Nakon biografije “Freddie Mercury – život, smrt i nasljeđe“, Rockmark predstavlja novu knjigu jednog od najvećih rock bendova svih vremena, “Magnifico! Sve o grupi Queen”.

Nova biografija grupe Queen djelo je priznatog glazbenog novinara i pisca Marka Blakea, autora poznate biografije o Pink Floyd “Kad svinje polete“. Na gotovo 450 stranica i s pregršt fotografija, Blake nas abecednim redoslijedom vodi kroz najzanimljivije i najznačajnije pojmove vezane uz grupu Queen: od članova i nadahnuća preko albuma, pjesama i nastupa sve do bitnih događaja i bitnih ljudi. Duhoviti, iscrpni i zanimljivi tekstovi otkrit će i manje poznate činjenice koje će iznenaditi i najveće fanove. Kroz 132 priče, anegdote i zapažanja zasnivanih na tri desetljeća materijala dobivenih iz intervjua s Brianom Mayem i Rogerom Taylorom, “Magnifico! Sve o grupi Queen” bacit će novo svjetlo na omiljenu grupu i njihovu priču kojoj se ne nazire kraj.

Cijena knjige je 149,94 kuna a možete ju kupiti u Rockmarku ili online.

Foto: Universal Music

Višestruko platinasti rock bend Imagine Dragons, dobitnici Grammy nagrade, 8. kolovoza 2023. stiže u pulsku Arenu na svoj prvi koncert u Hrvatskoj!

Krenula je prodaja ulaznica za koncert Imagine Dragons, jednog od najtraženijih bendova današnjice, koji će 8. kolovoza 2023. nastupiti u pulskoj Areni! Autori hitova “Radioactive”, “Believer” i “Demons”, dobitnici Grammyja i jedan od najpopularnijih bendova današnjice, po prvi put tako stižu na naše prostore i to u sklopu Mercury World svjetske turneje koja slavi izlazak njihovog velikog i dugo iščekivanog albuma “Mercury — Acts 1 & 2”.

Nakon odlične pretprodaje, u četvrtak 1. prosinca u 10 sati,  krenula je i generalna prodaja ulaznica i to isključivo online putem Eventim.hr. Cijene ulaznica kreću se od 640 do 800 HRK, a postoji mogućnost kupovine i posebnih VIP paketa.

Foto: Lantz Martin

Bavarski blackeri Groza vraćaju se u Hrvatsku isporučiti svoju dozu tmine i nihilizma, a prije njih će nastupiti grčki black metal bend Isolert. Mjesto svečanog okupljanja je Močvara, a datum za označiti u kalendaru je 3.12. (subota). 

Groza je nastala 2016. u bavarskom gradiću Mühldorf am Innu kao solo projekt. Bolji poznavatelji black metal prilika i svijeta odmah će povezati ovo ime s Mglinim prvim studijskim albumom iz 2008., a osnivač P.G. ne krije veliki utjecaj ovih Poljaka na njegov glazbeni izričaj. Nakon dvije godine P.G. je okupio bend oko sebe i ubrzo nakon toga je svjetlo dana ugledao njihov album prvijenac “Unified in Void” kojeg je izdao AOP Records. Tri godine kasnije za istu izdavačku kuću izdaju album “The Redemptive End” koji će i promovirati ovom prilikom u Močvari. Ljubitelji bendova kao što su već spomenuta Mgla, Uada ili Gearea, sigurno će simpatizirati i ove Nijemce koji polako, ali sigurno grade svoje ime u svijetu black metala.

Članovi benda su P.G. na vokalu i gitari, kao i njegov kolega U.A., M.S. je na basu, dok za bubnjevima udara T.H.Z.

Isolert je grčki black metal bend nastao u Volosu ljeta Gospodnjeg 2015. Za sebe kažu da su više skandinavska nego grčkog škola black metala, a suptilnija i nježnija black metal uha će sigurno prepoznati utjecaj Dissectiona, Gorgorotha ili Tribulationa. Svoj prvi demo “Isolated Soul” izdali su 2015., nakon kojeg su se zaredali album “No Hope, No Light… Only Death” (2016.), EP “Isolert” (2017)., split sa zemljacima iz benda Insanity Cult “Towards the Great Dissolution” (2017.), suradnju na 20-minutnoj kompoziciji s Human Serpentom “Everything Dies”. Nisku njihovih izdanja dovršava album iz 2020. “World in Ruins” koji će promovirati ovom prilikom u Močvari. Članovi benda su Nick S. (bubanj, vokal), Panagiotis T. (vokal), Apostolos G. (bas) i George S. (gitara).

Ulaznice po pretprodajnoj od 100 kuna mogu se kupiti u Dirty Old Shopu, na dan će koštati 120 kuna.

Godina polako prilazi kraju, a s tim u vezi sljedećih tjedana čitat ćemo sve više osvrta na vrijeme iza nas. Spotify je kao i svake godine otkrio statistiku za 2022. godinu, a prema njoj su ovom streaming platformom vladali Bad Bunny i Harry Styles.

Puertorikanski glazbenik Bad Bunny na vrhu je Spotifyjeve liste naslušanijih glazbenih zvijezda na planetu s više od 18 i pol milijardi streamanja i tako je postao prvi glazbenik kojemu je to pošlo za rukom tri godine zaredom. Taylor Swift se nalazi na drugom mjestu dok top 5 zatvaraju Drake, The Weeknd i BTS. Najstreamaniju pjesmu ima Harry Styles i to je “As It Was” s 1,6 milijardi streamova. U top 5 su još Glass Animals s “Heat Waves”, The Kid Laroi i Justin Bieber sa “Stay”, Bad Bunny i Chencho Corleone s “Me Porto Bonito” i “Bad Bunny s “Tití Me Preguntó”. Album “Harr’s House” Harryja Stylesa drži prvo mjesto na američkom i europskom kontinentu, a nalazi se i na drugom mjestu globalne Spotifyjeve liste najstreamanijih albuma. Prvi je Bad Bunny i “Un Verano Sin Ti”. Treća je Olivia Rodrigo sa “SOUR”, četvrti Ed Sheeran s albumom “=”, a peta Doja Cat s albumom “Planet Her”.

Taylor Swift je na vrhu liste najviralnijih glazbenika globalno, drugi je The Weeknd, treći Bad Bunny, četvrti BTS, a peta Lana Del Rey, a najviše puta je podijeljen tekst pjese “Heat Waves” Glass Animals. Drugi je tekst pjesme “Heather” Conana Graya, treći “I Love You So” The Waltersa, četvrta je Lana Del Rey s “Summertime Sadness”, a peti Keane s pjesmom “Somewhere Only We Know”.

Svi korisnisi Spotifyja svoju godišnju statistiku može saznati klikom na LINK.

Foto: Lillie Eiger

Nema sumnje da je Tom Hanks jedno od najomiljenijih lica Hollywooda. Kroz svoju 45-ogodišnju karijeru osvojio je dvije nagrade Oscar te je opće poznato da je jedna od najuspješnijih filmskih zvijezda u povijesti.

“Forest Gump”, “Philadelphia”, “Terminal” i “Brodolom života” samo su neki od filmova koji su Hanksa obilježili kao glumca za velike uloge i scene koje možemo prepoznati iz naše svakodnevice. Upravo takav film s Hanksom dolazi nam početkom iduće godine pod imenom “Čovjek zvan Otto”. Naime, radi se o ekranizaciji bestselera New York Timesa “Čovjek zvan Ove”. Ta novela švedskog autora Fredrika Backmana već ima svoju domicilnu ekranizaciju koja je u SAD-u bila strani film s najvećom zaradom u 2016. te ostvarila 2 nominacije za Oscara.

Upravo objavljeni trailer dočarava nam svakodnevicu Otta Hendersona(Tom Hanks), udovca i čangrizavca koji budno pazi na red i disciplinu u svojem susjedstvu. Međutim, to ipak više liči na kritiziranje i osuđivanje ogorčenih susjeda. No, njegova siva rutina okrenuti će se naglavačke kada u susjedstvo doseli temperamentna mlada obitelj. Otto tek tada može vidjeti što se dogodi kada život prihvati takav kakav jest…

U ovoj komediji, osim Hanksa, glumačku postavu još čine Mariana Treviño (Club the Cuervos), Rachel Keller (Fargo, Legion, Tokyo Vice) i Manuel Garcia-Rulfo (Sedmorica veličanstvenih,The Lincoln Lawyer). Redateljski dio posla pripao je Marcu Forsteru(San za životom J.M. Barrieja, Svjetski rat Z) a scenarij je, prema knjizi, napisao David Mageekoji je stekao nominaciju za Oscara s filmovima “Pijev život” i “San za životom J.M. Barrieja”. Svakako valja spomenuti kako je u producentskoj ekipi i sam Hanks što će sigurno pozitivno utjecati na ukupan dojam ovoga filma.

Knjiga “Čovjek zvan Ove”, kao broj 1 New York Timesa, prodana je u više od 3 milijuna kopija a domaći čitatelji ima samo riječi hvale za ovu životnu dramu s elementima humora. Stoga, i čitateljska i kino publika nestrpljivo iščekuju početak iduće godine kada film “Čovjek zvan Otto” stiže u kina. A Tom Hanks i filmovi sa životnom pričom su uvijek prava “poslastica” i iskustvo koje svaki put iznova oduševi.

Prema humorističnom i dirljivom bestseleru New York Timesa “Čovjek zvan Otto” govori nam priču o Ottu Andersonu (Tom Hanks), mrzovoljnom udovcu čija jedina radost dolazi od kritiziranja i osuđivanja njegovih ogorčenih susjeda. Kada se živahna mlada obitelj doseli u susjednu kuću, on upoznaje brzopletu trudnicu Marisol, što dovodi do neočekivanog prijateljstva koje će njegov svijet okrenuti na glavačke.

Otkako je 1997. godine osvojio nagradu časopisa Muzik za najboljeg novog DJ-a, Terry Francis krenuo je meteorskim usponom do slave. Otad je uvijek rado viđen gost i u Hrvatskoj.

Oni koji dosad nisu upoznati s njegovim besprijekornim vještinama miksanja i instinktivnom sposobnošću animiranja publike, imaju novu priliku ove subote, 3. prosinca u Petom Kupeu. Danas poznat kao legenda britanskog tech housea, najdugovječniji rezident kultnog kluba Fabric i osnivač znamenitih Wiggle partyja, Terry Francis probijao se godinama kroz underground scenu, sve do objave albuma Architecture koji ga je lansirao do uspjeha. S Nathanom Colesom i prijateljima 1994. počinje s Wiggle večerima koje ubrzo postaju omiljeni underground house događaj u Londonu.

Uslijedila je globalna prepoznatljivost i Terryjeve turneje po Americi, Australiji i Dalekom istoku, kao i nastupi u skoro svakoj zemlji u Europi te snimanja za prestižne etikete. Svako etiketiranje njegovog stila prilično je besmisleno jer radi ono što i svi najbolji DJ-i – briše granice između prošlosti i sadašnjosti kako bi stvorio budućnost i uvijek svira iz srca.

