im narod ne bi vjerovao", ističe Vukelić. Topić: Sud u Banjaluci djelovao vizionarski kada me označio stranim agentom Tanja Topić politička analitičarka, kaže za RSE, da je i bez zakona, banjalučki osnovni sud u presudi, u procesu protiv Dodika, obilježio kao "stranog agenta". Ona radi u Banjaluci za njemačku Fondaciju Friedrich Ebert. Topić je tužila Milorada Dodika za klevetu, nakon što je u javnom istupu u maju 2021. godine rekao da za Topić "narod u mom kraju zna da je u funkciji njemačkih obavještajnih struktura". Osnovni sud u Banjaluci u decembru je odbacio tužbu Topić, navodeći da je "neosporno da je tužitelj angažovan u nevladinom sektoru i da često istupa u javnosti kao 'politički analitičar', uglavnom kritikujući rad prvotuženog". "Osnovni sud u Banjaluci djelovao je vizionarski i u obrazloženju presude označio me stranim agentom, rekavši da radim u interesu jedne strane organizacije, da sam strana plaćenica i da su te konotacije o stranim agentima zapravo istinite", navela je Topić. Za nju je, kako kaže, Dodikova izjava predstavljala i traumatično iskustvo, te izaziva osjećaj nesigurnosti. "Nekoliko dana nakon tih izrečenih optužbi da sam strani agent, špijun njemačke obavještajne službe, prišao mi je čovjek na ulici koji je rekao: 'mala čeka te spremljen metak u čelo'. Naravno, Okružno tužilaštvo u Banjaluci, isto tako i sud, nisu našli nikakvu vrstu ugroženosti", kaže ona. Dodaje i da se žalila na presudu, te da je trenutno u toku proces pred Okružnim sudom u Banjaluci. Raniji pokušaji za usvajanje sličnih zakona Donošenje zakona o radu nevladinih organizacija četvrti je pokušaj uticaja na organizacije civilnog društva u Republici Srpskoj. Od ranijih najava i nacrta se odustajalo zbog pritiska javnosti. Milorad Dodik, kao član Predsjedništva BiH iz RS Milorad Dodik najavio je, početkom 2022. godine usvajanje zakona u RS po uzoru na Akt o registraciji stranih agenata koji postoji u SAD. To se navodi i u jednom od zaključaka usvojenih na sjednici parlamenta RS 2. februara prošle godine. Sličan zakon je najavljivan je i 2015. godine, te tri godine kasnije, na šta je upozoravao i "Amnesty International" u svom izvještaju. Pitanja koja se tiču nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini regulišu tri zakona o udruženjima i fondacijama – jedan državni i dva entitetska. Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske, usvojen 2001. a posljednji put mijenjan 2005. godine definiše šta ove organizacije smiju, a šta ne smiju da rade i kako se finansiraju. Prema članu 3. ovog Zakona, statut i djelovanje udruženja i fondacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na njegovo nasilno podrivanje, raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivost ili diskriminaciju. Organizacije su dužne da vode poslovne knjige i podnose finansijske izvještaje. Američki i ruski zakon Zakon FARA (Foreign Agents Registration Act – Akt o registraciji stranih agenata) se odnosi na sasvim drugačija pitanja od onih koja regulišu rad nevladinih, neprofitnih organizacija, navodi se na sajtu Ministarstva pravde SAD-a. Prema ovom zakonu, "strani agenti" su pojedinci koji djeluju pod direktivama iz stranih država, a bave se političkim aktivnostima, prikupljaju novac ili djeluju pod naredbom svojih pretpostavljenih, u kontaktu sa američkim vlastima. Sa druge strane ruski zakon o takozvanom "stranim agentima" usvojen je 2012. godine i više puta je modifikovan. On zahtijeva od nevladinih organizacija koje primaju stranu pomoć, a za koje vlada smatra da se bave političkim aktivnostima, da budu registrovane, da