Nastavnici organizirano

Svetih Sto Sedamdeset I Pet

Sat, 16 Jan 2021 10:08:03 GMT

Poštovani ministre,

Nije prošao ni tjedan dana otkako su se učitelji iz potresom pogođenih područja peticijom morali izboriti za odgodu početka 2. polugodišta, a već moraju razmišljati o tome kako će nadoknađivati svaki propušteni dan i produljeno raditi sve dok ne dosegnu magični broj od 175 radnih dana! Mnogi od njih se boje koristiti i svoje pravo na plaćeni dopust jer nisu sigurni hoće li im se to obiti o glavu. Potpisali ste odluke u kojima već spominjete nadoknadu ili subotama ili produljenjem nastavne godine. Čim vrijeme dopusti, na potresom pogođenim područjima kreće obnova, zašto im dodatno otežavati oduzimanjem dragocjenog vremena?

Podsjećamo da je premijer 4. siječnja na području Sisačko-moslavačke i dijelovima Zagrebačke i Karlovačke županije proglasio katastrofu. To, prema Zakonu o odgoju i obrazovanju (Članak 48, stavak 5) omogućava ministru da, kao i u slučaju proglašenja elementarne nepogode, stanja neposredne ugroženosti ili ratnog stanja nastavnu godinu skrati koliko je potrebno. Ne bi bilo ni prvi put, sjetimo se samo kako su se ratnih godina razredi završavali u tri-četiri mjeseca nastave, koliko se uspjelo između uzbuna skrpati, a ni od učenika iz poplavljene Gunje se nije očekivalo da izgubljene dane nadoknađuju do kraja lipnja.

Razumijemo potrebu da se učenici i učitelji što brže vrate u ‘normalnost’ i rutinu školskog života, no u trenutcima dok tlo još uvijek podrhtava, korona se i dalje širi, a obnova još nije ni započela, govoriti o nadoknadi subotama čini se deplasiranim.

Neće nikome nebo pasti na glavu ako neki učenici ove kaotične školske godine budu sjedili u klupama manje od svetih sto sedamdeset i pet dana. Škole su se već srušile, ta opasnost im više ne prijeti u slučaju kojeg dana nastave manje. Mora li se stvarno kažnjavati učitelje i učenike nadoknađivanjem i produžavanjem nastave? Nije li im potres dovoljan?

Dragi ministre, imate pravo na to, imate i presedan i zakonsku osnovu, pa dajte, nađite i malo empatije za ljude koji su izgubili domove i strahuju za vlastiti opstanak. Pitali bismo mora li baš svaki puta biti paragraf nauštrb ljudskosti, ali ovaj puta čak i paragraf ima dovoljno humanosti, pokažite ju i Vi.

Je li 13 nesretan broj?

Mon, 21 Dec 2020 17:30:11 GMT

Trinaesta gimnazija još jednom se pojavila u javnosti 11. prosinca u prilogu RTL-a, gdje su gostovali ravnatelj Želimir Čečura i nastavnica njemačkog Daria Šuprinović Karakaš. Pritom je potonja, mrtva hladna kolege prozvala „neradnicima, osobama koju ovu pandemiju zlorabe kako bi imali više slobodnog vremena te mogli spavati do 10 ujutro.

Ovdje je simptomatično da je riječ o osobi koja je cijelu prošlu godinu, zahvaljujući radnom rasporedu koji je napravio ravnatelj Čečura, održavala jedan sat tjedno, i to sat razrednika, dok je punu plaću dobivala zbog ostalih – administrativnih poslova koje je obavljala.

Pismom javnosti reagirali su nastavnici XIII gimnazije, ali ovako nešto moglo je iznenaditi samo one koji nisu upoznati sa općim stanjem u zbornici koje traje već više od jednog desetljeća.

Želimir Čečura legenda je zagrebačkog školstva. Ako spomenete njegovo ime bilo kojem nastavniku koji je prošao kroz njegovu XIII gimnaziju, doživjet ćete, u najboljem slučaju, kolutanje očima, a u najgorem višeminutnu tiradu o nesposobnosti i dugogodinjem iživljavanju istog nad nastavnicima u toj školi. Također, tko je ikada razgovarao sa zagrebačkim učenicima, bivšim i sadašnjim, zna da je XIII. gimnazija na prilično lošem glasu. Spominju se loša opremljenost škole, loša organizacija rada loša disciplina učenika te nedovoljna sigurnost u školi i oko nje, pa čak i problemi s drogom.

Naravno, Čečura za sve ovo optužuje nastavnike – pa neće valjda sebe. Tako je čak i na Facebooku sarkastično naveo tridesetak stvari „zbog kojih je kriv“ (https://otvoreno.hr/vijesti/ravnatelj-bez-zadrske-evo-za-sto-je-sve-kriv-ravnatelj-jedne-zagrebacke-skole/262296). Međutim, kvaka je u tome je da je, među bizarne i “šaljive“ razloge kao što su „Grad kasni s plaćanjem dva mjeseca“ ili „ugrožava tržište mandarina RH i šire“, sakrio i stvari za koje i jest, ako ne kriv, a onda, kao ravnatelj, zaista i odgovoran: što prokišnjava krov, što prozori od dotrajalosti padaju u dvorište, što u školi nema dezinfekcijskih sredstava, ali i što učenici pijani dolaze na nastavu i puše u toaletima i pred ulazom u školu, kao da je to normalno. Naime, pogotovo ovo posljednje je sasvim očekivana posljedica ležernog i ulizivačkog odnosa ravnatelja prema učenicima i, pogotovo, njihovim roditeljima koja je, pretpostavljamo, sastavni dio Čečurinih pokušaja da na ovaj ili onaj način ostvari političku karijeru koja je nominalno počela njegovim kandidaturom za Sabor ranije ove godine, ali neformalno i prije.

A taj ležeran i ulizivački odnos prema učenicima i roditeljima je uzrok činjenice koja je poznata među bivšim i sadašnjim nastavnicima a i većini učenika –da je XIII gimnaziju lakše završiti nego neku drugu. Naime, u počecima Čečurinog ravnateljevanja nije bilo neuobičajeno da se, na njegovu intervenciju, ocjene nekim učenicima podižu, a neke je i sam prepravio bez da je uopće obavijestio nastavnika, dok je bilo slučajeva da se popravni ispiti ponavljaju unedogled (što je izravno kršenje zakonske procedure) dok neki učenici ne izvuku dvojku. Kasnije su, doznajemo, nastavnici naučili lekciju i odučili su si uštedjeti trud tako da odmah upisuju željenu ocjenu i ne riskiraju Čečurine ispade, a oni koji to nisu shvatili ili odbijaju shvatiti, doživljavaju svašta. Također, isplati se upisati Čečurinu gimnaziju jer pedagoške mjere se uredno izriču, ali nakon toga nekom magijom nestanu.

Naravno, oni koji ugrožavaju ovakvu sliku škole kao na traci šalju se na procjenu radne sposobnosti i dijele im se opomene pred otkaz.

No, Čečura je proaktivan i u izravnom kontaktu sa svojim djelatnicima. Kad bi se snimale, sjednice nastavničkog vijeća bi vjerojatno bile hit na Youtubeu: Čečuri je već ušlo u naviku da svoje djelatnike naziva „sotonama“ i „idiotima“, „stokom sitnog i krupnog zuba“ te da im govori da će ih „jebati drškom od tave“.

Zamjene su također posebna priča: zbog nedostatka nastavnika, ponekad ih odrađuje sam ravnatelj gdje onda iskoristi priliku da blati kolegice i kolege te da ih trača učenicima. S druge strane, kolege koji odrađuju zamjene, do ove godine nisu bili plaćeni za to, a i kad ih se plati, događaju se krivi obračuni.

Čečura ne osjeća odgovornost što je za vrijeme izbora za Hrvatski sabor školu koristio za predizborna naslikavanja sa svoje tri najbliže suradnice – Ines Šimac, Evica Šivak Ledić i već spomenuta Daria Šurpinović Karakaš (koje u naslovu na jednom portalu naziva Tri gracije za boljitak Kroacije). Jedna od njih je svoju karijeru u XIII. gimnaziji započela kao nastavnica geografije pa je u nekom trenutku prešla u knjižnicu, u kojoj je radila godinama, da bi se ove godine vratila u razred na puno radno vrijeme kao nastavnik geografije jer je, po ravnateljevim riječima na jednoj od sjednica godinama radila kao knjižičar bez stručnog ispita.

Nekako je indikativno da sam Čečura danas govori svaki tjedan inspektor jedan, jer inspekcije su stalno u školi. 16. 12. 2020. objavljen je natječaj za ravnatelja XIII. gimnazije, a najbliža suradnica mu je upravo sustručnjakinja. Nije nimalo neizgledno da se Čečura boji za svoju ravnateljsku poziciju. Kada bi ju izgubio, slijedio bi natječaj za njegovu kolegicu koja bi postala ravnateljica, a on bi mogao na njeno radno mjesto. Naravno, ovo može biti plod i bujne mašte, ali je scenarij vrlo izgledan. Ovaj trojac od milja Čečura zove kriminalke, usred konstantnih prijava (jedna je bila upravo i zbog predizborne propagande). Moglo bi se reći da je to svojevrsna nadklasa škole, koja zajedno s Čečurom upravlja školom.

Ukratko, XIII gimnazija je crna točka zagrebačkog školstva i to upravo zbog svog ravnatelja čije djelovanje je izazvalo iznimni interes inspekcije, ali i USKOK-a, koji je prije više godina neko vrijeme pretresao ovu školu zbog ravnateljevog manipuliranja izborom udžbenika.

Rad u ovoj toksičnoj atmosferi svakako nije nimalo jednostavan niti lagan. Ljudi dovodi do ludila i trošenja različitih medikamenata. Uz izostanak bilo kakve potpore, uz razne prijave raznih prijavitelja, vjerujemo da kolege često ne mogu ni reagirati – zbog vlastite djece, zbog računa koje moraju platiti, a konačno i zbog kredita koje moraju otplatiti. Izgleda da rade u gimnaziji nesretnog broja.

Reakcija nastavnika XIII. gimnazije na RTL-ovu reportažu o prelasku škola na online nastavu

Sun, 13 Dec 2020 15:03:28 GMT

Poštovani,
u Vašoj je informativnoj emisiji 11. prosinca 2020. objavljena reportaža novinara Marka Šiklića
u kojoj su sudjelovali djelatnici XIII. gimnazije: ravnatelj Ž. Čečura, D. Šuprinović Karakaš i E.
Šivak Ledić. Stavovi koje je iznijela kolegica D. Šuprinović Karakaš u reportaži nisu stavovi svih
djelatnika naše Škole, a ni nastavnika Republike Hrvatske.
Slažemo se da online nastava ne može nadomjestiti znanje stečeno u razredu i razrednu
atmosferu te oštro osuđujemo izjavu kolegice D. Šuprinović Karakaš koja je nastavnike
prozvala neradnicima, osobama koju ovu pandemiju zlorabe kako bi imali više slobodnog
vremena te osobama koje svoj posao mogu napraviti za pet do deset minuta, i to u toplini
svojega doma. Ta nas izjava još više pogađa jer je riječ o kolegici koja je u prošloj školskoj
godini imala jedan redovni sat u svojoj satnici, a s tim i jedan sat u online nastavi: Sat razredne
zajednice. Žalosno je što Vaš novinar nije provjerio tu informaciju, nego je tendenciozno, u
svojoj reportaži, zaključio da će nastavnici zloupotrebljavati online nastavu.
Smatramo da hrvatska javnost treba znati da kolegica D. Šuprinović Karakaš ne može
predstavljati cjelokupnu nastavničku djelatnost. Sve ovo nije samo osuda nas kolega XIII.
gimnazije, nego njezin istup osuđuju kolege iz cijele Republike Hrvatske, o čemu svjedoče i
reakcije nastavnika na Facebook grupi Nastavnici.org. Vaš je novinar tu informaciju trebao
provjeriti i s nastavnicima koji puno radno vrijeme provode s đacima u razredu i u online
nastavi u ovim otežanim uvjetima. Smatramo da bi javnost trebala čuti i glas nastavnika koji
godinama prenose svoje znanje generacijama učenika i koji su u prvom valu zatvaranja škola
dosljedno držali do digniteta naše profesije i održavali nastavu na daljinu kako je propisalo
Ministarstvo. Isto ćemo činiti i dalje te nećemo spavati do 10 sati i „ništa ne raditi“, navečer
objaviti zadatke i sljedeći dan odmarati, kako je rekla kolegica D. Šuprinović Karakaš.

