Sinoćnji nastup sekcije Studentskog kulturno-umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić i skupine Zli bubnjari na zagrebačkom Dolcu naljutio je skupinu muškaraca koja je u isto vrijeme prisustvovala misi kraj Katedrale i odlučila da se zbog toga ništa drugo ne smije odvijati u tom dijelu grada.

Muškarci su napali Zle bubnjare govoreći im da “provociraju”, naređujući im da “šute jer je dan Grada”, a onda je dio iz skupine muškaraca i fizički nasrnuo na glazbenike, lomeći im palice i šutajući im instrumente.

Sudeći prema fotografijama i videozapisima snimljenim na mjestu događaja, u sukob se uključila i policija.

Kornel Šeper, član Zlih bubnjara, povodom incidenta za Ravno do dna je izjavio sljedeće: “Zli bubnjari su jučer, 31. svibnja, oko 20 sati nastupili na tržnici Dolac kao najava javne probe SKD-a Ivan Goran Kovačić povodom 75 godina rada i ukazivanja na zaštitu njihove obližnje zgrade Miletić u kojoj su djelovali do potresa. Nakon oko pet minuta sviranja počeli su prilaziti neki muškarci, njih desetak, koji su bili sve agresivniji. Počeli su se iz nama nepoznatih razloga nerazumljivo derati, a neki su se gurali i uzimali nam palice iz ruku. Jedan od njih je udario bubanj našeg člana, bubanj je pao i čovjek je pokušao nogom dalje napadati bubanj (!). Mi smo tada prekinuli sviranje, a umiješala se i policija koja je spriječili daljnju eskalaciju od strane napadača.”

“Nisam još čuo da je kod nas neko nekoga fizički spriječio u glazbenom nastupu zbog bilo kojeg razloga, a navodni razlog ovoga je vjerska procesija kod katedrale odakle su nasilnici došli jer su od tamo čuli nas kako na sasvim drugoj lokaciji sviramo i smatrali su sviranje provokacijom”, nastavlja Šeper. “Mi za njih nismo niti znali, niti smo imali namjeru ometati ih, no u svakom slučaju je neprihvatljivo okupirati širi dio grada zbog neke vjerske akcije i pritom imaginarne sumnjive protivnike napadati fizički i oduzimati i uništavati im instrumente u fašistoidnoj maniri.”

“Koji se sljedeći potez u ime vjere može očekivati,” pita se Šeper. “Policija je napadače privela i nadamo se da će dobiti adekvatne kazne, jer ovo je bio ozbiljan grupni napad, a ne samo remećenje javnog reda i mira. Posebno ružan dojam je ovo izazvalo jer su se nasilnici okomili na vrlo lijep događaj gdje su ljudi svirali, plesali, glumili i pjevali.”

John Cleese odbio je popustiti pred pritiskom kritičara koji su tražili da se jedna šala ukloni iz nadolazeće scenske verzije Monty Pythonovog filma “Life Of Brian”, komedije iz 1979. o čovjeku koji je zamijenjen s Isusom Kristom. Glumci su navodno rekli Cleeseu da bi jednu scenu trebalo izbaciti iz produkcije kako ne bi bila uvredljiva u današnjem društvenom okruženju. Dotična scena prikazuje lika po imenu Stan koji želi postati žena i roditi djecu.

“Želim biti žena”, izjavljuje Stan. “Od sada želim da me svi zovete Loretta.” Cleeseov lik Reg zbunjeno pita: “Što?” Stan uzvraća: “To je moje pravo kao muškarca.” Na pitanje zašto želi biti žena, Stan objašnjava: “Želim roditi djecu. Pravo je svakog muškarca roditi djecu ako to želi.” Kad Reg obavijesti Stana da “ne može roditi”, Stan glumi žrtvu, “Nemoj me tlačiti.” Cleeseov lik napominje: “Ne tlačim te, Stane, ti nemaš maternicu. Gdje će fetus sazrijeti? Držat ćeš ga u kutiji?”

Kritičari tvrde da je scena u filmu od prije 44 godine “transfobna”. Unatoč kontroverzi, Cleese je potvrdio da neće ukloniti upitnu scenu iz nadolazećeg kazališnog prikazivanja “Life of Brian”. Cleese je na Twitteru napisao: “Prije nekoliko dana razgovarao sam s publikom izvan Londona. Rekao sam im da adaptiram Brianov život za kazalište). Rekao sam da smo imali čitanje najnovijeg nacrta u New Yorku prije godinu dana i da su mi svi glumci – neki od njih dobitnici Tonyja – snažno savjetovali da izbacim scenu Lorette. Nemam, naravno, nikakvu namjeru to učiniti.”

O glumcima u nadolazećoj produkciji je rekao: “Bili su to apsolutno vrhunski izvođači Broadwaya i bili su čvrsti u tome da se nećemo izvući s tom scenom u New Yorku! Pitao sam ih: ‘Zar ljubitelji Pythona neće doći jer ‘izvodimo scenu kojoj se smiju već 40 godina.'” Komičar je zaključio: “Producenti su obično plašljivci i ne sjećaju se da su nam prosvjedi u New Yorku kad je “Brian” izvorno objavljen osigurali da nikada nismo trebali dodatni publicitet!”

Danny Masterson proglašen je krivim u ponovljenom suđenju za njegov slučaj silovanja. Porota je proglasila glumca krivim prema dvije točke optužnice za prisilno silovanje dviju žena, dok je u trećoj točki završila na mrtvoj točki. Veznao za potonje, porotnici su ostali pri glasovanju 8-4 u korist osude nakon više od tjedan dana vijećanja. Glumac se suočava s potencijalnom kaznom od 30 godina do doživotnog zatvora.

Masterson je uhićen 2020. i optužen da je drogirao i silovao tri žene u svom domu u LA-u između 2001. i 2003. dok je glumio u emisiji “That ’70s Show”. Porotnici su prethodno bili neodlučni po sve tri točke tijekom njegovog prvog suđenja krajem 2022., kada je proglašeno poništenje suđenja.

“Kao i svi grabežljivci, optuženik je pažljivo tražio svoj plijen”, rekla je zamjenica okružnog tužitelja Ariel Anson tijekom završne riječi. “Crkva je učila svoje žrtve da silovanje nije silovanje, da vi to uzrokujete i iznad svega da vam nije dopušteno ići na policiju. Koje je bolje lovište? U scijentologiji je optuženik slavna osoba i nedodirljiv je.”

Sve tri žrtve bile su članice crkve u vrijeme kada su upoznale Mastersona, koji je i sam njen doživotni član, i rekle su da su ih scijentološki dužnosnici odvraćali od prijavljivanja silovanja policiji. Scijentološka crkva također je izravno uvučena u postupak kada je otkriveno da je odvjetnik povezan s crkvom došao do zaštićenog materijala, što je izazvalo istragu LAPD-a i optužbe tužitelja o neprimjerenosti.

Masterson je negirao sva nedjela i nije svjedočio niti na jednom suđenju. Optužbe su dovele do njegovog otpuštanja iz Netflixove serije “The Ranch”, kao i do isključenja iz nastavka “That ’70s Show”, serije “That ’90s Show”.

Svi pričaju o 50. obljetnici albuma “The Dark Side of the Moon”, ali rijetko tko spominje 50. obljetnicu albuma “Space Ritual”. Monster Magnet otvara svoj album “Better Dystopia” pjesmom “Born to Go”, pa moram pitati, kako je Hawkwind utjecao na tebe kada si ih prvi put čuo?

Dave Wyndorf: Točno! Bez uvrede za Pink Floyd, ali “Space Ritual” uvijek je vladao nad “Dark Side” u mom umu. Pripadam generaciji koja je odrasla odmah nakon flower power revolucije, i mnogi novi bendovi na sceni bili su glasniji i čudniji od svega što je do tada postojalo. Black Sabbath, Alice Cooper, The Stooges su bili među njima. I naravno, moćni Hawkwind. Mojem 14-godišnjem umu, Hawkwind je bio najekstremniji od svih. Njihov zvuk, tekstovi i omoti albuma činili su se kao da su u potpunosti bili stvoreni u drugom svemiru. Da, Sabbath i The Stooges su bili opaki, ali Hawkwind su bili izvanzemaljci! I jako su rokali!

Jedina inspiracija koju sam dobio od pandemije bila je da pročitam sve knjige koje nikada nisam imao vremena pročitati. Sada više ne mogu gledati televiziju. Ovisan sam o knjigama!

Mislim, Monster Magnet uvijek je imao taj psihodelični svemirski dodir u svom glazbenom izričaju. Od samog početka niste bili “samo još jedan heavy metal bend”. Ako sad razmislimo o tome, je li to bilo ključno za vaš proboj, naravno, uz tvoj nevjerojatan vokal?

Dave Wyndorf: Uopće nisam smatrao Monster Magnet metal bendom, iskreno. Svi moji utjecaji bili su iz šezdesetih i ranih sedamdesetih, garage punk, psihodelija i hard rock. Također, i bendovi poput Mudhoneya i Soundgardena. Nisam mogao pjevati visokim glasom kao klasični heavy metal pjevači, niti sam mogao uvjerljivo “growlati” poput čudovišta, što je bilo popularno tada. Ha, ha! Pretpostavljam da sam bio ograničen na ono što sam imao i morao sam s tim raditi, a možda je to napravilo razliku od drugih za slušatelje.