se identifikuju kao "strani agenti" i da se podvrgnu reviziji. Izmjene zakona su većinom bile usmjerene na medije finansirane iz inostranstva. Ruska vlada je 2017. godine na listu "stranih agenata" stavila Ruski servis Radio Free Europe/Radio Liberty (RFE/RL), šest drugih servisa vijesti na ruskom jeziku RFE/RL i Current Time, medijski projekat na ruskom jeziku koji RFE/RL vodi u saradnji sa Glasom Amerike (VOA). Ruske i međunarodne grupe za ljudska prava, kao i vlada SAD i Evropska unija (EU) optužile su rusku vladu da koristi zakon o "stranim agentima" kako bi suzbili neslaganja i političke protivnike.]]> Fri, 10 Mar 2023 08:25:04 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgNZE1bar7tcsHtuT6pSmY81 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPVxXNmsHeSMABC78OgjhDM "Borit ćemo se da Povorka ponosa bude dobrodošla u Banjaluku". Kaže to za Radio Slobodna Evropa (RSE) aktivistica Nevena Zelenika, dan nakon što joj je u tom gradu oteta zastava duginih boja. Ova 21-godišnja studentica bila je na meti napada tokom osmomartovskog marša u Banjaluci, drugom po veličini gradu u Bosni i Hercegovini. "Prethodno smo ih vidjeli da uzmiaju kamenje. Prišli su mi s leđa, mene i kolegicu udarili i otrgnuli zastavu iz ruke", kaže ona. Napadači su joj iz ruke oteli zastavu koja je simbol LGBTIQ zajednice, a koju je nosila s ciljem da ukaže na težak položaj žena iz ove marginalizirane grupe. Učesnike šetnje su, kaže, pratile i grupe mladih u automobilima, iz kojih su se mogli čuti pogrdni povici: "Pederi" i "Treba vas ubiti i zapaliti". "Bili su mladi, ali su ovime poslali jasnu poruku da pripadnici LGBTIQ zajednice i njihove manifestacije nisu dobrodošli u Banjaluku", ističe aktivistica. Do inicidenta je došlo deset dana uoči programa, koji je najavljen kao uvod za Povorku ponosa zakazanu za juni u Sarajevu. Iz organizacije "Bh. povorka ponosa" najavili su da će 18. marta u Banjaluci biti prikazan film "Pride", uz popratni program, muziku i razgovor. Napad na učesnice marša prijavljen je policiji u Banjaluci, iz koje nisu odgovorili na upit RSE o poduzetim koracima i planovima zaštite učesnika predstojeće projekcije. Gradonačelnik protiv Povorke Da povorke ponosa nisu dobrodošle u Banjaluku moglo se čuti u dosadašnjim javnim istupima gradonačelnik Banjaluke Draška Stanivukovića. On je za gradonačelnika izabran na lokalnim izborima u BiH 2020. godine, kao kadar Partije demokratskog progresa, opozicione stranke u bh. enitetu Republika Srpska. Poziciju upravljanja gradom preuzeo je u 27. godini, čime je postao najmlađi gradonačelnik u povijesti Banjaluke. Gostujući u programu sarajevske Face televizije, Stanivuković je 28. novembra 2020. godine kazao da Povorka ponosa u Banjaluci "neće biti održana tokom njegovog mandata", ističući da je "dovoljna jedna u Sarajevu". "Smatram da su to vrijednosti koje ne treba na taj način proomovirati na trgovima. To nije u duhu naroda kojem ja pripadam", rekao je tada Stanivuković. Banjalučki gradonačelnik nije odgovarao na pozive RSE za razgovor o napadu u gradu čiji je prvi čovjek, kao i o njegovim ranijim izjavama koje se odnose na manifestacije kao što su povorke ponosa. O pripadnicima LGBTIQ zajednice u negativnom kontekstu u više navrata je javno govorio i Milorad Dodik, aktualni predsjednik Republike Srpske. Dodik je krajem decembra prošle godine izjavio da "ne mora značiti da je sve što dolazi iz Evropske unije (EU) najbolje", te da u "RS ne žele da se, zbog novca, odriču identiteta i tradicionalnih vrijednosti". "Nismo za promociju vrijednosti koje dolaze iz Evrope, ako je to