Zaključujemo da su izjave kolegice Šuprinović Karakaš neistinite i maliciozne, doprinijele su
dodatnom narušavanju ugleda i digniteta nas nastavnika i naše profesije te su iznesene samo
s ciljem daljnjega difamiranja u javnosti naše profesije.
Želimo da se čuje i naš glas!
Srdačno
Nastavnici XIII. gimnazije
M. Ban, M. Banić Kreštalica, I. Franjić, L. Goluža, T. Hadži-Boškov, A. Jelačić, A. Kapelan
Matjašić, dr. sc. I. Labus, F. Marić, E. Matašić, A. Mudronja, I. Ostojić, M. Polić, M. Roginić
Ravlić, S. Štefančić

Ne prosvjedu

Tue, 24 Nov 2020 15:07:10 GMT

Danas je u medijima izašla vijest kako Sindikat Preporod 25. studenog 2020. priprema prosvjed pred Ministarstvom znanosti i obrazovanja. Koliko god neki zahtjevi koji se upućuju ministru bili opravdani, napose oni koji se odnose na manjak tehničkoga osoblja, prevladavajući stav Mreže Nastavnici organizirano je da doista nije vrijeme za prosvjede. Iako se prosvjednici namjeravaju okupiti u skladu s epidemiološkim mjerama, te se navodi i da se očekuje kreativnost u prosvjednim aktivnostima, u ovim je trenucima prosvjedno djelovanje promašeno i nepotrebno. Glas prosvjetara, bilo oni članovi sindikata ili ne, može se i drukčije čuti.

Sretan nam rođendan!

Sat, 14 Nov 2020 22:30:00 GMT

Negdje početkom 2009. osnovan je Forum za nastavnike i učitelje. Osnovao ga je Dalibor Perković sa svrhom da okupi učitelje koji kritički promišljaju sustav odgoja i obrazovanja i dovoljno su nezadovoljni i frustrirani njegovim zanemarivanjem da sami nešto poduzmu, izlože svoje ime, riskiraju vrijeme, novac i reputaciju za veće dobro. Članstvo Foruma je raslo dosta brzo, kao i u ovoj grupi, jer se pročulo među učiteljima da postoji mjesto gdje se učitelji ne boje ni ministru reći što ga ide, mjesto gdje je konačno netko rekao ‘nećete nam više prodavati muda pod bubrege’.

Vatreno krštenje nastupilo je u listopadu iste godine kad se u tajnosti pokušao provući novi Pravilnik o ocjenjivanju (kratka verzija naziva) kroz javnu raspravu od svega nekoliko dana. Vodeći članovi foruma su munjevito reagirali, u roku od tri dana,ne samo da su temeljito secirali Pravilnik i napisali komentare, nego su i organizirali peticiju po školama da što više učitelja koji se slažu s komentarima potvrde svojim potpisom i pošalju u inbox Foruma. Peticija se potpisivala u 43 škole, a potpisalo ju je preko 1000 ljudi što je u ono vrijeme bilo ravno čudu.

Paralelno s Forumom razvijao se i portal Nastavnici.org na kojemu su se isprva prenosile vijesti vezane uz obrazovanje, a potom počeli objavljivati i autorski tekstovi i kolumne.

Nakon toga javila se potreba za organiziranim djelovanjem i nastali su Nastavnici.org u svim svojim oblicima i derivatima (udruga, mreža, Facebook grupa). Grupa uspješno djeluje i danas, ali sad na krilima podrške svog ogromnog članstva, poznatijeg pod nazivom”’Rulja s Facebooka”.

Zahvaljujući toj prvoj akciji sporni je Pravilnik u velikoj mjeri promijenjen u skladu s našim komentarima i bio je to prvi veliki uspjeh Foruma, a kao vođe akcije, koji će se vrlo brzo okititi nadimkom ‘destruktivni marginalci’, profilirala se šačica ljudi koje i danas vidite kao administratore ove grupe, ali i još neki koji su umirovili svoj aktivistički duh, te neki koji su nas nažalost zauvijek napustili (RIP). I zaista smo tada bili ‘marginalci’, svega je desetak ljudi aktivno provodilo akcije, no nismo se dali marginalizirati.

U međuvremenu, Nastavnici.org su postali vidljivi i u medijima, počelo ih se pitati za mišljenje o svim gorućim pitanjima u školstvu, ministri su se redali, lijevi i desni, no nitko nije bio pošteđen analize i kritike.

Nastavnici.org su sve vrijeme ukazivali na nelogičnosti sustava. Odlazili su u Ministarstvo s prijedlogom izmjena tadašnjeg Pravilnika o izricanju pedagoških mjera, te su, iako odbijeni, nastavili pritisak sve ove godine što je rezultiralo time da donošenje pedagoške mjere od 2018. više nije upravno-pravni postupak, a mogućnost suspenzije koja se zagovara jednako dugo, sada je u ingerenciji ravnatelja.

Reagirali smo i osudili svako nasilje prema učiteljima, a na višegodišnje ignoriranje reagirali smo velikim prosvjednim skupom “Za sigurnu školu” 15. prosinca 2018. Nakon toga srušili smo nemušti pokušaj tadašnje ministrice Divjak da nam uvali još jedan nefunkcionalni Pravilnik poznatiji pod nazivom P26 zbog ukupno 26 riječi u naslovu koji nitko nije mogao zapamtiti. Mobilizacija članova grupe pridonijela je rušenju pravilnika. Naime, na eSavjetovanju objavljeno je preko 1300 komentara na Pravilnik, što je nezapamćeno velik broj osvrta na neki dokument. Zahvaljujući prosvjednom skupu i marljivom komentiranju , prisilili smo odgovorne da krenu razmatrati mogućnost da učitelji postanu službene osobe te da se svaki nasrtaj na njih tretira kao napad na službenu osobu. To nam je i pošlo za rukom te je sada na snazi uredba o proglašenju učitelja službenim osobama.

U grupi je pokrenuta i Peticija protiv anonimnog prijavljivanja učitelja koju je preuzela inicijatorica peticije kad je napustila ovu grupu zbog nepomirljivih razlika, te osnovala novu. Čvrsto vjerujemo da će i ta akcija biti uspješna, a naziru se i pozitivni pomaci u smjeru izmjena važećih pravilnika.

Krajem ljeta 2019., kad su se nemilice nizali Pravilnici u eSavjetovanju kako bi bili spremni za početak frontalne provedbe pokreta Škole za život, stalno smo poticali članstvo da se javljaju komentarima. Doista, komentari su toliko pljuštali da se u Pravilniku o ocjenjivanju odustalo od vremenika pisanih provjera i još nekih trica koje su nam zagorčavale život.

I na kraju, štrajk 2019. godine, kako god interpretirali njegove rezultate, ujedinio nas je više no ikad. Nikad nitko neće moći osporiti doprinos ove grupe štrajku jer ste tomu svi svjedočili. Štrajk je savršeno zaokružio naših deset godina postojanja. Prvih turbulentnih, strašnih, divnih 10 godina.

Na današnji dan 2011. godine, nastala je ova grupa koja je neočekivano nadrasla i Forum i portal i nekadašnju udrugu. Umjesto da bude samo mjesto logističke podrške, postala je mjesto na kojemu se planiraju i dogovaraju akcije, daju savjeti, razmjenjuju materijali, a nekad i traže srodne duše.

Ulazimo u desetu godinu postojanja grupe. I zato vam kao administratorski tim želimo reći HVALA što sve ove godine svojom uključenošću doprinosite boljem obrazovanju u Hrvatskoj.

Vrijeme od našeg skromnog početka na Forumu 2009. do dana je prohujalo, no još je mnogo toga pred nama.

Destruktivni marginalci i rulja s Facebooka s margine su se pomaknuli prema središtu i nisu aktivni samo na Facebooku.

Proteklu je godinu obilježio štrajk kojim smo se borili za povećanje koeficijenta, ovu pak pandemija koronavirusa i nastava na daljinu, a iduća neka započne obećanim povećanjem koeficijenta, nastavi krajem pandemije i povratkom u škole i završi uvođenjem vanjskog vrednovanja obrazovanja i učinkovitim sustavom pedagoških mjera.

Spremite se, tek sad polijećemo!

Sretan nam rođendan!

Administratorski tim Facebook grupe Nastavnici.org

Ima svjetla na kraju tunela i čini se da ipak nije vlak

Sat, 24 Oct 2020 19:27:21 GMT

Piše: Ivana Valjak Ilić i Mreža Nastavnici organizirano

Kišnu i tmurnu subotu obasjalo je sunce iz smjera zagrebačkih Donjih Svetica. U intervjuu Večernjem listu ministar obrazovanja Radovan Fuchs najavio je konačan kraj mogućnosti anonimnog prijavljivanja djelatnika u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Svaki prijavitelj mora iza prijave stati imenom i prezimenom, no jamči mu se anonimnost pred prijavljenim. I to je u redu. Jedan od instrumenata strahovlade u obrazovanju konačno ide u rezalište.

Mreža Nastavnici organizirano tzv. anonimne prijave kao jedan od problema hrvatskog obrazovanja (uz neadekvatan sustav pedagoških mjera, nepostojeće vanjsko vrednovanje učeničkih postignuća prije državne mature, pretjerano reguliranje sustava pravilnicima koji često nemaju upotrebljivost u praksi) naglašava već godinama. Još 2013., na forumu obrazovanje.freeforums.org, raspravljalo se o nužnosti pokretanja akcije koja bi navela nadležne da ukinu anonimne prijave.

U svibnju 2019. kolegica Tamara Šoić inicira pokretanje peticije. Tekst peticije sastavila je kolegica Anita Damjanović, situaciju u drugim zemljama, posebno u susjednoj nam Sloveniji, istražila je kolegica Davorka Radovanović, a na stranici www.peticija24.com našla sam odgovarajuću platformu za brzo i učinkovito prikupljanje potpisa te kreirala peticiju.

Broj potpisnika vrlo je brzo dostigao više od 8 tisuća. U nastavničkim grupama na Facebooku, a posebno u grupi Nastavnici.org, peticiju se redovito i uporno dijelilo i kolege se motiviralo na njezino potpisivanje. Kolegica Dajana Vidaković poveznicu na peticiju pripremila je kao QR kod kako bi potpisivanje bilo što brže i jednostavnije.

U rujnu 2019. uz podršku Sindikata zaposlenih u hrvatskim školama Preporod i kolege Ivana Plantića, Tamara Šoić peticiju je predala Ministarstvu obrazovanja.