Nikada neću zaboraviti prvi osjećaj kada sam slušao album “Powertrip”. Bilo je kao da ste ponovno izmislili hard rock, ili bolje rečeno, vratili ga na njegove izvorne rock principe. Naravno, Monster Magnet je prošao kroz mnoge faze do sada, ali moram pitati, zbog novih generacija, kakav power trip vas je tada pokretao dok ste radili na tom albumu? Što su bile glavne inspiracije u bendu?

Dave Wyndorf: Album “Powertrip” sam napisao u Las Vegasu, a većina tekstova je manje “svemirska” i više autobiografska. Pjesme su uglavnom komentari na to u što se pretvorio moj život, a tada je postalo prilično ludo. Život na turnejama je lud, uz to je radilo se i o pokušaju opstanka u svijetu velikih diskografskih kompanija. Las Vegas je bio savršeno mjesto za pisanje jer, na kraju krajeva, sve je kocka, zar ne? Mislio sam da glazba treba biti prilagođena tekstovima, pa sam napisao pjesme jednostavnije i kao što si rekao, više u skladu s izvornim rock principima.

U tom priodu ste bili predgrupa Metallici, a ja se dobro sjećam kako ste razvalili svirku na stadionu u Ljubljani, u Sloveniji. Ujedeno mi je to bio posljednji koncert Metallice s Jasonom Newstedom. Kakva su vaša sjećanja na to iskustvo?

Dave Wyndorf: To je bila nevjerojatna turneja za nas. Svirali smo i posjetili dijelove svijeta u kojima prije nikada nismo bili i doživjeli smo iznutra jednu od najvećih rock turneja ikad. Metallica i ekipa su bili zaista velikodušni, a cijela ta avantura bila je fantastična.

Zašto ste odlučili izdati album obrada baš 2021. godine?

Dave Wyndorf: Bili smo usred dvodijelne turneje kada je svijet pogodila pandemija i morali smo otkazati drugi dio. Svi smo bili još zagrijani i u ritmu s nastupima i pomislio sam da bi umjesto sjedenja i pisanja, bilo zabavnije samo ući u studio i izbaciti glazbu, odsvirati ono što smo tog trenutka željeli odsvirati.

Znači album “Better Dystopia” ste snimili svi zajedno? Pitam iz razloga jer su mnogi glazbenicu u tom periodu snimali albume “na daljinu” tj. izbjegavali su biti zajedno u studiju.

Dave Wandorf: Da snimali smo zajedno. Naš bubnjar Bob Pantella ima mali studio u svojoj kući. Obzirom da smo svi zajedno bili pet tjedana zajedno u tour busu i da nitko od nas nije dobio Covid, odlučili smo riskirati  i nastaviti biti zajedno.

Jeste li radili nešto novo u smislu originalnih pjesama od vašeg posljednjeg albuma “Mindfucker” koji je snimljen 2018. godine?

Dave Wyndorf: Napisao sam nekoliko stvari, ali još nismo ništa snimili. Pretpostavljam da je ponovno došlo vrijeme za to.

Neki glazbenici su se inspirirali pandemijom, dok drugi ne žele ni razmišljati o tome. Kakva je situacija među vama?

Dave Wyndorf: Jedina inspiracija koju sam dobio od pandemije bila je da pročitam sve knjige koje nikada nisam imao vremena pročitati. Sada više ne mogu gledati televiziju. Ovisan sam o knjigama!

Dva puta ste nastupili u Hrvatskoj na koncertima u zatvorenim prostorima. Na Bear Stone open air Festival dolazite kao headliner na zaista cool mjesto okruženo šumom. Koje je najluđe mjesto na kojem ste ikada nastupali?

Dave Wyndorf: Oh, ima ih puno! Ali jedna od najkul stvari koja nam se ikad dogodila bila je kada smo prije godina svirali na malom festivalu duboko u njemačkoj šumi. Cijeli dan izgledalo je kao da će padati kiša, a do trenutka kad smo izašli na pozornicu kasno poslijepodne, bili smo sigurni da će prekinuti nastup. Dok smo izvodili našu posljednju pjesmu “Spine Of God”, nebo je postalo toliko tamno da je izgledalo kao da je pao mrak. U zadnjem dijelu te pjesme uziknuo sam:”Center of the universe!” i upravo u tom trenutku ogromna munja obasjala je nebo stvarajući mrežu elektriciteta koja je prekrila nebo. Bilo je bolje od bilo kakvog efekta na pozornici koji sam ikada vidio, a publika se u potpunosti složila. U roku od minute sručila se jaka kiša, grmljavina je tutnjila i mi smo sišli s pozornice. Najbolji završetak ikad!

Netflix je izbacio službeni trailer za 6. sezonu “Black Mirrora”. Premijera “najnepredvidljivije, najneklasificirajuće i najneočekivanije sezone” antologijske serije horor-trilera Charlieja Brookera je 15. lipnja.

Trailer počinje sa ženom po imenu Joan (Annie Murphy) koja pregledava Streamberry — platformu koja jako liči na Netflix — tražeći nešto za gledanje. Slučajno nailazi na novu dramsku seriju pod nazivom “Joan Is Awful”, adaptaciju njezina vlastitog života u kojoj glumi Salma Hayek. Odjednom su njezini nedostaci vidljivi svim pretplatnicima na Streamberry.

Ostale priče uključuju dokumentarnu produkciju koja je misteriozno poludjela, zbunjenog astronauta kojem je očajnički potreban odmor, prognanu filmsku zvijezdu koja postaje najgora noćna mora paparazza te prodavača cipela koji je postao slučajni ubojica. Znate, sve tipične stvari za “Black Mirror”.

U šestoj sezoni glumit će Aaron Paul, Josh Hartnett, Kate Mara, Michael Cera, Anjana Vasan, Auden Thornton, Ben Barnes, Clara Rugaard, Daniel Portman, Danny Ramirez, Himesh Patel, John Hannah, Monica Dolan, Myha’la Herrold, Paapa Essiedu, Rob Delaney, Rory Culkin, Samuel Blenkin i Zazie Beetz.

Prethodna, peta sezona serije premijerno je prikazana davne 2019. Naredne godine, Brooker je sudjelovao u stvaranju specijalne komedije za Netflix pod nazivom “Death to 2020”.

Proteklog travnja, kantautorica i multimedijalna umjetnica Sara Renar okupila je proširenu postavu svojeg pratećeg benda i nastupila u klubu KSET na koncertu kojim je proslavila 10 godina itekako uspješne karijere. Prošlo je 10 godina i od prvog studijskog albuma “Djeca”, ove ponajbolje hrvatske i regionalne kantautorice, a u 10 godina karijere postigla je puno toga, nekoliko puta je bila nominirana za nagradu Porin, jednom je i osvojila statuu, sa svojim repertoarom obišla je dobar dio Europe, sudjelovala u brojnim glazbenim i konceptualnim projektima, a njezin zadnji studijski album “Šuti i pjevaj” neki su glazbeni kritičari proglasili najboljim, odnosno u najmanju ruku najvažnijim ili najhrabrijim u karijeri. “Šuti i pjevaj” dobio je i remix album, a potom završio i na vinilu.

Sada Sara publici i kritici daje na uvid komadić spektakla održanog u KSET-u te najavljuje kako će se koncert ove jeseni naći na streaming platformama, kao i u fizičkom izdanju. Live verzija jedne od najpoznatijih Sarinih pjesama, “U velikom stilu”, ugledala je svjetlo dana u novom aranžmanu s potpisom Sare, Vedrana Peternela i Dimitrija Simovića, dok je za videoprodukciju zaslužan Marko Zeljković.

Zašto baš ovim singlom izlazi pred publiku, objasnila je Sara: “Odabrala sam pjesmu ‘U velikom stilu’ kao najavni singl jer je od svih mojih pjesama u ovih deset godina doživjela najradikalniju transformaciju. Izvodila sam je u pop-rock varijanti sa bendom, akustično, u vrlo eksperimentalnom formatu samostalno uz looper, a nedavno sam je ‘osvježila’ u elektronsko ruho te je u takvom formatu sada možete čuti na koncertima. Predivno mi je to sa muzikom: kako se mijenjam i razvijam kroz godine, tako se mijenjaju i moje pjesme. Sa pjesmom ‘U velikom stilu’ smo i otvorili nedavni slavljenički koncert u KSET-u, a video sa koncerta sjajno prenosi i uzbuđenje benda i mene i energiju publike. A i mora se priznati, sam naslov je vrlo zahvalan za ostaviti početni dojam nadolazećeg live albuma.”

Pjesme s posljednjeg, ali i ranijih albuma, u KSET-u su izvedene u drugačijim, još bogatijim aranžmanima. Uz Dimitrija Simovića na synthu, gitarama i drum padu, koji čini stalnu koncertnu postavu, uz Saru su na pozornici još bili Igor Pavlica na trubi i Marko Lucijan Hraščanec na saksofonu i klavijaturama, a koncert nije mogao proći bez Vedrana Peternela koji je stajao iza miks pulta te dodatnih zvukova i sampleova koji su posebno obogatili koncert. Bila je to jedinstvena audio-vizualna priča Sare Renar.