u pogledu toga. Ako je to zahtjev, mi nećemo donositi zakone o, znate o čemu govorim, LGBT, to ostaje iza nas", rekao je Dodik. Sudjelujući na demografskom samitu u Budimpešti u septembru 2021., Dodik je, također govorio o ovoj zajednici, ističući, među ostalim, da one "nameću svoje vrijednosti”. "Oni meni hoće da nametnu svoje vrijednosti, a ja bježim od toga. Nemoj da me diraš bolan. Skloni se od mene, radi šta hoćeš, ali nemoj mene da diraš", rekao je tada. "Banjaluka bila slobodarski grad" Studentica Nevena iz Banjaluke ocjenjuje da dominantna politička retorika u tom gradu, ali i na terioriji bh. entiteta Republika Srpska, doprinosi radikalizaciji, nasilju i sužavanju slobode izražavanja. "No, to ne znači da se mora stati i da se trebamo prepustiti represivnom sistemu. Banjaluka nikad nije bila ovakva - bila je slobodarski grad, mjesto slobodnih studenta i akademske zajednice. Moramo da nastavimo građansku borbu", kaže ona za RSE. Marš u Banjaluci, čije su učesnice napadnute 8. marta, organizirali su udruženja "Oštra Nula", Radnička solidarnost u BiH i Centar za mlade KVART. Cilj je, kako tvrde, ukazivanje na probleme sa kojima se žene susreću u tradicionalnom, patrijarhalnom i društvu punom predrasuda. Tokom prošlogodišnje šetnje, aktivistice su uz LGBTIQ zastavu, među ostalim, nosile zastave Ukrajine, kako bi skrenule pažnju javnosti na rat koji je u toj zemlji započela ruska vojska. Napad politički motiviran Milica Pralica, predsjednica udruženja "Oštra Nula" tvrdi da je zbog tih zastava ovogodišnja šetnja isključena iz programa "Mjesec žena". "Kako nam je rečeno na posljednjem sastanku nekoliko organizacija u Gradskoj upravi, to je zbog zastave Ukrajine i LGBTIQ pokreta. Navodno zbog incidenta koje izazivaju takve zastave", kazala je Pralica. Iz Gradske uprave do objave ovog teksta nisu odgovorili na upit RSE za razgovor o ovoj temi, niti na pitanja da li su u Banjaluci dobrodošle manifestacije posvećene pravima LGBTIQ zajednice. Pralica upozorava da ovogodišnji napad nije izoliran u Banjaluci i da je politički motiviran. "Sa izjavama političara i trenutnom političkom situcaijom, ovdje više neće biti prostora za neistomišljenike. Bitno je prijavljivati nasilnike i homofobe. Niko nije slobodan, dok svi ne budu slobodni", kazala je. Sitaucije je, kako ističe, podsjeća na 1992. godinu, kada je počeo rat u BiH, i kada su građani nesprske nacionalnosti protjerivani sa područja Banjaluke. "Kada su 'čistili' svoje komšije koji nisu Srbi ili Srbe koji se nisu slagali sa politikom. Sada su na tapetu žene koje se bore za prava marginalizaranih grupa. Ne znam, ko će ostati od građana, ko je to pogodan režimu i sistemu", kazala je. BiH je kasnila za zemljama regije u organizaciji prve Povorke ponosa, koja je u Sarajevu održana 2019, pod sloganom - "Ima izać". Četvrta povorka će biti održana u junu u Sarajevu. Iz Organizacijskog odbora Bh. povorke ponosa, čije je sjedište u Sarajevu, upozorili su nakon incidenta u Banjaluci na "nasilničke težnje isključivanja LGBTIQ osoba". Ističu da je dužnost svih da se suprotstave pokušajima ugnjetavanja. "Svjesni smo stari koje se događaju, ali smo dovoljno hrabri, sposobni i iskustveno potkovani da znamo da nas ovakve situacije ne trebaju izlovati iz zajednice", kazao je za RSE Mirza Halilčević, član Organizacijskog odbora. Halilčević ističe da Povorka ponosa predstavlja samo jedan segment aktivizma, ali nije mogao reći jesu li stečeni uvjeti uvjeti da, uz Sarajevo, bude održana i u drugim gradovima u BiH. "U Sarajevu se koliko-toliko sistemski radilo, ali nama je jako bitan dolazak