Londonskom majstoru u Petom Kupeu se pridružuju intrigantni domaći izvođači. Miro / UC je, po mnogima, alfa i omega dalmatinske scene, upamćen kao osnivač kolektiva Underground Control, vlasnik splitskog Judinog drva te organizator festivala i partyja. Kobali i Chuba Chubs mladi su i perspektivni DJ-i, već dobro primijećeni u zagrebačkom noćnom životu zbog svoje sposobnosti privlačenja publike.

Ulaznice za ovaj događaj možete kupiti u sustavu Entrio.hr.

Foto: Nikola Knežević

Inspiriran jednom od najljepših skladbi domaće glazbe, „Projdi vilo“ u izvedbi Klape Cambi, renomirani glazbeni producent Koolade, složio je brutalan remiks.

Stilski, ovaj uradak pleše na granici R&B i afrobeats groovea. Pitka i ugodna, ova modernizacija Gibonnijeve skladbe u sjajnoj vokalnoj izvedbi klape Cambi zavest će vas sunčanim vibracijama.

Tko kaže da klapski zvuk ne može zaživjeti u modernoj produkciji?!

Robbie Williams, jedan od najuspješnijih pop izvođača svih vremena, donosi svoje najveće hitove u pulsku Arenu na dva ekskluzivna koncerta 27. i 28. lipnja 2023.

Turneja “XXV” predstavlja nevjerojatnih 25 godina solo karijere jednog od najvećih zabavljača našeg vremena. Brit pop ikona i stadionska atrakcija za svoj nastup u Hrvatskoj odabrao je možda i najljepši koncertni prostor kojeg ovaj dio Europe ima. Dvije tisuće godina stari amfiteatar bit će savršena pozornica za dva intimna nastupa s ograničenim brojem ulaznica na kojima će podsjetiti na megahitove iz svoje cijele karijere i donijeti ono najbolje iz svog opusa.

Upravo izlazak najnovijeg kompilacijskog albuma “XXV”, prati i istoimena turneja, a samo izdanje donosi svježu perspektivu na Williamsove najvažnije pjesme. Veliki hitovi iz solo kareijere ponovo su izvedeni uz pratnju Metropole Orchestra, uz dodatak pet novih pjesama, od kojih je „Lost“ odabrana kao posljednji singl.

Robbie Williams vraća se u Hrvatsku deset godina nakon nastupa na zagrebačkom stadionu Maksimir. Kao jedno od najznačajnijih inozemnih gostovanja iduće godine na dva ekskluzivna i intimna koncerta u pulskoj Areni odsvirat će cjelovečernji nastup na kojem će predstaviti 25 godina impresivne karijere. Ovim koncertima Williams će postati i prvi inozemni izvođač uopće koji je dva dana zaredom nastupao u pulskoj Areni, nakon Foo Fighters i njihovih koncerata iz 2019.

Ulaznice će u prodaju krenuti u četvrtak 7.12. kroz sustav Eventim, a detalji o cijenama i prodajnim mjestima bit će poznati početkom idućeg tjedna.

Foto: Promo

Istražujući hrvatsku glazbenu scenu s godinama otkrivate zanimljive bisere koji će vas prije svega ljudski oduševiti, a onda i glazbeno i emotivno. Nikol Ćaćić je jedna od takvih osoba.

Puležanki s bosanskim korijenima, potom riječkom pa i zagrebačkom adresom, trenutno nastanjenoj u Njemačkoj s razmišljanjima o mogućem povratku u Hrvatsku, trebalo je sedam godina da nastane materijal koji nam poručuje da smo svi mi zapravo djeca cijelog svijeta. Djeca koja usput otkrivaju razne kulture, načine glazbenog izražavanja, melodije, frekvencije i emocije koje potom postaju dio svih nas. Putuću kroz hladnoću i toplinu života imamo mogućnost stvoriti nešto jedinstveno, okupiti na jednom mjestu svu „djecu“ ovog svijeta, pri tome mislim na raznovrsnu glazbu koja će iznjedriti unikatni jezik. Nikol Ćaćić, odnosno Ether, prezentira nam taj isti jezik kroz četiri godišnja doba koja su dio njezine „Bitke na makovim poljima“, prvog solističkog studijskog albuma objavljenog nedavno za izdavačku kuću Basic & Rough.

„Slušala sam kroz jedan određeni životni period razne folklore, od skandinavskih do južnoafričkih i s vremena na vrijeme interesirao me način izražaja, ne pokušavajući imitirati, nego uzeti to kao inspiraciju da izrazim ono što se u meni nalazi“, kaže Nikol koja ovim materijalom želi potaknuti slušateljicu i slušatelja da ne razmišljaju o njezinom porijeklu, nego da pronađu sebe u svemu tome, u raznovrsnosti. „Možda svatko osjeti da je dijete svijeta“, naglašava kroz čarobni osmijeh na koji ćete uvijek naići prilikom susreta s Nikol. A i ovaj razgovor ,ili više priča o njezinom i našim životima, započeo je i završio osmijehom prožetim s tim njezinim specifičnim high pitch glasom.

No, nije život samo smijeh ili osmijeh, nego i patnja, bol, bijes, koji smo više puta spominjali uz šalicu čaja. Naime, Nikol je prvi put bijes osjetila u dvadeset i petoj godini života što govori kroz pjesmu “Da te nema”.

“Odgojena sam i naučena da bijes nije dobar i da ga trebaš staviti sa strane. ‘Ako si bijesan, suzdrži se’. Što je zapravo velika greška jer moraš i bijes osjetiti, moraš se sprijateljiti s njim, znati ga prepoznati.“ Potrebno je shvatiti da se kroz puno suza može doći do nekog novog osmijeha ili što bi rekla Nikol, „tek tada kreneš cijeniti taj osmijeh na licu jer znaš što je kada ga nema“. A bijes? „Bilo bi puno lakše kada bi djeca od malih nogu mogla znati da smiju biti i bijesna što nije ništa čudno i loše jer svi smo često bijesni.“

Puno se ljudskih emocija osjeti kroz njezinu novu glazbu, a vokalna interpretacija svim tim emocijama daje jedan još veći puno veći značaj. Nešto poput astralne projekcije, otkrivanju određenih duhova tradicije koji se skrivaju u svima nama. Možete u njezinim pjesmama osjetiti i duh našeg podneblja, Rumunjske, Bugarske, ali i orijenta, Indije, Kine ili pak neke nove duhove koji tek traže svoj identitet.

Foto: Promo

Počeci su uvijek najteži, a njezini sežu u 2015. godinu još dok je postojao trojac NLV (Nikol, Luka i Vedran) i dok je osvajao (indie) pozornice diljem Hrvatske. Višak materijala koji je bio nespojiv s tim bendom čekao je svoj trenutak koji je na koncu ipak došao.

“Pola dana sam plakala kad je album izašao. Bila sam generalno jako uzbuđena jer je bio dug proces stvaranja i snimanja. Sedam godina je to i osjećam se kao da sam poslala svoje dijete prvi put u školu nakon što sam ga odgajala sedam godina.”

Već u samom početku govorili su joj kako njezin glas odgovara uz elektroničku glazbu i spoj tradicionalnog i modernog. No, potrebno je da prođe jedno određeno vrijeme kako bi i sami bili svjesni da možemo biti dio nečega što nije uobičajeno ili nečega što može imati eklektični predznak, a da opet zadrži i duh tradicije i svega onoga što se nalazi u nama. A to je život ispričan kroz četiri godišnja doba.

“Htjela sam prikazati životni ciklus i razliku između unutarnje topline i hladnoće. Naravno, to je simbolički i svatko to može interpretirati kako sam doživljava život. Pošto je cijeli album jedan opis mog odrastanja, izrastanja iz jedne u drugu osobu, što se konstantno ponavlja u životu i što konstantno kreće iz početka, mislim da su godišnja doba dobar simbol za nekakvo jasnije shvaćanje toga”, kaže Nikol koja niti u jednom trenutku nije sumnjala u ovaj projekt. A upravo je to ključna stvar koja će ovaj projekt učiniti vidljivim, odnosno koja će ovu glazbenu priču učiniti stvarnom i opipljivom.

“Projekt je trebao moje iskustvo da bi mogao nastati. On je preslika jednog životnog iskustva. Mislim da nisam tražila ništa, nego da sam htjela neke stvari objasniti. Svi prolazimo kroz neke životne dileme, pitanja u glavi, zašto sam tu, zašto to radim, što je smisao života i onda se suočavaš s nekim strahovima i preprekama te misliš da je nekada kraj svijeta. Zapravo, kad se osvrneš shvatiš da si tu kako bi nešto naučio, izrasti u novu osobu, svaki put ispočetka krenuti.“ Možda zato Nikol najviše voli proljeće i jesen, novi početak i kraj jednog razdoblja koji će iznjedriti neki novi početak. “Na albumu je ljeto jako teško, a zima je s druge strana hladna i moraš dopustiti čak da umreš, kako bi se ponovno probudio na proljeće”. Što se može odraziti i na ljudske emocije i životna iskustva. Jer često je potrebno odumiranje nekog određenog iskustva ili emocija kako bi se mogao probuditi neki novi život. “Čak i ne moraš razmišljati o sljedećem sretnom trenutku, nego samo uvijek znati da će i taj trenutak sada, koji nije ugodan, također proći. I doći će opet sretni trenutak. Jer bez padova nema uspona.”

Nikol već razmišlja o novim poslovnim potezima koji će ovom materijalu dati i priliku da zaživi na pozornici.

“Kad čuješ gotov materijal prvo ne možeš vjerovati, a onda si žalostan jer nemaš više što raditi i nemaš se više na što fokusirati. Prošao je taj jedan proces i sad moram razmišljati o tome da moram reći nove stvari, što je strašno. Bojiš se toga”, kaže i dodaje da se definitivno želi vratiti na pozornicu. “Već smo duboko u planovima. Mislim da je to ono što mene pokreće u životu. Volim biti na pozornici i mislim da mi dobro paše”, ističe uživo iznimno nježna Nikol koja na pozornici “podivlja” i iz sebe izbacuje nevjerojatnu energiju te ostavlja puno znoja. Vraćamo se opet na bijes koji se možda može najbolje izbaciti upravo na pozornici.

“Daaaa, to full funkcionira. Moram priznati da smo sve ciljeve za ovu godinu ispunili. I ja i svi ljudi koji rade sa mnom na tome i sad radim na novim ciljevima za sljedeću godinu, a jedan od ciljeva je nekolicina koncerata s kojim bi se predstavili publici i dijelili ljubav s ljudima. Onda ćemo vidjeti kako ćemo biti uspješni.”