Kada sam ušetao u Jedinstvo i ugledao krajnje nesvakidašnji instrumentarij, prva asocijacija bila mi je slavna krautrock skupina Faust i koncert koji su prije sada već nekih dvadesetak godina održali u Kinu SC. Oni, kao i akteri ove naše priče, uz uobičajene koriste i instrumente za koji na prvi pogled ne znate što su, odnosno da je u pitanju nešto na čemu se svira. Tako smo uz bubanj, bas i gitare sinoć imali prilike upoznati i ‘pancerizirani šahtofonski instrumentarij, dva oklopljena kvadro-rombo trombona, dvije zakovane harmonike-melodike, okovani harmonij-melodiku, razapetu dvoglavu bas-gitaru’ i slično.

Našla se tu i poneka sjekira, zavidna količina vrištanja pa čak i teturanje živih mrtvaca iliti zombija. Čudnija od svega toga, barem na papiru, jest uloga A.G. Matoša, točnije njegove kratke pripovjetke „Samotna noć“ čiji je, da se poslužim najavom, ‘samplirani naslov zatvoren između navodnika i samo čeka da se osveti’. Iza te osvete skriva se mit o samplu koji rastavlja jezik na osnovne dijelove, bilo da su u pitanju zvukovi, primalni krikovi ili riječi koje naglašavanjem dobivaju drugačiji smisao. Neke od tih riječi bile su smrt, lešine i ostalo što čini ‘sablasni rad umrlika’, što sam doživio dosta bliskim tematici pjesama Trobeca, podignutim na višu, dodatno uznemirujuću razinu.

Spomenute umrlike inspirirano su glumili (najčešće) Indoš i Ivan Bilosnić-Bic, teturajući pred publikom poput likova iz horor klasika Georgea A. Romera, a šizofreni dojam pojačavali su i prizori predstave koji su se razmrvljeni redali na videozidu. Treba istaknuti kako su Trobecove krušne peći i autorski dvojac imali pojačanja u vidu ne samo Bica, inače gitarista nekadašnje Sexe, već i Eve Badanjak iz Žena te Milana Manojlovića-Mancea koji je sinoć imao potpuno slobodne ruke da radi što hoće. Sat i kusur performansa tako je proveo sa strane, na rubu zbivanja, svirajući akustičnu gitaru i pjevušeći ili govoreći u mikrofon, samo da bi svako toliko ustao sa stolice i upuštao se u nešto nalik plesu i pantomimi.

Glazbeno, cijela je stvar bila zaista moćna i glasna – rastrgani no wave funk Trobeca zvučao je još bjesnije i neobuzdanije, uz svu silinu i kreativno ludilo ne samo navedenih Faust, već i prvoboraca industrial rocka tipa Throbbing Gristle i Cabaret Voltaire, posebno uz efekte, buku i tonove koje su izvlačili iz svog arsenala audio čudesa.

Uvjetno rečeno klasičniji muzički brojevi izmjenjivali su se s, još uvjetnije rečeno, narativnijim dijelovima posvećenima propitkivanju važnosti govora i onoga što od njega ostaje nakon što ga se razori sampliranjem i svede na fonočestice. Taj me koncept, pak, podsjetio na nekadašnjeg pjevača Cana Dama Suzukija i njegov ‘jezik kamenog doba’ prema kojem niti jedan jezik zapravo nema značenje niti vrijednost, već je bitno jedino ono što se nalazi iza riječi.

Eto, to bi otprilike bilo moj nemušti pokušaj da objasnim teško objašnjivo; ako vas je kojim slučajem zainteresirao, predlažem da uhvatite neku od sljedećih izvedbi „Sampladelije u noći živih mrtvaca“. Isplati se.

Zagrebačka grupa Elemental slavi svoj „srebrni pir“ tj. 25 godina postojanja. Za tu prigodu bend će nastupiti na najvećem samostalnom koncertu na zagrebačkoj Šalati u subotu 3. lipnja ove godine.

Grupa je za tu prigodu izbacila istovremeno čak dva nova singla, a u gustom rasporedu obaveza Mirela Priselac Remi uhvatila je vremena i za razgovor sa Zoranom Stajčićem za VIDA art, te je s njim diskutirala o sudbini posljednjeg albuma „Ilici“, svojoj knjizi poezije, ali dakako i o odnosima u bendu, posebno sa Shotom za kojeg je rekla da ju sve više iznenađuje.

Dino Dvornik i dalje je na vrhu Top-liste prodaje s albumom “Dino Dvornik” (Croatia Records). Time je ubilježio četvrti tjedan na prvom mjestu liste najprodavanijih albuma u Hrvatskoj. Album “Dino Dvornik” postao je tako drugi koji je tijekom 2023. godine boravio četiri ili više tjedana na broju jedan Top-liste prodaje. Jedino izdanje s istim ostvarenjem u ovoj godini bilo je “Warszawa ’81” grupe Električni orgazam, a upravo je taj album na ovotjednom drugom mjestu.

Na treće mjesto se popelo koncertno izdanje sastava Goran Bare & Majke “Live at Dom sportova” (Croatia Records). Daleka obala boravi na četvrtoj poziciji s albumom “Kao sad” (Dancing Bear), dok krug pet najprodavanijih zatvara ploča “Treći svijet” (Croatia Records) grupe Haustor.

Ed Sheeran i dalje predvodi vrh strane Top-liste prodaje s albumom “–” (Subtrack) (Atlantic/Warner Music/Dancing Bear). Time je šesti studijski naslov britanskog kantautora postao treće strano izdanje s tri ili više tjedana na vrhu liste ove godine.

Isti rezultat su ranije ostvarili Måneskin s “Rush!”, (Sony Music/Menart, od 8. do 22. veljače) i Metallica s “72 Seasons” (Blackened/Universal Music Hrvatska, od 26. travnja do 10. svibnja).

Disciplina kičme ostala je na broju dva s pločom “Sviđa mi se da ti ne bude prijatno” (Helidon), a na treće mjesto se popeo sastav Arctic Monkeys s albumom “AM” (Domino/Dancing Bear). Led Zeppelin s pločom “Led Zeppelin IV” (Atlantic/Warner Music/Dancing Bear), poznat i pod nazivom “Untitled”, boravi na četvrtoj poziciji. Top 5 zaključuje eponimni debitantski album grupe The Doors (Warner Music/Dancing Bear).

Tjedna top-lista prodaje Hrvatske diskografske udruge nastaje na osnovu kompiliranja podataka sa 164 prodajna mjesta iz Hrvatske i internetskih trgovina diskografskih kuća. Ovotjedna lista donosi plasman najprodavanijih albuma na osnovi rezultata u tjednu od 15. svibnja do 21. svibnja 2023. godine.

Nakon brojnih poznatih domaćih, ali i svjetskih pozornica, Amira Medunjanin najavljuje koncert naziva “Gdje pjesme nose ljudska lica” uz suradnju Simfonijskog orkestra HRT-a, pod ravnanjem maestra Jurice Petrača u Areni Zagreb. Koncert će se održati 8. lipnja ove godine, a ulaznice se mogu nabaviti u sustavu Entrio.

Ravno do dna dijeli 2×2 ulaznice. Lajkajte našu Facebook stranicu i odgovorite točno na pitanje: Kako se zvao prvi album Amire Medunjanin? Točne odgovore šaljite na zicanje@ravnododna.com, a pobjednike ćemo objaviti u ponedjeljak 5. lipnja do 12 h.

Jedna od najpoznatijih vokalnih solistica, čije je ime postalo sinonim za sevdah i sevdalinku, publici će predstaviti tradicijske i autorske kompozicije iz bogate glazbene palete. Od prvog studijskog albuma “Rosa” iz 2003. godine, objavila je više od deset nosača zvuka i u prethodnih 20 godina dobila je mnoga priznanja diljem svijeta za promociju kulturne baštine. Također, za najbolju žensku vokalnu izvedbu i najbolji world music album dobitnica je nagrade Porin.

Već uveliko poznata po svojoj izvanrednoj izvedbi, Amira se ističe i jedinstvenom emocijom kojom pristupa glazbi općenito, a zbog upečatljivog vokala nerijetko je uspoređuju s divama poput Cesarie Evore i Billie Holiday.

Amira Medunjanin od samih početaka traži odgovarajući pristup tumačenju i predstavljanju tradicijske glazbe, i pokušava se usredotočiti na onaj dio naše umjetnosti iz perspektive modernoga svijeta koji nas okružuje. Kroz rad s internacionalnim umjetnicima, kao što su Jordi Savall, Trondheim Solistene, Cappella Amsterdam, i mnogobrojnim koncertima koje je održala, uspješno predstavlja kulturu s ovih prostora, odnosno tradicijsku glazbu na World Music sceni.

Na velikom zagrebačkom koncertu Amira će uz pratnju Simfonijskog orkestra ugostiti i druge vrhunske glazbenike s kojima surađuje posljednjih godina.

Nedavno objavljeni “Emotion Sickness”, prvi singl s najavljenog albuma „In Times New Roman…“ s kojim su se QOTSA trijumfalno vratili nakon diskografske pauze, “nalazi ih u njihovom zlokobnom, bar-band-on-acid najboljem” prema New York magazinu, i koji je odmah po objavi dobio fantastične reakcije kritičara, publike i fanova. Queens of the Stone Age sada otkrivaju “Carnavoyeur”, drugi singl s njihovog epskog osmog albuma.

