U najnovijoj epizodi emisije “Nevidljivi uživo” na YouTube kanalu VIDA, voditeljima Nini Violić i Filipu Šovagoviću u goste je došao Benston, tajanstveni kauboj iz svemira, odrastao na afro beatu, discu, funku, Bowieju i Talking Headsima. Nakon što je beskonačno dugo lutao dalekim galaksijama istražujući bespuća svemira, odlučio se predstaviti ljudskom rodu singlom “Oni su tu”.

Kombinacijom new wavea, disca, zvukova 80-ih i začinom zvjezdane prašine, Benston donosi potpuno novi zvuk na našu scenu. Objavio je prvi album ‘Sad sam tu’. Priča oko Benstona obavijena je velom tajne – tko je on zapravo, koje je zemljane odabrao da materijaliziraju njegov projekt, koji glazbenici snimaju njegovu glazbu? Kako doći do dobrih ploča kad si izvan mliječnog puta? Zasad je otkrio samo svoje ime. John. John Benston!

Novonastali projekt je zapravo neka vrsta supergrupe koju čine vrhunski glazbenici s domaće alternativne scene:

DT Šiljo (Gatuzo) – vokal
Zoran Čalić ( ex Majke, Big Foot Mama, Zoran Čalić Band) – gitara
Marin Živković (Porto Morto, Mary May) – saksofon
Mate Palestrina Mazić – gitara
Goran Martinjak (Gatuzo) – bubnjevi
Bojan Đurđević (Garage in July, Rust Red Romance) – bas gitara

The post Benston u ‘Nevidljivima uživo’ first appeared on ravnododna.

The Thunder Corpses, novi bend na regionalnoj sceni, upravo je objavio drugi singl pod nazivom “Castles of Alhambra”, najavljujući svoj debi album “Somewhere Over the Black Bay”.

“Castles of Alhambra” predstavlja uvod u ono što The Thunder Corpses pripremaju za svoj prvi album, zakazan za objavljivanje 6. listopada putem izdavačke kuće Tribal Rajber Label iz Niša. Album će biti dostupan na bandcamp platformi izdavača, kao i na svim streaming servisima.

Posebno treba istaknuti omot za ovaj album koji ujedno prati ovaj singl, a čiji je tvorac poznati niški dizajner Nenad Tasić. Njegova umjetnička vizija dodatno pridonosi cjelokupnom doživljaju ovog izdanja, obećavajući da će i vizualno biti impresivan koliko i glazbeno.

Bend The Thunder Corpses je nastao u Knjaževcu 2022. godine i sastoji se od tri talentirana glazbenika vješto kombiniraju senzibilitet garažnog roka i surfa iz 60-ih godina prošlog stoljeća, ali u modernom ruhu. Bend čine Aleksandar Ljubić koji svira bas gitaru, Žarko Mihajlović za bubnjevima, dok Vuk Jovanović preuzima ulogu frontmena i gitarista, a istovremeno je odgovoran za snimanje i miks albuma.

Njihov prvi singl “Run” koji su objavili prije dva tjedna u kratko vrijeme je naišao samo na pozitivne reakcije publike, kao i regionalnih medija.

The post Garage rock bend The Thunder Corpses objavio svoj drugi singl ‘Castles of Alhambra’ first appeared on ravnododna.

Već nekoliko mjeseci se u medijima piše o prljavom kazališnom raskolu Prljavog kazališta na Prljavo kazalište i Prljavo kazalište, a što se mahom prezentiralo i kao glavni problem ovog njihovog prvog albuma. Takva ideja je čak i mogla donekle proći sve dok album zapravo nije i izašao i odmah pokazao kako je glavni problem ovog albuma upravo taj album, a ne to što se bend zove Prljavo kazalište i što to nije ono drugo ili ono prvo Prljavo kazalište. Ako cijelu priču o prljavom kazališnom raskolu Prljavog kazališta ostavimo po strani i ovaj bend i album prihvatimo kao bilo koji drugi bend i album, stvari brzo postaju mnogo manje problematične i uzbudljive, a mnogo više nepotrebne i besmislene.

Prvo, dakle, i prije svega, nikakav PR ovoga svijeta ne može ovaj album pretvoriti u to što on nije, a što bi volio biti ili misli da jest. Okej, članovi benda su hrvatski legendarni pripadnici novog i malo manjeg novog vala, originalni članovi originalnog Prljavog kazališta Davorin Bogović i Tihomir Fileš, gitarist Alen Kraljić i netko tko je valjda odsvirao bas iako nigdje ne mogu pronaći podatak tko bi to mogao biti, što bi valjda automatski ovom albumu trebalo dati nekakav legitimitet. Ne daje mu.

Drugo, na sva se zvona najavljivalo kako ovo novo staro Prljavo kazalište donosi ‘dobri stari povratak dobrom starom čvrstom zvuku’. Ne donosi.

Treće, album se zove “Underground” pa su na omotu neka neonska svijetla i nekakvi grafiti, a što bi valjda trebalo priču približiti fellow kids, spot za najavni singl “Svemirski tobogan” također je sniman u nekakvim podzemnim garažama, a klasičan video kombiniran je s nekim priličnom lošim free AI efektima, naslov albuma sugerira kako se radi o nečem van takozvanog mainstreama, nečem što igra po svojim pravilima koja nisu nužno priznata u ovom svijetu koji obitava na nultoj nadmorskoj visini i nečem što je tu da nekoga i nešto uzdrma. Nije.

Sve to samo je prvi, površinski sloj problem. Drugi, dubinski ili underground sloj problema je pitanje kome je zapravo ovaj album namijenjen i tko bi ga uopće trebao slušati. Zagriženi fanovi onog drugog Prljavog kazališta vjerojatno ga neće slušati jer su za njih Houra, Bodalec i “Ruža hrvatska” svetinje koje ovo drugo Prljavo kazalište samo oskvrnjuje. Od toga, dakle ništa.

Oni koji pak nisu fanovi Prljavog kazališta također neće slušati novo Prljavo kazalište jer nisu fanovi Prljavog kazališta to begin with. I od toga, dakle, ništa.

Oni koji su Prljavo Kazalište slušali možda do ‘Heroja ulice’, ako i toliko, vjerojatno također neće slušati ovo novo Prljavo Kazalište jer ih je Prljavo Kazalište kao takvo prirodnim razvojem stvari u međuvremenu općenito prestalo zanimati. Pogađate, dakle, ništa ni od toga.