Svi u životu pokušavaju tražiti uspjeh ili sreću, na privatnom ili poslovnom putu. I Nikol je nakon studija otišla u Njemačku u potrazi na nekim novim životom. A Njemačka, kaže, nudi jedan potpuno drugačiji radnički život.“Radila sam i ovdje, ali kao student, što nije isto. Tamo sam mogla biti bijesna, ali da nitko to nije znao osim mojeg tadašnjeg partnera koji baš nije bio sretan s tim.” Trenutno živi u potpunosti u Njemačkoj i razmišlja o mogućem povratku u Hrvatsku. “Sve ima svoje benefite, ovdje imam puno obitelji i prijatelja koji su mi i dalje ostali bliski, a što mi i dalje najviše fali.” Pitam Nikol je li teži odlazak ili povratak na staro, a odgovara mi da se to pita svaki dan. “Je li to nešto što želim napraviti ili je to opet iz nekog straha, bijeg od same sebe tamo, što je zapravo problem – u meni ili u okolini u kojoj živim. Svima nam je lakše reći da je problem u okolini, ali nisam baš sigurna. Mislim da je poprilično sigurno pitanje bliskosti i osjećaj pripadnosti. Svi otprilike znaju da je kultura u Njemačkoj drugačija, nema te bliskosti kao ovdje, ali i otvorenosti. Sve je to u redu, oni su tako naučeni i tako žive, ali za nekoga tko je došao tamo iz xy razloga mislim da je to teško prihvatiti i naučiti kao realnost.”

Nikol na Ferragosto JAM-u 2017. godine (Foto: Nikola Knežević)

Ipak, magija njezinog osmijeha i jedinstvenog glasa čuje se i do Njemačke i nazad, a samo je pitanje vremena kada će ga i šire mase primijetiti. Nadam se da će slušatelji koji se zapute njezinim bitkama na makovim poljima osjetiti sve one emocije koje i ja osjetim slušajući ova specifična četiri godišnja doba i da će se pronaći barem u jednom od njih i prisvojiti ga. Ili što bi rekla Nikol za kraj našeg čaja uz još jedan osmijeh koji je toliko iskren i topao kao med u tom istom čaju: “Nadam se da će možda naći neku utjehu ili lijek u svemu tome”.

Nakon što je„Tišinom“ prekinula tišinu te predstavila šire područje glazbenog djelovanja, Sassja novim singlom odvažno poručuje: „Znam“! „Često me traže da kažem nešto o singlu, kako je nastao i slično, a sve sam zapravo rekla tekstom“, iskreno progovara glazbenica uz poziv ljubiteljima glazbe da poslušaju novu pjesmu.

 „Kantri (Rok Kovač) i ja već više od desetljeća radimo zajedno i razumijemo se do najdubljih emocija. ‘Znam’ je pjesma o nama“, zaključuje Sanela Josipović Sassja koja je, kao i ranije, zajedno s Kantrimanom (Rokom Kovačem) autorica pjesme, dok mix i mastering potpisuje Marko Gaćina.

 „…i znam, znam, znam, teško je vrijeme za ovakve k’o ja
i znam, znam, znam, teško je vrijeme za ovakve k’o ti“

Otisnuvši se u novom smjeru svog glazbenog putovanja, uvodno najavljenog pjesmom „Tišina“, glazbenica se okružila bliskim timom koji njene vizije pretače u vide. Kao rezultat nastavka ove uspješne suradnje, „Znam“ dolazi uz estetski spot Tajane Dedić – Starović (Pink Room Studio) koji u prvi plan stavlja emocije – graciozno, a slojevito dočarane plesnom koreografijom.

Jedna od najboljih plesačica u regiji, Melisa Činić SHZa, protagonistica je koreografske priče započete još u prethodnom spotu, a ovoga puta joj se pridružio kolega Dalibor Đaković. Uz to što je zahvalan na pozivu da se pojavi kao pole dancer u novom video spotu Dalibor iznimno cijeni pristup i posvećenost detaljima od strane cijelog tima. „Do sada smo pole dance uglavnom imali priliku vidjeti u video spotovima kao kadrove jeftine zabave, dok je u ovom spotu pole dance prikazan kao umjetnost“, ističe plesač te dodaje kako su stihovi „Nekako si kontra ne uklapaš se u sistem“ bili odlučujući da sam sebi kaže – to je to. Atmosferu sa snimanja Dalibor opisuje kao iskustvo ispunjeno inspirativnom, oslobađajućom i pozitivnom energijom te zaključuje: „Čini mi se da je set od nekoliko sati snimanja prošao za par minuta, a iako sam se po prvi put susreo sa Sassjom i njenim timom, osjećao sam se kao u društvu iz susjedstva s kojim se jako dugo poznajem. Iskreno se nadam da će biti prilike za neku novu suradnju uskoro, kao i da će se novi singl i video spot ‘Znam‘ svidjeti publici.“

Foto: Tajana Dedić Starović

Napeti triler “Nestajanje” u domaća kina stiže u četvrtak, 1.12., a što je redatelja privuklo projektu, kako je bilo raditi s Olgom Kurylenko i koji su mu filmovi bili uzor donosimo u ekskluzivnom intervjuu!

Denis Dercourt sin je filmskog producenta i učiteljice klavira, a diplomirao je filozofiju i glazbene studije na konzervatoriju u Parizu. U razdoblju od 1988. do 1993. godine bio je glavna viola francuskog simfonijskog orkestra. Od tada predaje glazbu na konzervatoriju u Strasbourgu. Kao filmski redatelj međunarodno priznanje dobio je filmom “The Page Turner” koji je 2006. godine izabran u kategoriju “Un Certain Regard” na filmskom festivalu u Cannesu. Na istom festivalu pojavio se i s filmom “Demain des I’Aube” tri godine kasnije. Od 2010. godine Denis Dercourt živi i radi u Njemačkoj, gdje je režirao dva filma koja su svoje premijere imala na filmskim festivalima u Busanu (“For Your Birthday”) i New Yorku (“La Chair de ma Chair”). Njegov film “Harmony” u kojem su glavne uloge ostvarili Cecile de France i Albert Dupontel, postigao je izniman uspjeh kako u Francuskoj tako i u ostatku svijeta.

Ovih dana u domaćim kinima započinje igrati njegov najnoviji film “Nestajanje”, prvi punokrvni kriminalistički triler kojeg je Dercourt režirao u svojoj karijeri. Riječ je o priči radnjom smještenoj u Južnoj Koreji u kojoj policajci otkrivaju neidentificirano tijelo pronađeno pod sumnjivim okolnostima. Glavne uloge u filmu odigrali su priznata ukrajinska glumica Olga Kurylenko te slavni korejski glumac Yoo-Yeon Seok. Njih dvoje tumače detektiva zaduženog za slučaj i stručnjakinju za forenzičku medicinu koji otkrivaju mračnu urotu koja ih uvlači u podzemni svijet trgovine ljudskim organima. Film je snimljen prema romanu “The Killing Room” autora Petera Maya, a što je scenarista i redatelja Denisa Dercourta privuklo ovom projektu, na koje se filmove ugledao tijekom snimanja i kako je bilo raditi sa stranim glumcima u stranoj državi donosimo vam u ovom ekskluzivnom intervjuu.

Tko je započeo ovaj projekt, osmislio djelomičnu adaptaciju romana “The Killing Room”?
Producent filma Alexis Dantec. On je osigurao prava na adaptaciju romana prije jedanaest godina. Radnja romana Petera Maya smještena je u Kini, ali Alexis je vrlo brzo shvatio da će snimanje filma tamo biti nemoguće zbog svih mogućih cenzura koje tamo postoje. I tako je odlučio premjestiti priču u Južnu Koreju. Bivši scenaristi napisali su prvu verziju, ali nisu slijedili njegovu viziju. Alexis, koji je već radio kao koproducent na mom filmu “La Chair de ma Chair” upitao me za mišljenje o scenariju. U tom trenutku započela je naša suradnja na ovom projektu. Iz temelja sam napisao praktički novi scenarij, promijenio radnju i osmislio nove likove. Trebalo mi je šest godina da napišem ovaj scenarij. Za njegovu posljednju verziju zamolio sam za pomoć koscenaristicu Marion Doussot, jer više nisam mogao raditi sam.

Unatoč problemima sa scenarijem, film odaje dojam poprilične fluidnosti priče. Zbog čega vam ga je bilo toliko teško pisati?
Od početka sam znao da će film biti prikazan u kinima u Koreji. Zbog toga je morao biti autentičan, uključujući i najsitnije detalje. Ali kad su scenariji u pitanju, vrag se nalazi u detaljima… Prvo sam morao u potpunosti promijeniti glavni zaplet priče. U romanu, trgovina ljudskim organima obavijena je ogromnim velom korupcije organizirane od strane općine velikog kineskog grada. Međutim, ono što je vjerodostojno za Kinu nažalost nije za Južnu Koreju tako da sam najprije morao istražiti sve mafijaške “mreže” koje su otkrivene posljednjih godina. U tim mrežama nerijetko je uključen veliki broj kineskih imigranata, kako na strani mafije tako i na strani žrtava, a upravo to mi je omogućilo da priči vratim određene aspekte originalnog romana.

Kakav je bio vaš odnos s Južnom Korejom prije nego ste snimali film “Nestajanje”?
Dobro poznajem Aziju bez da mogu reći da sam pravi stručnjak. Šest mjeseci živio sam u Japanu gdje sam režirao film “Ukiyo” i napisao “The Page Turner”, a također sam dugo vremena bio uključen i u jedan projekt u Kini koji se nažalost na kraju izjalovio. Kao predavač na konzervatoriju u Strasbourgu učestalo surađujem sa studentima iz Koreje. Kao rezultat svega toga, poprilično sam upoznat s  njihovim načinom komunikacije. A što se same Južne Koreje tiče, nekoliko puta do sada su me zvali na njihov filmski festival u Busanu. Moj film “The Page Turner” tamo je jako poznat, velika većina ljudi koji se nalaze u našem biznisu ga je pogledala.

Tko je započeo ovaj projekt, osmislio djelomičnu adaptaciju romana “The Killing Room”?
Producent filma Alexis Dantec. On je osigurao prava na adaptaciju romana prije jedanaest godina. Radnja romana Petera Maya smještena je u Kini, ali Alexis je vrlo brzo shvatio da će snimanje filma tamo biti nemoguće zbog svih mogućih cenzura koje tamo postoje. I tako je odlučio premjestiti priču u Južnu Koreju. Bivši scenaristi napisali su prvu verziju, ali nisu slijedili njegovu viziju. Alexis, koji je već radio kao koproducent na mom filmu “La Chair de ma Chair” upitao me za mišljenje o scenariju. U tom trenutku započela je naša suradnja na ovom projektu. Iz temelja sam napisao praktički novi scenarij, promijenio radnju i osmislio nove likove. Trebalo mi je šest godina da napišem ovaj scenarij. Za njegovu posljednju verziju zamolio sam za pomoć koscenaristicu Marion Doussot, jer više nisam mogao raditi sam.