i u ostale gradove BiH. Ovo je Bh. povorka ponosa, a ne sarajevska i želimo izgraditi osjećaj da aktivizma i dostjanstven život pripadaju svima", istaknuo je. BiH bez pomakao od 2017. Iz organizacija koje se bave pravima LGBTIQ zajednice upozoravaju da BiH zaostaje za zemljama regije kada je u pitanju donošenje zakona koji bi štitili njihova prava. Ukazuju na to da BiH nema zakon o istospolnom partnerstvu, ali ni zakon o rodnom identitetu. Prema posljednjem izvještaju Inistucije Ombudsmena za ljudska prava, U BiH od 2017. godine nisu napravljeni konkretni pomaci u osiguravanju stvarne ravnopravnosti LGBTIQ osoba. U izvještaju se navodi da je u BiH i dalje prisutna govor mržnje, a rijetki su nosioci najviših funkcija koji otvoreno istupaju u zaštiti prava ove populacije. Samra Ćosović, bivša zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo (KS), jednog od deset kantona u entitetu Federacija BiH, osuđena je nepravosnažno u aprilu 2022. godine zbog diskriminacije pripadnika LGBTIQ zajednice. To je bila prva presuda za diskriminaciju ove populacije, a donesena je tri godine nakon što je skupštinska zastupnica na svom Facebook profilu pozvala na izolaciju LGBT osoba. Prema istraživanjima Sarajevskog otvorenog centra, u BiH je svaka treća LGBTIQ osoba žrtva nekog vida nasilja. No, tek svaka sedma odluči se to prijaviti nadležnim institucijama. U periodu od januara do augusta 2022, Sarajevski otvoreni centar zabilježio je osam incidenata podstaknutih mržnjom prema LGBTQ osobama, od kojih su svi bili fizički napadi.]]> Thu, 09 Mar 2023 17:58:28 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPVxXNmsHeSMABC78OgjhDM https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPkfAIBp2KqlRKeetMRuZbW Sebija Izetbegović, kojoj je Senat Univerziteta u Sarajevu 6. marta poništio magistarsku titulu, samim tim i onu doktorice medicinskih nauka, može nastaviti raditi kao liječnica, ali ne i kao profesorica na Medicinskom fakultetu.  Senat je ocijenio da "nije ispunila sve ispitne obaveze na postdiplomskom studiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu''. Odluku Senata treba provesti Medicinski fakultet. Odluka je donesena nakon što Komisija, koju je formirao Univerzitet, nije mogla potvrditi da je Izetbegović dio ispita položila na postdiplomskom studiju u Zagrebu, te da su joj ti ispiti priznati u Sarajevu gdje je nastavila studij.  Izetbegović trenutno obnaša funkciju direktorice Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu.  Ostaje li Izetbegović profesorica? Sebija Izetbegović je 1996. godine izabrana u zvanje asistentice na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Docentica je postala 2007. godine. Nakon toga, 2013. godine vanredna, a od 2014. godine je redovna profesorica na ovom fakultetu. Fakultetsko vijeće predlaže, a Senat Univerziteta potvrđuje izbor u zvanje. Rektor Univerziteta u Sarajevu je odlukom Senata zadužen da donese rješenje kojim se poništava upis u Matičnu knjiga magistranata, čime će Izetbegović izgubiti titulu magistrice, a samim time i doktorice medicinskih nauka. Time gubi i pravo da bude redovna profesorica na Medicinskom fakultetu. Odluka Senata je konačna, a Izetbegović može pokrenuti postupak pred nadležnim Općinskim sudom u Sarajevu. ''Univerzitet je autonoman i on nije u sistemu sudstva. Univerzitet daje i oduzima titulu. Senat Univerziteta ju je izopćio iz svoje akademske organizacije i ona (Sebija Izetbegović) se ne može više nikad vratiti. Ona, ako dokaže na sudu i ako joj sud to dosudi, može dobiti, recimo, naknadu za duševnu bol, ali ni sud niti neka