Ponosni smo i sretni što je još jedna inicijativa “s terena” doživjela uspjeh, a kolegici Tamari Šoić čestitamo na ustrajnosti i borbenosti nužnoj za postizanje rezultata.

Ipak, nećemo se predugo odmarati na lovorikama. Ima još mnogo stvari u hrvatskom obrazovnom sustavu koje treba popraviti, a mi se i dalje vodimo za onom “Tko, ako ne mi? Kad, ako ne sad?”.

Sretan Dan učitelja

Sun, 04 Oct 2020 22:21:21 GMT

Piše: Anita Damjanović

Dragi učitelji, stručni suradnici i svi članovi grupe koji ste na ovaj ili onaj način povezani u ovom našem mikrokozmosu, sutra je naš dan. Neki od vas će sutra u školu, neki u virtualnu učionicu, neki u samoizolaciju, većina se neće ni sjetiti da je dan i po čemu poseban dok ne vidi u Dnevniku, ali sutra je naš dan!

Svake godine Dan učitelja se obilježava pod nekim motom. Moto ovogodišnjeg obilježavanja je ‘Glavni u krizi, oblikuju novu viziju budućnosti’.

İako bi većina učitelja rekla ‘Joj, da barem nismo, da barem ne moramo’, spremno preuzimaju ulogu vođe, prihvaćaju biti oslonac, uzor, glas razbora i ogledni primjer građanske i društvene odgovornosti. Ove godine više no ikad prije.

İ za razliku od onog vica u kojem učiteljica pita Peru da nabroji dvije zamjenice, a Pero kaže: ‘Tko? Ja?’, učitelji ne pitaju ‘Tko? Mi?’, jer znaju da nema drugih koji bi to mogli. Samo učitelji to mogu.

Ove godine, kao nikad dosad, budite ponosni na to što jeste. Budite ponosni kako ste ušli u reformu, budite ponosni kako ste iznijeli štrajk, budite ponosni kako ste organizirali nastavu na daljinu, budite ponosni kako se suočavate s neizvjesnošću i prijetnjom pandemije kovida-19 u školama svakog dana. Budite ponosni kako uza sve ovo što nije vaša primarna zadaća, uspijevate jednako odgovorno i s jednakom pažnjom organizirati nastavu i poučavati. Možda je moto ovogodišnjeg Dana učitelja patetičan, ali nikad prije nije bio toliko istinit. Da, stvaramo novu viziju budućnosti i da, imamo vodeću ulogu u krizi. Bilo bi zgodno kad bismo vodeću ulogu u društvu imali i kad nema krize. Ali, o tome nekom drugom prilikom. Sretan vam naš dan!

Di su pare? ili kako su u zagrebačkim vrtićima djelatnici ostali bez plaće

Tue, 15 Sep 2020 18:20:18 GMT

Taman kad pomislite da je nevoljama u ovoj nezapamćeno teškoj godini kraj, više vas sile razuvjere vrlo brzo. Naime, ako ste predškolski odgojitelj u Zagrebu, ove godine ne samo da radite u prepunim gradskim vrtićima u kojima se pedagoški standard doživljava kao nedostižni ideal, a ne kao temelj rada, za vrijeme rada držite se epidemioloških mjera najbolje što možete i znate, strahujete hoće li objekt u kojem raditi preživjeti još jedan potres, povrh svega Grad Zagreb odluči ne isplatiti vam plaću. Kolektivni ugovor zaposlenika u predškolskim ustanovama u Gradu Zagrebu isplatu plaća predviđa do 15. u mjesecu. Danas je 15. rujna, večernji su sati. Plaća još nije sjela, a kad će, ne zna se.

Vrtići nisu ni na koji način obaviješteni o tomu da će plaća eventualno kasniti koji dan. Ostaje im samo da svako toliko provjere stanje svojih tekućih računa i nadaju se da se nešto u međuvremenu promijenilo. U isto vrijeme, i neke učiteljice i učitelju u produljenom boravku u zagrebačkim školama (čije plaće također financira gradski proračun) javljaju da nisu dobili plaću.

Tko zna, možda se novac potrošio na Bandićeva pisma učenicima i roditeljima koja su se dijelila u zagrebačkim školama, a o kojima smo nedavno pisali.

Postavljaju se dva pitanja: zašto plaća nije isplaćena i kad će ju isplatiti? Odgovore bi bilo lijepo čuti već sutra na press’ci Zagrebačkog stožera civilne zaštite.

Kako odraditi Bandićevu kampanju u školama?

Mon, 07 Sep 2020 09:25:40 GMT

Nemalo iznenađenje dočekalo je mnoge prosvjetare u Gradu Zagrebu krajem prošlog tjedna na sjednicama pred početak nove nastavne godine.

Milan Bandić započinje svoju kampanju ni manje ni više nego u školama. Popratno pismo, uz besplatne udžbenike koji se plaćaju iz najvećeg prireza u državi, uz par maskica, razrednici trebaju podijeliti svojim učenicima prvi nastavni dan u vrlo čudnoj nastavnoj godini. Učenici i njihovi roditelji trebaju znati koliko gradonačelnik Bandić dela, čak i kad ne jede snijeg.

Prepričavati sadržaj pisma nećemo, on je ovdje u prilogu. Pa tko voli, neka izvoli, i neka sam procijeni koliko je gadljivo. Ni ne sumnjamo da će zagrebačke škole uskoro postati još veći poligon za Bandićevu predizbornu kampanju.

Nema odmora dok traje nastava

Fri, 04 Sep 2020 08:51:37 GMT

Piše: Bl.

Opće je poznato da je učiteljski posao pun luksuza.

Za početak, radimo malo, a plaćeni smo puno.

Svi, naime, znaju da učitelji imaju puno praznika i slobodnih dana, a i u onim danima u kojima radimo – radimo malo do ništa.

Zadamo učenicima da rješavaju tamo neke zadatke, prepišu nešto sa slajdova koje im dekoncentrirano pokazujemo, a nismo ih čak ni sami stavili u prezentaciju nego smo je pokupili odnekud. Za to vrijeme uglavnom listamo časopise, telefoniramo, lakiramo nokte (dobro, to uglavnom učiteljice), a onda izađemo u hodnik porazgovarati s kolegicama i kolegama koji su također završili s lakiranjem. Uostalom, lak se brže suši na zraku, a u učionicama u kojima je 25 tinejdžera zna biti malo… hm… zagušljivo.

O turističkim paket-aranžmanima ne treba trošiti puno riječi. Vinkovci, Slunj, Babina Greda… Nema gdje nismo bili! Kad se samo sjetim bezbrižnih večeri u kojima se nakon večere odmaramo oko logorske vatre pa učenici spontano zapjevaju i nestašno se hihoću i zadirkuju… Jedva čekam da prođe korona pa da krenemo opet!

Zaboravljam najbitnije! Plaće… ah, plaće! Onaj osjećaj kad jaknu uspiješ kupiti na samo 6 mjesečnih rata! Ne-pro-cje-nji-vo!

Ipak, 2020. su se vladajući dosjetili kako nam vratiti za sve privilegije koje imamo. Pandemija, naravno. Korona. Idealna prilika za revanš. E, dosta je bilo ljenčarenja, bagro prosvjetarska! Niste ništa radili do sada, al sada ćete duplo. Model A, B, C – odaberi jedno slovo! Sigurno ćeš pogriješiti! Ha-ha-ha-ha…

Model A: radi u školi s cijelim razredom, ali doma s onima koji su u izolaciji, bolesni, javili da imaju temperaturu (iako, temperaturi je ime “pita me Povijest”). Čitaj: radi dvostruko.

Iako je od stoljeća sedmog tradicija da djeca koja su odsutna s nastave od prijatelja iz razreda doznaju “što se taj dan radilo”, prepišu školski rad i barem pokušaju samostalno napisati domaći, nekako imam osjećaj da će se od nas očekivati da radimo na daljinu sa svakim tko nije toga dana u školi, bez obzira je li u pitanju samoizolacija, varičele ili gorespomenuta Povijest. To je dupli posao. Dupli! Dvostuki, dvaput veći,… koja još riječ postoji?

Model B: pola učenika u učionicama, pola na daljinu. Opet: radi dvostruko. To što je više učenika kod kuće nego u A varijanti, i ne olakšava puno situaciju. Pripreme su svakako drugačije, a ovdje ima još više upitnika na daljinu na koje treba odgovoriti. Kolegice i kolege koje su na prosvjetarskoj tomboli izvukli izborni predmet mahom su osuđeni na B ili, još gore, na C model. Moja sućut.

Model C: onaj kojeg svi pamtimo i kojeg se pribojavamo. Onaj od kojeg imamo ukočene prste, bolna ramena, suzne, suhe oči i neprospavane noći jer – mora se pregledati, mora se komentirati, mora se obrazložiti – a ne samo “iskomunicirati”, ministre. A to traje. Dugo u noć. Jesensku, zimsku, proljetnu.

Vratimo se na A i B varijantu. Onaj dio kad smo u školi. Niži su razredi u balončićima, a viši zarobljeni u učionicama koje smiju napustiti samo kad imaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu (a i tada samo ako je lijepo vrijeme pa idu na igralište ili dvorište, a ako nije, onda u dvoranu, ali samo ako je dezinficirana nakon prethodne grupe i sve to pod uvjetom da je škola ima) i informatiku (opet, samo ako je dezinf… pratite me?).

S njima su u učionicama zarobljeni i njihovi učitelji. Sad me sigurno mrzite. Zarobljeni?? Čitate tu riječ nekoliko puta, zgroženi. Pedagozi vjerojatno hiperventiliraju. Hm, a koju blažu riječ da upotrijebim? Učitelji, naime, ne smiju napuštati učionice. Osim kad iz jedne prelaze u drugu. Ostaje, doduše, nejasno tko je s učenicima za to vrijeme jer ipak nam treba pokoja minuta da iz jedne prostorije stignemo u drugu, a učenici… oni su u stanju svašta napraviti u nekoliko minuta. Pa i nagurati se u zahod ne gledajući jesu li se pomiješali s učenicima drugog odjela, a kamoli još i misliti na razmak. Tko će biti za to kriv i odgovoran? Pa, učitelji, naravno! Pogodili ste! Isti oni koji u to vrijeme trče hodnicima, s punim rukama udžbenika, materijala za nastavu i didaktičkih pomagala, iz jedne učionice u drugu.

Pijenje kave u zbornici? No, pa to ni do sada nismo stizali (osim, valjda, u serijama). Tek ponekad, u tzv. rupama, u vrijeme kad nemamo nastavni sat. Sad nećemo ni to imati gdje napraviti jer okupljanje u manjim prostorima nije preporučeno, a rijetke su škole s velikim zbornnicama.

Pušenje? Pa ionako je zabranjeno u krugu škole. Treba to, doduše, objasniti sindikalnom vođi koji na televiziji vrlo ozbiljno izgovara kako ga kolege i kolegice zovu i pitaju kad će oni, pušači, zapaliti cigaretu ako ne mogu izaći za vrijeme odmora. Da, to je doista najveći problem. Kao da ionako nismo već popušili.

Ono što uistinu jest problem je, recimo, odlazak na zahod. I učitelji su, eto, ljudi, vjerovali ili ne, i imaju fiziološke potrebe koje trebaju zadovoljiti.