Unatoč problemima sa scenarijem, film odaje dojam poprilične fluidnosti priče. Zbog čega vam ga je bilo toliko teško pisati?
Od početka sam znao da će film biti prikazan u kinima u Koreji. Zbog toga je morao biti autentičan, uključujući i najsitnije detalje. Ali kad su scenariji u pitanju, vrag se nalazi u detaljima… Prvo sam morao u potpunosti promijeniti glavni zaplet priče. U romanu, trgovina ljudskim organima obavijena je ogromnim velom korupcije organizirane od strane općine velikog kineskog grada. Međutim, ono što je vjerodostojno za Kinu nažalost nije za Južnu Koreju tako da sam najprije morao istražiti sve mafijaške “mreže” koje su otkrivene posljednjih godina. U tim mrežama nerijetko je uključen veliki broj kineskih imigranata, kako na strani mafije tako i na strani žrtava, a upravo to mi je omogućilo da priči vratim određene aspekte originalnog romana

Kakav je bio vaš odnos s Južnom Korejom prije nego ste snimali film “Nestajanje”?
Dobro poznajem Aziju bez da mogu reći da sam pravi stručnjak. Šest mjeseci živio sam u Japanu gdje sam režirao film “Ukiyo” i napisao “The Page Turner”, a također sam dugo vremena bio uključen i u jedan projekt u Kini koji se nažalost na kraju izjalovio. Kao predavač na konzervatoriju u Strasbourgu učestalo surađujem sa studentima iz Koreje. Kao rezultat svega toga, poprilično sam upoznat s  njihovim načinom komunikacije. A što se same Južne Koreje tiče, nekoliko puta do sada su me zvali na njihov filmski festival u Busanu. Moj film “The Page Turner” tamo je jako poznat, velika većina ljudi koji se nalaze u našem biznisu ga je pogledala.

Tko je započeo ovaj projekt, osmislio djelomičnu adaptaciju romana “The Killing Room”?
Producent filma Alexis Dantec. On je osigurao prava na adaptaciju romana prije jedanaest godina. Radnja romana Petera Maya smještena je u Kini, ali Alexis je vrlo brzo shvatio da će snimanje filma tamo biti nemoguće zbog svih mogućih cenzura koje tamo postoje. I tako je odlučio premjestiti priču u Južnu Koreju. Bivši scenaristi napisali su prvu verziju, ali nisu slijedili njegovu viziju. Alexis, koji je već radio kao koproducent na mom filmu “La Chair de ma Chair” upitao me za mišljenje o scenariju. U tom trenutku započela je naša suradnja na ovom projektu. Iz temelja sam napisao praktički novi scenarij, promijenio radnju i osmislio nove likove. Trebalo mi je šest godina da napišem ovaj scenarij. Za njegovu posljednju verziju zamolio sam za pomoć koscenaristicu Marion Doussot, jer više nisam mogao raditi sam.

Unatoč problemima sa scenarijem, film odaje dojam poprilične fluidnosti priče. Zbog čega vam ga je bilo toliko teško pisati?
Od početka sam znao da će film biti prikazan u kinima u Koreji. Zbog toga je morao biti autentičan, uključujući i najsitnije detalje. Ali kad su scenariji u pitanju, vrag se nalazi u detaljima… Prvo sam morao u potpunosti promijeniti glavni zaplet priče. U romanu, trgovina ljudskim organima obavijena je ogromnim velom korupcije organizirane od strane općine velikog kineskog grada. Međutim, ono što je vjerodostojno za Kinu nažalost nije za Južnu Koreju tako da sam najprije morao istražiti sve mafijaške “mreže” koje su otkrivene posljednjih godina. U tim mrežama nerijetko je uključen veliki broj kineskih imigranata, kako na strani mafije tako i na strani žrtava, a upravo to mi je omogućilo da priči vratim određene aspekte originalnog romana.

Kakav je bio vaš odnos s Južnom Korejom prije nego ste snimali film “Nestajanje”?
Dobro poznajem Aziju bez da mogu reći da sam pravi stručnjak. Šest mjeseci živio sam u Japanu gdje sam režirao film “Ukiyo” i napisao “The Page Turner”, a također sam dugo vremena bio uključen i u jedan projekt u Kini koji se nažalost na kraju izjalovio. Kao predavač na konzervatoriju u Strasbourgu učestalo surađujem sa studentima iz Koreje. Kao rezultat svega toga, poprilično sam upoznat s  njihovim načinom komunikacije. A što se same Južne Koreje tiče, nekoliko puta do sada su me zvali na njihov filmski festival u Busanu. Moj film “The Page Turner” tamo je jako poznat, velika većina ljudi koji se nalaze u našem biznisu ga je pogledala.

A što je s Yoonom Yeonom-seokom, glavnom muškom ulogom u filmu? Je li on govori engleski?
On ga govori i to jako dobro. Ali i on se za svoju ulogu jako dobro pripremio, zbog toga što je ovaj film za njega bio izazov. On je već velika zvijezda u svojoj domovini, ali istovremeno, premda polagano, započinje dobivati i međunarodni ugled – ljudi van Koreje ga sve više i više počinju primjećivati u filmovima. Jedan od najboljih primjera za to je njegov međunarodni klub obožavatelja koji nam je na set jednoga dana poslao veliki paket slatkiša koje smo tijekom snimanja konzumirali s popriličnim guštom.

Je li rad u inozemstvu način da izađete iz svoje komforne zone?
Apsolutno, rad u iznozemstvu pomaže mi da proširim vlastite vidike. Vrlo je zanimljivo raditi s tradicijama glumaca i ekipe iza kamere koji su potpuno drugačiji od onoga kako smo navikli i kako radimo mi u Francuskoj. U slučaju snimanja u Koreji očigledno je da postoji želja za boljim razumijevanjem “korejske misterije” koja danas fascinira toliki broj ljudi.

Niste li, dok ste pisali scenarij, već razmišljali o problematičnosti produkcije?
Jesam, ali ograničenja mi ne predstavljaju problem dok radim, čak ih i trebam. Ja sam jedan od onih filmaša koji vole snimati filmove uz sredstva koja imaju na raspolaganju. Vodim se svojom vlastitom navikom brzog snimanja, scenom za scenom. To je navika koja najvjerojatnije dolazi još iz vremena dok sam bio glazbenik. Kada nešto radite uživo, ne možete stati, vratiti se i početi ponovno. Međutim, to me ne spriječava da uvijek ostavim dovoljno mjesta za mišljenja i ideje drugih ljudi koji sa mnom rade na projektu. Konkretno, u filmu “Nestajanje” postoji scena ispovijedi između Alice i Jin-hoa koja se događa na mostu iznad rijeke Han. U scenariju ta scena se trebala odviti u restoranu gdje njih dvoje večeraju i gdje joj on pokaže magični trik. Izvršni prodcent, Korejac, rekao mi je da “takva scena smještena u restoranu nije uopće romantična!”. Za nas zapadnjake, azijski restorani predstavljaju vrhunac romantike. Međutim, poslušao sam producenta i na kraju smo otišli snimiti scenu na mostu. U našem poslu morate konstantno paziti na izbjegavanje klišeja. Morate ostati “uključeni”, uvijek na oprezu.

Đakovački Rock bar King 16. prosinca ove godine priređuje nam još jednu poslasticu i ugošćuje ubitačni beogradski alternativni tro Repetitor.

Treći je to put da će ovi regionalno mega popularni alternativci posjetiti Rock bar King, oazu rokenrola u srcu Slavonije. Kada je u pitanju Repetitor ne trebamo ni sumnjati da će King biti krcat i da će bend kao i obično rasturiti i sebe i publiku. Stoga požurite rezervirati i kupiti svoje ulaznice za ovu poslasticu da ne bi slučajno ostali bez nje. Ulaznice su u pretprodaji 70 kn, a na dan koncerta 100 kn.

Bend je nedavno i na vinilu napokon objavio svoj prvi album “Sve što vidim je prvi put”, pa osim što će ga se moći nabaviti na koncertu možemo se nadati da ćemo većinu albuma čuti i uživo.

“Rekli smo vam već za naš novi album “72 Seasons”, pa što je sljedeće sad kad smo pobjegli iz studija? Na put, naravno! Želite turneju, mi imamo turneju… što kažete na dvije pune godine nastupa?!?!”, kažu članovi legendarne Metallice.

“Tijekom proteklih nekoliko godina bili smo toliko inspirirani predanošću i obiteljskom/zajedničkom atmosferom obožavatelja koji su otputovali u San Francisco na dva nastupa S&M2, nakon čega su uslijedili prošlogodišnji nastupi povodom 40. godišnjice. Povrh toga, bilo nam je zabavno biti dio Wimmer Festivala 2021. kada smo svirali dvije večeri u jednom gradu, svaka s potpuno drugačijom setlistom. Imajući sve to na umu, rođena je turneja M72”, kaže Metallica.

Počevši od travnja 2023., posjetit će 22 različita grada diljem svijeta i svirati dvije večeri u svakom gradu s koncepcijom “No Repeat Weekend” i potpuno jedinstvenim iskustvom: Dvije potpuno različite set liste s dva različita benda koji otvaraju nastup svake noći! Kupite dvodnevnu ulaznicu i nećete vidjeti istu pjesmu dvaput za ukupno više od 30 pjesama koje obuhvaćaju njihovih 40+ godina koliko su imali sreće stvarati glazbu.

“Većina koncerata bit će petkom i nedjeljom, tako da ćemo biti sigurni da ćemo imati mnogo izvannastavnih događaja na kojima ćete se moći družiti s kolegama obožavateljima Metallice prije početka i tijekom nastupa. M72 turneja također pokreće potpuno drugačiji izgled produkcije na stadionima – bit ćemo u krugu u sredini terena. Povrh toga, Snake Pit je premješten u središte pozornice tako da će fanovi tamo imati potpuni pogled od 360° na nastup. Svaki vikend nudi niz poboljšanih iskustava, u rasponu od pristupa susretu i pozdravu, produkcije i obilaska pozornice, hrane i pića u salonu “Black Box” do ranog ulaska u mjesto događaja i Snake Pit. Vrlo popularan “Black Laminate” se vratio, sada poznat kao “I Disappear Ticket”, a u pitanju je ultimativna propusnica za obožavatelje koji žele pobjeći s nama na više vikenda. Zgrabite jednu od ovih i posjećujte svaki nastup na svom kontinentu ili u svijetu! Za više informacija o Enhanced Experiences i I Disappear ulaznicama, posjetite wearesuper.co/metallica“, ističu.