druga institucija joj ne može vratiti titulu'', kazao je prim. dr. Ednan Drljević, šef Infektološkog odjeljenja u Općoj bolnici u Sarajevu za Radio Slobodna Evropa. Izetbegović je do izbora održanih u oktobru 2022. godine kao direktorica Univerzitetske kliničke bolnice (KCUS) bila ''po službenoj dužnosti'' i članica Senata, ali se povukla nakon što je izabrana za zastupnicu Stranke demokratske akcije u Skupštinu Kantona Sarajevu. Član Senata može biti član stranke, ali ne može biti zastupnik. Ostaje li Izetbegović liječnica? I dok se dovodi u pitanje njen akademski rad, Senat Univerziteta ili neka druga institucija nije osporila profesionalni rad Sebije Izetbegović. Izetbegović je upisala Medicinski fakultet u Sarajevu 1978. godine, a diplomirala u aprilu 1989. godine. Prema podacima Ministarstva zdravstva Federacije BiH, objavljenim u maju 2021. godine, Izetbegović je specijalizaciju započela u februaru 1991. godine, a specijalistički ispit je položila u februaru 1996. godine. Specijalizirala je ginekologiju i akušerstvo. Tužilaštvo Kantona Sarajevo je 2021. godine pokrenulo istragu o studiranju Izetbegović. Uprava za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo je utvrdila 2. jula 2021. da zvanje magistrice Izetbegović zahtijeva dodatne provjere. Istraga je ''u toku''. Mora li Medicinski fakultet provesti odluku Senata? Obrazovanje u Bosni i Hercegovini, kao i zdravstvo, u nadležnosti je entiteta Republika Srpska, Brčko distrikta BiH, te deset kantona u entitetu Federacija BiH. Oni donose vlastite zakone o visokoškolskom obrazovanju, osnivaju javne univerzitete i slično. Odluku Senata kojom se Izetbegović oduzima akademska titula magistrice, a samim time i doktorice nauka, treba provesti Medicinski fakultet u Sarajevu. Smjenu Izetbegović s mjesta profesorice na tom fakultetu donosi Vijeće koje čine dekanesa, prodekani i svi docenti, vanredni i redovni profesori, te predstavnici asistenata, studenata i postdiplomaca. U slučaju da se Medicinski fakultet ogluši na odluku Senata Univerziteta i odluči sačekati eventualnu presudu po žalbi/tužbi Izetbegović pred sarajevskim sudom, koju je ona najavila, sljedeći korak je na rektoru Univerziteta. Rektor Rifat Škrijelj može, prema novom Zakonu o visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo, donesenom prošle godine, suspendirati dekanesu ''ako ima dokaz nadležnog tijela da dekan nezakonito izvršava svoje obaveze utvrđene zakonom, statutom ili drugim općim aktima visokoškolske ustanove''. Smjena Sebije Izetbegović u rukama Upravnog odbora kojeg nema Ljekari protiv Sebije Izetbegović Okolnosti i razlozi zbog kojih rektor može suspendirati dekana se, prema tom zakonu, utvrđuju statutom Univerziteta. Univerzitet u Sarajevu je, nakon donošenja novog Zakona o visokom obrazovanju, trebao donijeti novi statut, no to još nije učinio. Prema starom Statutu, rektor može suspendirati dekana ako je protiv njega pokrenut ''postupak za krivično djelo počinjeno na radnom mjestu'' ili ako je pokrenut ''postupak za utvrđivanje odgovornosti za težu povredu radnih obaveza odnosno teže prekršaje''. Rektor ne može smijeniti dekana. Dekana bira i razrješava Vijeće fakulteta koje čine dekan i prodekani, docenti, vanredni i redovni profesori te predstavnici asistenata, studenata i postdiplomaca. Šta je sporno u njenom studiju? Izetbegović je navela da je postdiplomski studij počela u Zagrebu gdje je položila dio ispita, a završila u Sarajevu. Poziva se na indeks iz Zagreba, koji je 7. marta sarajevska policija po nalogu Općinskog suda dostavila u Tužilaštvo Kantona