Ali zaboravite na to, kažu nam iz ministarstva. Očekuju da odradimo šest sati bez prekida, da se brzinom svjetlosti prebacujemo iz učionice u učionicu i pritom pazimo na učenike koji su ostali u tim istim učionicama koje smo napustili odnosno do kojih još nismo stigli, jednim okom pratimo one koje smo pustili na wc, a drugim one koji su u klupama, da radimo u školi i kod kuće i na blizinu i na daljinu, može istovremno, a može i neistovremeno,…

Kažu, nema kave, nema cigarete, nema toaleta, nema vode, nema pauze… Ma nema smisla!

I učitelji su ljudi, znate? Ali, što sad, nema odmora dok traje obn… mislim, novonormalna nastava: učenici u mjehuriću, učitelji punih mjehura.

Legenda kaže da najveći mjehur imaju profesionalni vozači, a na visokom drugom mjestu su, ne biste vjerovali, učitelji. Urbi et orbi: ne želimo postati prvaci.

I, za kraj, pozdrav satničarima, ma gdje bili!

Neslane upute

Wed, 26 Aug 2020 19:16:46 GMT

Piše: Dajana Vidaković

Iako sol u velikim količinama nije zdrava, ipak je bitan dio zdrave prehrane. Čitamo danas intervju ministra u Jutarnjem listu i pitamo se da li to Radovan baca maske ili je ipak riječ o neslanoj šali, pardon, uputi.
“Novo normalno” u školama, ravno iz kuhinje MZO, podrazumijeva strogu mjeru nemiješanja grupa i razreda. To postaje jako problematično za sve predmete koji se izvode u grupama kombiniranima od učenika različitih razrednih odjela. Ministarstvo učiteljima poručuje da s polovicom učenika rade uživo, s ostatkom online. Za velik broj učitelja to znači samo jedno: dvostruki rad za iste novce.

No ministar obrazovanja, Radovan Fuchs, u svom intervjuu za Jutarnji list, kao šlag na tortu izjavio je kako “nastavnici neće trebati raditi dodatno, nego mogu pripremiti jednu nastavnu jedinicu te ju putem online alata iskomunicirati s djecom kod kuće”.
Ministar, očito, ne shvaća neke stvari ili nije jaaaako dugo komunicirao s djecom. Za početak, činjenicu da to JEST DUPLI POSAO. Zašto? Jer se ne može na jednaki način “iskomunicirati online” nastavnu jedinicu koja se radila uživo u razredu. Ona se mora presložiti na drugačiji način. Nema veze što se radi o istom gradivu. Ono se predstavlja drugoj publici, drugim medijem, u drugom prostoru- virtualnom.

Zamislimo da se kuha ručak. Na jelovniku su, recimo, tikvice. Ali imate dvoje djece. Jedno dijete jede kod kuće, a drugo svoj ručak mora nositi sa sobom u ruksaku i jesti ga vani. Da svi ručate zajedno za stolom, napravili biste juhu i varivo od tikvica. Jer je zdravo i treba jesti juhu i varivo. Ali dijete koje svoj ručak nosi u ruksaku ne može u njega staviti juhu i varivo, niti jesti juhu i varivo vani.

Znači, kuhate jedan ručak, juhu i varivo od tikvice za dijete koje jede doma, a onom koje ručak nosi sa sobom radite nešto drugo: sendvič i popečke od tikvice. To, po ministrovoj logici, nije dupli posao jer je i jedno i drugo ručak. Uostalom, tikvica jedno – tikvica drugo.

Jednako je i s nastavom uživo i online. Ista nastavna jedinica ne samo da se priprema, nego i konzumira na potpuno drugačiji način u online okruženju. Za online nastavu potrebni su još neki sastojci pa bismo mogli tvrditi da ju je čak i teže ‘skuhati’ od nastave uživo gdje učitelj može u hipu reagirati ako lekcija počne zagorijevati ili jednostavno dodati još koji sastojak ako djeci nije baš ukusna.

Kao drugo, komunicirati s djecom u online nastavi ne znači ubaciti sve sastojke u ekspres lonac, uključiti i čekati DING! Gotovo. Lekcija usvojena.

Jasno je nama da novca za plaćanje dodatnih učitelja nema, ali to nije razlog da ministar na ovaj način vrijeđa našu inteligenciju i uvjerava nas da dupla nastava nije dupli posao.

To što ne kaže “kuhaju se dva ručka” nego “priprema se zamjenski jelovnik” ne čini dodatni posao ništa manjim, isto kao što “iskomunicirati nastavnu jedinicu online” znači isto što i “dva puta pripremiti i odraditi sat”. Dupli posao.

Bogme, nije da smo neki gurmani, ali znamo kad je nešto bez okusa, pa nam je prisjelo ovo što nam ministar servirao. Očito nešto nije u redu s njegovim receptom. On bi da mu besplatno radimo tortu. A mi imamo samo tikvice, koje baš i ne bismo pripremali na dva načina za iste novce. Ne ostaje nam nego se pitati je li ova izjava neslana šala, ili se samo radi o tome da su upute bljutave?

Umijeće nemiješanja

Mon, 24 Aug 2020 18:26:13 GMT

Hrvatski zavod za javno zdravstvo donio je preporuke za održavanje nastave u školskoj godini 2020./2021.

Nakon konferencije za medije Ministarstva znanosti i obrazovanja, neka su pitanja o organizaciji nastave od 7. rujna dobila odgovor, no brojna su ostala bez njega. Iako nam je jasno da nemaju sve škole u Hrvatskoj iste uvjete i da se ne mogu propisati svima i isti postupci, ipak smo očekivali više od pukog spuštanja na leđa ravnatelja i škola. Uza sva postojeća neodgovorena pitanja, nametnula su se i neka nova.

Temeljna postavka Uputa je: nema miješanja skupina!

Krenimo po odgojno-obrazovnoj vertikali. Upute za predškolske ustanove su uglavnom ostale iste kao u svibnju i nije se mnogo toga promijenilo.

Za učenike razredne nastave u osnovnim školama predviđen je model balončića ili mjehurića, tj. već spomenuto nemiješanje razrednih odjela. Ako učenici imaju nastavu obveznog stranog jezika (a katkad i tzv. odgojnih predmeta poput glazbenog, najčešće u 4. razredima) ili vjeronauka, predmetni učitelj koji dolazi u razred nosit će masku. No, sve je uglavnom ostalo isto kao prije ljetnih praznika. Mjerenje temperature prije odlaska u školu i pojačana higijena posebno su istaknuti. Iako su proljetos veća odjeljenja bila razmještena u veće prostorije, to sada možda neće biti moguće zbog toga što će i učenici od 5. do 8. razreda nastavu pohađati u školi, a ne više na daljinu.

Nastava izbornih predmeta u mješovitim grupama, dakle, prvenstveno izbornog stranog jezika, povremeno informatike, će se prema ovim uputama izvoditi online kroz cijelu školsku godinu, čime se čini nemjerljiva šteta baš nastavi stranog jezika.
Iako će se izborna nastava stranog jezika i informatike odvijati online, učenici će u brojnim sredinama diljem Hrvatske na kraju svakog nastavnog dana svi sjesti u isti autobus. Nije li se moglo i tu poštovati fizički razmak, na koncu, i nošenje maski, čime bismo izbjegli nepotreban bliski kontakt i smanjili ugrozu?

Kako će takve mješovite grupe, koje se s izbornim predmetom susreću prvi put u svom školovanju, profitirati od takve nastave? Prvašići s informatikom koju nam je u naslijeđe ostavila ministrica Divjak, ili pak četvrtaši s izbornim stranim jezikom, susrest će se, dakle, prvi put preko ekrana računala ili jednog od za tu svrhu namijenjenih tableta. Jedan određeni broj osnovnih škola u Republici Hrvatskoj daje na izbor učenje drugog stranog jezika već od 1. razreda. Kako se radi o mješovitim grupama, oni će ovim online rješenjem naučiti, što? Kad smo već kod rada online, zašto ne bismo Sat razrednika održavali online i tako u rasporedu dobili prostora za dezinfekciju i skraćivanje nastave?

Osim što se ne smiju miješati za vrijeme izborne nastave, neodgovorenim je ostalo pitanje što će biti s miješanjem skupina za vrijeme produženog boravka, koji se ni uz najbolju volju ne može organizirati online? Hoće li lokalne sredine osigurati dodatna sredstva za zapošljavanje učiteljica ili učitelja kako bi svaka skupina ostala zasebno? Ima li prostornih kapaciteta u svakoj školi za takvo rješenje? Ove upute dolaze nakon što su se već dobila odobrenja za formiranje odjela i skupina.

U predmetnoj je nastavi neobjašnjeno ostalo sljedeće: koji broj učenika razred čini dovoljno velikim za podjelu na dvije skupine? Što znači da će dio nastave pohađati online? Kako ta online nastava ili rad na daljinu trebaju izgledati? Podrazumijeva li se pod time samostalan rad učenika kod kuće na zadacima koji su se zadali na satu u učionici? Misli li se na snimanje nastave u učionici i videokonferencijsko praćenje nastave od kuće? Tko bi, pak, financirao opremanje škola na brzinu da bi se satovi snimali te je upitna i podrška jer tako velike datoteke nijedan sustav, koji sada imamo na raspolaganju, ne može podnijeti?

Podrazumijeva li se da isti učitelj prijepodne radi na nastavi u učionici, a poslijepodne iste sadržaje reprizno obrađuje online? Ministar Fuchs je napomenuo da slijede temeljitije upute s razrađenim situacijama pa se nadamo da će tada biti jasnije. Što točnije znači 2+3 ili 3+2 i može li se to primijeniti na mješovite grupe?

Što je s prijevoznicima i mjerama u školskom prijevozu? Javna je tajna da se u brojnim školskim autobusima vozi više djece no što ima sjedećih mjesta. Ne treba imati iluzija da će se tu stvari iole promijeniti. Osim toga, dodatne vožnje koštaju određenu svotu novca. Je li to predviđeno proračunom MZO? Možda i jest, budući da se kroz ožujak, travanj, svibanj i lipanj na troškovima prijevoza sigurno uštedjelo. Djeca će u školama biti odvojena, ali će u nju dolaziti i iz nje odlaziti svi zajedno autobusom. Pitanje prijevoza pod upitnik stavlja i ideju o različitim počecima nastave za određene razrede. Kako uskladiti raspored nastavniku koji ima prvi sat u 8. razredu koji počinje u npr. 8.30, a drugi u 5. razredu koji je počeo u 8 sati? Isto tako, nerazumljiva je izrečena preporuka da se u sredstvima javnog prijevoza djeca voze s članovima samo one obrazovne skupine kojoj pripadaju u školi.

U mnogim školama nema organiziranog prijevoza, već učenici dolaze u škole javnim prijevozom. Tada nema smisla davati upute o odvajanju, već samo naglasiti potrebu nošenja maski koje su ionako obvezne u sredstvima javnog prijevoza.

Ni riječju nisu spomenute umjetničke škole (glazbene i plesne, primjerice). Učenički domovi također su negdje zaboravljeni.

Odgojno-obrazovne ustanove koje pohađaju učenici s posebnim potrebama sigurno trebaju detaljno razrađene mjere koje uvažavaju sve specifičnosti, budući da je riječ o osobito osjetljivoj populaciji.

O dopunskoj i dodatnoj nastavi, kao i o izvannastavnim aktivnostima nije bilo riječi, pa ćemo laički protumačiti da, budući da se radi o mješovitim skupinama, pretpostavlja online rad, potpuno u suprotnosti s odgojno-obrazovnim smjernicama nastave usmjerene k učeniku, što je specifično za ovaj oblik nastave.