Neki današnji klinci ili oni koji su rođeni prije 30 godina također neće imati potrebe slušati nekakva tri starija frajera s gitarama samo zato jer im se album zove “Underground” i stiliziran je nekakvim kvaziurbanim grafiti fontom, ali i zato što imaju Internet i u ovih su 30 ili manje godina imali prilike čuti nemjerljivo mnogo nemjerljivo bolje hrvatske i strane glazbe, a po svemu sudeći ih ‘rock’ i općenito više ne zanima jer ne zanima nikoga osim onih koji su u njemu zaglavili prije pola stoljeća i od tad se nisu maknuli s mjesta. Već znate, dakle, ništa.

Čini se zato da je ovaj album namijenjen tek rijetkim hrvatskim glazbenim kritičarima koji će ga poslušati zato što im je to posao, a onda i nešto o svemu i napisati i to po mogućnosti pozitivno jer se nitko baš ne želi zamjeriti Bogoviću ili Filešu ili Kraljiću zbog nekakvog sentimenta i poznanstava koja sežu u “dobre stare mlade dane” ili zato što je naša domaća kritika i općenito često beskrvna pa se više pazi da se nekoga ne uvrijedi nego što se objektivno o nečemu ima nešto za reći, izraziti stav i iza njega stati.

Album koji postoji zato da bi ga slušala kritika ili zato da se o njemu objavljuju PR tekstovi ili pak zato što su ga snimili ljudi koji ne znaju što bi drugo radili kao niti kako se to radi na suvremeniji i drugačiji način od onoga kako su to radili prije gotovo pola stoljeća, u današnjem je vremenu i kontekstu osuđen na propast. Vjerojatno će, ako ne i sigurno, osvojiti čak i nekakav Porin za najboljeg novog izvođača ili rock album, a što također ide u prilog svemu spomenutom.

Što se pak pjesama tiče, od njih deset koliko ih 36-minutni album broji, najbolja je prva ‘Svemirski tobogan’ i posljednja ‘Ti me više ne voliš’. Kad kažem ‘najbolja’, mislim ‘najmanje loša od ostatka materijala’. Prva zato jer je i donekle simpatična na sedmo slušanje u svojem naivnom prizivanju nekog B-stock generičkog Rollling Stones rifa i bezbrižno pozitivnog poletnog teksta ni o čemu, a posljednja zato što još malo bolje priziva neke manje uspješne B-stock Rolling Stones balade odsvirane i aranžirane u tipičnom Kralja stilu koji bi donekle funkcionirao i kao manji hit da su je, na primjer, odsvirali Pipsi.

Sve ovo između ide od nezanimljivog do groznog i neugodnog i natrag i lako se zaboravlja čim se “play” pretvori u “stop”. Ima tu raznih pokušaja samolegitimiranja i želje da se pokaže na što bi se ovaj album kao trebao naslanjati pa Bogović u “Kako si” spominje Iggyja Popa, Steve McQueena, Al Pacina, Don Corleonea i tko zna još koga, ali uzalud. U “Pronađi me” čak gostuje neki ženski lead vokal koji spominje kako u minjaku ide preko ceste i diže guzu visoko, a sve na kraju zvuči kao da su se našli Adastra i Teška industrija i iznjedrili zajednički singl što je pomisao zastrašujuća već sama za sebe. “Gool” je, pogađate, nogometna pjesma i to u još nekakvom kao ska ritmu, u tekstu ‘naši samo što nisu dali gol’, a ima u pozadini i nogometne fućke jer… nogomet i to, jel’.

“S tobom dolazi muzika” je jedna od onih “ozbiljnih pjesama” gdje se bend trudi biti ‘težak i ozbiljan’ i reći nešto supstancijalno, a takve su pjesme na ovakvim albumima uvijek i u pravilu najgore. “Rock ‘N’ Rolla” je… valjda rock’n’roll, nastavna “Ljubav” također, a “Babilon” i “Prijatelju mali” kao da su kompilacije svih prethodnih pjesama ugurane u dvije pjesme od ukupno sedam i pol minuta. I to je otprilike to.

Izmislio sam, prema obećanju, čak četiri kartice teksta pa ću sada stati jer stvarno više ne znam što bih napisao, osim možda da se o ovom albumu uopće ne bi pisalo ništa da se ne radi o frakciji Prljavog kazališta i legendarnim imenima naše scene, nego bi ga se ignoriralo ili podvelo pod nazivnik “demo bend”. Ostaje na kraju još dati ocjenu koja bi prije četrdeset godina u ondašnjim domaćim okvirima možda bila čak i 5 od 10, ali s obzirom da je 2023, a album se zove “Podzemlje”, neka bude -5 od -10 jer idemo prema dolje, u negativ.

(Croatia Records, 2023.)

The post Prljavo kazalište ‘Underground’ – sigurni dobitnik Porina first appeared on ravnododna.

Još od raspada sada već dosta zaboravljenih NLV, Šipetića doživljavam poput nekakve glazbene inačice Phileasa Fogga, glavnog lika Jules Verneovog romana „Put oko svijeta u 80 dana“. Sinoćnje putovanje trajalo je bitno kraće, po mojoj procjeni kakvih stotinjak minuta, ali zahvaljujući njemu ‘posjetili’ smo gotovo sve kutke našeg planeta. nemanja tako jednako uspješno i samouvjereno ulazi u afrobeat Fele Kutija, na dijelove razbija funk onako kako su to činili Talking Heads u vrijeme „Fear of Music“ i „Remain in Light“ ili nas upoznaje s muzičkim nasljeđem Kambodže i anatolijskom psych-rock šezdesetih i sedamdesetih.

Dub, disco i tropicalia također su neodvojiv dio njegove pjesmarice, pogotovo aktualnog albuma, a sve to zajedno garantira da mu se na našim prostorima teško može pronaći pandana. Ono čega bi tu ipak moglo biti malo više je glazbena tradicija rodnoga mu kraja iako je sam Luka nerijetko tvrdio suprotno. Naime, da malo kritičarski cjepidlačim, jako bih želio čuti materijal na kojem bi nemanja, primjerice, Istru povezao s etiopskim soulom ili joj dodao zambijsku psihodeliju, opskurne rukavce pop povijesti s kojima je, međutim, itekako dobro upoznat. Iskreno vjerujem da bi njegov izričaj tada predstavljao nešto sasvim originalno i drugačije čak i u svjetskim okvirima.