Sarajevo. Rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj je kazao da su od Medicinskog fakulteta u Zagrebu dobili zvaničan akt da ne mogu potvrditi vjerodostojnost indeksa Sebije Izetbegović sa studija u Zagrebu, niti izdati uvjerenje o položenim ispitima. Kao razlog su naveli to ''što u Zagrebu ne postoji u dosjeu dokumentacija koja to prati''. ''To nije nađeno ni na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Ako su ispiti priznati, oni su trebali biti u njenom sarajevskom indeksu i opečaćeni da su položeni u Zagrebu i priznati u Sarajevu", kazao je Škrijelj. Prim. Dr. Ednan Drljević, šef Infektološkog odjeljenja u Općoj bolnici u Sarajevu ističe da je i on specijalizaciju i magistarski studij prije rata završio u Zagrebu i da je ista procedura vrijedila početkom 1990-ih godina. ''Ja sam studirao gastroenterologiju i hepatologiju. Morao sam polagati sve ispite, pa završni ispit i onda dobijem diplomu o završenom prvom stupnju postdiplomskog studija koju imam i sad. Nakon studija, imao sam godinu dana da uradim magistarski rad. Nakon toga sam dobio i zvanje subspecijaliste. To je malo duža procedura, ali ona se mora ispoštovati'', pojasnio je dr. Drljević za RSE. Ko postavlja i razrješuje direktora KCUS-a? Sebija Izetbegović, koja u aprilu puni 63 godine, direktorica je Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu od 2016. godine. Prije toga je tri godine bila direktorica Opće bolnice, druge po veličini medicinske ustanove u Sarajevu. Četverogodišnji mandat joj ističe u januaru 2024. godine. Suglasnost za imenovanje direktora KCUS-a daje ministar zdravstva Federacije BiH. Vlasnici/osnivači su Federacija BiH i pet od ukupno deset kantona u ovom entitetu - Zeničko-dobojski (ZDK), Bosanskopodrinjski (BPK), Unsko-sanski (USK), Srednjobosanski (SBK) i Kanton Sarajevo (KS). Upravni odbor KCUS-a ima 11 članova i Vlada Federacije ga imenuje na prijedlog osnivača ove ustanove na mandat od četiri godine. Dva člana predlaže Kanton Sarajevo, a po jednog ostala četiri kantona. Pored toga, dva člana predlaže Federalno ministarstvo zdravstva, a tri člana su iz reda uposlenika KCUS-a od kojih najmanje dva moraju biti zdravstveni radnici. Vlada Federacije BiH je u aprilu 2022. imenovala deset članova, pri čemu je imenovala samo jednog člana ispred Kantona Sarajevu, te tri člana iz reda uposlenih u KCUS-u. Vlast u Kantonu Sarajevo čine Socijaldemokratska partija (SDP) BiH, Narod i Pravda (NiP) i Naša stranka (NS). Te stranke nisu u trenutnoj Vladi Federacije koju od izbora 2014. godine čine Stranka demokratske akcije (SDA) čiji je kadar Sebija Izetbegović, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i Savez za bolju budućnost. Prema potpisanom koalicijskom dogovoru, novu parlamentarnu većinu predvode SDP BiH, NiP, NS i HDZ BiH uz još nekoliko manjih stranaka, a SDA odlazi u opoziciju.]]> Wed, 08 Mar 2023 18:09:00 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPkfAIBp2KqlRKeetMRuZbW https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgN9itLgfiEjYGw5Ur-z5Bww Pod motom "Nećemo umirati u tišini" u Bihaću je u organizaciji "Glasa žene" održan prvi Osmomartovski marš.]]