Za razliku od prvog singla, “Carnavoyeur” otkriva Queens of the Stone Age koji pletu suptilnije nijanse zlokobnog: hipnotizirajući tuševi žica slijevaju se preko dobro znanog, čvrstog rocka, prepoznatljivi zaštitni znak jednog od najbolih bendova današnjice, dok milozvučni vokali Joshue Hommea zaokupljaju slušatelja svojim toplim i previše poznatim tonovima prihvaćanja i rezignacije: “When there’s nothing I can do, I smile…” I dok su zadivljujuće, medene melodije ove pjesme bez sumnje, pa, stvarno lijepe, ovo su još uvijek Queens of the Stone Age, pa ne nedostaje bubnja i basa od kojih tutnji utroba, ili vrišteće gitare od koje trnci prolaze kralježnicom. “Carnavoyeur” morate čuti da biste vjerovali.

„In Times New Roman…“ će na svim digitalnim platformama biti 16. lipnja via Matador Records.

Noć uoči objave, u prodavaonicama ploča i pubovima u 23 zemlje, organizirat će se MIDNIGHT CLUB druženja. MIDNIGHT CLUB počinje 15.06. u 23:00, a u prodaji će biti posebni pokloni, ekskluzivni merch među kojima i limitirano obojano LP izdanje, a na par lokacija i potpisani merch uz podjelu ulaznica za nadolazeće koncerte. MIDNIGHT CLUB će svim pratiteljima i ljubiteljima QOTSA pružiti jedinstvenu priliku da u cijelosti čuju „In Times New Roman“ , okruženi dobrim društvom i naravno, odgovarajućim razinama bakanalija. Detalji o zagrebačkoj promociji albuma bit će objavljeni uskoro.

Koncert grupe Foals koji je prvotno najavljen na Šalati seli se u Tvornicu Kulture zbog tehničkih razloga. Za savršen početak ljeta uz koncerta Foalsa, pobrinut će se i predgrupa, regionalna koncertna atrakcija – Svemirko.

Nevjerojatno energični i plesni, s reputacijom jednog od najboljih live bendova Velike Britanije, Foals stižu u Hrvatsku na svoj prvi samostalni koncert, 23. lipnja 2023., u zagrebačku Tvornici Kulture.

Na turneji Life Is Yours Tour u bend Foals se vraća i originalni basist Walter Gervers, i to nakon šest godina izbivanja. Iako su pjesme za album “Life is Yours” nastale u lockdownu 2020., u maloj sobici bez prozora u južnom Londonu, album zrači ljetnim žarom, životnim optimizmom i novootkrivenom željom za životom. Plesni hitovi kao što su “2 AM”, “Wake Me Up” i “Wild Green” koje i bend smatra njihovim naj-pop uradcima do sada, reflektiraju se na same početke Foalsa, kada su kao bend za kućne tulume u rodnom Oxfordu izazivali pozitivan kaos na svakom svom nastupu.

Već s prvim albumom “Antidotes” iz 2008. Foals su doživjeli komercijalni uspjeh i postali ljubitelji kritike. U to vrijeme bili su jedan od nekoliko britanskih indie rock bendova koji su izazvali pažnju svijeta. Ali sada, nakon uzastopnih pet albuma na Top 10 ljestvicama, nizom nagrada i nominacija, čini se da su jedni od rijetkih koji su zadržali kontinuiranu popularnost i uspjeh. Njihov ugled i fan baza raste sa svakom novom pločom, a veliko priznanje stiglo je i 2020. kada su proglašeni najboljim britanskim bendom na BRIT AWARDS. Koncert Foalsa u Zagrebu donijet će presjek njihove imponzantne diskografije i uz mnoštvo hitova potvrditi njihov status vrhunskog live benda.

Itekako dostojan izbor za zagrijavanje publike prije izlaska Foalsa na pozornicu je regionalna koncertna atrakcija – Svemirko, koja je već nekoliko puta samostalno napunila Tvornicu Kulture. Emo macho pop bend, kao ih kritičari opisuju, Svemirko je “izum” multiinstrumentaliste i producenta Marka Vukovića koji od 2016. godine u relativno kratkom vremenu postaje jedan od eminentnijih glazbenika na sceni zemalja bivše Jugoslavije. Tri objavljena albuma, retrogradnim redoslijedom „Skalamerija” iz 2020., „Tunguzija” iz 2018. te „Vanilija” iz 2017. godine čine Svemirkovu trilogiju epskih proporcija, a sam Vuković nastavlja skladati i pisati nove pjesme i materijale potpuno novog karaktera. Kao bend i izvođač, Svemirko pak donosi novitete u svom nastupu uživo, nešto što publika do sada nije navikla slušati i gledati, a sigurno je jedino to da neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Pokret je utkan u srž Svemirkove muzike, a melodije i ritmovi niti su kojima će vas zauzdati te potaknuti na ples.

Ulaznice putem Eventim online sistema, te na fizičkim prodajnim mjestima Eventima. Svi koji su kupili ulaznicu za tribine na Šalati dobit će povrat razlike od cijene tribina i partera. Cijena ulaznice za parter je 42 EUR .

A – “Ain’t Nobody Minding Your Store”, Charlie Watts

Album jazz snimaka pokojnoga Charlieja Wattsa iz The Rolling Stonesa stiže 30. lipnja. Ploča “Anthology” obuhvaća 20 godina snimanja u različitim konfiguracijama, uključujući suradnje s kontrabasistom Daveom Greenom i saksofonistima Peterom Kingom, Evanom Parkerom i Courtneyjem Pineom. Uz najavu izdanja objavljena je i pjesma “Ain’t Nobody Minding Your Store” snimljena uživo u Swindon Arts Centre, 1978. godine.

B – “Bogus Operandi”, The Hives

Švedske rock ikone nultih, The Hives, najavili su svoj prvi novi album u više od desetljeća – još tamo od “Lex Hivesa” iz 2012. godine. “The Death Of Randy Fitzsimmons” izlazi u kolovozu i sadrži razmetljiv glavni singl, “Bogus Operandi,” koji prati glazbeni video u režirji Aubea Perrieja.

C – “Connection”, Marc Ribot’s Ceramic Dog

Na “Connection”, petom studijskom albumu Ceramic Doga, Marc Ribot, Shahzad Ismaily i Ches Smith stvorili su djelo koje ne rješava napetost između njihovih punk/nove glazbe/free jazz točaka polazišta i pop ambicija koje su uvijek skrivali ispod površine. Prije bi se reklo da ih gura do točke pucanja.

D – “Devil In Disguise”, Rancid

Legendarni punk rokeri Rancid objavili su svoju najnoviju pjesmu pod nazivom “Devil In Disguise” s njihovog nadolazećeg albuma, “Tomorrow Never Comes”, koji izlazi 2. lipnja za Hellcat Records. To je prvi dugosvirajući album benda nakon “Trouble Maker” iz 2017.

E – “Emotion Sickness”, Queens of the Stone Age

Osmi studijski album benda Queens of the Stone Age, “In Times New Roman…”, izlazi 16. lipnja za Matador Records, a prvi singl s albuma je „Emotion Sickness”. U press releasu stoji: “Proteklih nekoliko godina bile su teške svima i nije tajna da su i članovi QOTSA imali svoj udio gubitaka i slomljenog srca. Ali tko od nas se nije suočio sa nedavnim (ili davnim) borbama i bolestima emocija?”

F – “Foreign Land”, Teenage Fanclub

Teenage Fanclub najavio je “Nothing Lasts Forever”, ploču nasljednicu “Endless Arcade” iz 2021. godine. Album izlazi 22. rujna, a objavljen je i video za singl koji otvara ploču, “Foreign Land”.

G – “Gila Monster”, King Gizzard & The Lizard Wizard

“Gila Monster”, prvi je singl s nadolazećeg metal albuma benda King Gizzard & the Lizard Wizard “PetroDragonic Apocalypse or Dawn of Eternal Night: Annihilation of Planet Earth and the Beginning of Merciless Damnation” i doista je divlja kao što joj ime kaže.

H – “Harvest”, Rufus Wainwright feat. Andrew Bird & Chris Stills

Rufus Wainwright ovaj tjedan objavljuje album obrada pod nazivom “Folkocracy” koji uključuje doprinose Davida Byrnea, ANOHNI, Chake Khan i drugih. Prethodno je podijelio glavni singl, baladu o ubojstvu s Brandi Carlile “Down In The Willow Garden”, a zatim je uslijedilo i drugi spot, obrada pjesme “Harvest” Neila Younga na kojoj se pojavljuju Andrew Bird i Chris Stills.

I – “It Must Change”, ANOHNI and the Johnsons

ANOHNI najavljuje novi album. ‘My Back Was a Bridge for You to Cross’ stiže 7. srpnja i njezino je prvo izdanje s pratećim sastavom The Johnsons nakon “Swanlights” iz 2010. godine. Podijelila je i najavni singl “It Must Change,” koji prati glazbeni spot u režiji Iaina Forsytha i Jane Pollard, a u kojem glumi britanska aktivistica za socijalnu pravdu Munroe Bergdorf.

J – “Jupiter: Collision Course and Free Float”, The Bodhisattwa Trio feat. Mimika Orchestra

Nakon što su u travnju objavili “Ghosts of Mars”, najavni singl albuma, indijski jazz sastav The Bodhisattwa Trio u suradnji s hrvatskim Mimika Orkestrom objavio je impresivno glazbeno izdanje indijsko-hrvatske suradnje – album “Frontier”. Ploča žanrovski kombinira jazz i suvremenu europsku klasičnu glazbu uz utjecaje indijske tradicionalne glazbe, drum N bassa i rocka. “Frontier” konceptualizira jedinstvenu priču o tri astronauta koji su se nakon nuklearne apokalipse na Zemlji zaputili u potragu za novim domom u svemiru.