Kako bilo, sinoćnjem nastupu malo se toga ima za prigovoriti – bend, ovom prilikom pojačan Leom Beslaćem, bio je besprijekorno usviran i spreman da studijske izvornike uzme tek kao predloške i obogati improvizacijama kojih je, barem za moj ukus, moglo biti čak i više. Uz „Voodoo Beat“ u Petom kupeu je na neki način promovirana čitava trilogija pošto smo i s „Tarot Funka“ i „Cosmic Disca“ čuli solidan broj pjesama („The Fool“, „The Wheel of Fortune“, „Zen Sin Fin“ itd.)

Posebno dojmljive bile su izvedbe „Atlas Horasa“ i „Noćnih leptira“, dok je „Terra Magicu“ ispratio singalong čitave dvorane, zbog čega se može zaključiti kako je riječ o nemanjinom možda i ponajvećem hitu. Finu protutežu sačinjavale su snene, skoro pa sasvim instrumentalne kompozicije poput „Euridikinog plesa“, a svakako treba spomenuti i međuigre Lukine gitare s instrumentima ostalih članova, najimpresivnije u slučaju saksofona Ane Kovačić. Ono što je, međutim, i dalje neprihvatljivo je zvuk u Petom kupeu koji je bio uobičajeno preslab, mutan i koji se ne uspijeva popraviti niti poslije toliko koncerata održanih na adresi Trnjanska cesta 5.

Ne znam kojim će putem po završetku trilogije krenuti Luka Šipetić, ne samo zato što nemam sposobnost predviđanja budućnosti, nego i zbog toga što je jednako moguće da na neko vrijeme okači gitaru o klin i snimi potpuno elektronski album, još dublje zaroni u psihodeliju nalik radovima svog drugog benda Para Lele ili, poput Ivana Grobenskog, objavi kolekciju etno pjesama inspiriranih njegovim zavičajem. Što god da odabere, nestrpljivo čekam da čujem.

The post nemanja u Petom kupeu – glazbeni Phileas Fogg first appeared on ravnododna.

Roger Waters je predstavio prerađenu izvedbu pjesme “Speak To Me / Breathe” sa svog nadolazećeg albuma ‘The Dark Side of the Moon Redux’, a koja uključuje tekstove Pink Floyda iz “Free Four” s albuma ‘Obscured by Clouds’ iz 1972. godine.

Dvodijelna uvodna pjesma s “The Dark Side of the Moon” iz 1973. služila je kao vrsta uvertire uvodeći zvukove i motive korištene na cijelom albumu, a čini se da redux verzija na sličan način postavlja ton novoj zbirci. U izgovorenom uvodu, Waters recitira početni stih “Free Four”, govoreći:“The memories of a man in his old age/ Are the deeds of a man in his prime,” što gotovo ponavlja njegovu izjavu kojom je album najavljivao kao “jadikovku starijeg bića nad ljudskim stanjem.”

Kasniji stihovi kao što je “Osamdeset godina sa srećom ili čak i manje” također se lijepo slažu s njegovim prvim komentarima o projektu u kojima se prisjetio da je želio “razmotriti što bi mudrost jednog 80-godišnjaka mogla donijeti novoj verziji.” Zatim, možda svjesno, uvodni odlomak završava stihom “I svi su još uvijek u bijegu”, glatko ubacujući naziv sljedeće pjesme s albuma, “On the Run”.

The Dark Side of the Moon Redux stiže 6. listopada putem SGB Recordsa. Album sadrži prethodno objavljene obrade pjesama “Time” i “Money” kao i 13-minutnu originalnu skladbu inspiriranu novim pothvatom.

The post Roger Waters predstavlja novu snimku ‘Speak to Me / Breathe’ s ‘The Dark Side of the Moon Redux’ first appeared on ravnododna.

Dva tjedna prije najvećeg solo koncerta njihove karijere grupa Joker Out predstavlja novi singl – „Sunny Side Of London“. Brza, rasplesana i, posebno raspjevana nova pjesma Jokera obraća se svima, bez obzira tko su i što su, pozivajući ih da viču iz sveg glasa.

U samo desetak mjeseci ove godine Joker Out, najpopularniji slovenski bend, glazbom su osvojili doslovce cijeli Stari kontinent, a sada kreću u sljedeću veliku fazu svog rada koja će započinje novim singlom i rasprodanim Stožicama.

„Sunny side of London“ metafora je za koncert Joker Outa. Koncertna dvorana je mjesto gdje se bend i fanovi mogu osjećati mirno i kao kod kuće, mjesto koje prihvaća sve bez obzira na točnu geografsku lokaciju. London je određen kao mjesto njihove prve britanske turneje, gdje je prvi jutarnji pogled autora pjesme kroz prozor tour autobusa bio Westminster palača obasjana zlatnim suncem. Glazbeni video također je uglavnom sadrži snimke s rasprodane britanske turneje prošlog ljeta i pokazuje nevjerojatan odnos koji Joker Out imaju sa svojim fanovima.

Premijera „Sunny Side Of London“ stiže u petak 22. rujna na zadnji datum njihove rasprodane skandinavske turneje. Joker Out su od 18. do 22. nastupali u Oslu, Stockholmu, Helsinkiju, Turku i Tampereu. Prije prvog koncerta grupa je u Oslu bila poseban gost na nastupu Elvisa Costella s kojim su izveli zajednički singl „New Wave“. Na svirkama u Helsinkiju, Turki i Tampereu Jokerima se na sceni pridružio Käärijä, velika finska zvijezda i njihov ovogodišnji predstavnik na Eurosongu.

Skandinavska tura bile su ujedno posljednje svirke prije nego grupa sav fokus okrene prema rasprodanim Stožicama. Najveća slovenska dvorana rasprodana je već tjednima, a na susret s Jokerima, u petak 6. listopada stiže 12.000 fanova.

The post Joker Out imaju novi singl ‘Sunny Side Of London’ first appeared on ravnododna.

Uz aftermovie prvog izdanja SHIP Festivala u Šibeniku, pionirskog takve vrste u Hrvata koji se održao prošlog tjednja, organizatori su se zahvalili svim posjetiteljima, izvođačima, domaćinima i ekipi, kao i svima koji su iskazali potporu ovom projektu.

Uz kratki film koji prikazuje vrhunce atmosfere kao i kratke razgovore sa sudionicima, najavljen je i datum održavanja sljedećeg izdanja ove manifestacije. Na istoj lokaciji 2. SHIP Festival plovit će od 12. do 15. rujna 2024. godine.

The post Poznat je termin održavanja SHIP Festivala 2024 first appeared on ravnododna.