Početak i završetak nastave za učenike u različitim terminima te korištenje odmora u razmacima od petnaest minuta je vrlo zahtjevna preporuka i nije uopće provediva u praksi. Nemoguće je učiteljima temeljem ovakve preporuke uopće složiti raspored, a da im se neki sati ne preklapaju.

Ostalo je nejasno tko ide u samoizolaciju nakon potvrde zaraze učenika/učitelja. Naime, spominjalo se “svi s kojima se došlo u kontakt, pa i na odmoru”. Kako se u tom slučaju organizira nastava, preuzima li učitelj u samoizolaciji obveze online nastave i je li to regulirano Zakonom o radu u smislu sklapanja novog ugovora o radu na daljinu. Ako održava online nastavu, a učenici su u školi, kako je to provedivo u praksi?

Nastavno na izjavu da u školu neće samo visokorizični učitelji i učenici s težim dijagnozama, postavlja se pitanje koji je status npr. takvoga učitelja, naime, omogućuje li se njemu/njoj rad na daljinu ili će uživati blagodati umanjene plaće. Za takve učenike spomenut je oblik nastave “nastava u kući”, oblik kojem prethodi višemjesečna birokratska i stručna procedura – takav učenik/učenica naime neće krenuti na nastavu magičnog 7. rujna.

Skraćivanje trajanja nastavnog sata dosad se spominjalo samo u kontekstu škola na području Grada Zagreba, s obzirom na specifičnu situaciju uslijed potresa. Naime, mnoge škole su zbog teških oštećenja neupotrebljive, pa njihovi učenici nastavu trebaju pohađati u drugim školama. Sati će zato biti kraći kako bi pauza između smjena bila dulja i dovoljna za dezinfekciju prostora. No, ima mnogo škola i u ostatku Hrvatske koje rade u dvije smjene, neke nažalost i u tri. U osnovne škole možda i dolaze učenici iz istog naselja koji su i inače u kontaktu, no u srednje škole dolaze iz različitih dijelova grada ili pak i iz drugih mjesta u okolici.

Rečeno je da učenici razredne nastave pod odmorom ne izlaze iz učionice te ih budnim okom pazi njihova učiteljica koja nadnaravnim moćima uspijeva izbjeći odlazak na toalet nekoliko sati. Ipak, učenici koji su u 2., 3. Ili 4. razredu već su iskusili rad u ovakvim epidemiološkim uvjetima i možemo reći da su donekle savladali “novo normalno”, ali pitanje je koliko će se pridržavati uputa učenici u buntovnoj fazi i tko će spriječiti njihovo miješanje? Kako sankcionirati učenike koji će na hodniku odbiti nositi masku? Kako evidentirati izostanak učenika ili sankcionirati neprimjereno ponašanje u online nastavi?

Srećom, upute o pranju maski smo dobili pa skoro u detalje, a s obzirom koliko smo slabi razumjeli govornike pod njima, jasno je da će učenici imati nemale poteškoće pratiti učitelje koji prema preporukama moraju nositi iste, s posebnim osvrtom na, primjerice, nastavu stranog jezika. Je li rješenje vizir? Pregrada?

Nije jasno ni tko će financirati maske za učitelje. Škole najčešće nemaju dovoljno vlastitih sredstava, a od osnivača je teško dobiti nešto izvan predviđenog financijskog plana i to svi vrlo dobro znamo. Najčešće se rješenje nađe na način da osnivač odobri kupnju nauštrb nečeg drugog, što nikako ne bi smio biti slučaj. Nije dovoljno reći “naći će se, treba razgovarati s osnivačima”, 7. rujna je jako blizu, a učitelji i dotad dolaze na posao.

Ima jedna nadasve korisna knjižica “Tisuću zašto, tisuću zato”. Međutim, u ovom slučaju takav odgovor je očito neupotrebljiv.

Sva ova pitanja trebaju svoje odgovore prije 7. rujna.

Mreža Nastavnici organizirano

Održan sastanak s novim ministrom

Tue, 28 Jul 2020 09:56:02 GMT

Ako se po jutru dan poznaje, na prvi se pogled čini da bi konačno bar malo moglo zasjati sunce.

Ivana Valjak Ilić, poznata po svom “prosvjetnom aktivizmu” kroz Mrežu Nastavnici organizirano, bila je prva predstavnica prosvjetara pozvana je jučer, 27. srpnja, na razgovor s novim ministrom znanosti i obrazovanja, Radovanom Fuchsom, nakon preuzimanja dužnosti.

Time je ministar, želimo vjerovati, prepoznao dugogodišnji rad i trud Mreže koja se neumorno bori za poboljšanje sustava obrazovanja, a čija je Valjak Ilić dugogodišnja aktivna članica.

Nadali smo se da će ministar Fuchs više nego njegovi prethodnici pratiti i uvažavati mišljenja “s terena” pa nas veseli ovaj njegov potez kojim je započeo niz razgovora kojima želi potaknuti i intenzivirati suradnju s učiteljskom i nastavničkom zajednicom. Smatramo da je time što je prvo pozvao učitelje i simbolično pokazao da želi partnerski odnos i produktivnu suradnju.

Mreža Nastavnici organizirano okuplja učitelje i nastavnike i već niz godina brojnim aktivnostima skreće pažnju na probleme školstva u Hrvatskoj, ali i nudi rješenja. Pitanja koja muče prosvjetare istaknuli smo u Otvorenom pismu novoj ministrici ili ministru znanosti i obrazovanja, objavljenom na mrežnim stranicama Mreže 8. srpnja 2020., a i to je samo najnoviji u nizu dokumenata koji smo, u deset godina, poslali na istu adresu. Do sada na ni jedno nismo dobili odgovor ili reakciju.

Ministar je definitivno pokazao razumijevanje za glavne probleme koje smo istaknuli u pismu te želju da se oni konstruktivno riješe. Tako se, na primjer, na sastanku razgovaralo o tome da struka da svoje mišljenje i viđenje Škole za život. Svakako treba uvažiti mišljenje onih koji na terenu provode reformu te iz prve ruke mogu reći što je dobro, a što bi trebalo još doraditi.

Jedna od tema bile su i anonimne prijave, za koje znamo kako često nemaju uporište u stvarnosti, a djeluju demotivirajuće i degradirajuće na sve učitelje i nastavnike. Ministar uvažava stav da bi takve prijave trebalo ukinuti i radujemo se ako će za njegova mandata istima doći kraj.

Razgovaralo se i o vanjskom vrednovanju koje bi trebalo, u nekom obliku, također zaživjeti do kraja ovog mandata.

Izrazio je želju da se što veći broj učitelja kroz sustav eSavjetovanja uključi u kreiranje novih zakona i propisa koji direktno utječu na njihov posao. Kolegica Ivana Valjak Ilić je istaknula da upravo MNO uvijek potiče učitelje i nastavnike na uključivanje u eSavjetovanja, bilo individualna ili skupna.

Ministar je obećao revidiranje Pravilnika o napredovanju koji je do sada izazvao veliko nezadovoljstvo među učiteljima i nastavnicima te spomenuo namjeru da se AZOO i ASOO vrati njihova primarna – savjetodavna i edukativna uloga.

Neizbježna tema bila je i početak nove školske godine, s obzirom na situaciju s epidemijom COVID-19 bolesti. Ministar želi da djeca krenu u školu i da se nastava održava u školi što dulje. Dakako, brine za kolege koji su u rizičnim skupinama, kao i za djecu koja su rizična ili imaju kod kuće nekog tko je u rizičnoj skupini te se traže najbolja rješenja za takve slučajeve. Ipak, epidemiolozi će tu imati zadnju riječ.

Naravno, ima još puno tema koje muče prosvjetne djelatnike, a koje tijekom razgovora nisu ni dotaknute zbog ograničenog vremena, no ministar je najavio da je ovo tek prvi korak. Svakako se nadamo da će se zalagati i za naša teško stečena materijalna prava koja su još uvijek ispod državnog prosjeka.

Najvažnije od svega, čini se da je ministar otvoren za suradnju i da prepoznaje tko su nositelji sustava i provoditelji reformi te da ovaj put želi graditi partnerski, a ne pokroviteljski odnos.

Tiho, tiše

Tue, 21 Jul 2020 08:39:59 GMT

Piše: Dajana Vidaković

Kaže jedna lijepa dječja pjesma: od kuće do škole, od škole do kuće, uvijek se ponešto šapuće… a nama je nadasve zanimljivo kako se od ‘obične’ do privatne gimnazije glasnoća šaputanja drastično smanjuje. Naime, u dvije je gimnazije došlo do prepisivanja na maturi i posljedičnog poništavanja spornih ispita, no tretman tih dvaju događaja u MZO-u, NCVVO-u i medijima je dijametralno suprotan. O jednoj školi znamo sve: zna se da se radi o gimnaziji u Gospiću, zna se ime i prezime dežurne nastavnice, nedostaju nam samo OIB i broj cipela učenika kojima je ispit poništen.

Istovremeno, za drugu školu se ni ne šapuće.

Za drugu školu znamo da se radi o “privatnoj gimnaziji iz Zagreba” – što sužava izbor na njih dvadesetak.

Dodatna zanimljivost je kako su u toj “privatnoj gimnaziji iz Zagreba” poništena dva ispita za 18 učenika: ispit iz matematike i esej iz hrvatskog jezika, oba pod sumnjom na prepisivanje. A imena škole ni šaptom.

Kronologija zbivanja je išla ovako nekako: mediji javljaju kako je u neimenovanoj školi poništen određeni broj eseja iz hrvatskog jezika zbog sumnje na prepisivanje. Javnost se malo zgraža, na pitanje o kojoj školi se radi odgovor koji kola je “škola iz Zagreba”.

Potom, nakon ispita iz matematike, opet vijest o poništavanju ispita zbog sumnje na prepisivanje, odnosno prijavljivanja nepravilnosti.

Ali, zanimljivo, sada su u pitanju dvije škole. Ime jedne škole dospijeva u medije u roku odmah – kao i ime nastavnice koja je dežurala u toj ispitnoj prostoriji (zajedno s njezinom slikom, honorarnim poslom i izvanškolskim aktivnostima). Za drugu školu saznajemo da se radi o istoj privatnoj gimnaziji u kojoj je razotkriven i prvi slučaj prepisivanja i – ništa više. Uz prilično neuvjerljivu izliku o GDPR-u koji, izgleda, vrijedi za zagrebačke privatne gimnazije, ali ne i za gospićke javne škole.

Pitanje koje se nameće svima je, zbog čega se o jednoj školi u kojoj je došlo do poništavanja objavilo sve, a o drugoj ni slova? Tko – i, još važnije, zašto! – štiti prepisivače i one koji su im prepisivanje omogućili, odnosno, čiji interes je jači i važniji od interesa transparentnosti državne mature?

Iščekivanje ili kako ne zabiti gol u produžecima

Fri, 17 Jul 2020 09:31:36 GMT

Prosvjeta u Hrvata je u neizvjesnosti.

Formiranje Vlade je gotovo završeno, podijelile se fotelje, spajala ministarstva, al’ ima jedno siroče koje, izgleda, nitko neće. U trenutku pisanja ovog teksta Ministarstvo znanosti i obrazovanja još uvijek zaobilaze i oni mladi, koji karijeru grade za Lijepu našu, ali izvan nje, i oni nešto malo stariji koji su tu fotelju već jednom grijali.