U skladu s temom dva potpuno jedinstvena nastupa svakog vikenda, svake večeri dijeliti pozornicu s različitim bendovima, uključujući neke s kojima su već putovali i nove prijatelje koji će im se pridružiti po prvi put. U pitanju su Five Finger Death Punch, Ice Nine Kills, MammothWVH, Pantera, Architects, Greta Van Fleet ili Volbeat, ovisno o koncertima. Dvodnevne ulaznice s popustom bit će u prodaji od petka, 2. prosinca, za sve koncerte. Pretprodaja Fan cluba počinje rano u srijedu, 30. studenog, a razne druge pretprodaje počinju kasnije tog dana i tijekom tjedna. Za zahtjev za pretprodaju kod Fan Cluba posjetite metallica.com/presale-code. Jednodnevne ulaznice bit će dostupne od 20. siječnja 2023. Dio prihoda od svake prodane ulaznice ići će zakladi benda All Within My Hands. Osnovan 2017., napori AWMH-a da pomogne i obogati živote članova zajednica koji su podržali bend, prikupili su gotovo 13 milijuna dolara – osiguravajući 5,9 milijuna dolara bespovratnih sredstava za programe karijere i tehničkog obrazovanja u SAD-u, više od 2,5 milijuna dolara za borbu protiv nesigurnosti hrane i više od 3,2 milijuna dolara za pomoć u katastrofama diljem svijeta.

“Jedva čekamo krenuti u ovu novu avanturu, svirati novu glazbu i provesti naše vikende u ’23 i ’24 s VAMA!” – kaže Metallica.

S objavom turneje Metallica je objavila i novu pjesmu “Lux Æterna” koja najavljuje album “72 Seasons”. Prošlo je šest godina od “Hardwired…To Self Destruct”, a novi album stiže s 12 pjesama u ukupnom trajanju od preko 77 minuta. Album će biti objavljen u petak, 14. travnja 2023. Producirao ga je Greg Fidelman, zajedno s Jamesom i Larsom, a dostupne su prednarudžbe za CD, dvostruki 140-gramski crni vinil, dvije različite varijante vinila u boji (žuti spplatter i smoky crni) i digitalno u Met Storeu. Svaka prednarudžba dobit će pristup digitalnoj verziji prve pjesme “Lux Æterna”, a potpuno novi video, kako kažu, jedan od najzgodnijih koje su ikada napravili, možete pogledati na njihovom YouTube kanalu. U režiji Tima Saccentija, nedavno su putovali u Los Angeles kako bi snimili ovu izvedbu pomoću vrhunske tehnologije. Paket albuma ponovno je osmislio i likovno obradio njihov dobar prijatelj, hvaljeni dizajner David Turner i njegov tim. David, koji je osvojio Grammyja za svoj rad na “Death Magnetic”, stoji iza izgleda svih njihovih nedavnih izdanja, uključujući “Through The Never”, “S&M2” i “Hardwired”.

Popis pjesama:

72 Seasons
Shadows Follow
Screaming Suicide
Sleepwalk My Life Away
You Must Burn!
Lux Æterna
Crown of Barbed Wire
Chasing Light
If Darkness Had a Son
Too Far Gone?
Room of Mirrors
Inamorata

Datumi turneje:

27. i 29.4. 2023. AMSTERDAM, NIZOZEMSKA JOHAN CRUIJFF ARENA
17. i 19.5. 2023. PARIZ, FRANCUSKA STADE DE FRANCE*
26. i 28.5. 2023. HAMBURG, NJEMAČKA STADION VOLKSPARK
16. i 18.6. 2023. GOTHENBURG, ŠVEDSKA STADION ULLEVI**
4. i 6.8. 2023. EAST RUTHERFORD, NJ METLIFE STADION
11. i 13.8. 2023. MONTREAL, KANADA STADE OLYMPIQUE
18. i 20.8. 2023. ARLINGTON, TX STADION AT&T
25. i 27.8. 2023. LOS ANGELES, CA STADION SOFI
1. i 3.9. 2023. PHOENIX, AZ STADION DRŽAVE FARM
3. i 5.11. 2023. ST. LOUIS, MO KUPOLA U SREDIŠTU AMERIKE
10. i 12.11. 2023. DETROIT, MI FORD FIELD
24. i 26.5. 2024. MÜNCHEN, NJEMAČKA OLYMPIASTADION
7. i 9.6. 2024. HELSINKI, FINSKA OLIMPIJSKI STADION U HELSINKIJU
14. i 16.6. 2024. KOPENHAGEN, DANSKA PARKEN STADION
5. i 7.7. 2024. VARŠAVA, POLJSKA PGE NARODOWY
12. i 14.7. 2024. MADRID, ŠPANJOLSKA CÍVITAS METROPOLITAN STADION
2. i 4.8. 2024. FOXBOROUGH, MA GILLETTE STADION
9. i 11.8. 2024. CHICAGO, IL VOJNIČKO POLJE
16. i 18.8. 2024. MINNEAPOLIS, MN UŠ. BANKA STADION
23. i 25.8. 2024. EDMONTON, KANADA STADION COMMONWEATH
30.8. i 1.9. 2024. SEATTLE, WA LUMENSKO POLJE
20. i 22.9. 2024. MEXICO CITY, MEKSIKO FORO SOL***
27. i 29.9. 2024. MEXICO CITY, MEKSIKO FORO SOL***

Predgrupa na prvom koncertu u Europi: Architects & Mammoth WVH**
Predgrupe na drugom koncertu u Europi: Five Finger Death Punch & Ice Nine Kills
* Five Finger Death Punch & Ice Nine Kills sviraju na prvom koncertu u Parizu, a Architects & Mammoth WVH na drugom koncertu u Parizu
** Volbeat mijenja Architects na prvom koncertu u Göteburgu.

Predgrupa na prvom koncertu u Sjevernoj Americi: Pantera & Mammoth WVH***
Predgrupa na drugom koncertu u Sjevernoj Americi: Five Finger Death Punch & Ice Nine Kills
*** Greta Van Fleet mijenja Panteru na prvom koncertu oba vikenda u Mexico Cityju

Foto: Anton Corbijn

Nova pjesma makarskih Rezervi “Podstanar” povest će vas na emotivno putovanje u neka bolja, prošla vremena djetinjstva kada je vaš osjećaj života bio energičniji i potentniji, dani su bili ispunjeni avanturama odrastanja, a ulice su pružale iskustvo otkrivanja novih svjetova.

Svojim umjetničkim talentom pretvaranja očitog i činjeničnog u simbolično i emotivno, Rezerve će vas opet osvojiti na prvu ako im dopustite da vas zavedu i povedu svojim putevima u neke bolje svjetove na koje ste možda u buci svakodnevice zaboravili ili si ih niste ni dopustili sanjati. Bolji svijet postoji, a njega najčešće nalazimo u pjesmi, glazbi, idealiziranoj slici svijeta koja nam toliko treba. On je i ideja o kojoj Rezerve pjevaju.

Svoj put su počeli punk rock EP-jem „Evo Rezerve“ u vrijeme kada ovakvog glazbenog spoja punk rocka i popa u eteru nije bilo, odnosno nije ga se puštalo. U njemu su talentirane Rezerve uspjeli pomiriti zaklete punkere i mainstream. Nekoliko godina kasnije, ovaj garažni punk bend izbacio je hvaljeni album „Ravno u Zamku“  te se zadržao na sceni, mudro i hrabro koketirajući s pop glazbom, ali ne u smislu jeftinih catchy poskočica, već koristeći pop elemente kao dodatan začin u svrhu himničnosti i radiofoničnosti. Bunt i stav zakletih individualaca sa svojom definicijom svijeta, Rezervama daje pravo da se i dalje “prodaju” pod punk bend, no „na njih“ ne morate nužno plesati pogo. Dapače, riječ je o veselom ritmu koji je inspirirao i plesačicu Ivanu Keran za plesnu koreografiju glavnoga lika kojeg utjelovljuje u njihovom novom spotu.

Video spot koji prati ovu numeru je zabavan, maštovit te prati nostalgičnu notu priče o odrastanju. Ulice njihovog djetinjstva u slici je oživio Milan Latković, autor većine njihovih spotova. „Milan od početka razumije našu priču, a iz nekog razloga savršeno doživi i naše pjesme. Tehnički, on je dio benda sviđalo se to njemu ili ne. Ono što mi ne uspijemo do kraja objasniti kroz glazbu, Miki skroji u videu. Nama nedostaje to ludovanje po ulicama, vožnje biciklom i ostali neredi koje nosi odrastanje pa nam je Milan taj svijet i stvorio. Imamo osjećaj da djeca danas manje maštaju, a više su vezana za mobitele i virtualnu stvarnost. Ovo je pjesma o bajkama, a mi smo imali sreću da smo skupili bajkovitu ekipu: ovo je najbolja glumačka postava u Hrvatskoj!“ – Kažu ponosno Rezerve o novom spotu.

Njihov feel-good melodični zvuk u kombinaciji s vječnom vatrom bunta i potrebe za slobodom i/ili osobnom pravdom, njihovo je najmoćnije oružje kojim će razoružati i najveće skeptike. Povratak u prošlost s Rezervama je ugodno iskustvo, sjećanja i emocije su to koje su već u nama, a oni će ga za vas prizvati svojim toplim zvukom. Ako pak niste živjeli 80-te, ovo je jedinstvena prilika da otkrijete magiju te dekade o kojoj svi pričaju.

Foto: Boris Luetić

Nakon par godina neizvjesnosti i odgađanja (ali ne i otkazivanja), Alter Bridge je konačno kročio pred hrvatsku publiku u zagrebačkom Domu sportova, i to s premijerom albuma “Pawns & Kings”, objavljenog u međuvremenu. Shodno tome je prilagođen i naziv turneje, dok su pod ingerencijom “Walk The Sky Tour 2020” bili preveliki za Tvornicu.

Za nešto veći prostor dodane su i dvije zvučne predgrupe, Mammoth WVH, bend sina Eddieja Van Halena, te hvaljeni Halestorom rock-lavice Lzzy Hale, čiji su poklonici ekskluzivno došli dati podršku. Podrška se, doduše, nije od svakog ponaosob davala za malu dvoranu Doma sportova, poznatu po akustičnom blefiranju. Kako bilo da bilo, u pitanju je bez sumnje vrhunski hard rock event, dovoljan da privuče pristojnu brojku zainteresiranih. Prve i najvažnije pohvale idu organizatoru Los Angeles Agency, koji se odlično nosi u neočekivanim situacijama, s respektom i prema izvođačima i prema publici. Dobro pamtimo njihov timeline i kaos s kojim su se nosili. I kad naposlijetku dođe do egzekucije događaja, osiguraju “u minutu” točne početke nastupa svakog od bendova. Nevjerojatna ekipa.

Posebnu draž i emociju nosio je nastup Mammotha, pretpostavljate i zašto, no nije sve nošeno na krilima osjećaja budući da su dečki uistinu dobro usvirani. Umijeće sviranja pogotovo je pokazao autor benda Wolfgang Van Halen, i to na EvH gitarama, uz ponešto dionica na klavijaturama, kojima također izvrsno vlada. Neisforsiran (a dovoljno energičan) nastup ovih mladih profesionalaca djelomično su pokvarile prenaglašene bas frekvencije.