> Wed, 08 Mar 2023 14:29:39 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgN9itLgfiEjYGw5Ur-z5Bww https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPNW-SRw-qq6QaB2UxGNFpJ Škole za koje turske vlasti tvrde da su povezane s islamskim propovjednikom Fetulahom Gulenom (Fethullah Gülen) duguju više od pola miliona eura za poreze u Bosni i Hercegovini. Dug su potvrdili u Poreznoj upravi entiteta Federacija BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE). Gulen je islamski teolog koji je nekad važio za saveznika turskog predsjednika, Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdoğan). Gulena vlasti u Turskoj nakon 2016. godine smatraju "liderom terorističke organizacije FETO/PDY", odgovornim za neuspjeli puč u julu te godine, kada je ubijeno više od 250 osoba. Gulen (81), koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, negirao je bilo kakvu ulogu u puču i bio je jedan od šestorice optuženih kojima se sudilo u odsustvu. Turske vlasti s Gulenom povezuju više privatnih osnovnih i srednjih škola u BiH, od kojih su četiri dugovale novac za porez. Tako je gimnazija Richmond College Ilidža dužna blizu 200.000 eura, a gimnazija Richmond Park College Sarajevo oko 150.000 eura. Pored Sarajeva, u Zenici djeluje još jedna osnovna škola, Richmond Park International Primary School Zenica. Ona je dužna oko 100.000 eura. U tom gradu, u srednjoj BiH, osnovana je i srednja škola Richmond Park International Secondary School čija su dugovanja oko 50.000 eura. Riječ je o dugovanjima na dan 31. decembra 2022. godine, a novi podaci bit će dostupni u aprilu. Prema podacima Centralne banke BiH, bankovni računi dvije zeničke škole su blokirani. Turski zvaničnici otvoreno su tražili od BiH zatvaranje, kako ih nazivaju, "FETO škola" i izručenje turskih državljana koji su njihovi uposlenici, što vlasti u BiH nisu mogle bez zakonske osnove učiniti. Jesu li entitetski poreznici krenuli u prinudnu naplatu ili su s kompanijom Richmond Park dogovorili izmirenje duga kroz rate, iz Porezne uprave Federacije BiH nisu mogli govoriti. Kako su rekli, riječ je "o poreznoj tajni". Iz kompanije Richmond Park Education nisu odgovorili na upit RSE. Više od 4.600 firmi u Federaciji BiH je krajem decembra 2022. godine dugovalo ukupno oko 1,38 milijardi eura za direktne poreze. Milion i više eura duguje 141 firma u ovom entitetu u BiH. Islamska zajednica kupila zgradu Dvije Richmond škole u Zenici su zatvorene i zgrada je prodana krajem prošle godine. "Kupili smo zgradu od Richmond Parka. Povezuju ih s tim Gulenovim džematom (muslimanska zajednica), ali nismo ulazili u te detalje. Zgradu je kupio Rijaset (starješinstvo Islamske zajednice u BiH) za naše potrebe. Mi je sad pripremamo za rad i tu će biti naš fakultet", potvrdio je za RSE dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, Muharem Adilović. Sabahudin Džemić, bivši direktor Richmondove srednje škole u Zenici i bivši direktor Bosna Sema obrazovnih institucija, kazao je za RSE da je škola zatvorena 2020. godine kad je krenula pandemija COVID-19. "Nismo imali dovoljno učenika i zgrada je bila prazna. To je jedini razlog zašto se išlo u prodaju", kazao je Džemić za RSE. O drugim detaljima, uključujući porezni dug, nije želio govoriti. Odgovor RSE nije dobio ni od uprave Richmond Park Education. Ova kompanija vlasnik je lanca 12 škola u Sarajevu, Zenici, Tuzli i Bihaću, te Univerziteta Burch na Ilidži kod Sarajeva. U istim mjestima imaju i predškolske ustanove, odnosno vrtiće. Iz druge Richmondove škole u BiH kratko su za RSE kazali da "uredno rade". "Mi, hvala Bogu, radimo punom parom. Naši kapaciteti u Bihaću nisu nikad bili puniji. Otvorili smo vrtić u Cazinu i planiramo još da se širimo", kazao je za RSE direktor Richmond Park srednje škole u Bihaću, u sjeverozapadnoj Bosni, Nermin Efendić. Iz Richmond Park srednje škole u Tuzli, u sjevernoj Bosni kazali su za RSE da su im svake godine kapaciteti popunjeni, da školarina iznosi oko 2.300 eura godišnje, te najboljim učenicima nude i stipendije. 