Iako je službeno označio kraj solo projekta Bebe na Vole, Adam Semijalac još jednom je priredio iznenađenje. Naime, očigledno je da kolege glazbenici iz ove naše regije ne dozvoljavaju da se tako nešto kvalitetno ugasi tek tako, pa se može reći da priča funkcionira i nakon što je sam autor “službeno svirao kraj”.

Ova, pod debelim navodnicima “posljednja faza” Bebe na Vole počela se odvijati 2021. s objavom singla “Nactarine” za koji je produkciju radio producent Shpira poznat i po radu s beogradskim Lenhart Tapes.

Godine 2022. uslijedio je singl “Outnumbered” na kojem su sudjelovali Deadreail, Harp Explosion, Zupany i Fat Zed, a ovog tjedna je objavljen singl “Suicide Blues” na kojem se već spomenutim suradnicima pridružio i Mg Gost.

Bebe na Vole ne prestaje s ispucavanjem kvalitetne glazbe, unatoč svemu, kao što se nastavlja širiti krug glazbenika koji tome daju i svoj doprinos.

The post Bebe na Vole i društvo imaju ‘Suicide Blues’ first appeared on ravnododna.

Nakon prvog zaraznog singla “Baterije”, uzbudljiva Baba Yaga donosi drugi singl “Alergija” pod okriljem diskografske kuće Dancing Bear. Alergije inače nisu zarazne, no ova specifična “Alergija” ima neopisivo zarazan refren koji garantirano ne izlazi iz glave.

Sezona alergija mnogima kvari zadnje dane ovog sunčanog i ugodnog ljeta, a Baba Yaga inteligentnim i duhovitim stihovima ublažava ovaj mnogima iritantan period s dozom domišljatosti i humora tekstopisca pjesme Saše Antića. Satiričan tekst je igra riječima koja tradicionalne alergije povezuje s ‘alergijama’ koje su nuspojava svijeta i društva u kojemu živimo.

“Pjesma ‘Alergija’ je alegorija o pojedincu u društvu, čovjek osjetljiv i unesrećen je uronjen u invazivno okruženje i urođeni otpor prema svemu povezuje sve nevidljive”, govori nam tekstopisac Saša Antić o novom singlu.Ovaj spoj urbane melodije s elementima tradicionalne glazbe, donosi svježinu idealnu za početak jeseni i kraj ove alergijske groznice.

Osim novim singlom, trojac privlači pozornost i popratnim spotom koji koristi animiranog Sašu Antića te stvarnu Yayu, kombinacija koja stvara jedinstvenu vizualnu priču. Kroz kadrove zelene prirode, prelijevajuće kiše te motive koji podsjećaju na drevne civilizacije, spot doprinosi napetoj i mističnoj atmosferi pjesme.

Melodičnosti singla “Alergija” pridonijeli su glazbenici iz regije: Ivan Arnold, Dado Marinković, Robert Pikl i Irena Giorgi. Glazbu potpisuje Marco Grabber, tekst je napisao Saša Antić, dok su za aranžman zaslužni Saša Antić i Marco Grabber.

Za režiju, montažu i postprodukciju spektakularnog spota zaslužan je Marco Di Pietro (Italija), Alexandre Grégorio (Francuska) potpisuje 3D animacije, dok je Mario Borščak snimatelj spota.

Novitet će se smjestiti na nadolazećem albumu prvijencu “Musaka” kojeg je svestrani trojac pripremao posljednje tri godine na relaciji Split-Zagreb. Album će biti objavljen 15. listopada 2023. te će biti simboličan poklon Saši Antiću koji će na taj dan proslaviti 50. rođendan.

The post Baba Yaga predstavlja ‘Alergiju’ first appeared on ravnododna.

Ljubičice su s pjesmom ,,Dok čekamo pad” postali laureati Nagrade Milan Mladenović 2023 koju dodjeljuje Zaklada tj. Zadužbina Milana Mladenovića za najbolju pjesmu u regiji. Odluku da Ljubičice dobiju ovo priznanje donio je regionalni stručni žiri koji ove godine čine Ana Đurić Konstrakta (Srbija), Branka Glavonjić (Srbija), Boris Leiner (Hrvatska), Zoran Predin (Slovenija) i Marko Šelić Marčelo (Srbija).

Ovo je ujedno prvi put da se Nagrada dodjeljivala izvan Beograda – u Makarskoj, u Hrvatskoj. Osim što je Makarska rodni grad Milanove majke Danice, i što mu je dugo bila ljetnji dom, Milanu Mladenoviću je bila i inspiracija za mnoge pjesme, posebno za ,,Modro i zeleno”, čiji naslov savršeno opisuje ambijent novog dvodnevnog muzičkog festivala koji se održava 21. i 22. rujna, a u okviru kojeg je upriličena i svečanost povodom dodele Nagrade Milan Mladenović 2023. Festival ,,Modro i zeleno” rezultat je saradnje Zadužbine, Grada Makarska, Turističke zajednice Makarska i Malakološkog muzeja.

Nagrada Milan Mladenović ima tendenciju da skreće pažnju na što više talenata, pa je iz godine u godinu dopunjavala nagradni fond. Laureatu Nagrade Milan Mladenović 2023. tj. grupi Ljubičice bit će dodijeljena novčana nagrada u iznosu od 3.000 eura, statueta, kao i nastup na sljedećem Exit Festivalu u Novom Sadu. Zahvaljujući Rock Radiju i Mitros Musicu prvi put je dodieljena i nagrada za najinspirativniji vokal Leni Stamenković, koja je bila superfinalistkinja s pjesmom ,,Mali milion”.

Sada već tradicionalno Firchie Drums snare bubanj je dodieljen jednom od finalista Nagrade Milan Mladenović 2023, odnosno bubnjaru koji ima ,,ono nešto” prema sudu Ivana Fecea Firčija, nekadašnjeg bubnjara EKV-a. Ove godine bubanj je u rukama grupe The Splitters, odnosno njihovog bubnjara Antonija Komića.

Nagrada Milan Mladenović, koja je dodijeljena u Makarskoj predstavlja više od pukog priznanja. Ona je simbol inovacije, hrabrosti i umjetničkog izraza. Ona odaje počast onima koji se usude kročiti vlastitim kreativnim putem, odolijevajući pritiscima konformizma. Kroz Nagradu i Milanov duh nastavlja živjeti, inspirirajući nove generacije da budu odvažne, autentične i strastvene u svom umjetničkom izričaju.

Saznajte više:

Ljubičice ‘Dok čekamo pad’ – još jedan biser iz Pančeva

The post Ljubičice su dobitnici Nagrade Milan Mladenović 2023 s pjesmom ‘Dok čekamo pad’ first appeared on ravnododna.