Bilo je i govora o tome da bi se MZO pripojilo nekom drugom ministarstvu. Spominjao se turizam – ipak je učiteljicama odavno savjetovano da za vrijeme predugog godišnjeg odmora čiste apartmane da poboljšaju kućni budžet. Osim toga, poznato je da srednjoškolski prosvjetni djelatnici besplatno uživaju u Grčkoj, Španjolskoj, gdje sve ne, a osnovnoškolski pridonose, rekla bih, i više i jače jer nema do Istre, Slavonije, Zagorja, a time se direktno ulaže u proračun zemlje iz koje dobivaju plaće. Neki dobace i do Dubrovnika na pola dana, naravno – kad nije the sezona. Nema do magnetića iz Vinkovaca ili Umaga na hladnjaku! Samo pogled na njega i zaboravi svaki pravi razrednik na neprospavane noći s ekskurzija, uzdahne nostalgično i pomisli: kad će korona proć’ pa da idem opet…

Ove godine sezone nema. U biti, ima je, al’ je sezonica, sezoničica. Zašto ne bi učitelji vještine stečene tijekom nastave na daljinu iskoristili za vabljenje potencijalnih turista koji se dičnim učiteljskim poslom bave u svojim zemljama! Savladali smo Teams, Yammer, Google Classroom – sad se samo treba spojiti s kolegama iz drugih zemalja, poslati im PPT s ljepotama užeg i šireg nam zavičaja, formativno ih vrednovati u Formsima i eto nam gostiju! A time i nade da će nam plaćice ostati kakve jesu nakon ljeta izbornoga 2020.

Vidite koliko je ideja, koliko je mogućnosti, a opet nas nitko neće. Iskreno mislim da bi premijer već danas objavio sastav nove Vlade, samo da mu ne nedostaje još jedan kamenčić u mozaiku. Netko tko bi se uhvatio u koštac s polureformom, razbijenim tabletima, neiskorištenim micro:bitovima koji leže negdje po školama, gomilom izostanaka s nastave (one prave i ove virtualne), hiperinflacijom odlikaša, anonimnim prijavama, pravilnicima koji propisuju ista pravila za sedmogodišnjake i one koji su već punoljetni…

No, ne treba premijeru zamjerati. U nekoliko proteklih sastavljanja vlada, prosvjeta je svaki put bila ne toliko kamen spoticanja, koliko kamenčić u cipeli. Sedmo prase, peti kotač, zadnja rupa na svirali, uvijek bi se ovo naše ministarstvo nekako posljednje popunjavalo, valjda zato jer je malo tko smatrao da je dorastao zadatku. Hrvatska – zemlja znanja, valjda zato jer se svi rađaju s malom maturom, u osnovnjacima sve odlikaši, a i više od 90% naših učenika ima uzorno vladanje, pa teško je upravljati tako briljantnim sektorom, potencijalni ministar će se jako morati truditi kako bi bio na razini, a potencijalni kandidati sve skromniji od skromnijeg.

Zato valjda vlada osjećaj da se ovamo dolazi po kazni, sad više ne ni u zbornicu, nego i u ministarstvo. Nije problem popunjavati niži ešalon, po nekim podacima, MZO je ustanova gdje se najviše uhljebljuje neradnike i neznalice, malo je postalo interesantnije u zadnje vrijeme kad su došle europske pare za neku tamo “reformu” pa su se uskomešali kao pirane kad u vodu baciš meso, ali posao je obavljen, kost je oglodana, to je bilo to, tko je jamio, jamio je. Ali fotelja ministra, e to je već problem, to je malo previše… u fokusu. Najveći prosvjedi u zadnjih nekoliko godina događali su se zbog školstva. Najveće akcije i galama događali su se zbog obrazovanja. Zato nitko nije baš najsretniji ulijetati u sektor gdje neke koristi nema – zapravo, po hrvatskom mentalnom sklopu, najbolje bi ga bilo ukinuti – a svako malo ćeš primati udarce koji će slabiti tvoj položaj u Stranci. Položaj gdje znaš da je sektor pametniji od tebe. “Ministar obrazovanja”. Vjerojatno ni Mariji Antoaneti giljotina nije izgledala tako prijeteće kao što ova ministarska fotelja izgleda potencijalnima. Toliko moguće štete, a korist nikakva. Reforme? Dobri potezi? Poboljšanje sustava? Ne, to nije u igri, nikad nije ni bilo, osim kod povremenih nabrijanih preentuzijastičnih kvazistručnjaka koji su nekako morali opravdati neproporcionalno stranačko povjerenje.

Dragi/a ministre/ministrice, javi kad dođeš. Čekamo te s velikom željom. Na volej, bekend, forhend, sve skupa. Novi gem počinje, a mi više nemamo što izgubiti. Ako mi već moramo tonuti, nećeš ni ti previše plutati.

Otvoreno pismo novoj ministrici ili ministru znanosti i obrazovanja

Wed, 08 Jul 2020 17:15:40 GMT

Poštovana ministrice/poštovani ministre znanosti i obrazovanja!

Vodeća smo mreža učitelja i nastavnika u Hrvatskoj i okupljamo preko 17 800 članova.
Godinama sustavno pratimo obrazovanje te sudjelujemo u konstruktivnom kritiziranju, ali i kreiranju, odgojno-obrazovnih politika.

Osjećamo potrebu obratiti Vam se na početku mandata te Vas, za početak, podsjetiti da je nezadovoljstvo učitelja i nastavnika sustavnim zanemarivanjem našeg resora i omalovažavanjem nastavničke struke kulminiralo početkom ove školske godine, najvećim i najuspješnijim štrajkom obrazovnih djelatnika dosad.

Ipak, u trenucima kad je regularnost školske godine došla u pitanje zbog pandemije kovida-19, učitelji i nastavnici još su jednom podmetnuli leđa pokazavši, jednako kao i u štrajku, humanost, solidarnost i društvenu odgovornost.

S obzirom na to da nije moguće predvidjeti kako će se razvijati trenutna javno-zdravstvena kriza, niti kako će izgledati sljedeća školska godina, želimo da novi ministar/ministrica prouči i prioritizira teme koje su učitelji i nastavnici istaknuli kao ključne, a koje ne iziskuju velika materijalna ulaganja:

Nužno je donijeti novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi jer je trenutni previše puta mijenjan, a i nije usklađen s novonastalim okolnostima nastave na daljinu, kurikularnom reformom, promjenama izbornosti u predmetu Informatika i sl.

Potrebno je odvojiti sve Pravilnike za osnovnu, odnosno srednju školu.
Pravilnici trebaju biti odvojeni ne samo za osnovnu i srednju školu, nego i za razrednu, odnosno predmetnu nastavu u osnovnoj školi. Postojeći pravilnici jednako se odnose na učenike od 7 do 19 godina što je potpuno neprimjereno, uzimajući u obzir sve psihološke, sociološke i biološke karakterističnosti različitih uzrasta.

U Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera potrebno je uvesti pedagoške mjere suspenzije (uz mogućnost nastave na daljinu argument o uskraćivanju prava na obrazovanje nije validan) te restitucije, čime se afirmira odgojna uloga škole.

Ako učenik ne reagira na adekvatan način na izrečene pedagoške mjere ukora ili strogog ukora, a posljedično i suspenziju, restituciju i slično, te se izrečena pedagoška mjera održi do kraja školske godine, učeniku se oduzima jedan/dva boda od ukupnog broja bodova za upis u srednju školu. Ovime pedagoške mjere imaju svoju težinu i važnost te nisu samo administrativni dodatak. Učenici, a često i roditelji, olako shvaćaju pedagoške mjere i svjesnu su da su one samo slovo na papiru te da ne utječu ni na što.

Uz Informatiku i Vjeronauk, omogućiti i drugi strani jezik kao izborni predmet od 1. razreda osnovne škole, sukladno preporukama Europske komisije o poticanju višejezičnosti.

Omogućiti darovitim učenicima obrazovanje u skladu s njihovim područjima darovitosti i potrebama, ali ne samo načelno, nego kroz konkretne diferencirane programe.

Uvesti vanjsko vrednovanje nakon svakog obrazovnog ciklusa (nakon 4. i 8. razreda osnovne škole), kroz nacionalne ispite ili malu maturu.

Promijeniti Pravilnik o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u 1. razred srednje škole na način da se uz ocjene vrednuju i rezultati nekog oblika vanjskog vrednovanja čime bi se smanjio pritisak na nastavnike i spriječila inflacija odlikaša. Također, dodatno bodovati i sportaše koji nisu nužno u ekipnim sportovima ili na popisu HŠSS-a.

U Pravilniku o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u 1. razred srednje škole jednim bodom vrednovati pohađanje nastave drugog izbornog stranog jezika, u skladu s preporukama Europske komisije za poticanje višejezičnosti.

Reformirati kurikule strukovnih škola na način da prate potrebe tržišta rada.

Povećati izbornost nastavnih predmeta u srednjoj školi.

Ukinuti mogućnost anonimnog prijavljivanja učitelja te ga regulirati prema sličnim modelima u susjednim europskim zemljama.

Ukinuti ili značajno tehnički i sadržajno unaprijediti stručno usavršavanje na platformi Loomen te poticati učitelje na dodatna stručna usavršavanja prema interesima i vlastitim potrebama, a koja nisu nužno organizirana od strane AZOO-a ili MZO-a.

Razredništvo vrednovati s više sati u tjednom zaduženju jer trenutna dva sata za neposredni rad s učenicima i dva sata ostalih poslova ne pokrivaju opseg razredničkih obveza.

Doraditi protokol za odabir kandidata pri zapošljavanju u školama – ograničiti moć povjerenstva transparentnim sustavom bodovanja ujednačenim na nacionalnoj razini čime bi se ograničila mogućnost korupcije, nepotizma ili krojenja pitanja ili uvjeta koji pogoduju jednom kandidatu.

U školi djeluju brojna povjerenstva i timovi kao što su etičko povjerenstvo, tim za kvalitetu te povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika, medijaciju itd. Njihov opis posla ne odnosi se na odgojno-obrazovni rad s učenicima, kao ni suradnju s njihovim roditeljima/starateljima te bi trebali dobivati adekvatnu novčanu kompenzaciju za svoj rad, kao što je to slučaj s povjerenstvima i povjerenicima u ostalim javnim službama.
Omogućiti besplatan internet nastavnicima za uvjete nastave na daljinu ili omogućiti financijski dodatak na plaću za trošenje vlastite opreme i interneta.

Sustavno raditi na opremanju škola i provođenju pedagoškog standarda te uvođenju jednosmjenske nastave.

Većina ovih prijedloga rješiva je potezom pera i ne zahtjeva financijska ulaganja. Razmatranjem i uvažavanjem većeg dijela ovih prijedloga hrvatski bi se obrazovni sustav modernizirao i pružio učenicima bolje obrazovanje, a učiteljima, nastavnicima i stručnim suradnicima poticajnije radno okruženje.

S poštovanjem,

Mreža Nastavnici organizirano

HISTORIJAT JEDNOG ODVRATNOG DJELOVANJA, DIO 3. ILI KAKO NAPREDOVATI KOD KRIŽAKA

Sun, 14 Jun 2020 15:11:48 GMT

U prethodna dva dijela predstavili smo vam tko je Timur Križak i kako se ponaša na stručnim ispitima. Ne bi bilo veće sreće jednog nastavnika povijesti da sa stručnim ispitom prestane kontakt s njim. Međutim, želite li napredovati u zvanju, morate se susresti s njim. Ponovno.