K – “Ko da nema sutra”, Plesač sporog stepa feat. Rok Juričić

‘Ko da nema sutra’ novi je singl s aktualnog, hvaljenog albuma Plesača sporog stepa “Sunčana strana Mjeseca 1”, a ova pjesma je posebna i po tome što se Maxu Juričiću na njoj pridružio i sin Rok.

L – “Love is a Battlefield”, Mick Harvey & Amanda Acevedo

Bivši Bad Seed, kantautor Mick Harvey i meksička pjevačica Amanda Acevedo nastupili su ovaj mjesec u Močvari s revijom The Invisible Blue Unicorns u sklopu koje su predstavili i svoj novi singl “Love Is a Battlefield”, noir obradu hita iz osamdesetih Pat Benatar. Pjesma će se naći na zajedničkom albumu para, “Phantasmagoria in Blue” koji izlazi 1. rujna.

M – “Medna roso, gdje si zimovala”, PJEV, Kit Downes & Hayden Chisholm

U svibnju je objavljen i album “Medna roso“, izdanje koje svjedoči transcendentnoj glazbenoj suradnji. Na albumu sudjeluju dobitnik jazz nagrade BBC-a, nominiran za nagradu Mercury kao najbolji muški solo izvođač, Kit Downes na orguljama, potom novozelandski saksofonist Hayden Chisholm, poznat po svojem jedinstvenom sustavu mikrotonalnog ugađanja na alt saksofonu i kombiniranju shruti boxa, analognog sintesajzera i “throat singing” tehnike, te ženski vokalni kvintet PJEV iz Zagreba, koji izvodi i njeguje tradicionalnu vokalnu glazbu iz Srbije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

N – “New York”, Tash Sultana

Tash Sultana predstavlja novi singl “New York” ususret velikoj turneji u sklopu koje će premijerno natupiti u Hrvatskoj i to u srijedu 19. srpnja na open-air koncert u Hala Parku u Zagrebu.

O – “Odnose me”, Kanda, Kodža i Nebojša

Pred početak ljeta grupa Kanda, Kodža i Nebojša predstavila je novi videospot za pjesmu „Odnose me” koji je snimljen na Malti. Bend je tamo, tijekom veljače održao veoma uspješan koncert koji je podržala nacionalna platforma „Serbia Creates Music” koja je pomogla i pri realizaciji videospota.

P – “Pariz”, Pips Chips & Videoclips

“‘Pariz’ je u osnovi ljubavna pjesma, a usput se dotiče i ključnih, većini dobro poznatih pitanja koja traže konkretne odgovore. Zato sam, ne bježeći od odgovornosti, ponudio i neka rješenja koja vam, nadam se, mogu poslužiti nađete li se u konkretnoj frci u konkretnom Parizu”, poručuje Dubravko Ivaniš.

Q – “Queen Elizabeth”, SQÜRL

SQÜRL, duo koji čine filmaš Jim Jarmusch i Carter Logan, objavio je svoj debitantski album, “Silver Haze”, opisan kao “poetsko putovanje izgovorenih riječi, dinamičnih instrumentala, dron rifova i distorziranih efekata, koje uključuje tubularna zvona i violončelo uz njihove prepoznatljive gomile delayja.” Na albumu u produkciji Randalla Dunna pojavljuju se Charlotte Gainsbourg, Anika i Marc Ribot.

R – “Ready To Move On”, Rodney Crowell

Novi album Rodneyja Crowella “The Chicago Sessions” producirao je Jeff Tweedy iz Wilca, i premda predstavlja povratak u kantautorove rane dane, ipak nije riječ o nostalgičnom putovanju. Pjesme su vitalne i aktualne, dotiču se svega, od ljubavi i smrtnosti do rase i religije, a izvedbe su ništa manje nego opojne, potaknute sirovim gitarama, honky-tonk klavirom i čvrstim, prodornim bubnjevima.

S – “Save the World”, Jason Isbell & The 400 Unit

Jason Isbell objavio je “Save the World”, novi singl s “Weathervanes”, njegovog nadolazećeg albuma s bendom The 400 Unit. Ploču je producirao sam Isbell, a snimljena je u studiju Blackbird u Nashvilleu te će izići 9. lipnja na Isbellovoj etiketi Southeastern Records. Album nasljeđuje njegov prethodni uradak “Reunions” iz 2020. koji je debitirao na prvom mjestu Billboardove ljestvice najboljih country, folk i rock albuma.

T – “T-Jay “, Them Moose Rush

Them Moose Rush video spotom za potpuno novu pjesmu “T-Jay” najavljuju i novi dugosvirajući uradak koji je najavljen za jesen. Animaciju i režiju spota radio je bubnjar Vedran Marinko Komlen, dok master pjesme potpisuje već provjereni mastermind zvuka Leonard Klaić (She Loves Pablo, Bad Daughter, Delapse).

U – “Uncertain Times”, Sloba

Sloba Dragović predstavio je instrumentalnu prog-fusion viziju u spotu za ‘Uncertain Times’. Riječ je o instrumentalnoj skladbi koja predstavlja autorov osobni doživljaj i dinamično istraživanje svijeta u kojem živimo i emocionalnog utjecaja koji ima na sve nas.

V – “Vreća pikula”, Rokambol

Zagrebački kantautor Rokambol je izbacio treći video spot sa svog hvaljenog aktualnog albuma “Paraliza” za pjesmu “Vreća pikula”. Nikša Marinović kaže: “Pjesma “Vreća pikula” je nastala iz kreativne frustracije mnogih samostalnih umjetnika koji muku muče sa nedostatkom honorara i kašnjenjem istih, a za potrebe video spota je takvog čovjeka sjajno utjelovio legendarni Zujo iz zagrebačkog kvarta Vrapče.“

W – “World On Fire”, Dolly Parton

Dolly Parton podijelila je prvu pjesmu sa svog nadolazećeg albuma “Rockstar”. “World On Fire” prvi je singl s ove zbirke od 30 pjesama, koja je osmišljena nakon njezina uvođenja u Kuću slavnih rock and rolla, a uključuje pojavljivanja Paula McCartneya, Debbie Harry, Stevie Nicks i drugih.

X – “XTC vs Adam Ant”, Murder By Death

Novi EP benda Murder By Death “As We Wish” sastoji se od šest obrada, a po jednu je odabrao svaki od članova grupe, uz bonus obradu TLC-jeve “Creep”, koju su obećali u Kickstarter kampanji za snimanje ploče. Otisnut je na 10″ vinilu, a naslovnica je parodija slavnog izdanja country supergrupe The Highwaymen.

Y – “You’re the One”, Rhiannon Giddens

Folk glazbenica Rhiannon Giddens i orkestralni skladatelj Michael Abels nagrađeni su ovogodišnjim Pulitzerom za glazbu za operu “Omar”. Dan nakon što joj je uručena nagrada, Rhiannon Giddens je najavila i svoj novi album “You’re The One”, koji izlazi 18. kolovoza. Riječ je o njezinom prvom samostalnom albumu u šest godina. Naslovna pjesma potječe iz trenutka koji je Rhiannon podijelila sa svojim 10-godišnjim sinom nedugo nakon njegova rođenja.

Z – “Zubić vila”, Mile Kekin

“Zubić vila” Mile Kekina s albuma “Nježno đonom” u pop okvirima se duhovito obračunava s armijom hejtera naoružanih caps lockom i lažnim profilima na internetskim bojišnicama, kao i ignorantima i teoretičarima zavjera s “manjkom seksa i viškom promila”. Reklo bi se, lake mete, ali Mile to “more imbecila” prelijeće s nekoliko vrhunskih kupleta i gitarističkim solom koji djeluje jednako ironično kao i neki njegovi stihovi na albumu. “Avatari, komentari otrovni ko cijankalij, kol’ko treba materina da se ispuni praznina,” pjeva Mile u poentiranom bridgeu, prije nego dijagnosticira današnji sustav izravne online idiokracije: “I prije je bilo kretena, al nije bilo tastatura.”

Foo Fighters vraćaju se s još jednim singlom sa svog novog albuma “But Here We Are”. “The Teacher” je 10-minutni rock ep i najduža pjesma koju je bend ikada snimio. Dolazi s montiranim i djelomično ilustriranim kratkim filmom redatelja Tonyja Ourslera, koji možete pogledati u nastavku.

“But Here We Are” prvi je album Foo Fightersa nakon smrti Taylora Hawkinsa prošle godine. “The Teacher” je četvrti singl, nakon “Rescued,” “Under You,” i prošlotjednog “Show Me How,” s gostujućim vokalom kćeri Davea Grohla Violet. LP su koproducirali Greg Kurstin i bend.

Tijekom probe za turneju početkom ovog mjeseca, Foo Fighters su predstavili novog bubnjara Josha Freesea kao Hawkinsovog nasljednika. Bend je započeo turneju i nastavak nastupa na festivalima u svibnju, osam mjeseci nakon posljednjeg od dva all-star koncerta posvećena Hawkinsu krajem prošle godine. Prethodni album Foo Fightersa bio je “Medicine at Midnight” iz 2021. godine.

Prije tri tjedna Mile Kekin je predstavio svoj novi album „Nježno đonom“ i, očekivano, pokupio odlične recenzije. Jedna od nježnijih pjesama s albuma je „Guvernal“ i baš za nju Mile kaže da mu je jedna od najdražih pjesama koju je ikad napisao.