Set lista:

1. Mammoth
2. Mr. Ed
3. Epiphany
4. Think It Over
5. Distance
6. You’re to Blame
7. Don’t Back Down

Mammoth WVH / Foto: Matija Purgar

U daljnji tijek događaja vodilo nas je liderstvo nevjerojatne Lzzy Hale, čija prirodna neefektirana rašpa budi mrtve. Žena odlično pjeva, a i svira, te sjajno vlada svojim hramom – pozornicom – dok joj brat bubnjar Arejay “drži” leđa. Svjetleći logo, kao dio scenografije, dodatno sugerira kako je riječ o bendu koji želi biti zapamćen. Žestoka ekipa iz Pennsylvanije u svojoj vitrini drži i Grammyja, što nije nikakvo mjerilo, naravno, ali moramo odati priznanje finije ugođenoj zvučnoj kulisi od njihovih predhodnika.

Od početka do kraja svirke činilo se kao da su Halestorm zvijezde večeri. A što su zvjezdani trenuci bez bubnjarskog sola? I to kakvog sola! Vidno raspoložen mlađi brat lupao je po tim bubnjevima dok nije shvatio da mu trebaju još veće palice. I one su se magično pojavile u njegovim rukama. Naposlijetku je izgledao kao simpatični lik iz crtića koji ti obilježi djetinjstvo. Nije na odmet spomenuti i moment zbližavanja po etničkoj pripadnosti. Naime, basist Josh Smith ima familiju u Zadru, što je Lzzy u jednom trenutku i naglasila. Ono što je “pokvarilo” svirku Halestorma jest prekratak nastup. Jer kad ti je dobro, želiš više. No, uvjereni smo kako ćemo neki idući put svjedočiti cjelovečernjem showu ove raspoložene družine.

Set lista:

1. The Steeple
2. Love Bites (So Do I)
3. Wicked Ways
4. I Get Off
5. Mine
6. Familiar Taste of Poison
7. Freak Like Me
8. Drum Solo
9. Back From the Dead
10. I Miss the Misery

Halestorm / Foto: Matija Purgar

Alter Bridge su ovoj žestokoj večeri dodali poeziju, uz još bolje iscenirane igre svjetlosnim efektima. Onaj osjećaj kad odmah znaš kako je u pitanju najvažniji bend – velike ovacije po izlasku na stage. Rockstar Myles Kennedy, rođen na dan kad i Jimi Hendrix, ne dolazi po prvi put u Zagreb. Već je sedam godina prošlo od kada je poharao Šalatu sa svojim Conspiratorsima i glazbenom ikonom Slashom, pa smo ovaj put mogli uočiti i pokoju boru više na njegovom licu. Zrelost ujedno znači i iskustvo, dok je rock energija neosporno prisutna, uvjerili smo se. Osmijeh zadovoljstva Mylesa Kennedyja prenosio je i dobro raspoloženje na publiku, koja je svesrdno prihvatila i pjesme s novog albuma, ali i u glas pjevala refrene dobro znanih hitova.

Gitarski sladokusci su se također našli na domaćem terenu. Myles svom “bratu po oružju” Marku Tremontiju, ujedno i glavnom osnivaču benda, daje nešto veću ulogu na gitari. Ali ne samo da je bivši Creedovac već duže na glasu kao jedan od najdojmljivijih gitarista, nego i izvrsno pjeva. Po ukusima nekih i bolje od Mylesa. U to smo se mogli uvjeriti za vrijeme “Burn It Down”. Odmor od naguravanja, šutki i povraćanja u prvim redovima osigurala je akustična izvedba “In Loving Memory”, dok je centralnu ulogu preuzela rapsodija zvana “Blackbird”. Naravno, svatko će imati subjektivni moment, dok s druge strane setlista u trajanju od sat i 40 minuta ne može ugurati sve glazbene želje. Najozarenijih lica su svakako vješti sretnici s uhvaćenom trzalicom, palicom, papirom sa setlistom ili nekim drugim suvenirom svog omiljenog benda.

Bila je to još jedna noć za pamćenje. I neka ih je što više, ali u prostoru čija je glavna namjena održavanje koncerata.

Alter Bridge / Foto: Matija Purgar

Set lista:

1. Silver Tongue
2. Addicted to Pain
3. Ghost of Days Gone By
4. This Is War
5. Before Tomorrow Comes
6. Broken Wings
7. Wouldn’t You Rather
8. Isolation
9. Burn It Down (Mark on vocals)
10. Pawns & Kings
11. In Loving Memory (Acoustic)
12. Metalingus
13. Blackbird
14. Rise Today

Bis:
15. Cry of Achilles
16. Open Your Eyes

Foto: Matija Purgar

Kolumna pred vama pokušaće svake poslednje nedelje u mesecu da odgovori na pitanje koje su rokenrol pesme iz zajedničke jugoslovenske zaostavštine i dalje aktuelne? Svedoci smo da je preko YouTubea i streaming servisa celokupna stara muzika postala instantno dostupna. Tim je važnije pitanje – šta od te baštine, ako išta, ima još uvek smisla?

Naša teza biće da je period pre, za vreme i oko „novog talasa“ (1979. – 1982.) dao niz autora i kompozicija koje su postale deo opšte kulture na ovim prostorima. Odabrali smo za vas 15 pesama koje su verovatan vrhunac rada ključnih bendova iz tog perioda, grupa što su inspirisale najveći deo današnje misleće muzičke scene, postajući deo svačijeg odrastanja.

Zašto je to bitno? Ovi primeri nam na našem jeziku pokazuju kako popularna muzika može biti nešto više od zabave, nešto što opisuje kako stvarno živimo.

Dragan Ambrozić

Budućnost dolazi: Termiti – „Vjeran pas” (1981.)

Neke pesme su veće od ostalih.

“Vjeran pas” riječke grupe Termiti spada u takve: ne samo da je na kraju svima ostala u sećanju, a bend nažalost nije, nego danas verovatno niko i ne zna, niti mari odakle je pesma. Ona traje još uvek, bez obzira na promene, i svaka nova generacija može da kaže da se odnosi na nju. To je jedna od onih numera za koje nije ni važno kad su, gde i pod kojim okolnostima nastale, jer su veće od vremena koje je proteklo.

Zato što njena tema nije nikad nestala.

SVAŠTA NAM SE DOGAĐA

Idealizam postaje opasna stvar, kad se razbije.

Partijski dokumenti SKJ nikad nisu uspeli da objasne zašto neki ljudi moraju da budu siromašni, a neki bogati? Socijalno raslojavanje postojalo je i u komunizmu, a sudar sa tom spoznajom i krahom idealizma nastupio je još tokom šezdesetih – kritički filmovi “crnog talasa” su ovo precizno zabeležili. Trebalo je da prođe skoro deset godina da isti uvid dopre i do popularne muzike. Niko ne može da porekne da između “crnog talasa” u jugoslovenskom filmu i “novog talasa” u rok muzici nedvosmisleno postoji duhovna bliskost, mada o toj vezi nikad nije podrobno pisano – ona se sastoji u potpunom odbijanju lakirovke po kojoj je sve u društvu oko nas brilijantno, jer ga čvrsta komandujuća ruka vodi u svetlu budućnost.

Seme sumnje je bilo posejano od ranije, i progresivni filmski autori su ga prvi izrazili kod nas u oblasti masovne kulture, ali je tek generacija “new wave” rok muzičara – koja je izašla na scenu krajem sedamdesetih – učinila da ovo saznanje postane deo opšte društvene svesti. Kritički filmovi su dopirali do intelektualnih krugova, ali kritičke pop pesme su nedvosmisleno dobacivale mnogo dalje: do široke javnosti. Razobličavajući diktirani socijalni status quo, efektne, zarazno upamtljive reči njihovih tekstova stizale su do najudaljenijih krajeva SFRJ i do najzabačenijih kutaka svesti, menjajući iznutra i državu i predstavu o njoj. Kao što smo već rekli: u tome je neopevana veličina novotalasnih grupa – da nije bilo njihovog delovanja, ne bi tokom osamdesetih bili stvoreni preduslovi da postepeno dođe do demokratskih promena.

Neko će reći da su ta vremena zaboravljena. Ali, da li su?

Državni socijalizam, posebno kad ga je u našim krajevima tokom sedamdesetih prožela potrošačka groznica, bio je jednako ravnodušan za sudbinu pojedinca, kao i kapitalizam sada. Tu ravnodušnost je širom Jugoslavije osetio deo generacije koji nije video sebe u partijski kontrolisanom uređenju i koji se nije dao potkupiti jeftinom robom široke potrošnje. Pobuna koju je sa sobom doneo novi talas imala je svoj koren u socijalnom osvešćenju mimo diktata SKJ, i zato je bila tako opasna.

Iz te perspektive, kasnije “nacionalno osvešćenje” bilo je samo produžetak istog ravnodušja za sudbinu pojedinca – kao što se i pokazalo. I zato su poruke novog talasa zazvučale jednako subverzivno i u novom okruženju nacionalnih država, evo sve do danas.

Pesma “Vjeran pas” najbolji je dokaz da je to baš tako i da se ne radi o snoviđenju vašeg potpisnika.

TOTALITARNI KONFORMIZAM

“Vjeran pas” nije nihilistička pesma, nego opis nihilističke stvarnosti. Pevač Predrag Kraljević Kralj besan je i ogorčen dok izgovara rečenicu za koju zna da je tekst njemu napisane sudbine: “U život kreće samo dio nas / U životu prolazi samo vjeran pas”. Za njega spasa nema, jer nema budućnosti, neko ju je razgradio i oduzeo i pre nego što se desila.

Šta više, pesma je surovo realistična: u njoj je opisana izvesna sudbina miliona, naročito mladih. Do tad je već bilo jasno u kakvom smo okruženju – mediji su bili kontrolisani i ponavljali su stalno iste stvari, jednako kao što su izlozi bili puni iste robe. Postojala je svakodnevna milicijska ulična pretnja represijom, sprovođenoj u ime “mirnog sna radnog naroda”, zbog čega je obična patrola imala pravo da legitimiše i privede svakog ko samo izgleda sumnjivo (a punkeri su zaista odudarali). Naći svoj prostor, delovalo je kao zadatak samo za hrabre. Parafi su doneli jezik pobune u srpskohrvatski, no, Termiti su sa “Vjeran pas” otišli korak dalje – ne samo da su napravili naš pandan Sex Pistolsima i njihovom sloganu “no future” iz legendarne “God Save the Queen”, nego su i eksplicitno objasnili poražavajuću istinu zašto budućnosti za nas nema. Odnosno – ima je, ali bolje da je nema.

Termiti su ovom besmrtnom pesmom poručili da su ljudi i tako skloni da budu sluge, ne bi li bolje prošli u životu, ali da će u budućnosti biti još gore – svi će želeti da budu korumpirani. Prava tema “Vjernog psa” je totalitarni konformizam, a ne komunistička stega. Sistem koji je preživeo sve i od tog doba postao još moćniji.