Krajem prošle godine kreativni dvojac koji čine Australci kantautor Nick Cave i multiinstrumentalist Warren Ellis zaputio se na rodnu grudu gdje su održali nisku koncerata na kojima su uglavnom izvodili materijal studijski zabilježen na svoja zadnja dva studijska albuma, “Ghosteen” iz 2019. koji potpisuju kao Nick Cave & The Bad Seeds unatoč činjenici da je ostatak benda tek marginalno prisutan na snimkama te pandemijskom “Carnage” iz 2021. na kojemu su od takvih pretenzija odustali i objavili ga pod vlastitim imenima kao što je ranije bio slučaj na albumima filmske glazbe koju zajedno skladaju još tamo od “The Proposition” Johna Hillcoata iz davne 2005. godine.

Lani smo imali prilike vidjeti Cavea sa Seedsima uživo na zagrebačkom Jarunu na zadnjem izdanju INmusic Festivala prije ovogodišnje stanke. Premda je setlista uključivala priličan postotak materijala sa spomenutih aktualnih albuma, ipak je bila riječ o bendovskom nastupu koji je također pokrivao i hitova iz ostatka Caveove karijere. Za razliku od toga, Cave i Ellis na svojoj turneji, odnosno barem na njezinom zapisu koji je prije manje od mjesec dana objavljen pod imenom “Australian Carnage: Live at The Sydney Opera House”, a koji u svojem digitalnom obliku broji osamnaest pjesama (fizičko izdanje uslijedit će na vinilu u smanjenom obujmu od samo osam pjesama prvog prosinca), rijetko su grabili u prošlost.

Najstarija pjesma na albumu, a ujedno i jedina koju bi se moglo nazvati prpošnom ili vedrom, jest “Breathless” s dvostrukog izdanja “Abattoir Blues / The Lyre of Orpheus” iz 2004., a osim nje jedina s prethodnih izdanja zastupljena je “I Need You” s bolnog “Skeleton Tree” iz 2016. godine. Takvo izbjegavanje hitova iz dugačke karijere Bad Seedsa omogućava Caveu i Ellisu da se prepuste i potpuno urone u ezoteričnu prirodu novog materijala, ali i da izvedu i dvije pjesme s druge ploče albuma “Ghosteen”, njezinu naslovnu meditaciju i finalnu “Hollywood”, za koje će se inače, prvenstveno zbog njihovog velebnog trajanja (dvanaest i po, odnosno četrnaest minuta u live izvedbama), teško naći mjesta na redovnim setlistama benda.

Osim spomenutog para, kao jedan od vrhunaca treba izdvojiti i obradu T-Rexa “Cosmic Dancer” koju je Cave snimio za potrebe kompilacije u čast Marca Bolana “AngelHeaded Hipster”, a kojom je ravnao slavni producent Hal Willner ne dočekavši njezino izdanje budući da je preminuo od posljedica od koronavirusa. Ugurana na kraj prvog imaginarnog diska digitalnog izdanja između spomenute jedine dvije pjesme iz Caveovog repertoara koje nisu s posljednja dva albuma, ova dirljiva izvedba kruna je tog malog otoka tradicionalnog songwritinga u moru materijala koji se uglavnom sastoji od Nickovog recitiranja i Warrenovog eksperimentiranja zvukovima sintesajzera.

“Australian Carnage” sastoji se, kako mu podnaslov kaže, od snimaka njihovih nastupa u slavnoj Operi u Sidneyju gdje su završili svoju turneju, a unatoč pjesmama koje se uglavnom bave gubitkom, boli i nadom, Cave je prilično zafrkantski raspoložen u interakciji s publikom, što je posebno uočljivo primjerice pri izvedbi pjesme “Balcony Man” koja je odabrana za neku vrstu najavnog singla objavljenog svega par dana prije ostatka albuma. U svakom slučaju, ovaj zapis dovoljan je da nas natjera da na svoj popis koncerata koje želimo vidjeti dodamo i ovakvu verziju Nicka Cavea, neopterećenu prošlošću i spremnu za potpuno posvećivanje materijalu koji mu je izrazito bitan u ovoj životnoj fazi kao neka vrsta terapije nakon brutalnih udaraca koje mu je nanio život kad je puno prerano ostao bez čak dvojice sinova. No, realno gledajući, šanse za takvo što bitno smanjuje činjenica da je novi album The Bad Seedsa već vjerojatno snimljen i samo čeka datum objave, pa je vjerojatnije da ćemo se po ne znam koji put prije vidjeti na promociji novog sadržaja.

Ocjena: 8/10

(Goliath Records Limited / AWAL Recordings Ltd, 2023.)

The post Nick Cave & Warren Ellis ‘Australian Carnage’ – ezoterija uživo first appeared on ravnododna.

U emisiji i podcastu “Balkanski špijuni” Radio Nacionala u utorak su gostovali Marisol kako bi najavili svoj večerašnji koncert koji će se održati u Tvornici kulture.

Video podcast pogledajte ovdje:

Cijelu emisiju možete poslušati na Mixcloudu.

Balkanski špijuni emisija je koju uređuju i vode Denis Murković i Ivan Laić, a bavi se regionalnom glazbenom scenom kroz višesatne razgovore s glazbenicima i njihove live nastupe koji se prenose u podcastu. Emisiju možete slušati utorkom od 18:30 na Radio Nacionalu.

The post Pogledajte nastup Marisol u emisiji ‘Balkanski špijuni’ first appeared on ravnododna.

Nema ništa gore nego započeti tekst u stilu „Eee, kad sam ja…“. Dosta se u te četiri riječi (pod uvjetom da „eee“ brojimo kao riječ) prepoznaje simptoma zeznutih srednjovječnih stanja. Kao prvo, godine ti idu i većina tvojih sjećanja je već nostalgija, a tvoja nostalgija je samo tebi zanimljiva, drugima je uglavnom gnjavaža. Drugo, pametuješ svisoka, to nikad nije lijepo, a uostalom nit’ si visok niti genijalac. Treće, vjerojatno pretjerano glorificiraš neke stvari i radiš mit od situacije kojoj si svjedočio da bi ti ispao više kul. Četvrto, izuzetno je glupo stavljati sebe u središnji fokus teksta i peto, tko si uopće ti, osim što si, u ovom kontekstu, lik koji je prije trideset godina kupio prvu ploču Hladnog piva. Ali, dobro, j*beš sad sve to.