Potaknut činjenicom kako je kod nas sve više stranih biciklista koji nam na vrata donose naše burgere i pizze, Mile je zaključio da bi bilo logično da i glavni glumac u njegovom spotu bude jedan od njih. Tako je odabir pao na Rakesha Vetagirea iz Indije.

„Raki je vrlo simpatičan i komunikativan mladi gospodin, ima 36 godina i već dva mjeseca živi i radi u Zagrebu. Prije toga je živio u Singapuru, Ukrajini i Poljskoj. U Indiji ga čekaju roditelji, djevojka i braća, a u slobodno vrijeme se bavi slikarstvom. Osim toga kaže da voli plesati i obilaziti povijesne lokacije,“ rekao je Kekin.

U režiji Doringa, „Guvernal“ je dobio i svoje video izdanje, a kako se Raki snašao u ulozi glavnog glumca, pogledajte ispod.

„Bilo bi mi drago ako bi ovaj spot učinio te naše nove sugrađane više vidljivima, da ih manje doživljavamo kao isključivo dostavljače koji nas hrane kad nam se ne da kuhati .

Raki ne govori hrvatski, ali voli pjesmu Guvernal jer mu je “uplifting and optimistic”, a to mu, kaže, baš treba,“ rekao je za kraj Mile Kekin.

Cijeli album „Nježno đonom“ dostupan je na svim digitalnim servisima.

U svijetu koji bar jednom po desetljeću potrese financijska kriza, zaista je odvažno napraviti seriju o milijarderima, i to tako da se publika može poistovjetiti s likovima koji uživaju bogatstvo kakvo 99% gledatelja ne bi zaradili ni u deset života. Serija “Succession” (Nasljeđe) ipak je uspjela probuditi empatiju za bogataške drame, prvenstveno zahvaljujući genijalnim glumcima i duhovitom, pametnom scenariju. Idejni začetnik, izvršni producent i scenarist je Jesse David Armstrong, koji je prije ove ambiciozne produkcije HBO Maxa bio sukreator blesave humoristične serije “Peep Show”, te kod nas manje popularnih “Fresh Meat” i “Babylon”, a gostovao je kao scenarist drugih serija, na primjer napisao je jednu od najboljih epizoda Black Mirrora “The entire history of you”.

Spomenutim serijama “Succesion” je slična po satiričnom humoru, popkulturnim referencama i strelovitoj kameri koja fikciji daje dokumentaristički štih. Jedan od redatelja i koproducenata Mark Mylod u videu za Vanity Fair objasnio je kako je postigao nepredvidivost i napetost u jednoj od epizoda (spoileri za 3. epizodu 4. sezone na linku): čak ni kamermanima nije dao točne upute, nego im je samo naložio da prate likove, s potpunim povjerenjem u glumačku postavu i njihov golemi talent, pa kamera radnju ustvari lovi, a u montaži je taj dojam još i pojačan.

“Succession” je klasična šekspirijanska borba za nasljedstvo, koja se ne odvija na nekom srednjovjekovnom dvoru nego u ozračju modernih ‘monarhija’: na vrhu multinacionalne medijske kompanije Waystar RoyCo. Serija započinje kada beskompromisno okrutni patrijarh Logan Roy (Brian Cox) na svoj osamdeseti rođendan odlučuje da ga na čelu globalnog carstva neće naslijediti njegov sin Kendall (Jeremy Strong), kao ni najmlađi sin Roman (Kieran Caulkin), već supruga Marsha (Hiam Abbass). Najstariji sin Connor (Alan Ruck) i kći Shiobhan (Sarah Snook) nisu uključeni u obiteljski biznis, već im je zanimljivija politika, s tim da je Shiv na čelu kampanje ljevičarskog kandidata za predsjednika koji je praktički protivnik obitelji Roy, s obzirom da njihova medijska politika naginje desno. Kendall počinje okupljati svu Loganovu djecu kako bi ga svrgnuli s trona i započinju četiri sezone vrhunske televizije, s gomilom prevrata, promjena strana i izdaja na osobnoj razini, a napetost ne jenjava do posljednjeg trena posljednje epizode.

I sporedni likovi toliko su živopisni i razrađeni da su gledatelji ponekad zahvaljujući njima mijenjali svoje favorite za nasljednika. Hladna i distantna majka Caroline Collingwood (Harriet Walter) uopće se ne zanima za svoju djecu, osim kada ih gleda kao pijune u igri protiv Logana ili kada im treba prigovarati. Tom Wambsgans (Matthew Macfadyen), Shivin zaručnik, a kasnije i muž, zaljubljen je prvenstveno u novac. Njegov “odvratni” kompanjon Greg Roy (Nicholas Braun), Loganov pranećak, počinje kao maskota kompanije, da bi se iz epizode u epizodu uzdizao, ne učinivši ništa za što neće dobiti neku vrstu kompenzacije. Slično se ponaša i “stara garda” Loganovih dugogodišnjih suradnika, među kojima je i nekadašnja legenda Sledge Hammer (David Rasche) kao Karl Muller, kao i televizijske zvijezde Peter Friedman kao Frank Vernon, Fisher Stevens kao Hugo Baker i J. Smith-Cameron kao Gerri Kellman. Osim njih, vrijedi istaknuti i Alexandera Skarsgårda u ulozi švedskog tech-milijardera Lukea Matssena koji želi kupiti obiteljsko carstvo (počevši od treće sezone).

Ugođaju serije svakako doprinose dizajnerski kostimi i skupocjeni nakit, rekviziti poput najskupljih mobitela, kao i lokacije snimanja, od privatnih aviona, blindiranih automobila i luksuznih vila, pa sve do poslovnih prostora u centru Manhattana i hotelâ s pet zvjezdica po cijelom svijetu. Ipak, koliko god zavodljivo bilo bogatstvo u kojem pliva obitelj Roy, toliko su njihove sudbine ipak nezavidne, jer je jasno prikazano koliko štete nanosi briga o milijardama, i na fizičkoj, i na psihičkoj i na društvenoj razini. Prema tome, “Succession” prati prave antijunake, koji su svaki na svoj način odvratni prema svima od kojih nemaju koristi, a vlastite ideale bez problema gaze ako to znači da će dohvatiti još malo moći.

Takva bezobzirnost najbogatijih prema ostalima, ali i prema prirodi, nikad u seriji nije stavljena u prvi plan. Primjerice, činjenica da se tri lika od privatnog aviona do zajedničke lokacije prevoze svaki u svom autu ni u jednom trenu nije tema, ali je jasno prikazana tako da gledatelji mogu sami vidjeti štetnost koju nanosi onih 1% svojom rasipnošću. Nasilje kojim je Logan zlostavljao svoju djecu sami likovi ne osuđuju, nego su, upravo suprotno, opčinjeni svojim ocem kojeg žele impresionirati čak i dok se bore protiv njega. Svojevrsni Stockholmski sindrom tako im pomaže da zamagle zločine koji su se odvijali pod okriljem kompanije Waystar, a pregovori o tome tko će preuzeti krivnju naizmjence su tragični pa komični.

Moglo bi se reći da je takva čitava serija, pa ćemo bogataše gledati kao komične dok slušamo idiotarije koje izgovaraju i njihova međusobna zadirkivanja, ali onda će napraviti nešto gnjusno, zataškati neku strahotu ili iskoristiti kraticu “NRPI” koja stoji za no real person involved (“nisu uključene stvarne osobe”) kada se referiraju na poginule ilegalne imigrante koji za njih rade ili seksualne radnice koje su ustvari žrtve traffickinga. Tako se razotkriva njihova bešćutna odvojenost od stvarnog svijeta kojim manipuliraju i vladaju, a usput se ističe koliko se smatraju boljima od drugih, što glumci genijalno portretiraju.

Bez obzira na sudbinu kompanije Waystar RoyCo, sva Loganova djeca nose psihoze koje im je on usadio. Kad god za to dobiju priliku, ponašaju se jednako okrutno kao on, i prema vanjskom svijetu i jedni prema drugima. U ovoj priči to je jedino što su uistinu naslijedili.

Ocjena: 10/10

(HBO Max, 2018.-2023.)

Iron Maiden u Ljubljani – na krilima prvog vjesnika distopije

Razlog tome zasigurno leži u tome što je legendarni britanski heavy metal bend odlučio ponoviti iskustvo pripreme za svjetsku turneju u Splitu. Svidjelo im se prvi put, pa zašto ne učiniti to opet. Topla proljetna morska klima prija svima, pa tako Maidenima. Zagreb je ovog puta izostao, ali ovdašnjim fanovima nije bio nikakav problem otići do Ljubljane kad graničnih prijelaza između Slovenije i Hrvatske više nema. Arena Zagreb ili Arena Stožice, razlike nema.

Ne znam kako na The Future Past turneju gledaju mlađi obožavatelji benda, ali za nas nešto starije bilo je to pravo putovanje u godine mladosti, pravi blast to the past. Naime, potpisnik ovih redaka prvi put je kročio na veliki strani koncert u Dom sportova kao 16-godišnjak upravo na turneju albuma „Somewhere In Time“ 1986. godine.