Tek kad smo osvojili slobodu oličenu u državama sa nacionalnim predznakom, kapitalizmom i višestranačkom demokratijom, shvatili smo da je model čoveka-vernog psa u tom pejzažu još jači i prisutniji nego što je bio u socijalizmu. Nalik na “Pseće srce” Mihaila Bulgakova, u sadašnjosti se može komforno egzistirati samo ako se osoba potpuno saobrazi očekivanjima moćnika u društvu, onih koji imaju vlast i pare. Ogoljena prinuda nije neophodna, jer su svi unapred već pristali na pravila igre, odnosno – da laju.

HIMNA DRUGAČIJIH

Ritam riječkoj sceni je već zadavao Valter Kocijančić sa grupom Paraf, kad su se tokom 1978. pojavili i drugi punk i new wave bendovi – Termiti, Protest, Lom i Zadnji. Termiti su posebno zanimljivi, jer u njihovoj postavi nalazimo izuzetnog frontmena i tekstopisca Predraga Kraljevića Kralja, te sjajnog gitaristu kakav je bio Robert Tičić Tica (nesrećno preminulog još 1984.), kao i Damira Martinovića Mrleta lično za bas gitarom (budućeg osnivača Leta 2, te još uvek aktivnog Leta 3). Tu su još bili Berislav Dumenčić za bubnjem i Josip Krošnjak Pepi na klavijaturama – ovaj poslednji se pojavljuje kao autor muzike pesme “Vjeran pas”, čiji tekst je delo Predraga Kraljevića Kralja.

Termiti nisu objavili album dok su postojali. Pesma “Vjeran pas” je u svoje vreme jedini put regularno objavljena na kompilaciji “Novi pank val 78-81” (koju je sastavio Igor Vidmar za ZKP RTV Ljubljana, 1981). Naporima dobrih ljudi, kao što su Goran Lisica Fox i Bojan Mušćet, mnogo kasnije je objavljeno kompakt disk izdanje „LP ploča Vjeran pas“ (Dallas 1996), a upravo se očekuje i vinilna verzija istog sa svim studjskim i koncertnim snimcima ove jedinstvene grupe, koja je za sobom ostavila nekolicinu ultimativnih punk statementa.

Kralj je po svemu jedna od ikoničkih figura jugoslovenske novotalasne scene, koliko god isključivo lokalno delovao: još 1979. je unosio elemente art-happeninga u nastupe Termita, sa ekscesima tipa onog o kome se još uvek priča, kad je na nastupu u opatijskom Hotelu Kvarner, izašao na scenu sa WC školjkom na glavi, uz obilje perja. Sa ranim iskustvom iz pozorišta i poštovanjem za Marka Brecelja, nije ni mogao da bude drugačiji, nego da u sebi sjedini ikonografiju Sex Pistolsa i Buldožera u originalan multimedijalni iskaz za novu generaciju. Ako na ovo dodamo poreklo iz radničke porodice, jasno je da je socijalna svest bila još jedna stvar što ga je razlikovala od velikog broja mladih muzičara unutar novotalasne scene, koji su dolazili iz “ušuškanih” srednjeklasnih porodica ili čak viših slojeva društva. Njegova pobuna nije bila pobuna protiv sopstvene porodice, kako je to znao da bude slučaj unutar našeg “new wavea”, nego protiv realnog stanja u društvu, u kome niko iz niže klase nije imao prolaz do bolje životne pozicije.

Sve je to lepo učinio vidljivim, pa čak i opipljivim u pesmi “Vjeran pas”. Na apokaliptičnu gitarsku temu nadovezuju se klavijature, čija se himnična melodija urezuje u pamćenje kao proklamacija nečeg velikog (električni klavir je inače odsvirao Davor Tolja, umesto Josipa Krošnjaka Pepija, pošto je potonji bio u vojsci – lansirajući tako zvuk koji će kasnije obeležiti riječku scenu, a posebno Paraf u drugoj inkarnaciji). Onda počinje herojski tekst, sublimacija očajanja sa kakvom se do tad nismo susreli. I kao da nije bilo dovoljno što nam niko nikad nije pljusnuo u lice takvu istinu da “u životu prolazi samo vjeran pas” – refren je otpevan horski, glasovima srednjoškolaca, što su članovi Termita u to vreme objektivno i bili. Stvarnost opisana u njoj je stvarnost onih koji upravo izlaze iz škole i vide svu propast društva oko sebe, koja im se prodaje kao jedina moguća budućnost.

Drama koja se stalno ponavlja, svake godine.

Sve osnovne poruke novog talasa i dalje su aktuelne, jer se priroda vlasti u ovom kraju sveta nije nikad promenila: svodi se na apsolutnu vlast proseka, onih koji slušaju i spremni su da služe svakom. “New wave” autori su to jasno videli. O čemu je onda pesma “Vjeran pas”? O tome kako će jednog dana takvi zbrisati svaku mogućnost da iko bude drugačiji.

To je današnjica.

Svuda oko nas sad čujemo tabloidni lavež, što znači su Termiti bili u pravu, i da je došla ta anti-utopijska budućnost u kojoj su ljudi počeli da kevću, umesto da govore. Ali to nije kraj – kako je došla, ona će tako  i proći sa neoliberalnim kapitalizmom, čijem raspadanju prisustvujemo. Oko nas će polako zavladati digitalna tišina, u kojoj neće biti mesta ni za šta stvarno ljudsko, i u kojoj će sve drugačije biti polako udavljeno i zamenjeno kopijama. Neće se više čuti ni glas. Čak ni sluge više nikom neće biti potrebne. I oni će uskoro postati previše drugačiji.

Dragan Ambrozić

(Zahvalnost Bojanu Mušćetu za veliku pomoć oko istraživanja) 

Termiti – “Vjeran pas”

Svašta nam se događa
Mozgove nam tupe
U život kreće samo dio nas

U životu prolazi samo vjeran pas
U životu prolazi samo vjeran pas

Učim, da naučim
Da nauka je sranje
Uče me u školi
U životu prolazi

U životu prolazi samo vjeran pas
U životu prolazi samo vjeran pas

Doći će takav dan
Kad će ljudi umjesto
Umjesto da govore
Početi da laju

U životu prolazi samo vjeran pas
U životu prolazi samo vjeran pas
U životu prolazi samo dio nas
U životu prolazi samo dio nas

*U sljedećim kolumnama Dragan Ambrozić ekskluzivno za Music Box piše o Radničkoj kontroli, Metku, Katarini II i Disciplini kičme.

Još je malo preostalo da cjelokupna studijska diskografija kultnih Majki iz devedesetih bude reizdana na vinilu. Croatia Records se pozabavila s albumom “Milost”, a Dancing Bear s “Razum i bezumlje” i “Vrijeme je da se krene”. Već se šuška da bi sljedeće godine trebali u isti postupak ići i “Razdor” i “Put do srca sunca” čime bi trofejne devedesete Majki bile dostojno obrađene.

Dancing Bear nedavno je objavio novo reizdanje albuma “Vrijeme je da se krene” koje je ovoga puta završilo na prekrasnom zeleno-crnom splatter vinilu u skladu s bojama koje vladaju na omotu. Oko reizdanja nemamo previše toga za reći jer je identično kao ono iz 2016. godine, osim boje vinila i kozmetike jer je omot tiskan na drugom mjestu. Remaster je isti, tekstovi su isti, producenta Denisa Mujadžića Denykena i glazbenog kritičara Zorana Stajčića, te članova tadašnje postave Majki (Goran Bare, Nedjeljko Ivković Kilmister, Tihomir Jalšovec Čaka, Zoran Čalić i Kruno Domaćinović). Zanimljivo je da je ovo Krunin prvi susret s Majkama u studiju, a član je i današnje postave. Tada je imao samo 19 godina i ovo je za njega bilo pravo ostvarenje sna. Moram reći da je upravo dolazak Krune u bend dao jednu još puniju gitarističku sliku, što se osjeti svakako i danas kad je Kruno lead gitarist, a leđa mu drži Davor Rodik. Zanimljivo je iz njihove perspektive saznati što se tada događalo u bendu i oko njega i kako je izgledalo snimanje jednog od najboljih albuma i definitivno jednog od najhitoidnijih u karijeri najboljeg rock benda devedesetih godina u Hrvatskoj. Denyken kao jedan od najplodonosnijih rock producenata tog razdoblja dotaknuo se načina snimanja albuma u ZKM-u, a Stajčić je pisao o kontekstu vremena u kojem je isplovio album i Baretu kao jedinstvenom frontmenu. Bila je to čudna godina, odnosno godina u kojoj je preminula Baretova supruga, godina u kojoj se borio s psihičkim i emotivnim izazovima kao nikada do tada i koji su ga doveli do živčanog sloma i manične depresije. Stoga, ovaj album nastajao je u najteže razdoblje, ali i iznjedrio najbolje Majke, još od albuma “Razdor” iz 1993. godine. Osim naslovne “Vrijeme je da se krene”, koja kao da je nagovijestila da će Bare doći do jednog teškog životnog trenutka, kada je “tuga poprimila ljudski oblik”, ovaj album otkrio nam je i neizostavnu i još jednu autobiografsku pjesmu, “Baretov Blues”, rock himne “Mene ne zanima” i “A ti još plačeš”, odnosno trenutka kad je “crnoga đavla ugrizao za muda”, te hipnotičku “Odvedi me” i prgave i prljave “Izazivajmo nerede” i “Nije lako”. Kako album počinje, tako i završava, uz pjesmu “Vrijeme je da se krene”, samo ovoga puta ogoljenu, akustičnu, još emotivniju. Jer ipak je bilo bolno raditi na ovom albumu zbog tragedije koja je zadesila Bareta. A bend je tada bio najskladniji, odnosno kako je rekao Čaka – vrijeme je to kada su bili “kompaktna ekipa koja je stalno bila zajedno”, a Zoki bi dodao da je ovo bio “prijelomni trenutak i novo buđenje, jer loša vremena izrode najbolju umjetnost”. I doista, kako je rekao Darko Glavan po izlasku, remek-djelo. I ono što je najvažnije – album je i danas remek-djelo, produkcijski i dalje svjež, energičan i jedan od najboljih rock albuma u hrvatskoj povijesti. Ovo reizdanje objavljeno je prvotno na 20-godišnjicu albuma, a sada je ponovno došlo do igle jer starih primjeraka više nije bilo u trgovinama. Zašto ne iskoristiti priliku i učiniti još jedan zasluženi potez – zeleno-crni splatter vinil. Sjajno kao dragi kamen, kao žad! Kao Majke!