Dakle: eee, kad sam ja kupio prvu ploču Hladnog piva. Zahvaljujući ponajprije „Buba švabama“, jednoj od rijetkih kompletno idiotskih pjesama koja je za jedan bend učinila toliko toga. Spot za „Buba švabe“ je premijerno emitiran u Pištinoj „Metal Maniji“ u – gotovo sam siguran, mada tko će ga znati – prosincu 1992. Bio je tada u studiju Z3 televizije cijeli bend, budući ćelavci (osim basista Tedija, ne znam je li taj oćelavio, njemu se vrlo brzo zametnuo trag). Intervju nije tekao glatko, Hladno pivo se zajebavalo nekim svojim internim spikama, a Pišta se u to nikako nije uklapao, iako se trudio. Pankerska i metalska zajebancija u to vrijeme još nisu bile kompatibilne. Ali, uspjelo se nešto ipak razaznati – izaći će album i zvat će se „Džinovski“. Zašto „Džinovski“, pita Pišta. Po gajničkoj uzrečici „Nabijem te na džinovskog“, odgovara bend. Okej, nije loše, album se zapravo zove „Džinovski k*rac“, s nepostojanim k*rcem, jer u Croatiji Records, a ni kod bilo koga drugog, to nikad ne bi prošlo. Još da pjesma koja slijedi nakon razgovora bude dobra, i sve pet.

I tada su puštene „Buba švabe“. Da bi se shvatio kontekst u kojem su kompletno idiotske „Buba švabe“ u tom trenutku bile najbolja pjesma ikad, trebalo bi napomenuti da u hrvatskom eteru u to vrijeme nije bilo novih bendova. Ako ih je i bilo, nisu dobacili do Šibenika. Bilo je „starih“, tipa Psihomodo pop, koji više nisu bili tolika fora ili Let 3 za koje smo vjerovali da su nakon „El Desperada“ odradili svoje jer nije ih se čulo nigdje, srpska scena je s radija nestala preko noći, zemljom su vladali domoljubni hitovi, a cro dance monstrumi su taman dobivali krila. Srednjoškolcima zadojenim muzikom trebala je svježa krv. U „Buba švabama“, Hladnom pivu i albumu nazvanom po k*rcu prepoznali smo upravo to.

Tada kod Pište smo je čuli prvi i za neko vrijeme posljednji put. Radio Šibenik između dvije zračne opasnosti nije baš puštao pjesmu koja počinje s „Poslije svakog dobrog fuka, ogladnim k’o zvijer“. Nekoliko mjeseci kasnije pročulo se po gradu da je album stigao u bivši Jugotonov dućan na splitskoj Pjaci. Možete vi danas o Hrvatskim željeznicama misliti što god hoćete, no tada je pouzdani vozni red, bez obzira na zračne ili opće opasnosti, omogućavao da se iz Šibenika do Splita i nazad stigne taman toliko brzo da vam mater ni ne primijeti da vas nije bilo doma.

„Džinovski“ je opravdao sva očekivanja i prije nego što je stavljen na gramofon. Na prednjem omotu pijana bagra iz benda leži po ulici, tu je i ljutiti vlasnik birtije kojemu na kecelji piše „Šef sale“ (pa je to možda i Aleksandar Dragaš, izvršni producent albuma, osobno), tu je i neki pas, pankerski grafiti, na asfaltu je iz nekog razloga i jedna štruca kruha, a u daljini nekakav Batman leti među zgradama. I on izgleda pijan, teško je reći. Stražnjim omotom dominira krokodil-panker (?!), naslonjen na popišani zid na kojem je među ostalim nažvrljano „A.C.A.B.“ i „Jelena odrezat ću ti noge“, kao i plakat za koncert Hladnog piva u dvorani „Žgaravica“ (svakog osmog petka u jedan ujutro, ulaznica 10 piva). I da, tamo lijevo gore, pored popisa pjesama, bez ikakvog vidljivog smisla, leti Srebrni letač. Ludilo.

Oni koji su kasnije tvrdili da je „Džinovski“ nabacan album bez ikakvog promišljenog reda, pojma nemaju o čemu pričaju. Koncept postoji i vrlo je jednostavan – naime, kompletno idiotske „Buba švabe“ našle su se na kompletno idiotskoj A strani LP-ja, u društvu „Sarme“, „Fur Immer Punk“, „Marihuane“… A sve skupa otvara „Pjevajte nešto ljubavno“ koju Mile, unatoč uvriježenom mišljenju, uopće nije otpjevao na hrvatskom. Odnosno jest, ali s jakim njemačko-gastabajterskim izgovorima. U „sigurno, tiho, sterilno“ slovo „h“ se pretvara u nešto, ne znam što, a i inače mu na albumu slovo „š“ baš i nije išlo. Obožavali smo to.

Druga strana, teški mrak. Nestao odjednom sav onaj optimizam sa A strane, upalo se naglo u trodimenzionalni horror film, među šminkere kojima smeta kak’ se oblačiš, u heroin, opširnu orgiju klanja, morbidnu uspavanku, trening za umiranje, prerezane grkljane… Obožavali smo to još i više.

Nekoliko mjeseci kasnije u Zagrebu upoznao sam Tanju koja je svjedočila prvom koncertu Hladnog piva za Dan mladosti u Kumrovcu. Smatrao sam je najsretnijom osobom na svijetu. Moj prvi pokušaj bio je kasne ’93. na terasi Jabuke, bilo je odgođeno zbog kiše, poljubio sam vrata. Nikad mi s njima nije išlo glatko, nabijem ih na džinovski.

(Croatia Records, 1993. / 2023.)

The post Hladno pivo ‘Džinovski’ – Nabijem te na džinovskog first appeared on ravnododna.

Dugoočekivani koncert irskog post rock benda God Is An Astronaut u Močvari koji je više godina odgađan zbog pandemije napokon će se održati 24. rujna, ali ako dosad niste nabavili ulaznicu, imamo loše vijesti za vas. Naime, stigla je i službena potvrda da je nedjeljni nastup rasprodan.

“Dodatne ulaznice neće biti puštene u prodaju, a publiku molimo na raniji dolazak i pridržavanje satnice kako se ne bi stvarala nepotrebna gužva na ulazu,” stoji u obavijesti organizatora.

Niels i Torsten Kinsella bend su osnovali 2002. godine, a svako glazbeno djelo kojem su od tada udahnuli život nudilo je intenzivnu zvučnu kulisu, vodeći slušatelja kroz eterično i emocionalno post rock ronjenje u beskrajne atmosfere.