Tada nikog nije zanimalo što maloljetnik bez pratnje ide na takav koncert, a opcija da me vode starci vjerojatno bi završila tako da bi me izvukli van iz dvorane i prije nego bih vidio Iron Maiden. Naime, tada nikog nije zanimalo to da bi trebala postojati neka gornja granica izloženosti decibelima iz razglasa. Neki su knjige napisali o udarcu u snare bubanj u pjesmi „Like Rolling Stone“ Boba Dylana, tj. udarcu koji je označio početak jedne epohe. Ja bih vjerojatno mogao učiniti slično ali o prvom udarcu u snare tog četvrtka 11. rujna 1986. godine koji je označio prvi pravi prasak rock and rolla u mojoj životnoj epohi. I on nije došao od Maidena, već od predgrupe Waysted koja se nakon toga zauvijek izgubila u ropotarnici rock povijesti iako su u njoj između ostalih bili i članovi grupa UFO i Def Leppard.

Sjećam se da je puklo kao neka reska bomba. Kao da mi je cijelo tijelo primilo udarac, doslovce sam osjetio prelazak granice kad zvuk postaje fizička sila koja vam protrese cijelo tijelo i kad ne možete kontrolirati ni treptaje očiju jer svaki novi udarac u snare donosi novi tik. A ako nečeg ima puno u rocku to su udarci u snare koji dolaze kao kontra svakoj prvoj dobi koja pripada bas bubnju. Dakle, udara vas kontra. Kad su se na to rešetanje zalijepili zvuci gitara i vokala ugođaj je bio kao da stojite iza mlaznice mlaznog motora.

Tijelo i uši su se nekako prilagodili na taj šok, jer što će drugo jadni, kad im vlasnik nema mozga da ih odvede daleko od tog ataka na čula. Vlasnik je valjda bio u čuđenju dok je gledao par metalaca koji su u tim uvjetima spavali nedaleko od njega mrtvi pijani zavaljeni na ogradu klizališta. Ni taj prizor nikad nisam zaboravio. Pauza je donijela zujanje u ušima, a kad su se svjetla ugasila, Iron Maiden su bili još glasniji. Najglasniji. Gnjev bogova predvođen vrištećim Bruceom Dickinsonom u punoj fizičkoj i vokalnoj snazi i pjesmama koje su možda prve u svom žanru nosile konstrukciju distopije, tj. konceptualnog albuma utopljenog u vizualni narativ „Blade Runnera“, filma čija turobna fikcija budućnosti me istovremeno šokirala, ali i magnetično privukla nakon gledanja u nekadašnjem Kinu Zagreb u još mlađoj dobi. Album „Somewhere In Time“ bio je nadahnut i književnim narativom djela Aldousa Huxleya, koja su u moj život ušla nešto kasnije. Hoću reći, da su se ti snažni momenti tuđih mračnih vizija onog što vrijeme donosi snažno zalijepili za mene u formativnim godinama. Glasnoća tog koncerta jednostavno je u tom trenutku bio monolitni klimaks transcendentnosti koju je rock u stanju učiniti. Bilo je to poput virenja u budućnost koje je bilo hipnotičko poput gledanja u bezdan. A svega pet mjeseci prije iste te 1986. godine radijacijski no future scenarij proživljavali smo u stvarnosti kroz katastrofu u Černobilu.

37 godina poslije živimo u limbu novog no future scenarija koji se opet događa u Ukrajini. Svibanj je kišni blejdranerovski. Robotika, kibernetika i umjetna inteligencija užurbano napreduju prema svom zenitu koji će možda nositi ime Roya Battyja a Maideni su ‘nakon sto godina’ izvukli vizual Eddieja čna kojem je mišićno tkivo bez kožnog pokrova protkano metalnim egzoskeletom. The Future Past, kažu. I nekako su u pravu. Budućnost iz prošlosti kao da je tu, a opet neizbrisivo se bude osjećaji nekad davno intenzivno proživljene prošlosti.

U međuvremenu, ne znam je li zakonom humano ograničenje jačine decibela na koncertima ubilo rock and roll, ali nam je vjerojatno spasilo glavu i produžilo vijek boravka na koncertima, kako onima na pozornici, tako i nama u publici. Zabavljamo se, a ne ginemo. Možda je i bolje tako. Također, heavy metal je postao veliki biznis koji se prenosi s koljena na koljeno.

U slučaju Maidena koncerte više ne otvaraju razulareni bendovi koji imaju ozbiljnih problema s drogom, već The Raven Age, bend sina Stevea Harrisa koji je nažalost „bez boje, okusa i mirisa“ kao i bend sina Bona Voxa kojeg sam valjda prošlog ljeta gledao i slušao u Puli. Benovi djece poznatih glazbenika imaju nešto kilavo u sebi. Uglavnom previše kopiraju svoje slavne roditelje dok ih menadžmenti guraju ‘preko veze’ publici pred kojom se ponašaju kao zvijezde bez pokrića, što u konačnici i jesu. The Raven Age je tako nakon prve pjesme prekinuo koncert na skoro deset minuta jer valjda nekom od članova benda nije radio in-ear. Dakle, preko razglasa se sve čulo normalno, ali, eto, ‘tjera se perfekcionizam’ uz nikakav osjećaj za improvizaciju ili za publiku. I onda mladi George Harris potom u pauzama između pjesma blebeće nabiflane fraze o nekom jedinstvu heavy metalaca – spontan k’o Terminator kad izgovara „hasta la vista baby“. Ukratko, hasta la vista The Raven Age. Bilo bi bolje da prepisuju od grupe UFO nego od Iron Maiden.

Kad se već opet spominjem grupa UFO, koncert Maidena je standardno počeo njihovim hard rock klasikom „Doctor Doctor“ pojačanog na razinu glasnoće koncerta da bi potom uz minimalističku igru reflektora zasvirala Vangelisova tema „End Titles“ iz „Blade Runnera“. Zatim je i uvod „Caught Somewhere in Time“, uvodne pjesme s albuma „Somewhere In Time“ krenuo s matrice da bi ju uz prasak i bljeskove reflektora pred prvu strofu preuzeli Maideni uživo na pozornici. Baš me nekako ugodno to brecnulo jer se ne sjećam da sam je ikad više čuo uživo nakon 1986. godine. Od splitskog sunca preplanuli Dickinson osim što je zračio svježinom, vraški se šepurio i vokalno. S razlogom. Izvlačio je zahtjevne vokalne dionice te pjesme kao od šale. Himna benda tek takva, a ‘kiselila’ se desetljećima potpuno zaboravljena. Nakon nje još jedan zaboravljeni biser; „Stranger In Strange Land“, a na njoj Maideni još čvršći i još uvjerljiviji. „Stranger In Strange Land“ je nakon „Caught Somewhere In Time“ legao kao „Two Minutes To Midnight“ nakon „Aces High“.

„The Writing On The Wall“ je Dickinson najavi pomalo bizarnom pričom o svojoj toalet-avanturi u Ljubljani, što je ujedno bila i najava za paralelno otvaranja poglavlja s recentnog albuma „Senjutsu“ (2021.) jer je taj dupli album dosad bio sviran uživo u manjem obimu. Svoje svjetske premijere izvođenja uživo dobile su „Days Of Future Past“ i „The Time Machine“, a nešto kasnije i epska „Death of the Celts“ Sasvim dobar score za Ljubljanu, no pravi debitantski biser čuvan je za drugi dio koncerta.

Novo ugodno iznenađenje predstavljala je „The Prisioner“ s albuma „The Number Of The Beast“ koja također dugo nije bila na koncertnom repertoaru. Da će Maideni imati milosti prema svojoj ‘greatest hits publici’ moglo se iščitati kroz izvedbu „Can I Play With Madness“. Povratak na „Somewhere In Time“ došao je s „Heaven Can Wait“, a potom se dogodila premijera koju su mnogi fanovi Maidena čekali da se dogodi 37 godina, a to je bila izvedba pjesme „Alexander The Great“.

U vrijeme originalne „Somewhere In Time“ turneje s trona glavne maratonske pjesme ništa nije moglo skinuti „Rime of the Ancient Mariner“, no izvedba „Alexander The Great“ otvorila je prvu dvojbu te večeri, a to je da je bend možda predugo čekao da dotična bude uvrštena na setlistu.

Jest da Iron Maiden slove za neupitno precizne instrumentaliste, ali nemaju oni u prstima makedonski ritam kako ga ima jedan Vlatko Stefanovski. Dakle, kad su krenuli u neparni ritam izvukli su se kroz iglene uši kao što je bilo i čudnih rezova u ritmu koji su se mogli iščitati i kao ispadanje iz njega. „Fear Of The Dark“ došla im je kao spas, a uz riff eponimne „Iron Maiden“ tradicionalno su došli do službenog kraja koncerta. I možda je na tome trebalo ostati.

Bis je pripadao još jednoj svjetskoj “Senjutsu“ premijernoj izvedbi, a to je pjesma „Hell On Earth“ koja je bila možda previše za bis. Publike je tu ipak čekala neke zicere, pa se činilo da „The Trooper“ koja je potom uslijedila nikad nije dočekana s tolikim oduševljenjem. Sam kraj trebao je biti ovjenčan s „Wasted Years“, inače publici omiljenom pjesmom Adriana Smitha sa „Somewhere In Time“ albuma, ali prisustvovali smo situaciji u kojoj se isti taj Adriam Smith pogubio sa svojom poznatom trzalačkom temom u uvodu do te mjere da je Bruce Dickinson prvi ‘morao vaditi kestenje iz vatre’ te je odlučio ponovno odbrojiti početak pjesme na mikrofon.