Namjerno sam u istu priču stavio i još jedno reizdanje Majki, ovoga puta u pitanju je album “Razum i bezumlje” gdje je ispravljena nepravda iz 2014. godine. Naime, vraćen je stari omot na vinil koji je u skladu s Majkama na početku – mračne, sirove, krvave, više punk nego rock. Za razliku od ranije spomenutog, ovaj album producirale su Majke, a sniman je kod Želimira Babogredca i Nikše Bratoša u Rockoko Studiju u Bošnjacima. Ovaj album je drugačiji, bile su to Majke na početku, kako kaže pjesma – “zbunjene i ošamućene”. Bio je to pravi punk rock, dobro ih je opisao Aleksandar Dragaš u tekstu koji čitamo u liner notesu reizdanja, usporedivši neukrotive Majke s The Stooges ili MC5. Dakako, bili su divlji, kao da ste vraga pustili s lanca. Bili su glasni, najprljaviji ikada, izravni. Ili da opišem taj trenutak kao kada morskom psu date da osjeti malo krvi ili sirovog mesa. I nitko ih nije mogao zaustaviti. Jedno od najboljih otvaranja rock albuma ikada, uz “Svaku noć i svaki dan” i “Ne mogu se kontrolirati”. Potom sirove i krvavo emotivne “Ljubav ubija” i “Zaboravi”, garažno razarajuće “Uzmi sve (Divlja duša)”, “Nikada te neću zaboraviti” te prave punk divljakuše “Zbunjen i ošamućen” i “Iz sve snage”. Ako ćemo govoriti da su Partibrejkersi stali na punk rock pijedestal osamdesetih godina prošlog stoljeća, onda su to Majke učinile u predstojećem desetljeću. Bez imalo pretjerivanja. Ono što su značila prva tri albuma Caneta i ekipe za scenu, takav utjecaj ostavila su tri albuma Bareta i ekipe – “Razum i bezumlje”, “Razdor” i “Vrijeme je da se krene”. Na ovom reizdanju nalazi se i bonus “Nema načina” koja nije bila dio originalnog vinila, a tek se pojavila 1997. godine na CD reizdanju. Upravo ova pjesma sjajno zaokružuje priču “Razuma i bezumlja” i ovim potezom, vraćanja originalnog omota, brigom za svaki detalj, i vizualni i zvučni, Dancing Bear je uspio vratiti pravu snagu i energiju koju ovaj album ima i koja se osjeti prilikom svakog novog stavljanja igle na vinil te držanjem omota u rukama.

Kao što je to učinio kolega Stajčić s portala Ravno do dna, tako ću i ja posebno istaknuti Darka Kujundžića, velikog majkofila i diskofila, čovjeka koji jako ozbiljno i profesionalno pristupa svakom ponovnom oživljavanju Majki (i drugih bendova) i bez kojega vjerojatno ni ovaj bend ne bi dobio pozornost i pažnju kakvu itekako zaslužuje. I po pitanju diskografije i po pitanju rock autorstva, te nevjerojatnog utjecaja na sve buduće bendove koji će nastati na rock sceni devedesetih i dvijetisućitih godina. Bare je nedavno sa svojim Majkama dokazao kako još nije vrijeme da se krene i kako bez obzira na trenutnu zbunjenost i ošamućenost koje ne može samo tako lako kontrolirati, bend i dalje svira najbolji punk blues, kako ga on naziva, a koji će teško netko nadmašiti. Sjajna su ovo reizdanja koja svakom diskofilu daje uvid u ono što se događalo oko benda tih godina, ali i nudi pravu zvučnu i krvnu sliku hrvatskog rocka 90-ih koji je bio opak i moćan. Nesavladiv!

U travnju ove godine Parni valjak se s brojnim gostima i vjernom, raspjevanom publikom u Areni Zagreb oprostio od jednog od najvećih vokala naših prostora, Akija Rahimovskog. Na ovom koncertu slavio se život Akija, legendarnog frontmena koji je zadužio cijelu glazbenu scenu svojim impresivnim vokalom i nevjerojatnom energijom. 

Koncert je otvoren snimkom Akijeva vokala za pjesmu “Za malo nježnosti”, kako bi publika još jednom mogla čuti njegov glas, a članovi benda svirali su instrumentalni dio pjesme. Posebno emotivna je bila izvedba pjesme “Zastave” koju je otpjevao autor, osnivač i vođa Parnog  valjka, Husein Hasanefendić Hus. Na pozornici su se potom pridružili brojni glazbenici i prijatelji benda, prije svega Akijev sin, Kiki Rahimovski, a potom i Pero Galić, Massimo, Nina Badrić, Dino Jelusić, Filip Rudan, Neno Belan, Nermin Puškar, Noa Rupčić, Davor Gobac,  Momčilo Bajagić Bajaga te Zlatan Stipišić Gibonni. “Sve još miriše na nju” je bila posljednja pjesma koncerta na kojoj su se Gibonniju i Parnom valjku pridružili i svi drugi gosti te zajedno s publikom odaslali posljednji pozdrav velikom Akiju. Od ukupno 30 pjesama Parnog valjka, posebne brojeve otpjevali su basist Zorislav Preksavec Preksi i prateća vokalistica benda, Tina Kresnik, kojoj se na pozornici u izvedbi pjesme “Dok je tebe” pridružio sin Noa Rupčić.

Dupkom puna Arena Zagreb tako se oprostila od jednog od najvećih rock pjevača i frontmena u regiji, te još većeg čovjeka, njegove neumorne energije i višedesetljetne neponovljive karijere. A sudeći prema pjesmama, publici koja ih je pjevala u sav glas i svemu onome što je ostavio iza sebe, Akijev život će se slaviti vječno.

Koncert “Parni valjak i prijatelji: Dovoljno je reći… Aki” emitiran je na Akijev rođendan na Hrvatskoj radioteleviziji, a od danas je dostupan i na dvostrukom CD-u dok će početkom prosinca biti objavljen i na Blu-rayu. Koncert je režirao i montirao Marko Zeljković Zelja, a glazbenu produkciju potpisuju Marijan Brkić Brk i Goran Martinac.

Dvostruki CD sa snimkom koncerta možete kupiti po cijeni od 99 kuna (13,14 €) na svim prodajnim mjestima Croatia Recordsa, dok je na webshopu u tijeku akcija povodom Black Fridaya s popustom od 25 posto (74,25 kn / 9, 86 €).

Foto: Saša Huzjak

Bad Daughter je objavila live album “Let Me Panic” koji je izveden i snimljen na njenom prvom nastupu u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo.

Live album je producirao, miksao i masterirao Leonard Klaić, a sniman je 6. svibnja 2022. na promociji nagrađivanog debitantskog prvijenca. Na “Let Me Panic” live Dunja Ercegović je vokal, za gitaru, bas i elektroniku je zadužen Leonard Klaić, dok je Nikola Babić na bubnjevima. Filip Pacak je inženjer zvuka, majstor rasvjete Andrija Santro, scenograf Vanja Magić, a snimatelji su Daniel Gjurček i Hrvoje Baudoin koji je zaslužan i za montažu.

Dunja Ercegović, koja je na široj glazbenoj sceni poznatija kao Lovely Quinces, kroz projekt Bad Daughter poigrava se unutar granica indie pop žanra dajući mu nešto tamniju, ali plesnu i pitku viziju.

Nakon što je više od 40 domaćih urednika i novinara “Let Me Panic” skupno izabralo za album 2021. godine, uslijedilo je i priznanje regionalne udruge nezavisnih diskografa RUNDA za najbolji regionalni album. Bad Daughter je osvojila Rock&Off nagradu za album godine i Pop&Off za izvođača godine, kao i nagradu Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Nakon sjajnog albuma prvijenca, koji je dobio i live verziju, Bad Daughter uz aktualan novi singl “Bite Your Tongue” najavljuje drugi album.

Imagine Dragons, jedan od najtraženijih bendova današnjice, 8. kolovoza 2023. nastupaju u pulskoj Areni! Autori hitova “Radioactive”, “Believer” i “Demons”, dobitnici Grammyja i jedan od najpopularnijih bendova današnjice, po prvi put stižu na naše prostore.

Koncert u Puli dio je svjetske turneje Mercury World koja slavi izlazak njihovog velikog i dugoočekivanog albuma “Mercury — Acts 1 & 2”. Turneja započinje na Smukfestu u Danskoj u srijedu 2. kolovoza, a nakon koncerata u Italiji, Hrvatskoj, Poljskoj, Litvi, Francuskoj, Izraelu i Grčkoj, završavaju turneju u Francuskoj u Chambordu u nedjelju, 8. rujna. 

U posljednjih pola desetljeća, Imagine Dragons su postali jedan od najpopularnijih bendova na svijetu. Bend koji je redefinirao rock u 21. stoljeću puneći stadione i stvarajući himne koje obaraju rekorde. Ovaj kvartet iz Las Vegasa s dijamantnim Grammy certifikatom s pravom se naziva jednim od najvećih rock bendova današnjice, a njihovi uspjesi i brojke govore sami za sebe. Računajući kumulativnu prodaju od 66 milijuna albuma, 55 milijuna digitalnih pjesama i 110 milijardi streamova, ističu se kao jedini bend u povijesti s četiri RIAA dijamantna singla; “Radioactive” (14 puta platinast), “Believer” (10 puta platinast), “Demons” (10 puta platinast) i “Thunder” (10 puta platinast). Od svog pojavljivanja u 2009. Imagine Dragons su imali pet uzastopnih albuma među prvih deset na Billboardovoj Top 200 ljestvici albuma; “Night Visions”, “Smoke + Mirrors”, “Evolve”, “Origins” i “Mercury – Act 1”. Objavljivanjem “Mercury – Act 2” albuma ove godine zaokružili su svoj prvi dvostruki album koji je producirao legendarni Rick Rubin. Dominirajući radiom, oni ostaju jedan od samo četiri benda koji su ikada dosegli istovremeno Top 5 singlova na Alternativnom radiju, i jedini bend koji je ponovio taj podvig.

Surađivali su sa svima, od Kendricka Lamara, Lil Waynea i Wiza Khalife do Aviciija i filmskog skladatelja Hansa Zimmera. Prikupili su milijune za razne dobrotvorne svrhe, uključujući za njihovu dobrotvornu udrugu za djecu oboljele od raka Tyler Robinson Foundation, te udrugu LOVELOUD Foundation i festival frontmena Dana Reynoldsa za podršku LGBTQ+ mladima. Godine 2022. ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky imenovao ih je veleposlanicima za UNITED 24, koji pomaže u prikupljanju humanitarne pomoći za Ukrajinu.

Ulaznice za Imagine Dragons fanclub i VIP paketi u prodaju kreću u utorak, 29. studenoga. Redovna prodaja ulaznica kreće u četvrtak, 1. prosinca, u 10 sati putem  Eventim.hr. Cijene ulaznica se kreću od 640 do 800 HRK.

Koncerti:
2.8. Skanderborg, Danska Smukfest
5.8. Rim, Italija, Circo Massimo
8.8. Pula, Hrvatska, Arena
14.8. Varšava, Poljska, PGE Narodowy
16.8. Vilnius, Litva, Vingio Parkas
22.8. Pariz, Franscuska, La Defense Arena
29.8. Tel Aviv, Izrael, Park Hayarkon
6.9. Atena, Grčka, Olympic Complex
8.9. Chambord, Francuska, Château De Chambord

Foto: Lantz Martin