S novom klasičnom postavom Niels, Lloyd, Jamie i Torsten izvest će svoj drugi album “All is Violent, All is Bright” u cijelosti, nakon čega slijedi i “pandemijski” album “Ghost Tapes #10”, a sve povodom proslave 20 godina postojanja benda.

The post God Is An Astronaut rasprodali Močvaru first appeared on ravnododna.

Jedna od značajnijih domaćih kantautorica, Nina Romić objavila je original pjesme “Jezero” na aktualnom istoimenom albumu objavljenom za Aquarius Records. Novu live izvedbu te pjesme, snimala je s ekipom u klubu Dva Osam.

“Pozivnica Vedrana Peternela se ne odbija! Zvučni zid je jedna sjajna priča, između ostalog, i zbog povećanja vidljivosti onih žanrova i glazbenika koji ne pripadaju glavnoj struji mainstreama koji uglavnom zauzima preko 90 %, ako ne i više medijskog prostora. Sretni smo što smo dio ove kompilacije, i nisam dvojila koju ću pjesmu odabrati za snimanje,” kaže Nina.

“Pjesma “Jezero” najbolje predstavlja istoimeni album koji sam objavila nešto ranije ove godine, a glazbenici s kojima sam ga stvarala su i svirali na ovoj kompilaciji. To su multiinstrumentalisti Jelena Galić i Leo Beslać, koji su osim na mojoj pjesmi, ostavili trag i na drugim skladbama ove kompilacije“, dodaje Romić napominjući kako su live spot za “Jezero” snimili u zagrebačkom klubu Dva Osam. To joj je ujedno bila i prilika da se prisjeti nekadašnje Jabuke, kluba koji je nekoć ondje bio: „Bilo se jako zanimljivo vratiti nakon podosta godina, i u totalno drugom poslanju.”

Novo Menartovo izdanje „Zvučni zid“, na dvostrukoj ploči predstavlja petnaest bendova s hrvatske alternativne scene! Projekt je bio zahtjevan jer na kompilaciji nisu okupljene već postojeće studijske snimke već su sve pjesme snimljene ponovno i to uživo u deset klubova. Pjesme su za ovo izdanje snimali: Hram, Skotni vrag, Nemeček, Nina Romić, Barbara Munjas, Rolo, Mimika Orchestra, Povraccio di Colteo, Sara Renar, CRIO, Roj osa, Seine, Šiza, Denis Katanec i Živa voda.

Zvučni zid je i na digitalnim servisima.

The post ‘Zvučni zid’ predstavlja Ninu Romić i ‘Jezero’ first appeared on ravnododna.

U najnovijoj epizodi emisije “Nevidljivi uživo” na YouTube kanalu VIDA, voditeljima Nini Violić i Filipu Šovagoviću u goste su došli Killed a Fox, zagrebački alternativni rock/metal bend osnovan 2006. godine, čuven po svojim energičnim i žestokim nastupima uživo.

Njihov prepoznatljiv zvuk, prepun čvrstih riffova i bijesnog vokala, duboko je ukorijenjen u devedesete s jasnim naznakama post-grungea i stoner rocka koji se proteže čak i do metala.

U svom su dugom postojanju objavili tri studijska albuma; Fluorescence (2009.), Spring of Sloth and Haze (2013.) i Crown Shyness (2019.).

Prošle su godine održali turneju po Velikoj Britaniji gdje su dijelili stage s mnogim perjanicama svoga žanra.

The post Killed a Fox u ‘Nevidljivima uživo’ first appeared on ravnododna.

Slovenski kantautor Vlado Kreslin objavio je svoju pjesmu “S tabo je izi” u dvije sasvim nove verzije uz prateće videospotove.

Pjesma je izvorno objavljena na albumu »Če bi se midva kad srela«, a nove verzije prikazuju je u različitim svjetlima. Verzija “20” je mračnija, pa je prati i takav vizual. Aranžirao ju je basist Denis Horvat, a posebno se ističe električna gitara Kreslinovog suradnika Tea Collorija.

“Americana” verzija brža je i optimističnija, pa dolazi uz “bijeli” spot. Aranžman joj potpisuje Branko Bogunović – Pif koji svira električnu gitaru, dok Davor Rodik gostuje na pedal steelu.

Spotovi zajedno čine cjelinu po principu ‘yin-yanga’.

The post Vlado Kreslin objavio dvije nove verzije pjesme ‘S tabo je izi’ first appeared on ravnododna.

U svijetu gdje se granice između normalnosti i ludila čine sve mutnijima, gdje društvene mreže postaju arena za najbizarnije predstave, a svakodnevni kaos postaje nova realnost, Zvjezdan Ružić i njegov Pianotron dolaze s osvježavajućom glazbenom interpretacijom koja postavlja ključno pitanje: “Ima li života na Marsu?

Ružićeva obrada Bowiejevog kultnog hita “Life on Mars?” nije samo glazbeni performans, već i umjetnički komentar na društvo u kojemu živimo. Zvjezdan nas svojom glazbom potiče na razmišljanje o dubokim pitanjima i promjenama koje su potrebne u današnjem svijetu.

Zvjezdanova izvedba ove skladbe gotovo se u cijelosti temelji na klaviru, pri čemu svaka nota odražava duboke emocije i tjeskobu koja je prisutna u originalnom Bowiejevom tekstu. Prava se magija, međutim, događa pri samom kraju skladbe, kada se Pianotron, Zvjezdanova glazbena inovacija, sasvim neočekivano pojavi u aranžmanu, stvarajući zvučni uragan koji odražava kaotičnost vremena u kojem živimo.

“Mornari koji se tuku na plesnom podiju, policajac koji tuče nedužnog čovjeka, Mickey Mouse koji je prerastao u kravu itd.. Simbolika je to Bowiejevog prikaza bolesti tadašnjeg društva. Nisam vješt s riječima kao što je bio veliki David Bowie, zato neću niti pokušavati nakon njegovih stihova opisivati bolesti našeg društva. Svatko tko imalo promišlja o sebi i svijetu u kojem živimo, znat će o čemu govorim. Ja sam vam to ispričao onako kako ja najbolje znam – klavirom… I da, sve češće se pitam ima li života na Marsu. Možda na sličan način kao što se Bowie pitao tada, iz sličnog osjećaja očaja koji proizlazi iz razočarenja društvom i sumnje u smjer u kojem se svijet kreće.” Ističe Ružić.

Ružićev “Life on Mars?” zabilježen je uživo u njegovom “Highway Studiju.” Za režiju i montažu ovog fantastičnog videa zaslužan je Pavle Kaplanec, dok su kamere u rukama talentiranog dvojca Ive Znaor i Pavla Kaplaneca iz Impala Studija. Zvjezdan je osobno miksao i producirao pjesmu, dok je za mastering zaslužan Ivan Pešut.