Čovjek, koji je zadnji put kao učitelj ili nastavnik u razred kročio sredinom prošlog desetljeća, koji se ravna po metodici 70-ih, koji nije organizirao nijedan suvisao stručni skup, procjenjuje rad učitelja i nastavnika povijesti. Unutar županijskih aktiva koji su pod njegovom ingerencijom, nalaze se mentori učenika višestruko plasiranih na državna natjecanja iz povijesti, autori udžbenika, metodičkih nastavnih materijala, doktori znanosti, ljudi koji su se usavršavali diljem svijeta, od SAD-a preko Njemačke, Poljske, Francuske pa sve do Izraela. Koliko je nama poznato Timur Križak nije se nigdje usavršavao, nikada ništa nije objavio, nije sudjelovao u međunarodnim projektima i seminarima.

Križak ne pikira ljude, on im pakira. Kako bira osobe, neznano je. Sve započinje prijavom za napredovanje. Zatvoren u svoju sobu u Donjim Sveticama, ne radeći ništa što bi savjetnik trebao, Križak ne nalazi shodnim pojaviti se na prvom uvidu u nastavu sa svrhom napredovanja po nekoliko godina. Svima je dobro poznato da napredovanje, osim veće plaće, donosi i određenu motivaciju i satisfakciju za uloženi dodatni trud. Dobar dio savjetnika radi, makar i nominalno, Križak ne radi ni nominalno. Ukoliko obnavljate trenutno zvanje ili napredujete u više zvanje, i za to treba savjetnika čekati da se ukaže po pola godine ili, u gorem slučaju, devet mjeseci.

Kada se napokon pojavi, Križak vrlo često ostaje i po šest sunčanih sati. Najavljuje se ne gledajući raspored pa ako se ukaže u dva paralelna razreda, komotno će čekati sljedeći sat u kojem se neće ponavljati sadržaj, iako se sam najavio na određene sate. Ne bi to bilo ništa problematično da ne očekuje raspisanu pripremu za koju, usput budi rečeno, ni sam ne zna kakvu želi, za koju ni inače nije propisan obrazac, već je ostavljeno nastavniku na volju Ne zna se što on zapravo očekuje od nastavnika – variraju od slučaja do slučaja, ne omogućuje nikakvu profesionalnu autonomiju, kritizira pripremu čak i ako ima sve potrebne elemente, a nije napisana onako kako si je on to zamislio. Donedavno je nastavnicima zabranjivao pisanje ishoda – ishodi su u programima od 2006. godine (onome za osnovnu školu).

Kada se pak smjesti u razred, učenici najednom zašute osjećajući čovjekovu negativnu energiju i zastrašivanje. Križak često remeti dinamiku sata, a ovdje navodimo samo neka svjedočanstva – šeće po razredu, od učenika za vrijeme sata uzima bilježnice, često bez pitanja smije li, što bi elementarna pristojnost nalagala. Nakon što prođu sati na kojima savjetnik sjedi, kreće tortura od 3, 4, 5 sunčanih sati.

Kako je njegova metodika ostala na frontalnom radu uz dopuštenje korištenja PowerPointa, ovaj stručnjak, koji odbacuje suvremene metode koje su norma u svijetu, ne prihvaća nastavnikova objašnjenja, koji su nerijetko kompetentniji od njega, ne bi trebao imati što puno reći, međutim, ima. Umjesto da savjetuje, napadno pljuje po satu. Sugovorniku ne da doći do riječi da objasni što je s određenom metodom rada želio, često ne dopušta dijalog. Ako ste učiteljica ili nastavnica, onda posebno uživa u podcjenjivanju i omalovažavanju. Diskreditiranje se nastavlja prema uspjesima onog tko želi napredovati: po mjestima gdje se usavršava (ako ste član Hrvatske udruge nastavnika povijesti ili pohađate njihove seminare gotovo sigurno nećete napredovati), po statusu u zajednici nastavnika (ako ste zvučnije ime, autor udžbenika ili tomu slično), po onima s kojima surađuje (primjerice, ako ste mentor studentima određenih fakulteta). Uglavnom, ako radite sve što on ne radi jer ne može, ne zna ili ne želi. Pri tome vrlo ružnim tonom napada pojedince – kako samu osobu kojoj je došao, tako i ostale kolege povjesničare iz puke vlastite zabave. Ravnatelji često ne mogu slušati njegovo “izlaganje” pa znaju po nekoliko puta napustiti ured i vratiti se u njega, a nekad i potpuno napustiti analizu sata i Križakovo pljuvanje po fiktivnim neprijateljima (u koje ulaze i ravnatelji škola postavljajući se iznad njega). Nikako se ne smije zaboraviti da ljudima oduzima bodove za napredovanje bez logičnog objašnjenja. U neku ruku, to je i očekivano, možda čak i dosljedno, budući da čovjek ne argumentira niti svoje objede iznesene na račun učitelja i nastavnika.

No, ni tu nije kraj. Nakon što 6 sati imate ispiranje mozga rješenje o napredovanju često stiže nakon nekoliko mjeseci, ili baš obratno, u zadnji trenutak, tempirano nekoliko dana prije promocije – točno onoliko da se ne stignete na njega žaliti. Ukoliko se pak žalite, odgovor iz Agencije ne dobivate. Niti sadašnja niti bivša ravnateljica nemaju sluha za probleme nastavnika povijesti. Možda je razlog taj što je Križak Anti Nazoru (koji je u nadzornom odboru AZOO-a) i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, kao i Generalskom zboru omogućio primat nad usavršavanjem učitelja i nastavnika povijesti na županijskim stručnim vijećima.

Ovo je samo dio doživljaj kolegica i kolega koji su nam iznijeli. Vjerujte, bilo je mučno čitati ili telefonski slušati njihove proživljavane torture.

Kad konačno dobijete rješenje, ono je poprilično šturo. Nekako je logično da negativna rješenja budu dulja. Međutim, na dvije su stranice s popisanim lošim stvarima, bez jasnijih argumenata – osim, naravno, što se njemu sviđa, a što ne. Prisjetimo se samo jedne od njegovih metoda rada u učionici – učenje enciklopedijskih natuknica u strukovnim programima. Frontalni rad nećemo opet spominjati. Rješenje učitelje i nastavnike posebno pogađa kada je u diskrepanciji sa stajalištem učenika, stručne službe i ravnatelja koji su bili na tomu satu. Međutim, zaštita koju ima, a koja kreće od toga da je sindikalni povjerenik pa do znanih i neznanih veza, gadljiva je i treba ju razdrmati.

Još jednom ponavljamo da se zna da postoje dosjei u kojima se nalaze žalbe protiv Timura Križaka, kao i antedatirani dokumenti potpisani od vrha Agencije, a do kojih se ne može doći, a tiču se Križakovih tobožnjih uvida u nastavu. Dokumente o provedenim nadzorima, postoje, Križak se poziva na njih, ali ih nitko nije vidio.

Ovaj nikad doktorirani stručnjak, iako je to žarko želio, iz svega priloženog sebe doživljava očigledno alfom i omegom nastave povijesti u Hrvatskoj.

Stoga, drage gospođe iz AZOO, posebno ravnateljice Dubravka Brezak Stamać i voditeljice Odjela za stručno-pedagoški nadzor Gea Cetinić, kao i savjetnice za stručne ispite Matea Fabris i savjetnice za napredovanja Katarina Lukač Kranjec, počnite se baviti pitanjem Timura Križaka u AZOO i njegovim izmišljenim statusom. Svojim djelovanjem on dovodi ljude do napuštanja struke ili čak i zdravstvenih problema, pa i napuštanja struke, a vi do sada niste reagirale niti na jednu pritužbu. Nitko neće pitati zašto se do sada nitko ovime nije bavio, već će vam čestitati da hvatanju ukoštac s problemom – problemom jedne državne agencije koji joj nikako ne služi na čast.

HISTORIJAT JEDNOG ODVRATNOG DJELOVANJA, DIO 2. ...

Thu, 28 May 2020 17:20:00 GMT

Iako bi se o konceptu stručnog ispita moglo raspredati, u ovom tekstu to nećemo činiti. Takav je kakav je. Međutim, kada ga polažete kod višeg savjetnika Timura Križaka, osim samog polaganja, morate se pripremiti i na psihičku torturu. Pokušat ćemo to razložiti na dijelove od kojih se stručni ispit sastoji: pisani dio, nastavni sat, usmeni dio s osvrtom na sat.

PISANI DIO

Timur Križak zapeo je u odavno napuštenoj metodici. Obvezna i temeljna literatura za polaganje stručnog ispita kod Križaka datira iz 1968. Riječ je o djelu Nastava povijesti u teoriji i praksi autorice Marije Vrbetić. Ne umanjujući rad Marije Vrbetić, za 70-e godine XX. stoljeća vrlo napredan, u hrvatskoj stručnoj literaturi postoje i novije, naprednije i suvremenije knjige. Ako na stručnom ispitu navedete primjerice udžbenik Snježane Koren Čemu nas uči povijest? Iz 2008., zbog osobne mržnje savjetnika Križaka prema autorici, pad na ispitu je neizbježan.. No, odabir literature nije najveći problem – ispit pripremite prema ispitivaču, zadovoljite formu i ‘ajmo dalje. Veći problem predstavlja Križakov nastup za vrijeme pisanog dijela. On, naime, za vrijeme pisanoga dijela ispita, naglas komentira pripreme pripravnika. Zašto bi itko morao zahtijevati tišinu za vrijeme polaganja ispita?! Ponekim pripravnicima, bez pogleda na njihove pisane uratke, automatski kaže da zna da su pali. Vrsni metodičar tako i bez pogleda na rad zna tko je zaslužio prolaz, a tko nije. Naravno, detaljne elaboracije nema. Kakvim to nadnaravnim moćima savjetnik bez uvida u rad uspije vrednovati pristupnike stručnome ispitu do objavljivanja ovoga teksta ostalo je tajnom.

NASTAVNI SAT

Nakon pisanog dijela stručnog ispita slijedi još stresniji nastavni sat pred povjerenstvom. Križaku i povjerenstvu nije strano kasniti na nastavni sat. Možda bi bilo nekom sa strane bilo besmisleno objašnjavati što znači kašnjenje od 4 minute na nastavni sat, ali svakom prosvjetaru koji je polagao stručni ispit, jasno je koliko su i te 4 minute važne. Osim što se pripravnik nađe u situaciji da ne zna bi li započeo sa svojim satom, jer 4-5 minuta je cijeli uvodni dio sata, još se mora nositi i s time da Križak i povjerenstvo ometaju radnu atmosferu i tim kašnjenjem pokazuju nepoštovanje prema pripravniku.

Križaku nije strano niti glasno komentiranje sata, za vrijeme njegova trajanja. Osim što zbunjuje učenike, zbunjuje i pripravnika koji drži nastavu. Kao da nije dovoljno stresno samo po sebi, Križak se trudi dodatno zagorčati i polaganje nastavnog sata, u pripravniku nepoznatom razredu i nepoznatoj okolini. Nije zgorega spomenuti ni da gospodin Križak pripravnicima ne daje obrazac pripreme za polaganje nastavnog sata, a potom odbija pripreme koje ne odgovaraju onoj koju je on zamislio u svojoj glavi – a koju su pripravnici mogli vidjeti samo ukoliko su telepati.

OSVRT NA NASTAVNI SAT

Koji god studij povijesti u Hrvatskoj završili, Križaku nijedan nije dobar. Pripravnike diskreditira po samoj diplomi – ne valja Filozofski fakultet u Zagrebu, ne valja studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, niti onaj na Hrvatskim studijima, a bogami ni onaj u Zadru. Zašto – nitko ne zna. Nitko ne zna ni zašto, sudeći prema Križaku, nitko od fakultetskog osoblja ne vrijedi ni pišljiva boba. Podsjetimo se, Križak je diplomirao 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. (Negdje je, dovraga, morao steći tu diplomu koja mu daje status božanstva!). Nije rijetkost da pripravnike pita tko im je dao diplomu. Da, to je ponašanje višeg savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje. Osobe koje savjetuje. Križak se voli osvrnuti i na pripravnikovo osnovno i srednjoškolsko obrazovanje pa priupitati s kojom je pameću kolega završio Klasičnu gimnaziju. Divan pedagog. Uzor, reklo bi se.

