Sajam antikviteta na Britanskom trgu u Zagrebu tradicionalno se održava već desetljećima. Među prodavačima je mnogo umirovljenika koji prodajom nadopunjuju skromne mirovine. Većina zaljubljenika u starine bi tamo mogla pronaći nešto za sebe – od namještaja, knjiga, ploča, nakita, suđa do rabljene odjeće. Posjetili smo sajam i razgovarali s umirovljenicima koji ondje godinama prodaju, preživljavaju i dijele svoju ljubav prema starinama.

Umirovljenica Đurđica na sajmu antikviteta | Foto: Mirovina.hr

Svake subote i nedjelje u centru Zagreba, na Britanskom trgu, tradicionalno se održava sajam antikviteta. Od starog namještaja, suđa, ploča, kazeta, knjiga, nakita pa do rabljene odjeće i raznih sitnica, mnogi bi tamo uspjeli pronaći nešto za svoj ukus. Posjetili smo sajam na kojem su mnogi prodavači umirovljenici.

‘Ako prodam za 10 eura, puna šaka brade’

Šeširi, kape, rukavice, nakit, drago kamenje i anđeli krase štand umirovljenice Đurđice koja je ovdje svake nedjelje već preko 20 godina. Prvo je sama izrađivala nakit i heklala, no kako je starija sve joj je teže heklati, ali i naplatiti takav rad. Pokušala je i sa starinskim namještajem, ali njega je teže prenositi pa se odlučila na manje stvari, koje je lakše nositi, ali i prodati. Na štandu ima izložene i skupocjene šešire koje prodaje za oko 50 eura, a vrijede oko 200, ali slabo se prodaju. Iako nema pravila što se najviše prodaje, dobro prolaze stvari koje se prodaju na internetu.

– Najviše prodate ono kaj na internetu košta 100 eura, a prodajte za pet eura. Naprimjer vide da na internetu drveni anđeli dođu 100 eura, a ako ga ja prodam za 10, puna šaka brade. Recimo kožna torba, pogledaju na internetu i vide da je 200 eura i ako ja dam za 20 eura onda će kupiti, ali ako stavim 100 eura nema šanse, kaže Đurđica.

Štand sa šeširima, nakitom i anđelima na sajmu antikviteta na Britanskom trgu

‘Ovo mi je za preživjeti, mirovina mi je 500 eura’

Đurđica kaže da umirovljenici ne kupuju baš često kod nje, ali zato dolaze ponuditi svoje stvari na prodaju. Kaže da su je jednom tražili zlarinske koralje pa ih je nabavila i nanizala nekoliko ogrlica koje čekaju kupce. Za njih se ne planira cjenkati, kako kaže, ako se ne prodaju, imat će ih tko naslijediti od nje. Nije oduševljena turistima jer dosta spuštaju cijene, a kaže da je bilo i par krađa. Kaže da se ovime bavi zbog male mirovine.

– Dosta je skupo, samo za pola klupe dođe skoro 100 eura za četiri nedjelje, em rezervacija, em placovina, suncobran, nabere se, treba to zaraditi i pokriti. Ovo mi je za preživjeti jer mirovina mi je 500 eura i to fakat nije ni za režije, a kamo li za živjeti. Neki put kad nemam novaca onda prodam i ispod cijene tek da se proda i da si pomognem, nije da se može od toga živjeti, ali je pomoć. Nisam tu da mi prođe vrijeme, vremena nemam na bacanje. Već mi je i muka samim tim pa mi je žao da nedjelju gubim tu. Radije bih bila na Sljemenu ili na nekom proštenju, hodočašću. Ima lijepih stvari koje se mogu nedjeljom raditi, rekla nam je Đurđica.

Mirovina

Message History

Add new keyword

Delivery option(s)