The post Zvjezdan Ružić oživljava Bowiejev ‘Life on Mars?’ u eri suvremenog kaosa first appeared on ravnododna.

Jann Wenner je potom pristao i na intervju za The New York Times u kojem je dao vrlo nezgodne komentare koji su okarakterizirani kao seksistički i rasistički. Dan nakon toga reagirao je odbor Zaklade Rock And Roll kuće slavnih.

“Jann Wenner je uklonjen iz upravnog odbora Zaklade Rock & Roll Hall of Fame”, stoji u priopćenju, a Joel Peresman, predsjednik i izvršni direktor zaklade, odbio je dati bilo kakav naknadni komentar medijima.

Otpuštanje Wennera došlo je tako dan nakon intervjua za The New York Times, koji je pak bio tempiran uz objavljivanje njegove nove knjige pod nazivom “The Masters” u kojoj su njegovi desetljećima skupljani intervjui s rock legendama poput Boba Dylana, Micka Jaggera, Johna Lennon, Bruce Springsteen i Bono Voxa, koji su svi bijelci i muškarci.

U intervjuu, David Marchese iz The Timesa upitao je 77-godišnjeg Wennera zašto knjiga ne uključuje žene ili crne glazbenike.

“Što se tiče žena, jednostavno nijedna nije bila dovoljno artikulirana na toj intelektualnoj razini”, bilo je njegovo prvo obrazloženje, a potom je rekao: “Od crnih umjetnika — znate, Stevie Wonder, genije, zar ne? Pretpostavljam da kada koristite tako široku riječ kao što je “majstori”, greška je u upotrebi te riječi. Možda Marvin Gaye ili Curtis Mayfield? Mislim, jednostavno se nisu artikulirali na toj razini.”

Wennerova vladavina Rock And Roll Kućom slavnih trajala je godinama, a završila je za 20 minuta. – najčešći su citati u američkim medijima. Wennera je zbog intervju i izdavač njegove knjige Little, Brown and Company očigledno ‘pritisnuo’ da izađe s javnom isprikom: “U svom intervjuu za The New York Times dao sam komentare koji su umanjili doprinos, genijalnost i utjecaj crnaca i umjetnice i svim srcem se ispričavam na primjedbama koje sam dao.”

No ni to nije pomoglo da njegovo gostovanje otkaže Montclair književni festival na kojem je trebao promovirati knjigu.

Lavina reakcija na intervju krenula je i na društvenim mrežama. Njegovi citati su ismijavani, kao što su isplivala i svjedočanstva o tome kako je Rolling Stone izvještavao o umjetnicama pod vodstvom Janna Wennera. Joe Hagan, koji je 2017. godine napisao oštro kritičku biografiju “Sticky Fingers” o Wenneru citirao je komentar feminističke kritičarke Ellen Willis, koja je 1970. časopis nazvala “okrutno anti-ženskim”.

Helen Brown iz Independenta napisala je oštar kritički tekst koji je zaključila rečenicom: “Ako su ovo jedini umjetnici koji su utjecali na njega, onda pretpostavljam da je to njegov, VELIKI, gubitak.”

Inače Wenner je zadnjih godina svoje vladavine vukao loše poteze u Rolling Stoneu. Posljedično, prodao je časopis kroz niz transakcija dovršenih 2020., a službeno ga je napustio 2019. godine Prošle je godine objavio memoare “Like a Rolling Stone”.

Saznajte više:

Osnivač Rolling Stonea tvrdi da žene i crni glazbenici nisu bili na dovoljnom intelektualnom nivou za njegovu novu knjigu

The post Jann Wenner izbačen iz odbora Rock and Roll kuće slavnih nakon intervjua za NY Times first appeared on ravnododna.

“Džinovski” je debitirao je na samom vrhu Top-liste prodaje. Vinil je objavljen povodom 30. godišnjice originalnog izlaska. Ovim rezultatom, Hladno pivo došlo je na vodeću poziciju liste osam godina nakon izdanja “Dani zatvorenih vrata” (Gajba Records). Ploča “Džinovski” je jedna od najprodavanijih izdanja hrvatske punk glazbe, a u samo godinu dana prodan je u 5000 primjeraka. Osim nekoliko autorskih pjesama, članovi sastava su za potrebe albuma snimili obrade pjesama u izvedbi grupa The Toy Dolls i Alphaville. Predstavivši grupu Hladno pivo, koja je ostala dio hrvatske glazbene scene do 2022. godine, izdanje “Džinovski” je osvojio nagradu za najbolji alternativni rock album.

Kompilacija Arsena Dedića “25 Greatest Hits” (Croatia Records) ostala je na drugom mjestu, kao i eponimna ploča YU Grupe “YU Grupa” (Croatia Records) na trećoj poziciji. Dosadašnji predvodnik liste, izdanje “Bolero” (Croatia Records) sastava Haustor je na broju četiri, dok Top 5 zatvara Zadruga sa zapisom koncerta “Live at Boogaloo” (Croatia Records).

Taylor Swift i dalje ima najprodavanije strano izdanje u Hrvatskoj. U pitanju je album “Speak Now (Taylor’s Version)” (Republic/Universal Music Hrvatska), koji bilježi svoj peti tjedan na vrhu strane Top-liste prodaje. Na drugom mjestu nalazimo soundtrack ploču “Ziggy Stardust and the Spiders from Mars: The Motion Picture Soundtrack” (Parlophone/Dancing Bear) britanskog umjetnika Davida Bowieja, dok na broju tri nalazimo EP boyband Stray Kids “5-Star: vol. 3 [Ver. A]” (JYP Entertainment). Kultni album grupe Nirvana “Nevermind” (Geffen Records/Universal Music Hrvatska) boravi na četvrtoj poziciji, a krug pet najprodavanijih stranih izdanja zaključuje Fleetwood Mac “Rumours Live”, (Warner Music/Dancing Bear).

Tjedna top-lista prodaje Hrvatske diskografske udruge nastaje na osnovu kompiliranja podataka sa 164 prodajna mjesta iz Hrvatske i internetskih trgovina diskografskih kuća. Ovotjedna lista donosi plasman najprodavanijih albuma na osnovi rezultata u tjednu od 4. do 10. rujna 2023. godine.

The post Remaster debi albuma grupe Hladno pivo najprodavaniji u Hrvatskoj first appeared on ravnododna.