No Smith je i nakon toga ispao iz ritma i napravio nervoznu gestu na pozornici u svojoj nemoći. Tu je heavy metal zvijer otkrila mekani trbuh, Dave Murray tu nije mogao uskočiti umjesto Smitha obzirom da on svira drugu gitarsku dionicu. No umjesto da Janick Gers kao treći gitarist konačno dokaže da nije vječito suvišna pojava u bendu i preuzme Smithovu dionicu (koju se očigledno nikad nije ni trudio naučiti, bar reda radi), on je nešto prtljao kao da prvi put čuje pjesmu.

U tim filmskim sekundama Steve Harris se dokazao da je vođa benda jer nije dozvolio da šupljina zvuka preraste u očaj na pozornici. Uglavnom, počeo je trčati po centralnom dijelu ispred publike, obilato filati svoj bas i privlačiti pažnju na sebe, obzirom da je Dickinson stajao na uzvišenju iznad McBrainove baterije na najdaljoj točki pozornice. U dva skoka je bio do Gersa sa svoje desne strane dok se Smith u pozadini nije djelomično pribrao i počeo ‘pikati’ samo akcente taman da Dickinson potegne spasonosni refren. Bio je to hod po rubu debakla na samom kraju dvosatnog koncerta.

No nije samo Smith bio najslabija karika. Nicko McBrain je imao možda i više čudnih trenutaka tijekom koncerta i nekako kao da je prorijedio svoje bubnjanje i imao nekoliko diskutabilnih akcenata. Uz sve, bio je prilično skriven od očiju publike, gotov uguran ‘u kutiju’ skupa sa svojim bubnjevima, tj. tijesno omeđen zidovima gornje platforme po kojoj se povremeno kretao Dickinson, a sprijeda ‘zagrađen’ bubnjevima stalcima i činelama. Nije ovdje riječ o nekim slutnjama, već samo o zapažanjima. Jest da je bilo osvježenje čuti Maidene spremne na ‘dubinske rezove’ setliste, ali promjene su donijele i određeno škripanje u tom obično preciznom, ali ipak vremešnom koncertnom stroju. Nije baš sve išlo glatko.

Jedino što nije teško predvidjeti jest to da će Adrian Smith dosta raditi na prisjećanju i vježbanju izvedbe pjesme „Wasted Years“ prije nego li bend sutradan izađe pred prašku publiku.

Nakon prvotne odgode i prebacivanja na novi datum održavanja, ovog se tjedna konačno održava mnogima omiljeni Zagreb Beer Fest. Najveći zagrebački open-air festival od 1. do 4. lipnja ponovno će pretvoriti središte grada u omiljenu destinaciju svih ljubitelja spoja vrhunske glazbe, pivskog osvježenja i druženja na otvorenom. Festival se odvija u Parku dr. Franje Tuđmana, ulaz je besplatan, a objavljen je novi detaljan dnevni program zajedno sa satnicom.

Više od dvadeset glazbenih imena iz regije stat će na pozornicu ovogodišnjeg izdanja Zagreb Beer Festa. Festival će u četvrtak, 1. lipnja otvoriti pop-punk dvojac Luzeri, koji će u 16:15 stati na festivalsku pozornicu i time započeti koncertni program. Zatim slijede nastupi Stereo Deficita – Arctic Monkeys tribute benda, šibenskog rock sastava BluVinil, te legendarnog istarskog glazbenika čiji nastupi su sinonim za feštu Alena Vitasovića i splitskih ikona koje su prošle godine potvrdile ponovno okupljanje i novi autorski materijal Daleke obale, koji će privesti kraju prvi dan festivala.

U petak, 2. lipnja na festivalsku pozornicu će stati pet glazbenih imena – koncertni program će u popodnevnim satima otvoriti zagrebački rock bend Orvel, uslijedit će nastup makedonskog eklektičnog kolektiva Funk Shui, zatim rock dua i dobitnika Rock&Off nagrade Djeca!, nakon čega će večernji dio koncerata biti zaokružen nastupima beogradskih alt-rockera Artan Lili, koji su prošle godine obilježili i deset godina djelovanja i Porinom nagrađenog osječkog rap dua Krankšvester.

Vodeće regionalno rock’n’roll ime nove generacije Keni nije mrtav otvorit će treći dan festivala, u subotu, 3. lipnja, a nakon njih plesnu dozu pop-disco zvuka donose pjevač, multiinstrumentalist i producent Elvis Sršen s bendom Disco Blues. Zatim slijede nastupi Bad Daughter, vodeće domaće indie-pop kantautorice, ujedno i dobitnice nagrada Porin i Rock&Off te također Porinom nagrađenog synth-pop tria pocket palma. U subotu će na festivalsku pozornicu stati i triljski reper Grše, prvi hrvatski glazbenik na #1 Billboard Croatia Songs charta, čiji aktualni singl “Mamma Mia” i dalje osvaja digitalne i radijske liste, a zatim će koncertnu večer moćnim i iščekivanim nastupom kraju privesti PipsChips&Videoclips, jedan od najvažnijih zagrebačkih rock bendova u povijesti, koji je nedavno objavio novi singl “Pariz”.

Posljednji dan festivala, nedjelja 4. lipnja, također će biti u znaku urbanih pop, rock i hip-hop žanrova; mladi beogradski indie-synth pop trio dram prvi će stati na pozornicu tog dana, a nakon njih slijede nastupi zagrebačkih indie-rockera Tidal Pull, indie-disko-pop punkera Peki Pele, pop/r&b glazbenice i autorice Miach, ujedno i dobitnice nagrade Cesarica za singl “NLO” te trap kolektiva 2xŠihta. Ovogodišnje izdanje festivala kraju će privesti dubrovački bend Silente, koji je još jednom oduševio publiku novim albumom “IV”, a ovom prilikom nastupit će u novoj postavi – s novom vokalisticom, Larom Viktoriom Ilić, s kojom su nedavno objavili prvi zajednički singl “Sve što treba znat o ženi”.

S istaknutim koncertnim programom, Zagreb Beer Fest nudi i bogatu ponudu više od 180 vrsta piva iz asortimana inudstrijskih i craft pivovara – tako će ove godine pivsko osvježenje točiti pivovare kao što su Varionica, Primarius, Devetka, Crafter’s, Pivovara Medvedgrad, Zmajska pivovara, a svoje mjesto na festivalu će po prvi put imati i Drito Bar, koji će ponuditi svoje Drito pivo. Bit će dostupna i bogata gastro ponuda street food zalogaja, za koje će između ostalih brinuti BBQ Hot Yard i Krojačnica.

Šesto izdanje festivala ove će se godine održati od 1. do 4. lipnja, a ulaz će kao i svake godine do sada, biti besplatan. Festival svoja vrata otvara u četvrtak i petak u 16 sati, a subotu i nedjelju u 15 sati. Sve informacije i novosti o festivalu možete pratiti na službenoj Instagram i Facebook stranici.

Zagreb Beer Fest 2023 – Dnevni program i satnica:

Četvrtak, 1. lipnja:
16:00 ulaz
16:15 Luzeri
16:55 Stereo Deficit – Arctic Monkeys Tribute
18:15 BluVinil
19:30 Alen Vitasović
21:00 Daleka obala

Petak, 2. lipnja:
16:00 ulaz
16:15 Orvel
17:30 Funk Shui
18:30 Djeca!
19:30 Artan Lili
21:00 Krankšvester

Subota, 3. lipnja:
15:00 ulaz
16:00 Keni nije mrtav
17:00 Elvis Sršen & Disco Blues
18:00 Bad Daughter
19:00 pocket palma
20:10 Grše
21:30 PipsChips&Videoclips

Nedjelja, 4. lipnja:
15:00 ulaz
16:00 dram
17:00 Tidal Pull
17:50 Peki Pele
19:15 Miach
19:45 2xŠihta
21:15 Silente

U rujnu ove godine očekuje se novi strip o legendarnom jazz inovatoru, trubaču i skladatelju Milesu Davisu. “Miles Davis and the Search for the Sound” slikovito predstavlja brojne živote ove glazbene legende i pionira jazza.

U opisu stripa priloženom objavi za medije stoji: “Uz naraciju prilagođenu Davisovim vlastitim riječima i promjenjivu, fluidan crtež koji odražava Davisov vlastiti dinamični stil, ovaj grafički roman na 150 stranica prati Davisa kroz četiri desetljeća glazbenih inovacija i sve većih prepreka. U srži, ova se priča vrti oko potrage majstora jazza za tajanstvenim zvukom koji je jednom čuo na mjesečinom obasjanoj seoskoj cesti kao dijete.”

Autor stripa Dave Chisolm, doktora jazz trube na Eastman School of Music, pomno je istražio i stručno izveo “Miles Davis and the Search for the Sound”, vješto pokrivajući često promjenjivo putovanje Milesa Davisa i njegove svjetski poznate glazbe.

Ili kako kaže izdavač: “‘Miles Davis and the Search for the Sound’ omogućit će vam da po prvi put svojim očima čujete ostavštinu glazbene ikone.” Strip je dostupan za prednarudžbu putem Davisove službene stranice. Regularno izdanje (tvrdi uvez) prodaje se po cijeni od 40 dolara, dok je za deluxe izdajne u slipcaseu koje sadrži vinilnu singlicu, razglednice i grafike, potrebno izdvojiti stotinu dolara.