'Gulenove i Erdoanove škole' Richmond Park vrtići, škole i Univerzitet Burch nasljednici su obrazovnih institucija Bosna Sema koje su poslije rata u Bosni i Hercegovini osnovale organizacije bliske Fetulahu Gulenu (Fethullah Gülen). Imale su podršku turskih vlasti. To je za RSE tvrdio Refik Akova iz turske Republikanske narodne stranke (CHP). Te škole bile su dio globalnog lanca od nekoliko stotina škola širom svijeta. Bosna Sema škole su više puta mijenjale vlasništvo. Kompanija Global Education iz Velike Britanije je preuzela Bosna Sema škole krajem 2016. godine, nakon pokušaja državnog udara u Turskoj. Od 2018. godine kompanija Richmond Park Education je vlasnik ovih škola. Osnivač Richmonda je firma Stirling Holdco 2 LLC registrirana u Luksemburgu. U upravama firmi su turski državljani. Nakon ovoga, turske vlasti su osnovale Maarif škole u Sarajevu u proljeće 2019. godine. Tada su pozivale učenike, kako su navele, "FETO škola" da pređu u Maarif. Maarif škole osnovane su i u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Ukupno je osnovano 429 škola u 49 država širom svijeta. Kako BiH naplaćuje dugovanja? "Porezne uprave Federacije BiH i Republike Srpske imaju zakonsko pravo odobriti odgođeno plaćanje duga ili plaćanje u ratama. Mogu otpisati dio ili cijelu kamatu, koja zakonski iznosi deset posto na glavnicu. Bukvalno, svaki porezni ured to individualno radi i sve je do toga kako se porezna i dužnik dogovore", pojasnio je za RSE načine naplate dugovanja advokat Azur Prnjavorac, koji je zastupao takve dužnike. Prema njegovim riječima, dužnik pri tome mora osigurati jednu ili više garancija i istovremeno redovno plaćati tekuće mjesečne obveze. Prnjavorac kaže da ako firma nema novac da plati dug, ona ide u stečaj gdje se dug naplaćuje iz imovine firme ako ih firma ima. On kaže da je čest slučaj da jedna "majka" firma osnuje "kćerku" firmu i da ta kćerka firma duguje za poreze. U tom slučaju porezne uprave mogu naplatiti dug od "majke" firme. Ako je osnivač posebno privatno lice i ode u stečaj, ne mogu se naplatiti ni povjerioci ni porezne uprave. "Ako firma ima npr. nekretninu, vodi se izvršni postupak i prodaja te nekretnine. Međutim, to jako dugo traje, kao što dugo traju stečajni ili likvidacijski postupci. Sudovi su nam spori, sve nam je sporo i znam za neke postupke koji traju i duže od 15 godina", kazao je Prnjavorac. Indirektni porezi u BiH (porez na dodanu vrijednost – PDV, akcize i carine) prikuplja Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) na državnom nivou i raspoređuje prema nižim administrativnim jedinicama, odnosno entitetima, kantonima i općinama. Ukupan dug svih firmi prema UIO iznosio je oko 236 miliona eura na kraju prošle godine. Ko su najveći dužnici? Direktni porezi (doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i slično) se prikupljaju na nivou entiteta Federacija BiH i Republika Srpska, te Brčko distrikta BiH. Najveći dužnici u Federaciji su javna poduzeća, među kojima su Željeznice Federacije BiH (dug oko 91 milion eura), Sveučilišna Klinička Bolnica Mostar (oko 47 miliona) ili Služba za zapošljavanje Unsko-sanskog Kantona (oko 15 miliona eura). U stečaju su 482 dužnika u Federaciji BiH. Dugovanja firmi prema Poreskoj upravi u drugom entitetu, Republici Srpskoj, su u julu 2022. godine iznosila oko 460 miliona eura. Od deset najvećih dužnika u Republici Srpskoj u julu 2022. godine, sedam njih su bile bolnice među kojima i Univerzitetsko-klinički centar u Banjoj Luci.]]> Wed, 08 Mar 2023 12:47:46 +0200 https://api.follow.it/track-rss-story-click/v3/tkSYjj7NpgPNW-SRw-qq6QaB2UxGNFpJ