Savjetnik nema problem nazvati pripravnika ustašom ili nacistom ukoliko mu se to učini pogodnim, vezano uz nastavne jedinice koje pripravnik obrađuje na stručnom ispitu, a tiču se Drugoga svjetskog rata.

Diskreditiranje pripravnika često se odvija i po tome tko je pipravniku bio mentor za vrijeme staža. Obraća se riječima da on nikad tu osobu ne bi uzeo za mentora, govori o vodstvu škole pripravnika sve na ružan i neprimjeren način. Tako se razračunava i s kolegama prema kojima osjeća animozitet.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Križak ruši ljude na stručnom ispitu po nekoliko puta – toliko da su pojedinci odustali čak i ako su se javili u AZOO da im se omogući polaganje u drugom ispitnom centru. Njegovi komentari nisu suvisli, nisu konstruktivni, već su namjenjeni demonstraciji moći. Pripravnicima, ako uspiju razaznati u čemu su pogriješili i isprave to na sljedećem satu, Križak i to ispravljeno zamjeri.

Oni koji su polagali stručni ispit iz povijesti kod Timura Križaka, vlastita iskustva bili su voljni podijeliti uz garanciju anonimnosti. Inboks su nam zatrpali deseci različitih svjedočanstava koja je bilo mučno čitati. Čovjek koji je sve samo ne pedagog i savjetnik već godinama muči ljude, diskreditira ih na profesionalnom i privatnom polju, a čini se da je nedodirljiv.

Historijat jednog odvratnog djelovanja, dio 1.

Wed, 20 May 2020 14:28:13 GMT

Kada bi vas kolegica ili kolega, koji nisu vaši sustručnjaci, pitali tko je njihov viši savjetnik, vjerojatno ne biste znali. Ako pak predajete povijest na prostoru SZ Hrvatske, gotovo da nema osobe koja neće znati tko je Timur Križak. Viši savjetnik iz povijesti, sindikalni povjerenik djelatnika Agencije za odgoj i obrazovanje i, sudeći po svemu po čemu je postao slavan, osoba čiju fotelju netko iz nekog razloga poprilično dobro čuva.

No, krenimo redom.

Prema Pravilniku o unutarnjem ustroju Agencije za odgoj i obrazovanje, viši savjetnik je osoba koja pruža pomoć odgojno-obrazovnim radnicima i ravnateljima, organizira stručne skupove, stručne ispite, provodi postupak napredovanja u struci, prati provedbu NPiP-a, organizira i vodi poslove za realizaciju programa ŽSV-a, potiče razvoj i unapređivanje kvalitete rada, inicira akcijske planove, projekte i ostalo po naredbi ravnatelja AZOO-a.

Dakle, sve ono što Križak – ne radi.

Ovdje ćemo se pozabaviti jednim dijelom, a u drugom i trećem nastavku stručnim ispitima i napredovanjima.

Križak je u Zavod za školstvo – kasnije Agenciju za odgoj i obrazovanje – došao 2007. godine, nakon rada u strukovnoj školi. I prije njegovog uvaljivanja u fotelju znalo se da postat će nešto… posebno: njegov rad u rečenoj strukovnoj školi obilježen je iživljavanjem nad učenicima trogodišnjih i četverogodišnjih zanimanja čiji je imenik bio prekriven vinogradima, a didaktičko-metodičke inovacije sastojale su mu se u tome da su učenici učili čak i iz enciklopedijskih natuknica.

Tradicija samovolje i neprofesionalnosti nastavila se i u Agenciji. Kada se od Križaka tražio savjet ili neka druga informacija, što mu je u opisu posla, odgovor bi se čekao po dva mjeseca, a ponekad ga se ni bi ni dočekalo. Omalovažavanje i vrijeđanje, što u lice, što iza leđa, postali su uobičajena praksa, i to ne samo na račun kolege nego i na račun njegovog/njezinog truda na fakultetu, fakulteta kao takvog, a nevrijedni u očima Timura Križaka tu i tamo bi se našli i svi predavači na tom i takvom fakultetu.

Ono što se Križaku ne može zamjeriti je ažurnost u organizaciji stručnih skupova. Doduše, na njima se neće saznati ništa korisnog za nastavu, ali će se zato u dva mjeseca, kao predavači, izredati cijeli Generalski zbor. Kako samo to podsjeća na neka druga vremena! Polaznici će, također, naučiti svu povijest srednjovjekovlja od gotovo uvijek istih predavača. Metodički, praktično – neće naučiti ništa. Ako se kojim slučajem dotični ukaže na ŽSV-u, nešto češće kada je bila stvar kurikuluma, onda će vam reći da samo pokušate raditi po kurikulumu (?!), da ćete ga susresti na stručnom ili na napredovanju. . Među prijetnjama koje je izrekao javno, pred svjedocima, antologijska je ona da pazite kako predajete, da će on saznati vašu političku orijentaciju (ŽSV gimnazija u Gradu Zagrebu, lipanj 2019.), a među bisere koji se prepričavaju je i napad na profesore zato što ga učenici na porti nisu dovoljno srdačno pozdravili…

Uz ispade uživo, Križak je isto tako zastrašivao voditelje i članove ŽSV pod njegovom ingerencijom prilikom e-savjetovanja kurikuluma iz povijesti, a o dosljednosti po toj temi dovoljno govori i činjenica da je nakon izrade prve verzije kurikuluma nazdravljao, a nekoliko dana kasnije okrenuo ploču i prometnuo se u najžešćeg kritičara.

(Inače, koliko je Križak upoznat s novim trendovima u nastavi povijesti najbolje ocrtava činjenica da je za njega alfa i omega metodike knjiga Marije Vrbetić iz 1968., za svoje vrijeme iznimno napredna, uz jedini problem što je to vrijeme kad su aktivni bili uglavnom ljudi koji su danas u debeloj mirovini, ako su još uopće među živima, čast izuzetku Josipa Manolića. Ostaje nejasno kako su nekome koga očito štite AZOO i HDZ, promakli hvalospjevi socijalizmu koji se u tome udžbeniku nalaze.

No, ni tu nije kraj. Kako bi ga se riješio, Vinko Filipović, bivši ravnatelj AZOO-a, u jednom ga trenu imenuje nadzornikom u Odjelu za nadzor. Zahvaljujući činjenici da tako nije dolazio u doticaj sa stručnim ispitima i napredovanjima, taj period se naziva zlatnim dobom nastave povijesti SZ Hrvatske.

Križak je svojim postupanjem dozvao sebi i navodno interni nadzor nakon akcije pripravnika i njihovih masovnih pritužbi. No koga će AZOO poslati nego njegovog najboljeg prijatelja u Agenciji i sustručnjaka Franju Čička iz Osijeka. Kud će suza neg’ na oko, rekli bi neki, i kao rezultat, gospodin je ostao čist kao rečena suza. Ništa nije pronađeno. Ali spisi o njemu stoje i dalje u Agenciji u posebnom zatvorenom ormaru, a nijedan ravnatelj niti voditelj ih ne želi otvoriti zbog pitanja: A što se dosad radilo?

Kolika je Križakova samovolja i samouvjerenost, svjedoči i činjenica da smatra kako on najbolje poznaje propise, ali se nekim čudom pokazalo da ne razumije razlike između mentora za studente i učitelje-mentore; da ne razumije Pravilnik o vježbaonicama; ne poznaje Pravilnik o načinima, postupcima… Netko benevolentan bi pod “nepoznavanje propisa” vjerojatno podveo i izmišljanje datuma nadzora koji se redovito urudžbiraju u AZOO i potpisuju mada nikada nisu provedeni, iako bi netko konkretniji to vjerojatno nazvao drugim imenom.

Koliko Križak unazađuje struku govore i činjenice da, iako ima puno vremena u svojem poslu, ne odaziva se na napredovanje po nekoliko mjeseci, nema realiziran niti jedan program ili projekt, a čak ni natjecanje ne može organizirati po dobrim uzusima struke i tradicije

Ako ste mislili da je već ovo dovoljno, prevarili ste se. Nastavak slijedi.

Tiha eutanazija

Thu, 07 May 2020 16:41:34 GMT

Piše: Dajana Vidaković

S najavljenim povratkom učenika razredne nastave u svoje školske klupe, koji bi se trebao dogoditi 11. svibnja, ali sve je izglednije da ga neće biti, rasplamsale su se rasprave o tome kako pristupiti školi i održavanju nastave s obzirom na najavljena “popuštanja mjera”. Mnogi viču kako nema smisla da se sav život vraća u normalu, a škole ostaju zadnji bastion socijalnog distanciranja.

Povratak u klupe u ovom trenutku nema smisla. Ništa osim završavanja godine ovako, na daljinu, nema smisla.

Ovu nastavnu godinu treba tiho eutanazirati. Već je izubijana, izlomljena i premlaćena što štrajkom, što otimanjem praznika zbog nadoknade nastavnih dana, što školom na daljinu zbog korone. Ako išta ove godine nedostaje, onda je to kontinuitet i dosljednost. Povratak u škole bi imao smisla da se ovaj lockdown zbog korone dogodio u jesen ili zimu, pa imamo još par mjeseci nastave za odvoziti. Sada, malo više od mjesec dana prije kraja nastavne godine, taman kad smo se svi navikli na školu na daljinu, otkrili što valja, što ne, što je optimalna količina zadataka i kako kvalitetno odraditi ovaj surogat škole, vraćati se u učionice na par tjedana – ali ne u normalnu školu nego “socijalno distanciranu” – bi bilo sve, samo ne u interesu djece.

Svaka promjena traži vrijeme za provedbu i prilagodbu, a prilagodbe koje stoje u preporukama HJZJ-a su takvog opsega i takve složenosti da bi bilo potrebno više od nekoliko dana i to u trenucima kad je za nastavnu godinu svaki dan dragocjen.

K tome ministrica nema dovoljno političke odgovornosti i hrabrosti da donese tešku odluku, nego to prepušta roditeljima, a ravnatelji i učitelji bi trebali šutke i bez propitivanja udovoljiti svima. Kome bi u interesu bilo ponovno prekidati konačno usvojene i izgrađene nove rutine i navike i bacati cijeli obrazovni sustav iznova u kaos svega par tjedana prije kraja nastavne godine?

Ako ovoj nastavnoj godini išta treba, onda je to dovršiti je što tiše i što mirnije, uz što manje stresa za sve uključene stranke, počevši od učenika, preko njihovih roditelja, pa sve do učitelja. Ne treba je na izdisaju tjerati da sudjeluje u još jednom nastavku Makeover reality showa, nego je do kraja lipnja pustiti da takva pretučena i ozlijeđena ostane doma, dajući koliko može iz svoje bolesničke postelje. Krajem lipnja tiho joj skinuti masku s kisikom i pustiti da priroda odradi svoje, potom podvući crtu. Iz nje ponijeti sve čemu nas je naučila (manje iz Nastavnog plana i programa odnosno Kurikuluma, a više o nama samima, za što smo sve sposobni i sa čime sve možemo izaći na kraj) i nastaviti dalje hrabro, nadajući se da se ovako što više neće ponoviti.